DNEVNO.HR: Predsjednica mora zaštititi nacionalnu sigurnost od Zorana Milanovića

Objavljivanje podataka o operativcu hrvatskih tajnih službi, koji je tijekom rata radio u srpskoj pozadini na okupiranim područjima, s ciljem kompromitacije bivšega šefa obavještajne službe koji o tome nije smio javno govoriti, neviđeni je udar s vrha države na nacionalnu sigurnost i ustavni poredak Republike Hrvatske. To je istodobno izravno ugrožavanje života hrvatskog obavještajca, kao i sigurnosti operativaca hrvatskih tajnih službi s kojima je Rašković surađivao, vrlo vjerojatno i nakon završetka rata.

To je crta koja bi morala biti znak za uzbunu cijeloj Hrvatskoj. A pogotovo hrvatskoj Predsjednici.

Činjenica je da je hrvatska državnost i funkcioniranje političkoga i pravnog poretka dovedena do potpunoga uništenja, na crtu ispod koje ili nema više ovakve ugroze Republike Hrvatske ili hrvatski narod nema svoju državu.

A događaj s Raškovićem samo je zakoniti nastavak izrazito antihrvatskog javnog djelovanja čitavoga niza pojedinaca, institucija i kompletnih politika, prema čemu su sve državne institucije bile posve nezainteresirane, javnost još više, a gotovo sve politike posve jalove.

Naime, deklarirani agresori kao Stanimirović ili certificirani srpski špijuni kao Višnjić iz Prosvjete, ugledni su hrvatski državljani, visokorangirani društveni uglednici i ravnatelji javnih institucija. Primaju visoke plaće iz državnog proračuna, a njihova politička i društvena misija se uzdiže na vrhunac društvenih kriterija i prihvatljivosti. Uz to treba istaći da kompletna javnost, izuzev Dnevno.hr, šuti o dokazima dr. Ante Nazora o špijunskoj i kontraobavještajnoj ulozi istog tog Višnjića za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku, te podacima o agresorskom djelovanju čitavog niza visokih dužnosnika SDSS-a na najvišim javnim i državnim funkcijama u Republici Hrvatskoj.

S druge strane, čovjeka koji je u tom razdoblju branio Republiku Hrvatsku i interese hrvatskoga naroda duboko u srpskoj pozadini, izlagao svoj život i život svoje obitelji zbog toga, nastoji se javno kompromitirati kao špijuna i izdajnika.

Ima li strašnijeg presedana u bilo kojoj nacionalnoj politici zemalja kojima formalno pripadamo?

Izvan svake sumnje nema.

Ustavna obaveza Predsjednice jest štititi ustavni poredak, nacionalnu sigurnost zemlje i brinuti se o usklađenom djelovanju institucija državnoga poretka. S obzirom da se radi o Hrvatskoj danas, želim naglasiti da pojam „usklađeno“ podrazumijeva obranu hrvatskog nacionalnog interesa, a ne njegovo uništenje.

Iako zakonima nije propisan model i način ostvarivanja njene ustavne obaveze za očuvanje ustavnoga poretka i nacionalne sigurnosti zemlje, ni jedno pravno i političko djelo po toj osnovi – nije zabranjeno.

Niti je onemogućeno zbog toga što ustavotvorac i zakonodavac nisu predvidjeli sve eventualnosti i ovakve događaje. Postoji dobra praksa, pa ako čak nema sličnih usporednica u Hrvatskoj, postoji u srodnim demokratskim državama. Jasno je kao dan što je nužno uraditi.

Udar na nacionalni sigurnosni poredak, na čovjeka, koji je, sad je očito, s debelim razlogom tražio od nje zaštitu, kritična je granica na kojoj Predsjednica mora naći načina i jasno reći dosta. To se ne može reći samo riječima, već pokretanjem cijelog državnog aparata prema obrani nacionalnih interesa i žestokom kažnjavanju osoba koje stoje iza takvog postupka.

Ako se institucije države ogluše, Predsjednica Republike javno preko hrvatskih televizijskih programa mora pozvati hrvatski narod na potporu.

Suočeni s po tko zna kojom po redu provalom vrhunskih državnih tajni i postupanja državnih organa istim kanalom – Vlada, Pavić (ranije EPH, danas Telegram) pa kampanjom SDP-a, HNS-a, u ovom slučaju SDSS-a te medija pod njihovom kontrolom, valja istaći da su ovdje više nego opravdane sumnje u motiv i počinitelje ovoga teškoga nedjela.

Prvo, Ranko Ostojić je dugogodišnji najbliži suradnik Nine Pavića, bivši uposlenik EPH, višegodišnji podstanar Nine Pavića pod nikada razjašnjenim uvjetima i na funkciji Ministra u Milanovićevoj vladi, a prvi službeni kadrovski potez mu je bio angažiranje Pavićevog novinara Dušana Miljuša kao svoga glasnogovornika u ministarstvu.

Drugo, u tijeku pregovora oko formiranja nove saborske većine, više je nego očito da je otkazivanje poslušnosti Pupovcu od strane Raškovića, bio izravan udar na Milanovićeve interese, pa je to više nego ozbiljan motiv za ovako prljavu osvetu tom čovjeku. Ako tome dodamo i sklonost nezakonitim postupcima, kao što je nasrtaj na branitelje u Crkvi pred očima hrvatske javnosti, više je nego razumno sumnjati u Ostojića i Milanovića.

Treće, više je nego jasno da je Rašković imao žestoke razloge tražiti zaštitu od Predsjednice, te da izvor njegove ugroze nikako nije mogao biti Karamarko kako su implicirali Milanović i Pupovac, već upravo Milorad Pupovac, njegovi saveznici i sama Republika Srbija. Ovdje se vrlo realno radi i o međunarodnom obavještajnom skandalu u koji je na neprijateljskoj strani umješana jedna politička stranka u Hrvatskoj, te po svemu sudeći najviši državni dužnosnici.

Četvrto, više je nego jasno zašto je Pupovac onako panično reagirao, te da je saznavši za obavještajnu prošlost Mirka Raškovića imao razloga za paniku. Nitko, naime, kao Pupovac ne zna čime se „političar Pupovac“ sve bavio u Hrvatskoj i tko su mu suradnici i partneri u tome. Zbog toga je odmah, istog trenutka savjetnik Predsjednice za nacionalnu sigurnost morao reagirati, a Predsjednica zatražiti hitnu intervenciju DORH-a i obavještajnih službi protiv aktera cijele afere.

I obavijestiti hrvatsku javnost.

S obzirom na svoju otvorenu antihrvatsku i vrlo često više nego neprijateljsku djelatnost u Hrvatskoj, Pupovac ima strašno puno razloga biti uznemiren činjenicom da je upravo hrvatski ratni obavještajac sjedio u samom vrhu SDSS-a godinama i praktično mogao saznati sve o planovima i aktivnostima Pupovčevih institucija u Hrvatskoj, a pogotovo o njihovoj tajnoj suradnji sa Srbijom i njenim državnim institucijama.

Bi li se netko kladio u to da Pupovac nema što skrivati?

Peto, svi sudionici i cijela vertikala odgovornih osoba u ovome skandaloznom udaru na nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, trenutno bi morali biti udaljeni od svake mogućnosti utjecaja na državnu politiku, državne odluke i pogotovo na represivne organe Republike Hrvatske.

Ovo je vrlo ozbiljan razlog za hitne konzultacije Predsjednice s Ustavnim sudom i trenutno formiranje privremene vlade, čak i dok pregovori traju, prije svega radi udaljavanja Milanovića s najviše državne pozicije. Jer je očito da njegov ostanak na toj funkciji znači veliku mogućnost ugrožavanja nacionalne sigurnosti i ustavnog poretka zemlje.

Jedino što u ovome trenutku lideri HDZ-a i Mosta smiju učiniti je trenutno zatražiti od Predsjednice države zaštitu ustavnog poretka i nacionalne sigurnosti, trenutno aktiviranje cjelovite i žurne istrage cijele vertikale koja bi mogla biti umiješana u ovaj skandal i trenutan prekid svih razgovora sa Zoranom Milanovićem.

Svaka priča o nekakvim pregovorima, zajedničkim razgovorima, mandataru vlade je – laž, prijevara i u biti potvrda sudioništva u aktivnostima namjernog rušenja državnog poretka.