u ovo doba

eh da danas u ovo doba sjedimo u bazi sjp OSA, polako se popunjavaju borbeni kompleti, pregledava oružje... od 15,00 više nitko iz baze nije mogao izaći, telefon u hodniku (onaj na karticu) je bio isključen... kako veli anja bilo je jako vruće, vozila su se posložila ispred hangara i pokrila ceradama, i jednostavno se nije imalo što raditi nego sjediti i čekati da se izda zapovijed za pokret... pravac i plan djelovanja postrojbe smo dobili u 20,00 s obzirom da je kompletan kompleks bio pod zamračenjem jer je bio izravno u vidnom polju čejenima i na dometu srpskih tenkova (moguće izravno gađanje) zadnje upute i upoznavanja operative sa istim smo odrađivali u holu glavne zgrade koji nije imao prozora prema petrinji, pod ručnim svjetiljkama (maglica nas je opremio sa svojim tada iznimno kvalitetnim maglite svjetiljkama), a potom su ljudi upućeni na noćni odmor i određeni požarni za svaki vod i svaku desetinu... oko 03,45 požarni su budili prvo nas zapovjednike vodova i desetina a već oko 04,00 pa u slijedećih 10 minuta kompletna operativa je bila Za Oluju Spremna, u 04,30 smo bili kod vozila, palila se zadnja cigareta prije izdavanja zapovijedi za pokret... u 04,45 formirana je kolona i Milko je izdao zapovijed za pokretkolona vozila u kojoj se nalazilo 150 ljudi je krenula prije početka topničke pripreme prema novom praćnu, a od raskrižja dalje smo nastavili brzu hodnju prema novoj mošćenici i dalje prema finelu.. pa dalje prema koloniji gdje se od ranog jutra razvila žestoka borba u kojoj smo imali odmah s početka odličan ulaz u prostor i razvoj snaga, a onda je general basarac napravio kardinalnu pogrešku i zapovijedio 2 satniji okb 2 gbr gromova, da se izvrši proboj klinom prema ciglani odnosno češkom selu i tu za nas nastaju problemi... dva tenka u nastupu po cestovnom pravcu bez ikakve zaštite zbog brzine kretanja nailaze na blok s lijevog boka u vidu napada protuoklopnim sredstvima pješaštva a po pravcu nadiranja od strane t12. nakon toga se vrši brzi desant sa dva transportera i djelomično stabilizira pozicija kod limenke, međutim prvi pogođeni tenk je odsječen posada stradala i čejeni su u neposrednoj blizini tenka i postoji opasnost d se dokopaju rut-a i razgovornika, što dodatno komplicira situaciju... svjesni te pozitivne situacije za njih čejeni ubacuju jednu manju taktičku skupinu i s obzirom na povišenu poziciju na tom lijevom boku i dobru zaštićenost od strane stambenih objekata i utvrđenih položaja dolaze u dominantnu poziciju za desantno pješaštvo, koje u toj situaciji nije bilo u mogućnosti niti izvuči mrtve tenkiste niti pogođeni tenk i komunikacijska sredstva držati pod nadzorom, a zbog ukljinjenja bili su u opasnosti da dođe do stradavanja većeg broja vojnika... tada po zapovjedi basarca u pomoć prelazi moja taktička skupina, odigrava se ono već spominjanje prebacivanja kod kuće od sandokana gdje nam pogiba pukovnik predrag matanović, i još nekoliko suboraca a nekoliko biva i ranjeno... nakon prebacivanja u kratkom dogovoru sa Milkom, vršimo razvoj u 3 klina i brzo od ulice do ulice uz izravni vatreni kontakt i pod minobacačkom vatrom, dolazimo do poravnanja sa desantnim pješaštvom i u zajedničkom nastupu neutrliziramo dva bunkera krajnje bočno desno i dijelove taktičke skupine koja je imala zadatak dokopati se rut-a i razgovornika.... onako po mom osobnom iskustvu u tih 15 tak minuta fajta što mi što oni ispalil smo preko 10 000 komada streljiva iz pješačkog naoružanja, a u prostor nastupanja djelovanja je palo preko 500 minobacačkih, i tenkovskih granata... nadalje srećko zapovjednik tenka koji je ostao nepogođen, u dogovoru sa Zlikačem (to je onaj kojeg ona plavokosa grli po povratku u sisak) donosi odluku da prednji tenk uništi i istog ozada pogađa kumulativnom i uništava isti, a samim tim, ostaci čejenske taktičke skupine se povlače na rezervne položaje, i manje smo izloženi izravnoj pješačkoj vatri ali nas zato dva tenka m84 i minobacači sa slatine peru bez prekida... tokom prvog dana moj vod ima 1 mrtvog i 17 što teško što lakše ranjenih, ukupni gubici su nam bili oko 30 mrtvih i preko 100 ranjenih, služneno 24 mrtva i 70 ranjenih... s obzirom na situaciju, predrag poginuo, velik broj mrtvih i ranjenih, te odsustvo trezvenog, ispravnog i pravodobnog donošenja operativnih odluka u jeku borbenih djelovanja od strane generala basarca bili smo blokirani i mi, i tražili smo vatrenu zračnu potporu, koju smo u konačnici i dobili u vidu preleta i djelovanja 2 miga po slatini tj minobacačkim položajima, ali ne i po spomenute dvije 84ke koje su nas i nadalje držale prikovanima kod limenke... basarca se povlači sa linije i mi imamo zadatak da se taj dan utvrdimo i zadržimo zadane pozicije do sutradan, tako da tu noć čejeni tuku po nama iz svega što su imali i jutro dočekujemo sa još nekoliko poginulih i dvadesetak ranjenih... tenkovi su cijelu noć tukli sa trenutnim granatama po krošnjama tak da su svuda uokolo letjele tisuće gelera i mnogi od njih uspjeli raniti a neki i ubiti moje suborce... bitno je za napomenuti da su osokoljeni realno značajnim uspjehom, tokom noći pokušali izvršiti i protuudar, ali je to do jutra ispalo dobro za nas jer su oni u tom protuudaru imali značajne gubitke, tako da smo jutro dočekali a onda u neko doba oko pola 11, nam je pružena zračna protuoklopna potpora od strane dvije protuoklopne topvnjače i one su uspjele jedan tenk onesposobiti za daljnje djelovanje po nama a drugog potjerati u kotar šumu... a potom su njihovi topničko minobacački položaji pokriveni djelovanjem naših haubica, i tu prestaje njihov presing na naše položaje... mi vršimo pregrupiranje nakon što nam je stigla popuna ljudstvom, streljivom i opremom, i spremni dočekujemo popodnevne sate kad banska legija uspijeva iz glavnog napadnog pravca sjeverozapadnog, doći na sam ulaz u petrinju, i potpuno odsjeći istu od gline, a u isto vrijeme luka džanko uspijeva ući u kostajnicu, i na taj način čejenima iz petrinje ostaje samo izlaz preko čavić brda prema žirovcu i dalje prema dvoru na uni... to je 5 kolovoza... i tek u noći oko 02,00 dobijamo zapovijed da krenemo... već oko pol 3 smo na senjaku na samom ulasku u grad petrinju i tu dobijamo zapovijed da ne ulazimo dalje jer se pušta da se čejeni povuku da se ne gube nepotrebno životi, a i valjda je to bilo dogovoreno da ne bi bilo odmazde zbog puno poginulih i ranjenih u koloniji... uglavnom na senjaku smo do 5 ujutro kad dobijamo zapovijed da krenemo sisačkom prema centru tj prema vojarni u gradu... nakon par sporadičnih djelovanja oko 06,00 spajamo se sa banskom legijom kd vojarne i policijske postaje, a potom se spuštamo do petrinjke i tu čekamo nadalje zapovijed... to je 06 kolovoza oko 09,30 sati... prvo dobijamo poštedu slijedećih 12 sati ali dok smo se spremali da se vratimo u bazu... milanković nas obavještava da moramo za sunju jer 17. pukovnija nije uspjela probiti donji hrastovac, tako da smo odmah zapalili za lukavec i prešli savu skelom te kroz vedro polje prek pravoslavnog groblja u donjem hrastovcu isforsirali kroz minsko polje i izašli kod trafostanice i omogućili 17.-oj pukovniji da krene prema graboštanima i mom majuru... mi smo pak dobili zapovijed da se povučemo u sisak a iz siska smo odmah krenuli za glinu... to je sad već 07 kolovoza, kad dobijamo zadatak da izvršimo terensko čišćenje jednog dijela gline te da iskontroliramo ravnu cestu na kojoj se nalazio dio kolone civila koja se sudarila sa drugom kolonom civila i zakrčila put novakovićevoj vojsci tak da su oni jednostavno te dvije kolone razgrnuli sa tzi prednjom korpom, uslijed čega je nastao krkljanac i ljudi civili i dijelom vojnici (čejeni jel) su se sklonili u šumu...na izatu iz gline prema dvoru.... tu nam pogiba moj imenjak dok je onako čisto ljudski (iako je čejena mogao ubiti bez jebemti) tražio dokumente a ovaj ga je sa automatskom, koju ime nije vidio, presjekao rafalom i zbrisao uz nasip rijeke gline, nas nekolicina smo bili blizu i vidli smo skota i pokušali ga skinuti ali je uspio zbrisati... poslije se predao i sam ničim izazvan priznao da je ubio mog imenjaka... tokom tog cijelog dana je bilo naganjanja po glini i okolici gline, i tako sve do drugog dana ujutro kad se vršila predaja 21. korpusa i čede bulata... to je odrađeno kako je odrađeno, a osim toga bio je još jedan zaostali dio banijskog 39. korpusa, oni se nisu predali, pa su naknadno asanirani...

Hvala ti na sjećanjima miha!

mobiu$ wrote:Hvala ti na sjećanjima miha!

jbg eto kako napisah tako je bilo... ima još ogroman broj detalja koji su mi, teško za povjerovati, ali do u sitnicu ostali u sjećanju...

Sjećam se prvi dan već u jutro su krenule domoljubne na HRT, vijesti su bilo čak i predobre pa je bilo teško vjerovati, posebno kad je sve to general Tolj teatralno izvještavao, do trećeg dana bilo je jasno da su ovi totalno razbucani i kako rat završava u 1995, koje olakšanje.