Denkverbot

cisto sumnjam da netko ovdje podrzava privatne milicije..

osim kraljevih musketira (me)

kic wrote:
cisto sumnjam da netko ovdje podrzava privatne milicije..

osim kraljevih musketira (me)

a to, e. 
lipo bi bilo čuti kontra objašnjenja, jer
opravdavanje čina milicije je fašizam, a uklanjanje prijetnje kriminalcima je kaos.

kic wrote:

zajebano je bilo biti ratnik u doba proboja vatrenog oružja. zalud vještina, trud i usavršavanje ka te svaka šuša more skinuti.

aben wrote:

kic wrote:

zajebano je bilo biti ratnik u doba proboja vatrenog oružja. zalud vještina, trud i usavršavanje ka te svaka šuša more skinuti.

je, potreba za umijećem se smanjivala, a tako i njihova upotrebljivost..

nego, ovaj video je napravio: hornblower

ako ga se sjećate :))

aben wrote:

kic wrote:
cisto sumnjam da netko ovdje podrzava privatne milicije..

osim kraljevih musketira (me)

a to, e. 
lipo bi bilo čuti kontra objašnjenja, jer
opravdavanje čina milicije je fašizam, a uklanjanje prijetnje kriminalcima je kaos.

a privatiziranje je srednji put?

aben wrote:

kic wrote:
zapalili policijsku postaju u jemerici ha..

užasna situacija. ča god učiniš, osim privatizacije policije, pogrišiti ćeš.

kako bi se financirala privatna policija?

Gnječ wrote:

aben wrote:

kic wrote:
zapalili policijsku postaju u jemerici ha..

užasna situacija. ča god učiniš, osim privatizacije policije, pogrišiti ćeš.

kako bi se financirala privatna policija?

Od lokalnih mafijaša 

venus wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

kic wrote:
zapalili policijsku postaju u jemerici ha..

užasna situacija. ča god učiniš, osim privatizacije policije, pogrišiti ćeš.

kako bi se financirala privatna policija?

Od lokalnih mafijaša 

aben ima pragmatične prijedloge.

Gnječ wrote:

venus wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

kic wrote:
zapalili policijsku postaju u jemerici ha..

užasna situacija. ča god učiniš, osim privatizacije policije, pogrišiti ćeš.

kako bi se financirala privatna policija?

Od lokalnih mafijaša 

aben ima pragmatične prijedloge.

Mah, zvuči ko utopija. A ako on ima napredne ideje, nek ih pokrene.

Policija je represivni aparat države, koju mi građani plaćamo kroz dadžbine. Amen Aben.

venus wrote:

Gnječ wrote:

venus wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:


užasna situacija. ča god učiniš, osim privatizacije policije, pogrišiti ćeš.

kako bi se financirala privatna policija?

Od lokalnih mafijaša 

aben ima pragmatične prijedloge.

Mah, zvuči ko utopija. A ako on ima napredne ideje, nek ih pokrene.

Policija je represivni aparat države, koju mi građani plaćamo kroz dadžbine. Amen Aben.

će ti aben objasnit čekaj samo da razmisli kako bi se ta privatna policija financirala.

Gnječ wrote:

venus wrote:

Gnječ wrote:
aben ima pragmatične prijedloge.

Mah, zvuči ko utopija. A ako on ima napredne ideje, nek ih pokrene.

Policija je represivni aparat države, koju mi građani plaćamo kroz dadžbine. Amen Aben.

će ti aben objasnit čekaj samo da razmisli kako bi se ta privatna policija financirala.

Čovjekoljubiv, slobodoljubiv, istinoljubiv kakav je, sad će on napraviti koncept da spasi nas paesane..

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:A da vi odete na Kultne i nastavite s takvim pričama, a nas miroljubive, slobodoljubive i čovjekoljubive ostavite u našim pričama, razgovorima i pitanjima?

tko su ti ti?  

Kic, Aben i ja....
No treba i upozoriti kada netko rasipa smeće.

mativka wrote:A da vi odete na Kultne i nastavite s takvim pričama, a nas miroljubive, slobodoljubive i čovjekoljubive ostavite u našim pričama, razgovorima i pitanjima?

E neka si im rekla, bas su goveda!

ebenica wrote:

venus wrote:

mativka wrote:Jel vi sebe čitate?
Cilj vam je naći nekoga preko koga bi se bolje osjećali u svojoj ispraznosti.
Omalovažavanje, vrijeđanje je vaš način komunikacije.
Mene to ne dira, no zaista je degutantno.

Millla, a što ne ideš na forum kamilica razmjenjivati recepte...?

Zato što voliš postavljat pitanja i bit u centru pažnje. 

Roast moraš moći podnijeti i inteligentno odgovorit na njega. Nisi žrtva.

kai se opravdavaš, okrivi violator, ona je to donijela sa svojim pismima požude :P
ako mativki nekaj oko guslanja nije jasno nek se obrati violator :D

Goveče!

Gnječ wrote:

venus wrote:

ebenica wrote:

venus wrote:

ebenica wrote:
udavila bi ga s pitanjima, on bi guslao a ona bi pitala: jel jebeš ljubavi?

Bilo bi čudno da ga baš to pita...

a kai drugo da ga pita osim očitog :P

Pa ono, ispalo bi kao da ne prati na satu...

našla bi svoj smisao života i prestala nas davit besmislenim pitanjima. mativki fali samo dobar đoka da ju zgusla svaki dan.

onda bi došla na forum i kurčila se: eeeee...neznate vi koji je smisao života ali ja znam.

Pašče!

venus wrote:

ebenica wrote:

venus wrote:

ebenica wrote:

venus wrote:

Bilo bi čudno da ga baš to pita...

a kai drugo da ga pita osim očitog :P

Pa ono, ispalo bi kao da ne prati na satu...

mativka? ma nemoguće :P
aben da vari cijeli dan mativka bi pitala su mu oči krvave jer je plakao: P

Pa da, pitala bi ga koji je smisao plakanja...ne da se otvori i nije bitno što se on narido, nego da ona zna smisao..

Konjče! : D


♡

Gnječ wrote:

violator wrote:

Gnječ wrote:

Gnječ wrote:

violator wrote:Htjela sam se osvrnuti na neke prethodne teme, ali uletjela su mi pisma Jamesa Joycea njegovoj (ne znam je li mu tada vec bila supruga) Nori.. Ocekivala sam vrelo sladunjavosti i prstece, romanticne trenutke zacinjene pokojim uzdahom zudnje. Docekali su me retci samog vraga pohote koji su me natjerali u nervozan smijeh. : D U jednom od pisama spominje i susret u Puli pa se moram upitati pretvara li taj grad svu finu gospodu u nesmotrene i razularene kocijase.

: )) Gnjec?

a u to je vrijeme je Pola (u Pula je prekrštena tek 1948 ili 1950 kad su došli druzi) bila Sodoma i Gomora jedan veliki bordel. bilo je prostitutki ženskih i muških kako pljeve za siromahe i za gospodu. svi su se svuda brusili seksali ćapivali kako da nema sutra i to je trajalo sve dok nisu došli druzi partizani a skoro svi građani Pule otišli u nepovrat egzodus a druzi su uveli čudoređe gore nego crkva.

e, u takav ambijent razvrata i pohote došli su James i Nora napaljeni ko sotone. no njih dva su imalli neke posebne potrebe fetiše sastajali su se u nekoj polumračnoj kafani ali na neki malo sjebani način kao da se ne poznaju ona bi glumila neku polu prostitutku on bi došao i glumio nekog napaljenog perverznog plemića ili manovala kako bi ga pukla mašta pa bi se drljali za stolom on bi joj skidao gaćice ispod stola i radio još  sto drugih stvari sad da ne ulazim u detalje khm...

p.s.

ma ustvari to sve nije ništa devijantno sve je to normalno imali su burne maštovite predigre koje su trajale i trajale...

A koliko su dugo ondje bili? Bas me zanima kako bi izgledala povijest svakog grada iz perspektive bordela... :)


Nego, vidjeh, da. Razmisljam o snazi te njegove pozude kad mu je i vonj zadnjice njegove drage bilo nesto napaljujuce.

godinu dana otprilike. došao je u kasnu jesen pa onda kužim da je bio nadrkan zbog zime a onih godina je baš bila sibirska zima napadalo je snijega preko 3 metra malo ledeno doba je bilo. tu u Puli mu je bio početak karijere pisca tu je izbrusio svoju tehniku pisanja, a i jebanja da budemo iskreni. ali sa 23 ili 24 godine koliko je onda imao tko ne bi a nije bio ni loš a još je imao odličnu curu. u Puli se na nagovor Nore preobrazio u dendija izmijenio frizuru koju je kasnije stalno imao počeo se oblačiti ko modni mačak. njurgao jer je imao malu plaću u školi a i škola mu je smetala za njegov književni rad pa se sjetio da svoja pisanja i natuknice podijeli sa studentima u školi tako se snašao. onda je u Puli našao i nekoliko mecena koji su ga financirali jer je stalno bio dekintiran pa su mu pomogli da uspije u svom naumu kao pisac. uglavnom iz Dublina drito u Pulu pa u Trst...pa dalje...

a to kako je izgledalo sa svim bordelima? odlično kako su mi rekli stari ljudi sad već odavno pokojni. kad sam bio mlađi slušao sam sve stare ljude svaku riječ o povijesti kojih nema u nikakvim knjigama jer sam znao da ih možda sutra više neće biti. prostitucija je u Austrougarskoj bila legalna bio je to posao kao svaki drugi. čini mi se da sam već pisao o tom razdoblju ovdje ali postovi su otišli u duboki svemir.



eto sa 23 godine u Puli i ima napaljenu curu kraj sebe. šta bi trebao radit? brati tratinčice po livadama i parkovima?

Lijepo. :) O njegovom zivotu doista malo znam. Voljela bih da je tako i ostalo jer sam maaalo istraumatizirana onim... ONIM.


Na ovoj fotografiji dobro izgleda. :)


Ma htjedoh reci kako mi se cini da se vecina poslovnih sastanaka i projekata dogovarala upravo u bordelima. Bilo bi zgodno znati koje su povijesne ideje ondje bile zacete... :)

ebenica wrote:

violator wrote: koliko mu je zapravo bilo lijepo jer je s njome bio potpuno slobodan, odnosno, nije bilo osude s njene strane..

ljubav je bezuvjetna.

Je li nam lakse druge ili sebe prihvatiti takvima kakvi jesmo, bez osude? Odnosno, mozemo li uopce drugu osobu zavoljeti, na takav nacin - bezuvjetno, ako osjecamo sram dok razmisljamo o sebi, o onom dijelu nas samih koji nam se gadi, ali koji je snazan i ne nestaje? Npr., je li JJ ikada prihvatio vlastitu fascinaciju fekalijama?


Razmisljam o tom konceptu bezuvjetne ljubavi i ne znam moze li se ikada odnositi i na nas same.


Zelim reci... mozda tek kad nas druga osoba zavoli takvima kakvi jesmo, onda je moguce i sebe zavoljeti, prihvatiti se bez osudjivanja, srama.


Ako je Nora zavoljela JJ-a, je li i on, kroz njene oci, sebe bezuvjetno prihvatio?

violator wrote:

Gnječ wrote:

violator wrote:

Gnječ wrote:

Gnječ wrote:

a u to je vrijeme je Pola (u Pula je prekrštena tek 1948 ili 1950 kad su došli druzi) bila Sodoma i Gomora jedan veliki bordel. bilo je prostitutki ženskih i muških kako pljeve za siromahe i za gospodu. svi su se svuda brusili seksali ćapivali kako da nema sutra i to je trajalo sve dok nisu došli druzi partizani a skoro svi građani Pule otišli u nepovrat egzodus a druzi su uveli čudoređe gore nego crkva.

e, u takav ambijent razvrata i pohote došli su James i Nora napaljeni ko sotone. no njih dva su imalli neke posebne potrebe fetiše sastajali su se u nekoj polumračnoj kafani ali na neki malo sjebani način kao da se ne poznaju ona bi glumila neku polu prostitutku on bi došao i glumio nekog napaljenog perverznog plemića ili manovala kako bi ga pukla mašta pa bi se drljali za stolom on bi joj skidao gaćice ispod stola i radio još  sto drugih stvari sad da ne ulazim u detalje khm...

p.s.

ma ustvari to sve nije ništa devijantno sve je to normalno imali su burne maštovite predigre koje su trajale i trajale...

A koliko su dugo ondje bili? Bas me zanima kako bi izgledala povijest svakog grada iz perspektive bordela... :)


Nego, vidjeh, da. Razmisljam o snazi te njegove pozude kad mu je i vonj zadnjice njegove drage bilo nesto napaljujuce.

godinu dana otprilike. došao je u kasnu jesen pa onda kužim da je bio nadrkan zbog zime a onih godina je baš bila sibirska zima napadalo je snijega preko 3 metra malo ledeno doba je bilo. tu u Puli mu je bio početak karijere pisca tu je izbrusio svoju tehniku pisanja, a i jebanja da budemo iskreni. ali sa 23 ili 24 godine koliko je onda imao tko ne bi a nije bio ni loš a još je imao odličnu curu. u Puli se na nagovor Nore preobrazio u dendija izmijenio frizuru koju je kasnije stalno imao počeo se oblačiti ko modni mačak. njurgao jer je imao malu plaću u školi a i škola mu je smetala za njegov književni rad pa se sjetio da svoja pisanja i natuknice podijeli sa studentima u školi tako se snašao. onda je u Puli našao i nekoliko mecena koji su ga financirali jer je stalno bio dekintiran pa su mu pomogli da uspije u svom naumu kao pisac. uglavnom iz Dublina drito u Pulu pa u Trst...pa dalje...

a to kako je izgledalo sa svim bordelima? odlično kako su mi rekli stari ljudi sad već odavno pokojni. kad sam bio mlađi slušao sam sve stare ljude svaku riječ o povijesti kojih nema u nikakvim knjigama jer sam znao da ih možda sutra više neće biti. prostitucija je u Austrougarskoj bila legalna bio je to posao kao svaki drugi. čini mi se da sam već pisao o tom razdoblju ovdje ali postovi su otišli u duboki svemir.



eto sa 23 godine u Puli i ima napaljenu curu kraj sebe. šta bi trebao radit? brati tratinčice po livadama i parkovima?

Lijepo. :) O njegovom zivotu doista malo znam. Voljela bih da je tako i ostalo jer sam maaalo istraumatizirana onim... ONIM.


Na ovoj fotografiji dobro izgleda. :)


Ma htjedoh reci kako mi se cini da se vecina poslovnih sastanaka i projekata dogovarala upravo u bordelima. Bilo bi zgodno znati koje su povijesne ideje ondje bile zacete... :)  

nisu drugi pisci bili čedni puritanci samo se nisu otkrila njihova pisma ili štogod intimno.

možda torpedo? neznam koji bi meni projekat ili ideja pala na pamet u bordelu. vjerojatno bi jer su onda ti bordeli služili za druženje sa damama i usput se uz bocu vina ili kojeg drugog pića razgovaralo o poslu ili trivijalnim stvarima, tračevima tko zna što još. nije se u bordel išlo samo zbog seksa. ali da, nikad neznaš kada i gdje ti može pasti na pamet epohalna ideja. na najčudnijim mjestima. nešto sam davno o tome čitao neki članak no nemogu se sjetiti sada. budem se sjetio za 15 dana tako otprilike bude dok mozak potraži u arhivama nesvjesnog treba toliko.

a sjetio sam se postoji knjiga povjesničara Darko Dukovski : Istra 'spod ponjave moguće je posuditi u knjižnjici ili kupiti ako ima.

a ovdje jedan članak malo je dug stavit ću samo malo teksta pa link koga zanima jer govori o više razdoblja nas zanima austrija

VRIJEME AUSTRO-UGARSKE
PULA JE NEKADA BILA GRAD PUN JAVNIH KUĆA

...Poznati povjesničar Darko Dukovski smatra da to ipak nije istina, da u zgradi muzičke škole nije bilo nikakvih porkarija. Dukovski je, inače, autor izvanredne knjige "Istra 'spod ponjave", povijesnog istarskog erotikona, i najbolji sugovornik na tu temu. U svojoj je knjizi opširno poglavlje posvetio upravo pulskim bordelima, budući da ih je u Puli bilo najviše. Napomenimo da je u Puli bilo više prostitutki nego u čitavoj tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji. Najprije valja opisati društvena razmišljanja o prostituciji u to vrijeme. Bilo je pristaša njene legalizacije, ali i onih koji su joj se protivili.

"Prostitucija se kao 'komercijalizirana spolnost' uopće smatrala zlom, ali su se samo prostitutke ozbiljnije kažnjavale zatvorom, dok su svodnici, vlasnici bordela i klijenti vrlo rijetko izlazili pred lice pravde, barem u Istri… Moralna panik oko te 'pošasti' i 'razvrata' u Zapadnoj Europi bila je na vrhunci 1850-ih i 1860-ih, dok je u urbanim sredinama Istre, posebice u Puli i Rovinju, tek počinjala, a na vrhunca je bila od 1890-ih pa sve do Prvoga svjetskog rata…", piše Dukovski. Bilo je to, kako nam kaže, doba kada su se rušili tabui, kada je odnos prema spolnosti bio liberalniji no što je danas. Pula je bila živahan grad, u kojem su se pričali različiti jezici. Čitave godine je bilo kao danas u turističkoj sezoni. U centru je broj stanovnika bio na razini današnjeg s periferijom.

Dukovski nam otkriva da je najveći istarski grad jedan od rijetkih europskih gradova, uz Beč i Ljubljanu, u kojem se početkom 20. stoljeća prikazuju pornografski filmovi, koji su tada trajali vrlo kratko, svega nekoliko minuta, i sadržajno su bili potpuno drugačiji od današnjih. Projekcije su se odvijale u današnjem Parku kralja Petra Krešimira, nasuprot Dvojnih vrata, a zanimljivo je da su dnevne, od 16 do 18 sati, bile predviđene za žene, a od 20 nadalje za muškarce. Bili su to događaji namijenjeni isključivo gospodi.

U Puli prostitucija, navodi Dukovski, postaje dijelom društvene stvarnosti, tipična gradska pojava. U bordelima su mnogi istarski mladići gubili nevinost. Dolazili bi sa sela u pratnji očeva, stričeva, ujaka, koji su od njih htjeli stvoriti muškarce tako što bi ih vodili u javne kuće. U bordelima je, pak, kaže Dukovski, vladala poslovna politika da se prvi seksualni odnos, prvi posjet njihovoj cijenjenoj kući nije naplaćivao. Bilo je i popusta, koji su se uglavnom odnosili na vojnike.

"Javne kuće u Puli nisu bile stjecište vrhunskih kurtizana, koje su mušterije privlačile ne samo lijepim i otmjenim izgledom i držanjem, nego i učenošću, kulturom, načitanošću i ponašanjem. Razlog je više no očit: Pula i Istra nisu bili mjesto čestog boravka industrijskih magnata, premda su oni znali posjetiti grad. Javne kuće bile su primjerene platežnoj moći sitnih i srednjih građanskih, pa čak i radničkih slojeva. Novačile su se od doseljenica iz svih krajeva Monarhije ili, što je rjeđe, iz okolnog ruralnog područja. Naposljetku, javne su kuće u Puli bila mjesta čestih ekscesa i erupcije nasilja prema prostitutkama, ali i među posjetiteljima, posebice između civila i vojnika. Tada je bilo težih ranjavanja iz vatrenog i hladnog oružja. Gosti su često bili pijani, grubi, nepristojni; jednom riječju nekultivirani", piše Dukovski. Jedna od prvih pulskih noćnih dama bila je opjevana Cosulich Patrizia. Ona je, kao što se u pjesmi "Addio Pola" navodi, svoje usluge pružala u bordelu u Ulici Castropola. Ali prvi kurberaj, kaže Dukovski, nije otvoren u Castropoli, već u Ciscuttijevoj, pri vrhu te ulice koja se spušta prema kazalištu.

Mnogi Puležani će reći da su i ta ulica, ali i Flanatička bile poprište prostitucije u ono vrijeme. Dukovski kaže da su bludnice bile u čitavom starom gradu. Jer ne treba smetnuti s uma da je bilo više ilegalnih prostitutki od onih s regularnim papirima. Dukovski kaže da je ilegalnih prodavačica ljubavi bilo četverostruko više. No, mnoge od njih se zapravo nisu smatrale prostitutkama, već su, uz svoj posao (obično služavke, spremačice i slično), navečer znale imati po jednog klijenta, što im je predstavljalo dodatnu zaradu. Domaće djevojke bile su u manjini po bordelima, ali zato u velikoj većini kad se govori o ilegalnom bludu.

Dolazile su iz svih krajeva Istre - iz Kopra, s Poreštine, Buzeštine, Pazinštine… Cijela je Istra gravitirala prema Puli.

Dukovski, međutim, ističe da Pula, bez obzira na bogat noćni život, nije bila grad razvrata. Bila je jednostavno urbana sredina sa svim svojim pozitivnim i negativnim stranama. Pronašao je podatak da je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća u Puli bilo otvoreno desetak javnih kuća - otvarale su se jedna za drugom, ali ih je istodobno radilo najviše sedam. "Njihov je broj teško utvrditi i često se mijenjao (najviše ih je bilo 11 u razdoblju 1914. - 1915.)… Njihovo otvaranje, uređenje, kućni red, boravak i djelatnost bio je reguliran Pravilnikom o javnim kućama, koji je do početka 20. stoljeća morao imati svaki grad koji je imao javne kuće. Dozvolu za otvaranje bordela izdavalo je gradsko redarstvo i to isključivo ženskim osobama starijima od 30 godina (madame) koje su bile nekažnjavane, premda su stvarni vlasnici bili muškarci. Bludnica je, pak, mogla biti ženska osoba koja je navršila 17 godina. U bordelu su smjele stanovati samo prijavljene prostitutke i vlasnica, a iznimno u nekim slučajevima je dopušteno da ondje stanuje i obitelj vlasnice te osoblje bordela, kao primjerice u javnoj kući Marije Contu u Puli. Javne su kuće trebale biti odijeljene od drugih kuća visokim zidom (što je samo ponekad bilo moguće), prozori su trebali biti zatvoreni, a cijelu noć je ispred kuće trebala gorjeti crvena svjetiljka. Sobe su morale biti čiste i uredne s umivaonikom".

U Usponu Konzula Istranina, prema pisanju Dukovskog, nalazila su se dva bordela. Jedna od tih kuća je srušena, ostao je tek visoki zid i zazidani ulaz koji je vodio u dvorište bordela. Pitamo jednu stanarku zna li da su tu bili bordeli. Gleda nas iznenađeno, ali ne i zgroženo. "Prvi put čujem da su tu bile javne kuće. Doduše, u Puli sam se nastanila nedavno, ali čula sam priče da su u zgradi u kojoj živim noćili bankari, koji su donosili ili odnosili novac u/iz trezora banke na Forumu. Nisam znala za bordele", kaže. Zanima je povijest grada pa kaže da će obavezno pročitati knjigu Dukovskog.

Opet se dižemo u Castropolu. Uvijek nas je fascinirala vila preko puta "bijelog" parkinga u blizini crkve sv. Franje. To je zapravo nekadašnji hotel Central, čije je pročelje gledalo na nekoliko javnih kuća preko puta. Danas je to stambena zgrada. Ispred srećemo vrtlara koji sređuje prekrasnu okućnicu. Sve na toj vili upućuje na neku ljepšu pulsku prošlost. Vrtlar ne zna za postojanje javnih kuća, ali uopće mu to ne zvuči neobično. "Pa bio je ovo grad vojnika i radnika", kaže. Puštamo ga njegovim palmama, s kojima kao da njeguje poseban odnos.

Najveće i najpoznatije javne kuće u Puli, piše Dukovski, nalazile su se u Ulici Castropola i na Usponu Konzula Istranina. Najveća se nalazila u Castropoli na broju 24. Nju je od 1904. do 1906. vodila bivša prostitutka, madame Gisella Kokoška. "Pula je od 1906. do 1914. s više od 58 tisuća stanovnika, uključujući i preko 16 tisuća vojnika, od kojih većim dijelom mornara, imala dovoljno legalnih javnih kuća, uvijek sa 60-ak do 80-ak prostitutki…".

Veliki problem predstavljale su spolno prenosive bolesti, iako je početna ideja

legalizacije prostitucije bila da se spriječi zaraza te da se smanji broj silovanja. Broj silovanja se doista smanjio, barem ako je, kaže Dukovski, suditi prema novinskim člancima, no to je i u ono vrijeme, kao i danas, bila tabu tema. Žene su rijetko prijavljivale počinitelje, jer su na sudu obično one bile optuživane za izazovnost, dok je silovatelj često bivao oslobođen.

U ono su vrijeme kondomi bili skupi, izrađivali su se, kaže pulski povjesničar, od telećih crijeva i bili su višekratni. Moglo ih se vidjeti kako se suše među rubljem na štrikovima između kuća. Međutim, bili su prilično skupi, radnici ih nisu upotrebljavali, već samo gospoda. Zbog nepostojanja bilo kakve zaštite spolne su bolesti bile česte. Dukovski u knjizi spominje četiri prijateljice, 23-godišnje Antoniju i Domenicu s Brača, 21-godišnju Anu iz Drniša te Margaritu iz Mrzlih Vodica koje su zajedno živjele u blizini Portarate. Jedna od Bračanki te Goranka ubrzo su oboljele od sifilisa koji je tada bio neizlječiva, smrtonosna bolest. Tu je i 24-godišnja djevojka iz Austrije, koja je radila u javnoj kući u Clivo Capitolino (današnji Uspon Konzula Istranina). Ona je, nakon što je saznala da boluje od sifilisa, ispila otrov, ali je brzo prevezena u gradsku bolnicu gdje su je uspjeli spasiti.

Prema podacima iz pulske civilne bolnice iz 1906., od 4.345 pacijenata, 123 je bolovalo od neke spolne bolesti, najčešće od sifilisa i gonoreje. Dukovski iznosi podatak da je u Istri u razdoblju između 1924. i 1940. zabilježeno 109 smrtnih slučajeva od sifilisa, s time da se od te bolesti umiralo 10 do 12 godina nakon zaraze. "Godine 1936. u Pulsku provincijsku bolnicu zaprimljena je četverogodišnja djevojčica iz Pesara s dijagnozom sifilisa. U bolnici je ostala 73 dana, no nije poznato kako ga je dobila, ali znamo da je nakon terapije Neosalvarsanom, otpuštena izliječena".

Zanimljiv je i opis tadašnjeg noćnog života grada, punog "bizarnih noćnih scenografija i životnih performansa, 'noćnih pjevača' (cantadori notturni), skitnica, pijanih građana i posvađanih parova. U ulicama Donjeg grada, u trenutku kad se pali plinska rasvjeta, počinje jedan drukčiji život grada. Pijane, drske i prostačke pjesme iz gostionica u ulicama Abbazia, Barbacani, Tradonico, Kandler i Prolazu S. Niccolo razlijegale su se i miješale sa psovkama i nadvikivanjem na svim jezicima 'Dvojne Monarhije'".

Nakon Prvog svjetskog rata u najvećem se istarskom gradu naglo smanjuje broj bordela. Ostalo ih je tek četiri od nekadašnjih desetak. Zanimljivo da Crkva nije previše protestirala protiv prostitucije. "Odnos građana Pule prema javnim kućama i sve većem broju prostitutki nije bio idiličan, bez obzira na veliku posjećenost, jer pritužbi stanovnika starog dijela grada na noćnu galamu i prostačenje u sitne sate nije nedostajalo… Čak je i uredništvo pulskih novina L'Eco di Pola potkraj 1896. apeliralo na roditelje mladih djevojaka da im ne dopuste noćne 'promenade', kada je poznato što u noćnim satima djevojke mogu raditi izvan kuće".

U nekim su javnim kućama ekscesi bili uobičajeni, događala su se i ubojstva. Dukovski navodi događaj iz 1906. u kojem mornar Lorenzo Troszig iz pištolja teško ranjava prostitutku Lidiju Makkay. Lidija je nedavno razvedena, a na posao u javnoj kući nagnala ju je neimaština. Pretpostavlja se da je Lidijino ubojstvo naručio njezin bivši muž.

Stanovnici u blizini današnje Punte u Šijani 1934. protestiraju protiv premještanja jednog bordela iz Ulice Castropola u njihov kvart, pokraj tadašnje kasarne. Navode da nije primjereno tu djelatnost premjestiti u ulicu koja nosi naziv fašističkog "mučenika" Alfreda Sasseka. Općinske vlasti nisu uvažile njihov zahtjev i bordel je preseljen, no prethodno je promijenjen naziv ulice.

Poznata je činjenica da su stanovnici gradova i mjesta na jugu Istre, ulaskom Italije u Prvi svjetski rat, evakuirani u izbjegličke logore u Austriji, Češkoj i Mađarskoj. Ostali su samo oni koji su bili nužni za funkcioniranje. "Ostalo je samo ono stanovništvo koje je moglo pridonijeti ratnim naporima… Znajući, i pored svih kršćanskih skrupula i normi, da bi fiziološka napetost vrlo brzo dovela do psihičke napetosti, ali i pada morala, vojne su vlasti ne samo odobrile, nego i naredile ostanak u gradu nikome drugome nego prostitutkama". Međutim, tih godina raste broj oboljelih od sifilisa. Prema podacima koje je prikupio Dukovski, tijekom rata se u pulskoj civilnoj bolnici liječilo 12.437 osoba s područja Istre i Kvarnerskih otoka, od kojih su 683 prostitutke. Zanimljivo je da su u to vrijeme postoje i mobilne javne kuća, takozvane pokretne poljske prijateljske kuće, koje su posjećivale Sočansko ratište.

Pulske bordele odmah nakon okupacije Istre preventivno zatvara talijanska vlast. Popisane su sve licencirane prostitutke u Puli te ih se upućuje na sistematski pregled. "Onima zaraženima vojna je okupacijska vlast uskratila dozvolu za rad. Protjerivanje prostitutki iz Pule, odnosno Istre bez potvrde boravišta bilo je najčešće korišteno rješenje, često uz dodatak političke kvalifikacije protivnika Italije".

Pulski su bordeli bili trećerazredni u usporedbi s onima iz većih europskih gradova. Razlikovali su se u doba Austro-Ugarske i Italije. "Sami bordeli podsjećali su na gostionice, kakvih je u Puli, primjerice, bio velik broj, samo što je unutra bilo daleko mirnije. Nije se čuo žamor, buka ili pjevanje. U središnjoj prostoriji (dnevni boravak), koja je u stvari bila čekaonica i gdje je bio smješten šank, klijenti su mogli popiti piće s nekom od prostitutki koja im je prišla ili koju su odabrali, a poslije toga odlazili bi u sobu u kojoj je bio samo krevet i najosnovniji namještaj (komoda sa zrcalom, paravan), posuda s bokalom vode (gost je bio dužan oprati se prije odnosa), sapunom, ručnikom i kakvim jeftinim parfemom, što se sve dodatno plaćalo. Petkom je bordel bio zatvoren za javnost, prostitutke su odlazile u crkvu na ispovijed, a bilo je obavezno i zajedničko druženje", piše Dukovski.

Posebna priča je hotelska prostitucija. Neki stariji Puležani pamte priče svojih starih o prodavačicama ljubavi u parku ispod hotela Riviera. S klijentima su potom završavale u hotelu. Dukovski navodi da to nije bilo karakteristično samo za Rivieru, već i za druge tadašnje hotele - Bolognu, Milano, Trieste, Centrale… Logična je pretpostavka da su se po finijim hotelima motale mlađe i ljepše prostitutke, a time i skuplje. Pulski povjesničar navodi i jedan kuriozitet iz polovice 1930-ih. Naime, u Puli je tada "ordinirala" i jedna Etiopljanka.

Nakon Drugog svjetskog rata, dolaskom jugoslavenske vlasti u Pulu, zatvaraju se svi bordeli. Još jednom, kao i u doba Italije, neke će prostitutke biti protjerane. Nova vlast one djevojke koje je zatekla u javnim kućama prvo šalje na "radnu rehabilitaciju", a zatim doma. Talijanke odlaze u Italiju, a domaće se djevojke vraćaju u svoja rodna mjesta. Legalna prostitucija u Jugoslaviji više ne postoji. Ona ilegalna, uz koju se vezuje razni kriminal, ostaje do današnjih dana, iako se o njoj ne govori, vrlo rijetko se spominje na novinskim stranicama i u policijskim izvještajima. Jednostavno, pravimo se da je nema.


još:

https://www.glasistre.hr/pula/pula-je-nekada-bila-grad-pun-javnih-kuca-prodavacice-ljubavi-smjeskale-su-se-s-vrata-bordela-u-ulici-castropola-571205

violator wrote:Razmisljam o tom konceptu bezuvjetne ljubavi i ne znam moze li se ikada odnositi i na nas same.

Zelim reci... mozda tek kad nas druga osoba zavoli takvima kakvi jesmo, onda je moguce i sebe zavoljeti, prihvatiti se bez osudjivanja, srama.

Ako je Nora zavoljela JJ-a, je li i on, kroz njene oci, sebe bezuvjetno prihvatio?

sklon sam gledanju na stvari, da su svi ključevi i potencijali u nama, i da svjesno postupanje i promišljanje može probuditi sve te vrline..

no opet, zašto smo na ovaj svijet stvoreni? interakcija i zaokupljenost međuljudskim odnosima je bitna tema za našu tu neku dušu, to nije lažna ili prenapuhan topic..   to je playground gdje iz naših odluka se određuje kvaliteta i zadovoljstvo naših života..

koji su uvjeti za bezuvjetnu samoljubav? :D samo pitanje izgleda nemoguće, ali enigma je ono što nam kopka umom, neosvojeni brijeg nas privlači a ne poznat poljski put..

dužim, ali zapravo sam mislio reć, nedavno sam u "Glasu tišine" pročitao rečenicu koja mi se zalijepila za oči: samospoznaja je plod djela činjenih s ljubavlju..  i to mi je zvučalo kao grom, nije to ona individualna samospoznaja: izoliraj se i gledaj u sebe itd stavec, nego - svoje čini u svijetu zamotaj ljubavlju.. sto me podsjeca na jednu pjesmu

so when the moment comes
I can say I did it all with love