U odnosu na BiH: Prestaje hrvatska šutnja!

[size=57][/size]

[size=57]Poruka koja je iz Zagreba otišla Izetbegoviću: urazumi se, jer ima i drugih metoda[/size]

sa stajališta realpolitike, neemotivno, dolazak Milorada Dodika u Zagreb treba smatrati pametnim potezom. I treba biti siguran da ga Zoran Milanović i Andrej Kenwood Kenon ne bi poduzeli a da se prije toga nisu konzultirali gdje je to trebalo učiniti. Potez je izazvao tektonske poremećaje u službenom Sarajevu. Dobro, jer to mu je i bila namjera. Već je godinama realistima jasno ono što je Dodik usred Zagreba kazao, da je Dayton bio kompromis, ali u kojem su Hrvati za sebe imali dovoljno zaštitnih mehanizama, te da BiH može funkcionirati samo na temeljima izvornog Daytona, a Hrvati moraju imati zajamčena prava konstitutivnog naroda. S Dodikom se iskomuniciralo stoga što on tamo ima političku moć koju Hrvati u BiH nažalost više nemaju. Izvorni Dayton su, naime, tzv. visoki predstavnici međunarodne zajednice rasturili i stvorili pretpostavke da Bošnjaci, koje predvodi Bakir Izetbegović, agresivno krenu brisati političku ravnopravnost Hrvata, što je u konačnici dovelo do njihova preglasavanja i gubitka ravnoteže između tri konstitutivna naroda. Kenwood Kenon i Milanović ovaj su potez poduzeli u zajedničkoj koordinaciji, što dokazuje da njih dvojica mogu na stranu staviti međusobno natjecanje zbog državnih interesa. Neki politički preosjetljivi Hrvati misle da s Dodikom ne treba tikve saditi jer on, ako nije u vrijeme rata, sada pripada neprijateljskom velikosrpskom projektu koji opet dobiva na snazi. No riječ je o potezu koji je Zagreb morao poduzeti da bi hitno zaustavio agresiju vrha bošnjačke politike prema Hrvatima u BiH. To jest potez u duhu načela da je "neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj". Politika Izetbegovića, koji je nažalost za nekoliko kopalja manje umješan političar od oca Alije, veliki je izvor političke nestabilnosti u BiH. Ako ti de facto u cijelosti rasturaš Dayton tako da Hrvatima biraš predstavnike, onda je jasno da je taj koncept neodrživ. Znalo se to i prije, no ovaj sastanak u Zagrebu je prekretnica i znak da Hrvatska više neće tek pasivno promatrati što se zbiva i čekati da se bošnjačka strana urazumi. Dakle, u ovom "dodiru" lidera Hrvatske i Republike Srpske nema nikakve filozofije. To je čista matematika, ona pučkoškolska. To znači da Zagreb više neće tek ponavljati Sarajevu vapaje o ravnopravnosti, dok godine prolaze, a Hrvati postaju sve manja manjina, što je toliko daleko od Daytonom osiguranog statusa. Poruka koja je iz Zagreba otišla Izetbegoviću glasi: urazumi se, jer ima i drugih metoda. Hrvatska je članica EU i NATO-a, koji ne mogu podržati stav koji pragmatično provodi Sarajevo, da jedan narod bira predstavnike drugom narodu. Što je ispod minimuma svake demokracije. Vjerovati da je moguć nastavak takve politike, kao i prijetnje Izetbegovića da će Hrvatima na isti način birati i druge predstavnike u vlasti, i da će to proći, može misliti samo politički bedak. To je možda i moglo prolaziti u nekim drugim vremenima, kada su Hrvatska i Hrvati bili žigosani kao tobože mrzitelji Muslimana, no u sadašnjim standardima takva frazeologija protiv Hrvatske više ne prolazi. Kakvi su, pak, standardi Izetbegovića, vidi se u tome što on istodobno želi Hrvatima birati predstavnike i želi BiH u EU! Neće ići. Dakle, podjela vlasti po Daytonu je tripartitna i, kako je očito da Izetbegović želi srušiti tu tripartitnost, došlo je vrijeme da se njegovoj političkoj bahatosti pošalje poruka. I ona je poslana. Realno, dakle, u odnosu prema BiH prestaje "hrvatska šutnja". Hrvati u BiH, naime, i institucionalno i stvarno nestaju i ima ih navodno tek oko 350 tisuća, no to u pogledu daytonskih prava ne znači ništa. Da njihov broj padne i na 50 tisuća, oni ne mogu izgubiti svoja prava. Treba podsjetiti da je Hrvatska 20 godina bila u podređenom položaju prema zaštiti Hrvata u BiH zato što je sama donijela odluku da odustaje od posebnih odnosa s BiH. Taj u povijesti diplomacije nevjerojatan potez dogodio se prije 20 godina nakon dolaska Vlade Ivice Račana i predsjednika RH Stjepana Mesića. To je bila politička glupost, amaterizam i izraz bolesnog sluganstva prema tadašnjim kreatorima međunarodne politike. Hrvatska se odrekla međunarodnog akta koji joj je davao puno pravo da bude umiješana u političke procese u BiH. Srbiji, naravno, nije takvo što palo na pamet. I vidimo kako se taj "plemenit" potez Hrvatske sada odražava na Hrvate u BiH. Izetbegović osjeća toliku zahvalnost da misli da je normalno da on postavlja Hrvatima politička vodstva. Kako to čini na ekonomskom planu, vidi se iz nevjerojatnog podatka da Hrvati, kojih je u odnosu na Bošnjake u Federaciji oko 20 posto, daju 50 posto poreznih prihoda, što znači da ih se i financijski uništava. Ako, dakle, Sarajevo sada traži krivca zbog "dodira" Hrvata i Srba, naći će ga upravo u politici Bakira Izetbegovića. I ako se netko pita hoće li ovaj događaj relaksirati i ukupne hrvatsko-srpske odnose, odgovor je - hoće.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/kolumne/poruka-koja-je-iz-zagreba-otisla-izetbegovicu-urazumi-se-jer-ima-i-drugih-metoda-1432599?fbclid=IwAR1vVGAX_xQOi8c6ePGtVy7FIEJ62LjaQR_ne2CKM8uM-s0vWr84ZzUZ6fU - www.vecernji.ba

Pisao je ivanković, inače glasnogovornik banskih dvora u vecernjem i dobro je napisao

Obezobraznili su do granica podnošljivosti. Da su ih bolje poznavali nikad im ne bi ni popuštali.

Eroo wrote:Obezobraznili su do granica podnošljivosti. Da su ih bolje poznavali nikad im ne bi ni popuštali.

Znači posve otvoreno idu s paradigmom: jebali smo vam mater, sad će mo vas jebati di god stignemo, po svim nižim razinama....

ukidanje konstitutivnosti, bilo kakvih političkih prava i iskorjenjivanje....

Poruka koja je iz Zagreba otišla Izetbegoviću: urazumi se, jer ima i drugih metoda
20. rujna 2020. u 15:05   0 komentara   3266 prikaza  

Sa stajališta realpolitike, neemotivno, dolazak Milorada Dodika u Zagreb treba smatrati pametnim potezom. I treba biti siguran da ga Zoran Milanović i Andrej Kenwood Kenon ne bi poduzeli a da se prije toga nisu konzultirali gdje je to trebalo učiniti. Potez je izazvao tektonske poremećaje u službenom Sarajevu. Dobro, jer to mu je i bila namjera. Već je godinama realistima jasno ono što je Dodik usred Zagreba kazao, da je Dayton bio kompromis, ali u kojem su Hrvati za sebe imali dovoljno zaštitnih mehanizama, te da BiH može funkcionirati samo na temeljima izvornog Daytona, a Hrvati moraju imati zajamčena prava konstitutivnog naroda.
S Dodikom se iskomuniciralo stoga što on tamo ima političku moć koju Hrvati u BiH nažalost više nemaju. Izvorni Dayton su, naime, tzv. visoki predstavnici međunarodne zajednice rasturili i stvorili pretpostavke da Bošnjaci, koje predvodi Bakir Izetbegović, agresivno krenu brisati političku ravnopravnost Hrvata, što je u konačnici dovelo do njihova preglasavanja i gubitka ravnoteže između tri konstitutivna naroda. Kenwood Kenon i Milanović ovaj su potez poduzeli u zajedničkoj koordinaciji, što dokazuje da njih dvojica mogu na stranu staviti međusobno natjecanje zbog državnih interesa. Neki politički preosjetljivi Hrvati misle da s Dodikom ne treba tikve saditi jer on, ako nije u vrijeme rata, sada pripada neprijateljskom velikosrpskom projektu koji opet dobiva na snazi. No riječ je o potezu koji je Zagreb morao poduzeti da bi hitno zaustavio agresiju vrha bošnjačke politike prema Hrvatima u BiH. To jest potez u duhu načela da je "neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj".
Politika Izetbegovića, koji je nažalost za nekoliko kopalja manje umješan političar od oca Alije, veliki je izvor političke nestabilnosti u BiH. Ako ti de facto u cijelosti rasturaš Dayton tako da Hrvatima biraš predstavnike, onda je jasno da je taj koncept neodrživ. Znalo se to i prije, no ovaj sastanak u Zagrebu je prekretnica i znak da Hrvatska više neće tek pasivno promatrati što se zbiva i čekati da se bošnjačka strana urazumi. Dakle, u ovom "dodiru" lidera Hrvatske i Republike Srpske nema nikakve filozofije. To je čista matematika, ona pučkoškolska. To znači da Zagreb više neće tek ponavljati Sarajevu vapaje o ravnopravnosti, dok godine prolaze, a Hrvati postaju sve manja manjina, što je toliko daleko od Daytonom osiguranog statusa. Poruka koja je iz Zagreba otišla Izetbegoviću glasi: urazumi se, jer ima i drugih metoda.
Hrvatska je članica EU i NATO-a, koji ne mogu podržati stav koji pragmatično provodi Sarajevo, da jedan narod bira predstavnike drugom narodu. Što je ispod minimuma svake demokracije. Vjerovati da je moguć nastavak takve politike, kao i prijetnje Izetbegovića da će Hrvatima na isti način birati i druge predstavnike u vlasti, i da će to proći, može misliti samo politički bedak. To je možda i moglo prolaziti u nekim drugim vremenima, kada su Hrvatska i Hrvati bili žigosani kao tobože mrzitelji Muslimana, no u sadašnjim standardima takva frazeologija protiv Hrvatske više ne prolazi.
Kakvi su, pak, standardi Izetbegovića, vidi se u tome što on istodobno želi Hrvatima birati predstavnike i želi BiH u EU! Neće ići. Dakle, podjela vlasti po Daytonu je tripartitna i, kako je očito da Izetbegović želi srušiti tu tripartitnost, došlo je vrijeme da se njegovoj političkoj bahatosti pošalje poruka. I ona je poslana. Realno, dakle, u odnosu prema BiH prestaje "hrvatska šutnja". Hrvati u BiH, naime, i institucionalno i stvarno nestaju i ima ih navodno tek oko 350 tisuća, no to u pogledu daytonskih prava ne znači ništa. Da njihov broj padne i na 50 tisuća, oni ne mogu izgubiti svoja prava.
Treba podsjetiti da je Hrvatska 20 godina bila u podređenom položaju prema zaštiti Hrvata u BiH zato što je sama donijela odluku da odustaje od posebnih odnosa s BiH. Taj u povijesti diplomacije nevjerojatan potez dogodio se prije 20 godina nakon dolaska Vlade Ivice Račana i predsjednika RH Stjepana Mesića. To je bila politička glupost, amaterizam i izraz bolesnog sluganstva prema tadašnjim kreatorima međunarodne politike. Hrvatska se odrekla međunarodnog akta koji joj je davao puno pravo da bude umiješana u političke procese u BiH. Srbiji, naravno, nije takvo što palo na pamet. I vidimo kako se taj "plemenit" potez Hrvatske sada odražava na Hrvate u BiH. Izetbegović osjeća toliku zahvalnost da misli da je normalno da on postavlja Hrvatima politička vodstva. Kako to čini na ekonomskom planu, vidi se iz nevjerojatnog podatka da Hrvati, kojih je u odnosu na Bošnjake u Federaciji oko 20 posto, daju 50 posto poreznih prihoda, što znači da ih se i financijski uništava.
Ako, dakle, Sarajevo sada traži krivca zbog "dodira" Hrvata i Srba, naći će ga upravo u politici Bakira Izetbegovića. I ako se netko pita hoće li ovaj događaj relaksirati i ukupne hrvatsko-srpske odnose, odgovor je - hoće.

epikur37 wrote:

Eroo wrote:Obezobraznili su do granica podnošljivosti. Da su ih bolje poznavali nikad im ne bi ni popuštali.

Znači posve otvoreno idu s paradigmom: jebali smo vam mater, sad će mo vas jebati di god stignemo, po svim nižim razinama....

ukidanje konstitutivnosti, bilo kakvih političkih prava i iskorjenjivanje....

Mogli su se barem nešto od Srba naučiti.

U krajnjoj konskvenci ovog političkog poteza je poruka:

Osigurajte Hrvatima konstituivnost i ustavna prava, pa nek bude BiH

ili

Idemo sa Srbima, svatko uzima svoje i zaštićuje svoje nacionalne interese, narod i geopolitiku.

Odlična kolumna.

Kad vidim vjerovat cu

Davno sam izgubio bilo kakvu vjeru u zvanicnu Hrvatsku

A i sada, mogu oni pricati ali vidjet cemo kad ih pozovu gazde iz Brisela

Daj Boze...ali sumnjam

I mislim da je mozda i malo prekasno...I Bakir i ekipa ce nastaviti sa svojim ponasanjem

I sta ce to Hrvatska da ucini ...ja ne vidim sta...koje to druge metode za urazumljivanje bosnjackih sovinista postoje

Ringo10 wrote:Kad vidim vjerovat cu

Davno sam izgubio bilo kakvu vjeru u zvanicnu Hrvatsku

A i sada, mogu oni pricati ali vidjet cemo kad ih pozovu gazde iz Brisela

Daj Boze...ali sumnjam

HR je danas gazda iz Brisela...

Plenky odlično razumije Brisel, tako razumije odnose snaga i koliko neki pojedinci predstavljaju samo sebe, te kako se tvori službena zajednička politika EU...

https://www.dnevnik.ba/vijesti/niksic-demaskirao-komsica-dovodi-do-raspada-bih

Vidim da se ustašoidi i bošnjački nacionalisti jako bune protiv Dodikova posjeta.

To je dobar znak.  Ali ovima iz Hrvatske puno je trebalo da osjete puls Hrvata u BIH.

Poprilično puno al bolje ikad nego nikad.