proslava u kninu

Sora wrote:Koji ste primitivci u 3 pm 
Praviti politiku od dječjih svsđđa. Kvartovdkih tučnjava   seoski ogovaran ja 
To može samo tupa i glupa čeljad s tzv političkih foruma 
Nikakve tu nema politike 
Obični proljev

Sora wrote:Koji ste primitivci u 3 pm 
Praviti politiku od dječjih svsđđa. Kvartovdkih tučnjava   seoski ogovaran ja 
To može samo tupa i glupa čeljad s tzv političkih foruma 
Nikakve tu nema politike 
Obični proljev

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

Sora wrote:Koji ste primitivci u 3 pm 
Praviti politiku od dječjih svsđđa. Kvartovdkih tučnjava   seoski ogovaran ja 
To može samo tupa i glupa čeljad s tzv političkih foruma 
Nikakve tu nema politike 
Obični proljev

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

marcellus wrote:inače ovi mujage iz bosne su mrtvi ladni pričali o mrčenju ovaca ko da je to nešto najnormalnije

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

veber wrote:

kaya wrote:

Ringo10 wrote:Jer ne možeš se probuditi i postati lud odjednom .

možeš, možeš.
recimo probudiš se i skužiš da ti je pijani susjed po noći skršio prednji kraj auta na parkingu.

kaya wrote:

marcellus wrote:

kaya wrote:

danni1 wrote:

Ringo10 wrote:Pa vjerojatno ne mozes postati lud odjednom
Ali i sada nakon toliko godina kad gledam te snimke onolika  koIicina mrznja mi djeluje surealno
Nevjerojatno
A najporaznije je to sto se  u njihovoj svijesti nista nije promijenilo...ali dobro, sad mogu samo kurcu svirat

ja se ne čudim mlađima ali čudim se svakom tko je živio u Jugoslaviji i nije primječivao tu netrpeljivost i podjelu.

Jbte, kao da ste živjeli vezanih očiju i začepljenih ušiju.

Meni jednostavno nije jasno vaše čuđenje svemu tome.

Ja nisam, stvarno nisam. Jedino sam primjećivala da su malo siroviji i da im doma sviraju narodnjaci. Onda ih mi nismo slušali. Ovu netrpeljivost fakat nisam.

ja sam skužio 82. u vojsci da nisu normalni, inače prije toga nisam imao posla s njima, Srbija je za mene prije toga bila ono gdje su štampali one stripove o velikom bleku i zagoru, malo čudan jezik ali ništa što se ne bi dalo razumjeti.

trebaš ih upoznat da skužiš kako funkcioniraju

Ok, u vojsci su bili od svukuda. Moj brat je ispričao da je neki mrtvo ladno drkao , doduše iz bosne. I općenito bio je malo šokiran nekima iz raznih dijelova juge.
Al ovi ljudi, sa snimke, su iz hrvatske. Po govoru čuješ. A takvi prostaci. Ne mislim ja da mi prdimo parfem al oprosti, ovakvo što nisam vidjela u životu. Fali im litra rakije u ruci i još da prde dok pale kuću. eto to su valjda zaboravili.

danni1 wrote:

kaya wrote:

marcellus wrote:

kaya wrote:

danni1 wrote:
ja se ne čudim mlađima ali čudim se svakom tko je živio u Jugoslaviji i nije primječivao tu netrpeljivost i podjelu.

Jbte, kao da ste živjeli vezanih očiju i začepljenih ušiju.

Meni jednostavno nije jasno vaše čuđenje svemu tome.

Ja nisam, stvarno nisam. Jedino sam primjećivala da su malo siroviji i da im doma sviraju narodnjaci. Onda ih mi nismo slušali. Ovu netrpeljivost fakat nisam.

ja sam skužio 82. u vojsci da nisu normalni, inače prije toga nisam imao posla s njima, Srbija je za mene prije toga bila ono gdje su štampali one stripove o velikom bleku i zagoru, malo čudan jezik ali ništa što se ne bi dalo razumjeti.

trebaš ih upoznat da skužiš kako funkcioniraju

Ok, u vojsci su bili od svukuda. Moj brat je ispričao da je neki mrtvo ladno drkao , doduše iz bosne. I općenito bio je malo šokiran nekima iz raznih dijelova juge.
Al ovi ljudi, sa snimke, su iz hrvatske. Po govoru čuješ. A takvi prostaci. Ne mislim ja da mi prdimo parfem al oprosti, ovakvo što nisam vidjela u životu. Fali im litra rakije u ruci i još da prde dok pale kuću. eto to su valjda zaboravili.

Kajo, ti baš nisi izgleda puno išla na selo.

taki su ljudi naselu. da ne govore o ustašama nikad nebi rekao da su srbi.

Govor i ponašanje identično hrvatskom seljaku. Isto ti je to.

epikur37 wrote:

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

teška priča...zajebano.

michaellcmacha wrote:

danni1 wrote:

kaya wrote:

marcellus wrote:

kaya wrote:
Ja nisam, stvarno nisam. Jedino sam primjećivala da su malo siroviji i da im doma sviraju narodnjaci. Onda ih mi nismo slušali. Ovu netrpeljivost fakat nisam.

ja sam skužio 82. u vojsci da nisu normalni, inače prije toga nisam imao posla s njima, Srbija je za mene prije toga bila ono gdje su štampali one stripove o velikom bleku i zagoru, malo čudan jezik ali ništa što se ne bi dalo razumjeti.

trebaš ih upoznat da skužiš kako funkcioniraju

Ok, u vojsci su bili od svukuda. Moj brat je ispričao da je neki mrtvo ladno drkao , doduše iz bosne. I općenito bio je malo šokiran nekima iz raznih dijelova juge.
Al ovi ljudi, sa snimke, su iz hrvatske. Po govoru čuješ. A takvi prostaci. Ne mislim ja da mi prdimo parfem al oprosti, ovakvo što nisam vidjela u životu. Fali im litra rakije u ruci i još da prde dok pale kuću. eto to su valjda zaboravili.

Kajo, ti baš nisi izgleda puno išla na selo.

taki su ljudi naselu. da ne govore o ustašama nikad nebi rekao da su srbi.

Govor i ponašanje identično hrvatskom seljaku. Isto ti je to.

ne bih se složio... makar kad je u pitanju banija i okolica siska... tu su srbi bili munjeni u tri pičke materine, toliko munjeni da i kad im je vojska dolazila asfaltirati puteve oni vojsci pokradu puške... što se tiče hrvata i njih ludih srba... hrvati su bili u dobrovoljnim vatrogasnim društvima i u svojim lokalnim birtijama, dok su ludi srbi u željezari pravili kubure i štuceve i puškarali oko svojih ali i hrvatskih kuća i malo malo se neki od njih zajebao pa jako nabio patronu pa mu je štuc ili kubura ili iskopala oči ili ga ubila otkidajući mu pol glave.... tako da nikako se ne bih složio da je ponašanje bilo identično... bar ne tu kod mene

aben wrote:

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

bold, upravo tako,
samo jo mislin da je to tako od revolucije, pa na vamo. za godine prije, mislin da se ni toliko mučalo.

evo crtica o srbima iz zadra;
milicioner kukić je bi stroh i trepet mladjariji.  pesnica mu je bila nadaleko poznata. njegovu hći smo zvoli policijski čas jer je uvika morala biti doma kad je i un doma, i morala mu je masirati noge i sl. '99 su utekli u smoković, odokle su tukli po zadru, pa u vukovar, di su tukli po vami.

1998 je ota hći došla na letovanje, i pozvonila nan na vroto.  pričala nan je kako in je teško bilo u krajini, i u vukovaru, a nojtežje posli u beogradu. jo sun joj ispričo vic o nojudaljenijoj srbskoj autonomnoj oblasti sao paolu, a ona se smrtno uvridila i pošla ća. 

dakle, kurac njih boli za sve, verglaju svoju priču i žrtvoslovlje bez obzira na bilo ča.

kaya wrote:

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

Pa to su pikti boktemazo, iznad hadrijanovog zida!
Vidjela sam ja  nešto nije u redu na snimku ( osim teških kaznenih djela). Pa ti se izruguju, krevelje, podriguju  mrtvima na ulici, mrtvom na cesti  ( kako se vidi pred kraj snimke).

tre wrote:

epikur37 wrote:

tre wrote:

aben wrote:ko nos na otocima, naši
 nane i didi, rodjeni na početku 20 stoljeća, znali su ki su srbi, ali su prvenstveno znali ki su komunisti, tj kako su ih zvoli- partizani. nisu doli svojoj dici da se učlonu u partiju, ali se ni govorilo zoč. mučalo se, o njima i o srbima.

tako su naše matere i oci odgojili svoju dicu, moju generaciju, u totalnon neznanju. skoro svi moji prijatelji su bili srbi iz srbije, jer su u zadru bili na prekomandi iz nojmračnijih dela srbije, i do iti jedun od njih je zno da smo jo, jedun iz zaglava i jedun iz prijeka ustaše,  a mi pojma nismo imali ni da smo hrvati.

to su sve partizani sjebali

jedna situacija iz mog života oko tog mučanja o srbima.
Budući da sam živio u jednom dijelu grada gdje su srbende dominirale i svi srbi su navijali za zvezdu ili partizan pa sam i ja lnako djetinje rekao starijoj sestri (inače srbi su je ubili na kućnom pragu u 9 mjesecu 91) da ja navijam za crvenu zvijezdu na što je ona okrenila očima. Kad sam uhvatio da nešto nije u redu promjenio sam mišljenje pa sam rekao da navijam za partizan, onda sam skoro i batina dobio,  u stvar i bi popio baje da nismo bili na javnom mjestu.
Cijela priča je dakle o tome da su stariji dobrano morali paziti što će pričati pred djecom jer ako nisu pazili mogli su si velikog vraga na grbaču navaliti. Istina o srbljima je dolazila polako sa sazrjevanjem i sa vlastitim iskustvom, u protivnom bi netko u obitelji najebao.
Jednom prilikom pokojni Jovičić Dragan je vijao nožem mog brata(išli su u isti razred) i kad je buraz stigao do kuće majka je pitala srbu što to radi, mali je rekao da mu je otac rekao da slobodno kolje ustašu. Majka je istog trena otišla kod četnika i rekla što se dogodilo a oni su kao hinili na malog dragana što je to napravio a mali u čudu reče pa ti si mi tata rekao da to napravim!!
To je bio burazov prvi razred osnovne, u drugo razredu je neki srbo iz bršadina zatepao malog četnika na cesti i rasuo mu mozak po istoj, tada sam prvi put vidio ljudskk mozak. Epilog je bio da je ćaća malog četnika Dragan (i sin mu se tako zvao) rekao da neće nikoga tužiti jer je ovaj što mu je spuco sina srbin iz srbskog sela Bršadina.
Inače je lik pio vrelu krv tek zaklane svinje svaki put na svinjokoljama
Kad je došao rat jedna granata 120 mm ga je razbacala širom naselja i tu je priči kraj o ovom četniku a imam ih još nekoliko koje mogu podjeliti  s bilo kim stavivši ruku na Sveto Pismo kao što je stavljam i u ovom opisanom slučaju.

teška priča...zajebano.

istinita epi, do zadnjeg detalja

danni1 wrote:

michaellcmacha wrote:

danni1 wrote:

kaya wrote:

marcellus wrote:

ja sam skužio 82. u vojsci da nisu normalni, inače prije toga nisam imao posla s njima, Srbija je za mene prije toga bila ono gdje su štampali one stripove o velikom bleku i zagoru, malo čudan jezik ali ništa što se ne bi dalo razumjeti.

trebaš ih upoznat da skužiš kako funkcioniraju

Ok, u vojsci su bili od svukuda. Moj brat je ispričao da je neki mrtvo ladno drkao , doduše iz bosne. I općenito bio je malo šokiran nekima iz raznih dijelova juge.
Al ovi ljudi, sa snimke, su iz hrvatske. Po govoru čuješ. A takvi prostaci. Ne mislim ja da mi prdimo parfem al oprosti, ovakvo što nisam vidjela u životu. Fali im litra rakije u ruci i još da prde dok pale kuću. eto to su valjda zaboravili.

Kajo, ti baš nisi izgleda puno išla na selo.

taki su ljudi naselu. da ne govore o ustašama nikad nebi rekao da su srbi.

Govor i ponašanje identično hrvatskom seljaku. Isto ti je to.

ne bih se složio... makar kad je u pitanju banija i okolica siska... tu su srbi bili munjeni u tri pičke materine, toliko munjeni da i kad im je vojska dolazila asfaltirati puteve oni vojsci pokradu puške... što se tiče hrvata i njih ludih srba... hrvati su bili u dobrovoljnim vatrogasnim društvima i u svojim lokalnim birtijama, dok su ludi srbi u željezari pravili kubure i štuceve i puškarali oko svojih ali i hrvatskih kuća i malo malo se neki od njih zajebao pa jako nabio patronu pa mu je štuc ili kubura ili iskopala oči ili ga ubila otkidajući mu pol glave.... tako da nikako se ne bih složio da je ponašanje bilo identično... bar ne tu kod mene

Sisak, to je isto Moslavina.

Moja stara je od Garešnice. Tamo sam proveo djetinjstvo do OŠ a poslije svaki slobodni dan, praznike, sve sam tamo provodio. Ljudi su bili isti. Znalo se točno tko je hrvat tko srbin. Za svakog se znalo od kud je, otkud mu je otac a nerijetko i otkud mu je djed. Svi su sve znali o svakome. ponašali su se identično. Nije tu bilo nekih ozbiljnijih trzavica ali se znalo tko je od kud.

michaellcmacha wrote:

danni1 wrote:

michaellcmacha wrote:

danni1 wrote:

kaya wrote:
Ok, u vojsci su bili od svukuda. Moj brat je ispričao da je neki mrtvo ladno drkao , doduše iz bosne. I općenito bio je malo šokiran nekima iz raznih dijelova juge.
Al ovi ljudi, sa snimke, su iz hrvatske. Po govoru čuješ. A takvi prostaci. Ne mislim ja da mi prdimo parfem al oprosti, ovakvo što nisam vidjela u životu. Fali im litra rakije u ruci i još da prde dok pale kuću. eto to su valjda zaboravili.

Kajo, ti baš nisi izgleda puno išla na selo.

taki su ljudi naselu. da ne govore o ustašama nikad nebi rekao da su srbi.

Govor i ponašanje identično hrvatskom seljaku. Isto ti je to.

ne bih se složio... makar kad je u pitanju banija i okolica siska... tu su srbi bili munjeni u tri pičke materine, toliko munjeni da i kad im je vojska dolazila asfaltirati puteve oni vojsci pokradu puške... što se tiče hrvata i njih ludih srba... hrvati su bili u dobrovoljnim vatrogasnim društvima i u svojim lokalnim birtijama, dok su ludi srbi u željezari pravili kubure i štuceve i puškarali oko svojih ali i hrvatskih kuća i malo malo se neki od njih zajebao pa jako nabio patronu pa mu je štuc ili kubura ili iskopala oči ili ga ubila otkidajući mu pol glave.... tako da nikako se ne bih složio da je ponašanje bilo identično... bar ne tu kod mene

Sisak, to je isto Moslavina.

Moja stara je od Garešnice. Tamo sam proveo djetinjstvo do OŠ a poslije svaki slobodni dan, praznike, sve sam tamo provodio. Ljudi su bili isti. Znalo se točno tko je hrvat tko srbin. Za svakog se znalo od kud je, otkud mu je otac a nerijetko i otkud mu je djed. Svi su sve znali o svakome. ponašali su se identično. Nije tu bilo nekih ozbiljnijih trzavica ali se znalo tko je od kud.

e jebiga pa moralo se znati tko je tko... to nas je jedino i održalo u razdoblju između dva rata, ali i dalje tvrdim nismo bili isti... i tu sam gore naveo osnovne ali jako bitne razlike... a sisak ti inače nije imao nikakve veze sa moslavinom sve do rata... na žalost bili smo osuđeni i na službu i na "družbu" sa krdžanlukom s banije i korduna

kaya wrote:

michaellcmacha wrote:

danni1 wrote:

michaellcmacha wrote:

danni1 wrote:
Kajo, ti baš nisi izgleda puno išla na selo.

taki su ljudi naselu. da ne govore o ustašama nikad nebi rekao da su srbi.

Govor i ponašanje identično hrvatskom seljaku. Isto ti je to.

ne bih se složio... makar kad je u pitanju banija i okolica siska... tu su srbi bili munjeni u tri pičke materine, toliko munjeni da i kad im je vojska dolazila asfaltirati puteve oni vojsci pokradu puške... što se tiče hrvata i njih ludih srba... hrvati su bili u dobrovoljnim vatrogasnim društvima i u svojim lokalnim birtijama, dok su ludi srbi u željezari pravili kubure i štuceve i puškarali oko svojih ali i hrvatskih kuća i malo malo se neki od njih zajebao pa jako nabio patronu pa mu je štuc ili kubura ili iskopala oči ili ga ubila otkidajući mu pol glave.... tako da nikako se ne bih složio da je ponašanje bilo identično... bar ne tu kod mene

Sisak, to je isto Moslavina.

Moja stara je od Garešnice. Tamo sam proveo djetinjstvo do OŠ a poslije svaki slobodni dan, praznike, sve sam tamo provodio. Ljudi su bili isti. Znalo se točno tko je hrvat tko srbin. Za svakog se znalo od kud je, otkud mu je otac a nerijetko i otkud mu je djed. Svi su sve znali o svakome. ponašali su se identično. Nije tu bilo nekih ozbiljnijih trzavica ali se znalo tko je od kud.

e jebiga pa moralo se znati tko je tko... to nas je jedino i održalo u razdoblju između dva rata, ali i dalje tvrdim nismo bili isti... i tu sam gore naveo osnovne ali jako bitne razlike... a sisak ti inače nije imao nikakve veze sa moslavinom sve do rata... na žalost bili smo osuđeni i na službu i na "družbu" sa krdžanlukom s banije i korduna

Ja nisam baku i dedu imala na selu, ali uredno su me vodili po selima jer je meni bilo super gledati životinje, od like, dalmatinskog zaleđa, na istoku sam bila manje i moram priznati da to su bili normalni ljudi i nikako ovakvi.
Ovo sa ispijanjem tople krvi svinje, šlaufom kojim deda mlati sve i kčerkom od milicajca koja tati pere noge svaku večer je previše u jedan dan.
I od pikta bi bilo previše.

kaya wrote:

danni1 wrote:

Ringo10 wrote:Pa vjerojatno ne mozes postati lud odjednom
Ali i sada nakon toliko godina kad gledam te snimke onolika  koIicina mrznja mi djeluje surealno
Nevjerojatno
A najporaznije je to sto se  u njihovoj svijesti nista nije promijenilo...ali dobro, sad mogu samo kurcu svirat

ja se ne čudim mlađima ali čudim se svakom tko je živio u Jugoslaviji i nije primječivao tu netrpeljivost i podjelu.

Jbte, kao da ste živjeli vezanih očiju i začepljenih ušiju.

Meni jednostavno nije jasno vaše čuđenje svemu tome.

Ja nisam, stvarno nisam. Jedino sam primjećivala da su malo siroviji i da im doma sviraju narodnjaci. Onda ih mi nismo slušali. Ovu netrpeljivost fakat nisam.