Od komunista do radikalnog nacionalista

Bivši Milicioner radikalni nacionalist?! Ne rugajte mu se, mora da je velik šok u poznim godinama otkriti da nisi Jugoslaven

Nije problem u ovoj državi što postoji netko poput Milicionera, problem je u stvari što takvih markantnih povijesnih ličnosti nemamo više. 


Kako se postaje radikalni hrvatski nacionalist? Najprije, neophodno je da ste stanovito, poželjno je i duže vrijeme, bili član Saveza komunista ili KaPe, kako hoćete. Plus je i ako ste za članstvo u ovu svetinju napisali osjećajnu, gotovo lirsku molbu za prijem, prepunu hiperbola kojima ste svjedočili svoju zanesenost i ljubav. Pogotovo prema voljenom vođi. Bilo bi dobro da ste bili i pripadnik Udbe ili KOS-a, što bi značilo da ste pravi profesionalac, a ako ste bili tek vanjski ili dobrovoljni suradnik ovih službi, ne očajavajte, to je dodatni bonus jer ste činili nešto što niste morali nego ste to radili u slobodno vrijeme.


Da postanete pravi, nepopustljivo nestašni ustaško morali ste mrziti sve one koji su izražavali bilo kakvu sumnju u prošli sustav, morali ste dogmatski obožavati svetinje, progoniti, ušutkavati svakoga tko se ne slaže s vašim stavom i agresivno prekidati svaki mogući dijalog. Trebalo se slušati samo vas. Zato je bilo super ako ste se obreli u miliciji, jenea, ako ste bili žestoki ekonomski teoretičar dogovorne ekonomije i samoupravljanja ili ste predavali marksizam, TIPSS, opštenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu. Da biste bili ono što ste danas, jednom ste morali biti drugačiji od onoga što se spremalo biti. To što ste onda obožavali Tita kao Tuđmana bilo je samo zato da biste danas mogli Tuđmana obožavati kao Tita. Da biste u svom župniku vidjeli u formativnim godinama zavoljelog partijskog sekretara, da biste se sad imali kome moliti i upućivati mu poruke za mir i dobro, morali ste jednom, da biste sačuvali tadašnji mir i tadašnje dobro, prokazivati svakog smutljivca. Još 1990. niste bili sigurni da niste Jugoslaven, a povijest će najbolje potvrditi vašu nesigurnost. Sve u svemu, jedna od najtežih stvari u životu jest biti radikalni hrvatski nacionalist. Jer tu nije bilo izbora, tu se nisi mogao voditi onim Krležinim stavom ili–ili, nego je igrala jedino opcija i–i; morao si biti i Dido i Đido. Što predstavlja, priznat ćete, doslovni artizam u psihosocijalnom dualizmu koji čovjek mora nositi u sebi za potrebe višeg cilja nacionalnog ushita. Zbog svega toga užasno mi idu na onu stvar svi ovi dušebrižnici koji odjednom ismijavaju i kunu ovog bivšeg Milicionera i to samo stoga što je u jednoj fazi svog principijelnog života bio svima nama dobar drug. Milicioner je činio ono najteže i dogodilo mu se ono najgore; u poznijim godina doživio je šok otkrića da nije Jugoslaven. Cijeli život živjeti u tom prokletom uvjerenju, u poricanju kao nadomjestku graditi psihomotorni ustroj, u formativnim godinama uobličiti si tko si, da bi to zrela dob srondala u ambis bratsvojedinstvenog prokletstva.

Osuđivati Milicionera plitko je i nepromišljeno. Jer što je takav iskreni i požrtvovni jugo-socijalist mogao tada i postati nego milicajac, da bi ostvario sve svoje ambicije zapisane u složenim propisima stražarskih dužnosti i statutu kapeju. Milicioner jednostavno nije imao izbora. I ne treba mu zamjerati kada danas principijelno s govornice grmi o zločinačkom ustroju onog društva, o kriminalcima koji su ga činili, o izdajnicima ovog prepaćenog naroda, o okrvavljenoj petokraci i zlokobnoj podoficirskoj unučadi koja se danas skriva u kritici nacionalnih svetinja, o tome kakav tko Hrvat treba biti. Pa tko će to bolje znati kakav veliki Hrvat treba biti od Milicionera koji ih je u bivšem sustavu morao prepoznavati i privoditi?!

Radije ga poslušajte, čovjek dobro zna o čemu govori. Jer tko će bolje znati koliko je Titov režim bio ogrezao u zločinu i krvi od onoga tko ga je čuvao? Tko će bolje poznavati partijsku nakaznost od onog tko joj je redovno sjedio na sastancima? Tko će više poznavati simboličnu i stvarnu krvoždernost petokrake od onoga tko ju je profesionalno nosio na šapki? Tko će brže prepoznavati lica unučadi jugosocijalizma od onoga tko se djedovima klanjao s poštovanjem i entuzijazmom? Tko će bolje znati o načinu na koji se izdaje ovaj narod kad je morao biti budan pred izdajstvom u bivšim redovima. Tko će bolje znati kako se voli ova država kad je s istom gorućom ljubavi volio već jednu? Nije problem u ovoj državi što postoji netko poput Milicionera, problem je u stvari što takvih markantnih povijesnih ličnosti nemamo više. Nacionalist, pogotovo radikalni hrvatski, nikad nije dočekao pravo vrijeme za sebe. Nema on, da vam bude jasno, ništa protiv demokracije, ali ga nervira to što je mora dijeliti s drugima. On je demokraciju lakomisleno shvatio kao ekskluzivni prostor za sebe, u kojem neće biti prešetavanja i odgovaranja kako se kome digne njegov jugounitaristički klinac. Ispalo je da su radikali ponovno naivno shvatili državu ne kao supstancu i finesu, nego kao subordinaciju i pravilo službe, kao dan pobjede za sve ono što su morali žrtvovati u prošlom sustavu; i obraz, i stav, i riječ, čak i samu naciju. Ništa nije upućivalo na to da se za saborskom govornicom neće smjeti nositi pendrek, pogotovo ne pendrek s prvim bijelim poljem.

Žalosno je to da se s toliko poražavajućeg ismijavanja odnosimo prema najboljim muževima, prema svakom tko je uspio da čuva i sačuva povjerena mu materijalna dobra i duh nacional-boljševičke agitacije. Bez njihove prošlosti, bez svega onoga što su činili onda za naše dobro ne bismo imali ovako briljantno realiziranu državotvornost i neupitnu budućnost. Ovakva država njihova je slika i prilika, njima, više no ikome, služi na čast pa bi i bivši dan službe državne bezbednosti trebao biti novi dan državnosti, jedini ispravan dan koji dostojno slavi hrvatsku državu. Ono zbog čega su u prošlom sustavu hapsili sumnjive tipove danas je ponovno razlog za novu podozrivost i za privođenja u ime naroda; taj prokleti crv slobode zbog koje smo svi potencijalna peta kolona.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/bivsi-milicioner-radikalni-nacionalist-ne-rugajte-mu-se-mora-da-je-velik-sok-u-poznim-godinama-otkriti-da-nisi-jugoslaven-1439249 - www.vecernji.hr

al uvik socijalist 

ako ne i socijalistički rasist 

gadi mi se čitat 

al nek netko navede bilo kakvu činjenicu o tekstopiscu il o liku milicionara il nacionaliste koju može izdvojit iz elementarnog .--- socijalist ,,, pročitat ću i naći argument direkt u tekstu socijaliste

Da nisi takav moron kao što jesi, razumio bi da je tekst baš suprotno; radikalna kritika etatističko-boljševičkog rezona skrivenog ispod natruha navodno nacionalističkog i domoljubnog, čija je jedina konstanta opasnost nekoć tzv.protunarodnih - sada protudržavnih "dejstvovanja", čitaj antiestablishment kriminalnih namjera.


Pendrek misaona policija za zaštitu poretka koja svoje ishodište ima u bezbrojnim tzv.braniteljskim udrugama,  HDZ-ovim i SDP-ovim patrijarsima,  a svoj podmladak i budućnost dosljedno, i u Mladeži HDZ-a, tzv. trol bojni službenog agitpropa, koji otvoreno djeluje po bespućima Interneta, i na ovom forumu. 

























Zar je država mogla ispasti bolja nego što jest? 

Sve se mijenja, samo je vlast ista...i strah od vlasti. 
Demokracija je...strah vlasti od naroda.

Koliko znam Hodak noje bio milicioner gosn gerovac... ...kojeg hodak stalno spominje u svojim kolumnama..osim ak nije mislio na sacica..pa ne smije po hodaku nasao sacica na kojem ce se iskaliti

melkior wrote:Da nisi takav moron kao što jesi, razumio bi da je tekst baš suprotno; radikalna kritika etatističko-boljševičkog rezona skrivenog ispod natruha navodno nacionalističkog i domoljubnog, čija je jedina konstanta opasnost nekoć tzv.protunarodnih - sada protudržavnih "dejstvovanja", čitaj antiestablishment kriminalnih namjera.


Pendrek misaona policija za zaštitu poretka koja svoje ishodište ima u bezbrojnim tzv.braniteljskim udrugama,  HDZ-ovim i SDP-ovim patrijarsima,  a svoj podmladak i budućnost dosljedno, i u Mladeži HDZ-a, tzv. trol bojni službenog agitpropa, koji otvoreno djeluje po bespućima Interneta, i na ovom forumu. 

tvoja viđenja su korektna

al zašto nešto zvati tuđicama i komplicirati , čime se izgubi smisao opisa mrtvozornika nacije države kulture ,,,svega

svi su oni socijalisti i naplatitelji domoljublja

apsolutno svi , u ljevoj il desnoj varianti

Ogledni primjer ovoga je Milan Martić. Bio je baš milicioner,zaposlen u stanici javne sigurnosti u Šiveniku,a onda je dobio prekomandu u Knin.

Upadao je u kninske kafane i pendrečio srpske domoljube koji su pjevali srpske domoljubne budnice i napitnice.

Kasnije je od notornog Jugoslavena i revnog komuniste postao četnjak i šovinist,doguravši i do zvanja srpskog ratnog zločinca.

No ono jugoslovenstvo i zadojenost komunizmom,ipak ga je stajala ulaska u pjesmu. Mile Martić nije ušao u epsku poeziju i  o njemu se ne pjevaju pjesme.

Vođa hrvatskih Srba među hrvatskim Srbima ( o drugima da se i ne fgovori)nikad neće imati oreol junaka i karizmu kakvu ima vođa bosanskih Srba dr Karadžić,a koji je također dogurao do zvanja srpskog ratnog zločinca.

Pokoljenja djela sude,
šta je čije daju svjema.

Karadžić ni u doba Jugoslavije nije bio rigidni Jugosloven,niti je pendrečio nedužne srpske domoljube po sarajevskim kafanama i čevabdžinicama.

jastreb wrote:Ogledni primjer ovoga je Milan Martić. Bio je baš milicioner,zaposlen u stanici javne sigurnosti u Šiveniku,a onda je dobio prekomandu u Knin.

Upadao je u kninske kafane i pendrečio srpske domoljube koji su pjevali srpske domoljubne budnice i napitnice.

Kasnije je od notornog Jugoslavena i revnog komuniste postao četnjak i šovinist,doguravši i do zvanja srpskog ratnog zločinca.

No ono jugoslovenstvo i zadojenost komunizmom,ipak ga je stajala ulaska u pjesmu. Mile Martić nije ušao u epsku poeziju i  o njemu se ne pjevaju pjesme.

Vođa hrvatskih Srba među hrvatskim Srbima ( o drugima da se i ne fgovori)nikad neće imati oreol junaka i karizmu kakvu ima vođa bosanskih Srba dr Karadžić,a koji je također dogurao do zvanja srpskog ratnog zločinca.

Pokoljenja djela sude,
šta je čije daju svjema.

Karadžić ni u doba Jugoslavije nije bio rigidni Jugosloven,niti je pendrečio nedužne srpske domoljube po sarajevskim kafanama i čevabdžinicama.

srbin ima problem 

srbi nisu prošli katarzu za četništvo kao hrvati za ustaštvo 

neovisno o tom koliko je ko uistinu bio zločinac 

katarza je moć 

šteta za ideologije da ne uzmu tu notu od religije , morbit da bi i uspijele 

srbi imaju problem 

srpstvo su stavili u nivo ideologije ,,,to ih je ubilo ,,,ne,,,,,,ne neeeeeeeeeee,,,, tek ima da ubije 

al nimalo mi ni ža 


mi hrvati imamo problem ,,reka san koji

melkior wrote:
Demokracija je...strah vlasti od naroda.

Potpuno pogrešno.
Diktatura je izraz straha vlasti odnosno režima od naroda.
I to ni manje ni više nego onog paničnog straha.
Demokracija je zapravo samo obična manipulacija, da baš ne kažem prodavanje muda pod bubrege.

Speare Shaker wrote:

melkior wrote:
Demokracija je...strah vlasti od naroda.

Potpuno pogrešno.
Diktatura je izraz straha vlasti odnosno režima od naroda.
I to ni manje ni više nego onog paničnog straha.
Demokracija je zapravo samo obična manipulacija, da baš ne kažem prodavanje muda pod bubrege.

danas za hrvata nije bitan strah u vlasti 

bitan je strah u puku koji je okotio socijalistički rasizam