Hrvatska je 49. najbogatija država na svijetu

Hrvatska je 49. najbogatija država na svijetu, ako možemo vjerovati analizi portala Work + Money koji je klub pedeset najbogatijih sastavio u suradnji s washingtonskim think tankom Social Progress Imperative. Portal Work + Money dio je palete relativno mladog izdavačkog startupa Granite Media osnovanog 2017. u San Franciscu “s namjerom da poveže američku tradiciju čitateljskog žurnalizma s mogućnostima i metodologijom suvremene znanosti i velikih baza podataka”.

Njihov partner u istraživanju globalnog bogatstva, Social Progress Imperative, kojemu je na čelu ekonomist Michael Green, koautor knjige “Novi kapitalizam za bolje društvo”, bivši visoko rangirani službenik odjela za međunarodni razvoj britanske vlade i profesor na sveučilištu u Varšavi u čijem su se timu našli stručnjaci s Harvarda, MIT-a i Oxforda, kao i vodeći ljudi zaklade Rockefeller, ozbiljna je neprofitna institucija usmjerena stvaranju alata za određivanje prioriteta na putu globalnog napretka.

Maglovito? Možda, kao i rad većine globalnih think tankova (koji su svi zadržali luksuz privilegije prava na pogrešku), ipak razina stručnosti i umreženosti suradnika, istraživača i koordinatora think tanka sugerira ozbiljan pristup temama koje obrađuju. Sama ideja, da BDP nije i ne može biti osnovni kriterij za određivanje kvalitete života već je ranije eksploatirana. Jedan o začetnika bio je butanski kralj Jigme Singye Wangchuck čiji je indeks “bruto nacionalne sreće” u srpnju 2008. ugrađen i u ustav te najmanje himalajske države, da bi se 2011. inicijativi pridružila i Opća skupština UN-a rezolucijom koja je od članica tražila ”holistički pristup razvoju”, ističući upravo Butan kao primjer zdravog pristupa. Butan je siromašna zemlja, jedna od najnerazvijenijih na svijetu, nema ga niti na jednoj ljestvici bogatih, ali zemlja je u Aziji i danas prepoznata kao izrazito miroljubiva, sklona poduzetništvu i gotovo bez korupcije.

Bogatstvo se može mjeriti na različite načine, piše Justin Cupler u uvodu W+M-ove ljestvice. Netko ga promatra isključivo kroz novac, drugi će promatrati ukupnu kvalitetu života. Tako je s ljudima, ali i s državama. Neke od velikih zemalja, poput Indonezije i Kine mogu veličinom svojeg BDP-a dominirati svijetom, ali plaće zaposlenih u tim su državama vrlo su niske, živi se izrazito siromašno i teško. W+M je zato u svojem sastavljanju kluba bogatih zemalja uzeo u obzir tri ključne komponente - uobičajeni BDP (u apsolutnom dolarskom iznosu), prosječan godišnji prihod stanovnika, a onda je tome pridodao još i Indeks društvenog napretka iz washingtonskog think tanka.

Grube pogreške
Klub 50 najbogatijih, u kojemu je Hrvatska 49. (ispred Kostarike), rezultat je takve metrike i, unatoč nekim grubim pogreškama (hrvatska opsjednutost neto plaćom vjerojatno nas je pogurala niže na ljestvici koja u pravilu uspoređuje bruto prihode građana) pruža stvarnosti bliži portret svijeta od onoga koji iscrtavamo isključivo grafom stope rasta BDP-a. U izračunima su korištene statistike Svjetske banke (BDP) i OECD-a i Numbea (za usporedbu troškova života), a sve brojke su, naravno, pretkrizne, iz 2018. godine.

Očekivano, najbogatija zemlja u klubu je Njemačka. S četvrtim najvećim BDP-om na svijetu, 17. po visini godišnjih prihoda zaposlenih, ali s izrazito visokim indeksom društvenog napretka koji uključuje jednostavan pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenom sustavu (uz samopodrazumijevajuće kriterije kao što je elektrificiranost i svima dostupna pitka voda) najjača europska ekonomija ujedno je i zemlja najkvalitetnijeg (kvalitetom najbogatijeg) življenja.

Za usporedbu, najniže plasirana Kostarika 79. je na svijetu po visini BDP-a (W+M iz nepoznatih razloga uspoređuje zapravo neusporedive apsolutne vrijednosti BDP-a, umjesto BDP-a po stanovniku), kao i po relativno niskom prosječnom godišnjem prihodu zaposlenih (9645 dolara) po čemu je čak 98. od 185 klasificiranih zemalja. Članstvo u klubu zavrijedila je visokom razinom higijene, pristupom vodi, solidnim temeljnim zdravstvenim sustavom, i prilično visokom razinom osobnih prava. Na dnu su je ipak, osim BDP-a i plaća zadržale velike socijalne razlike i niska razina osobne sigurnosti. “Prekrasno je, da dođeš odlično bi se proveo, ako te ne bi oteli”, rekla mi je svojevremeno prijateljica Veronica Medina Orellana, razvojna bankarica s tadašnjom adresom u kostarikanskom glavnom gradu San Joseu. Čini se da W+M dijeli njeno mišljenje.

Što čini pretposljednju Hrvatsku boljom od Kostarike, a tako dalekom od Njemačke, ali i ostalih zemalja s kojima se uspoređujemo ili bi ih jednom voljeli dostići?

Zašto je Slovenija visoko?
Hrvatska nije zemlja na koju će netko pomisliti kada razmišlja o bogatim državama, pišu autori ljestvice i u pravu su. Od svih, najmanje je takvom, bogatom, percipiraju sami Hrvati, koji će i nakon ove ljestvice većinom ostati uvjereni da je hrvatsko članstvo u Klubu 50 pogreška. Po visini BDP-a Hrvatska je 78 na svijetu (da se računalo po stanovniku bila bi, ipak, 54., daleko ispred 77. Kostarike), hrvatska godišnja prosječna plaća bila je 10.314 dolara, što je gura nisko na 94. poziciju (i što je pogrešno jer to je neto plaća na bruto ljestvici, hrvatska godišnja prosječna bruto plaća bila je 2018. godine 14.736 USD, što je u toj kategoriji izjednačava s daleko više rangiranim, 35. Čileom, iako i dalje značajno niže od Slovenije i Mađarske). Ostavimo li se međutim traženja zamjerki brojkama kojima smo u velikoj mjeri sami kumovali, jer Hrvati o svojim plaćama gotovo isključivo raspravljaju u neto iznosu, ostaje činjenica da smo u Klub 50 stigli zato što, unatoč lošim financijama, znamo živjeti, često bolje od drugih. Očekivano, visoko na ljestvici društvenog napretka našli smo se zbog fantastične dostupnosti pitke vode na svakom koraku, zbog više nego solidnih higijenskih uvjeta, ipak svima dostupnog (unatoč našim zamjerkama i problemima koji su samo nama prepoznatljivi) zdravstvenog sustava, više nego korektnog osnovnog obrazovanja. Loši smo, kao što i sami znamo, po kvaliteti visokog obrazovanja, gdje smo u donjoj polovici globalne ljestvice, ali i po sve jače izraženim socijalnim razlikama.

Unatoč svemu, da nije bilo zamjene bruto za neto, vjerojatno bismo se pomaknuli stepenicu više i prestigli Latviju (12.984 USD bruto godišnje), iako ne zbog toga što smo kao društvo bolje razvijeni, nego zato što nam je BDP veći, kao i prosječna plaća zaposlenih.

Tri baltičke republike šiju nas, inače, posve zasluženo u većini kriterija, osim Latvije po plači i sve tri po nominalnom BDP-u, što je zbog veličine zemalja ionako besmislena usporedba. Estonska bruto plaća već je, kao i litvanska 2018. bila 12.000 dolara viša od hrvatske (što je nezanemarivih 1000 USD mjesečno), Estonija je među biznisu najprijateljskijim državama Europe, razina ljudskih prava je visoka (izuzmemo li već pomalo zaboravljen problem u prvim danima samostalnosti ostrakiziranih, pa onda uglavnom iseljenih Rusa), socijalne razlike sve su manje, a pristup kvalitetnom visokom obrazovanju, zahvaljujući skandinavskom okruženju, a prije svega Finskoj, kao zemlji sponzoru, daleko je jednostavniji nego prosječnom hrvatskom maturantu.

Pomaknemo li se od daleke i po mnogo čemu specifične baltičke trojke prema srodnijim, a na ljestvici bolje pozicioniranim zemljama srednje Europe, osim teško da ćemo pronaći zamjerke. Možda će nas ponegdje, ponajviše zbog vlastite zavisti, iznenaditi visoki plasman poneke države. Je li, primjerice, na 30. mjesto ljestvice plasirana Slovenija doista bolja od 33. Katara, koji je na većini svjetskih ljestvica 2018. bio među prvih deset po BDP-u po stanovniku, a prvi kada mjerimo po kupovnoj moći građana? Slovenska prosječna godišnja plaća od 37.322 dolara (bruto), doista je međutim za 364 dolara viša od katarske. To, naravno nije zato što je Slovenija financijski bogatija od Katara, ali Slovenija daleko odskače po socijalnim pravima, ujednačenosti među klasama, kao i ujednačenom pristupu zdravstvenom sustavu i kvalitetnom obrazovanju. Ako niste šeik, u Sloveniji ćete živjeti bolje, a u Češkoj, koja se smjestila na 26. mjesto ljestvice još bolje, iako će vam plaća godišnje desetak tisuća dolara zaostajati za slovenskom. Dijelom je ovdje riječ o možda najvećoj pogrešci W+M-ovog pristupa, nominalnom BDP-u, jer češki je BDP, razumljivo, značajno veći od slovenskog, ali Češka je jača i u pristupu kvalitetnom obrazovanju i u općoj razini poštivanja ljudskih prava. Ukratko, Havelova ostavština ipak nije umrla, unatoč političkom zaokretu neugodno udesno.

Problemi s korupcijom
Općenito promatrano, taj nedostatak havelovskog humanizma i uljuđenosti primjetan je u cijeloj srednjoj Europi, a posebno na ex-Yu područjima i u Mađarskoj (koja se udobno smjestila kao 31. odmah ispod Slovenije, ali čiji je Indeks društvenog napretka među najnižima, loš poput hrvatskog (koji je opterećen međunacionalnim netrpeljivostima), značajno ispod slovenskog, češkog, estonskog, litavskog, nešto bolji od slovačkog (pitanje Roma), pa i poljskog, unatoč seriji ksenofobnih garnitura koje su se izredale na vlasti.

Koliko je Havel napravio za stvaranje pozitivne društvene atmosfere u Češkoj, ali i za percepciju Češke u svijetu, toliko su, ali u suprotnom smjeru Viktor Orbán u Mađarskoj, ostaci Securitatea u Rumunjskoj, ali i preživjeli duh tuđmanovske ratne podjele naroda u Hrvatskoj (daleko više od Franje Tuđmana osobno), naštetili društvenom napretku zemalja koje su izveli iz socijalizma u novo, više ili manje demokratsko razdoblje. Ta činjenica nije mogla proći ispod radara washingtonskog “Imperativa za društveni napredak” i njegovih u faktografiju uronjenih istraživača političkih, ekonomskih i društvenih promjena.

Poljsku na relativno visoko 23. mjesto ljestvice smješta solidan nominalni BDP (riječ je ipak o zemlji s 40 milijuna stanovnika koja od pada socijalizma nije nijednu godinu završila u ekonomskom minusu), pritišće je snažan utjecaj crkve i političke desnice. S druge strane, Bugarska je, što zbog niske razine BDP-a, a što zbog legendarno ukorijenjene korupcije na Balkanu, jedina zemlja EU koja nije dobila pravo članstva u Klubu 50.

Je li korupcija u Bugarskoj doista toliko veća nego u Rumunjskoj (koja je 44. na ljestvici) ili Grčkoj (29.) prije svega je pitanje percepcije i javnog obračuna s korumpiranim dužnosnicima. Rumunjska ministrica pravosuđa Monica Macovei pokrenula je uoči rumunjskog ulaska u EU žestok, i tada se činilo uspješan, obračun s korupcijom unutar sustava. S druge strane, bugarska ekonomistica Kristalina Georgieva prije nekoliko mjeseci je preuzela čelnu poziciju u Međunarodnom monetarnom fondu, upravo s reputacijom “žene koju je nemoguće korumpirati”.

Garnitura pri vrhu
U garnituri koja se smjestila pri vrhu ljestvice, uglavnom nema iznenađenja, osim ako iznenađujućim ne smatramo talijanski plasman (15.) ispred austrijskog, gdje je opet problem u prikazu apsolutnog iznosa BDP-a, kao i u slučaju španjolskog plasmana ispred Finske ili Singapura (koji, doduše, usput ratuje s ljudskim pravima). SAD je iako prvi po BDP-u tek treći, zbog sve većeg društvenog raslojavanja, loše riješenog zdravstva i niske razine osobne sigurnosti.

Ukratko - novac je važan, ali nije sve u novcu. Europski način življenja preferiraju, čini se po ovoj ljestvici, i oni koji žive u Washingtonu, ali nisu u političkoj strukturi SAD-a. Azija je izrazito bogata, ali siromašna ljudskim pravima i zakinuta za mediteranski talent uživanja u životu. Mi u Hrvatskoj možemo se, ali i ne moramo slagati s našim smještajem među top 50 najboljih. Činjenica da nas se može natjerati na sve, osim na pomak od ipak mediteranskog pristupa životu, govori u prilog tome da nam je zapravo bolje nego što mislimo, pogotovo kada se pokušamo usporediti s drugima. Tu negdje možemo potražiti i razlog našem upornom otporu promjenama.

https://novac.jutarnji.hr/aktualno/zivimo-bolje-nego-sto-zelimo-priznati-hrvatska-je-49-najbogatija-drzava-na-svijetu/10314547/?fbclid=IwAR03h9u3rbW6HAp5W0VgiEwaPPOVfsLo8Nh9aFNk5CYTJk9EfCeqxMRJDHw
------------------

Uzlet je bioo najveći u vrijeme zadnje vlade i Plenkovića, nažalost korona virus je poremetila rast....

epikur37 wrote:
Uzlet je bioo najveći u vrijeme zadnje vlade i Plenkovića, nažalost korona virus je poremetila rast....

druge zemlje nemaju koronu?

mi 49.,Rumunjska 44.,Slovenija 30.,Češka 26.,Mađarska 31..Poljska 23.....nismo loše prošli

vili40 wrote:mi 49.,Rumunjska 44.,Slovenija 30.,Češka 26.,Mađarska 31..Poljska 23.....nismo loše prošli

Dobro je, Bugari su još uvijek gori od nas, a zli jezici su govorili da će nas stići već ove godine...

ne mozemo u svemu biti drugi ili treci
vazno je da smo u nogometu:)

epikur37 wrote:
Zašto je Slovenija visoko?
Hrvatska nije zemlja na koju će netko pomisliti kada razmišlja o bogatim državama, pišu autori ljestvice i u pravu su. Od svih, najmanje je takvom, bogatom, percipiraju sami Hrvati, koji će i nakon ove ljestvice većinom ostati uvjereni da je hrvatsko članstvo u Klubu 50 pogreška. Po visini BDP-a Hrvatska je 78 na svijetu (da se računalo po stanovniku bila bi, ipak, 54., daleko ispred 77. Kostarike), hrvatska godišnja prosječna plaća bila je 10.314 dolara, što je gura nisko na 94. poziciju (i što je pogrešno jer to je neto plaća na bruto ljestvici, hrvatska godišnja prosječna bruto plaća bila je 2018. godine 14.736 USD, što je u toj kategoriji izjednačava s daleko više rangiranim, 35. Čileom, iako i dalje značajno niže od Slovenije i Mađarske). Ostavimo li se međutim traženja zamjerki brojkama kojima smo u velikoj mjeri sami kumovali, jer Hrvati o svojim plaćama gotovo isključivo raspravljaju u neto iznosu, ostaje činjenica da smo u Klub 50 stigli zato što, unatoč lošim financijama, znamo živjeti, često bolje od drugih. Očekivano, visoko na ljestvici društvenog napretka našli smo se zbog fantastične dostupnosti pitke vode na svakom koraku, zbog više nego solidnih higijenskih uvjeta, ipak svima dostupnog (unatoč našim zamjerkama i problemima koji su samo nama prepoznatljivi) zdravstvenog sustava, više nego korektnog osnovnog obrazovanja. Loši smo, kao što i sami znamo, po kvaliteti visokog obrazovanja, gdje smo u donjoj polovici globalne ljestvice, ali i po sve jače izraženim socijalnim razlikama.

Unatoč svemu, da nije bilo zamjene bruto za neto, vjerojatno bismo se pomaknuli stepenicu više i prestigli Latviju (12.984 USD bruto godišnje), iako ne zbog toga što smo kao društvo bolje razvijeni, nego zato što nam je BDP veći, kao i prosječna plaća zaposlenih.


Uzlet je bioo najveći u vrijeme zadnje vlade i Plenkovića, nažalost korona virus je poremetila rast....

A koja korist od bruto plaće? Što ćeš ti, ili što ću ja imati od svoje bruto plaće? Visina bruto plaće bila bi opravdana kvalitetom javnih usluga, efikasne, transparentne države, sigurne mirovine i dobrom, kvalitetnom zdravstvenom uslugom. Ali nama II. mirovinski stup služi za krpanje rupa u proračunu, a mirovina ispada kao socijalna pomoć, ako nisi dio povlaštene kaste koja je otišla u mirovinu sa 45 godina života i 15 godina staža. 
A o kvaliteti zdravstva da ne pričamo. I da, Hrvatska definitivno ne zaslužuje biti u prvih 50 najbogatijih zemalja svijeta, a kvaliteta života koju živimo nije posljedica bogatog društva ni dobre organizacije ili zato jer smo sigurni u vlastitu budućnost, već prije svega zbog radne nediscipline, nesposobnosti bilo kakvog dugoročnog ulaganja i predviđanja budućnosti. Lakše je potrošit životnu ušteđevinu na BMW i otići 7 dana na skijanje koje ćeš otplaćivati na kredit idućih pola godine, nego što ćeš biti u stanju kupiti stan za neku normalnu cijenu i neku normalnu kamatnu stopu, a o mogućnosti promjene posla ili životne sredine da i ne govorimo.  Pivo i kladionica su standard hrvatske lagodne svakodnevnice. E pa poserem se na istu.

Nemamo ništa osim sunca i mora, i ne znamo ništa osim nogometa, pa sad, to sve isto ima i Brazil. Ma goni nas u kurac.

Afrika sa strujom. Da nije bilo Tesle, ne bi bilo ni struje 

Mi smo bogati (lol) protivno vlastitoj pameti, a ne zahvaljujući istoj. Jadna zemlja koja nas trpi, pa ima budale za stanovnike 

Ne zaslužujemo ni more, ni šume, ni pitku vodu, ni plodnu zemlju. Imamo sreće što smo se rodili na najboljem komadu europske zemlje. I time ne znamo upravljati kako se spada. Lakše je krasti nego raditi. Potomcima (kojih na svu sreću nema puno, jer da ih ima, proklinjali bi svoje pretke) ionako ćemo ostaviti samo spaljenu zemlju, polufeudalne odnose i kolonijalni mentalitet.

Nije tako lose ali pitanje je koliko su te rang liste vjerodostojne.

Nor Balticke zemlje su ispred nas zato sto su isturene prema Rusiji pa EU nije stedjela u silnim dotacijama njihovoj ekonomiji, slicno je i sa Poljskom...A mnogo vise su dobijale nego Hrvatska i vremenski duze

Bas bih volio vidjeti gdje bi  bile bez toga

Ali jeste sramota da je Rumunjska nas toliko pretekla a bili su uvijek debelo iza nas

A izgleda da ce i Bugarska uskoro...jebi ga, u tim zemljama se ne bave Blajburgomanijom

Ringo10 wrote:Nije tako lose ali pitanje je koliko su te rang liste vjerodostojne.

Nor Balticke zemlje su ispred nas zato sto su isturene prema Rusiji pa EU nije stedjela u silnim dotacijama njihovoj ekonomiji, slicno je i sa Poljskom...A mnogo vise su dobijale nego Hrvatska i vremenski duze

Bas bih volio vidjeti gdje bi  bile bez toga

Ali jeste sramota da je Rumunjska nas toliko pretekla a bili su uvijek debelo iza nas

A izgleda da ce i Bugarska uskoro...jebi ga, u tim zemljama se ne bave Blajburgomanijom

Jebi ga, Baltik i Poljaci imaju Ruse, a mi samo Srbiju preko granice i komuniste/srbe kao petu kolonu ....
Sada kada krene recesija&korona i kada bude jedino radila tvornica piva stići će nas ne samo Bugari....

Ringo10 wrote:Nije tako lose ali pitanje je koliko su te rang liste vjerodostojne.

Nor Balticke zemlje su ispred nas zato sto su isturene prema Rusiji pa EU nije stedjela u silnim dotacijama njihovoj ekonomiji, slicno je i sa Poljskom...A mnogo vise su dobijale nego Hrvatska i vremenski duze

Bas bih volio vidjeti gdje bi  bile bez toga

Ali jeste sramota da je Rumunjska nas toliko pretekla a bili su uvijek debelo iza nas

A izgleda da ce i Bugarska uskoro...jebi ga, u tim zemljama se ne bave Blajburgomanijom

sve se te rang liste manje više poklapaju a da ih i nema znali bi isto.Po korupciji i cijenama smo obavezno na vrhu a po zaradama i kvaliteti života na dnu.Bio sam prošle godine mjesec i pol u Poljskoj,ono išao sam tamo sa potpuno krivom predodžbom,glupi poljaci,sirotinja zaostala itd.kad ono brzo triježnjenje.Prvo dućani,izbor puta 3 nego kod nas a cijene za naše prilike neshvatljive.Kolko ih ono ima,jedno 40 miliona ali sami se prehranjuju,nama se ne isplati ali budalama ide pa žive bolje od nas.Njihova prosječna plaća je nešto malo iznad naše ali puno niži životni troškovi i sad jedna najbitnija stvar koju ne vidim da se baš primjećuje:fora sa tom prosječnom plaćom,kod nas prosječna hr plaća je san za 90% ljudi,dakle 10 % pumpa taj visoki prosjek a znamo koji su to.U Poljskoj prosječnu poljsku plaću(koja je veća od naše) zarađuje ili je blizu nje i blagajnica na kasi i običan radnik u tvornici,kod njih nema tolikih razlika.I ne,nisu nikakvi komunisti samo su uređeni i za krupni kriminal ili korupciju se ide u zatvor,a sitnice se baš i ne kažnjavaju.Kod nas je obrnuto,zapravo kod nas je sve naglavačke.