ZAUZMI STAV, A NE OGRADU BIJELE KUĆE

dobra mu je ova poruka na dnu plakata...

Neke od vrsta karaktera su: infantilni (nezreli) karakter, narcisoidni, neurotski, paranoično-agresivni, histerički karakter i dr.

jel starto slucajno ili sa namjerom 

to on konta: "da hr nije slucajna drzava ne bi mesica izabrali dvaput, 
odo se i ja prijavit" 

hi,hi,hi...

Normalno i Zoran Milanović ne stanu u istu rečenicu nikako... pari ka da se vrati Ćaća sa sloganom "Pošteno"...

jasambrend wrote:Normalno i Zoran Milanović ne stanu u istu rečenicu nikako... pari ka da se vrati Ćaća sa sloganom "Pošteno"...

hahaha 

Ono kad Beljak priča o poštenju, Anka Mrak o korupciji, a Milanović o normalnosti

dajte mi tupu sekiru

stvarno je konjina na kvadrat

problem je...ograde sto bi zoki do sve da stoji makar kraj ograde...nime on u svom mandatu nije ni putovao mnogo osim zagreb-rijeka...zagreb-,ostar...i zagreb-špickovina..i je'n put ga je primila merkel gdje ga je gotovo izjurila zbog lex perkovic...

Bit ću seksista par excellance i rekao bih joj da zauzme ili promijeni pozu.

marcellus wrote:Ono kad Beljak priča o poštenju, Anka Mrak o korupciji, a Milanović o normalnosti

dajte mi tupu sekiru

Veliki dildo omotan šmirgl papirom i mlatiti ih s time.

jastreb wrote:Bit ću seksista par excellance i rekao bih joj da zauzme ili promijeni pozu.

ja navikao naizvjestavanje Gorna Milica ispred bijele kuce,,,ali dobro..Koli dodje kao malo osvjezenje u izvjestavanju..

Za ovo ce biti tisuce i tisuce biraca.
To je fascinantno.

Mislim da je ovo prvi put otkad sam navršio 18 godina da neću glasati na izborima. Ne, drugi put, prvi put je bilo na pretposljednjim izborima za EU Parlament. Ne, treći put, nisam glasao ni u drugom krugu predsjedničkih izbora kad se vodila borba između Josipovića i Kolinde. Ne, četvrti put, nisam glasao ni u drugom krugu predsjedničkih izbora nakon što je ispao Boris Mikšić (bio moj kandidat), pa je pobjedu odnio Mesić. Nemam sreće s izborima ni kandidatima, pa ne vidim zašto bih ovakvom sustavu i odnosima na političkoj sceni davao nezasluženi legitimitet   
Nek si Hrvati biraju što i koga hoće, ja polako odustajem od predstavničke demokracije. Odavno sam odustao od prihvaćanja nametnutog kompromisa lažnog izbora između "većeg" i "manjeg" zla. Ne vidim zašto bih se lagao da će moj glas na izborima išta promijeniti i zašto bih pristajao vrludati u političkom labirintu lažnih izbora kao laboratorijski štakor kojeg vatrom tjeraju da jurca okolo u nekom društvenom eksperimentu? Imam ja svoj život i izvan politike,  o Hrvatskoj će se ionako odlučivati izvana, a za to sam se  borio i izborio da vlast i vladajuća partija (bez obzira o kojoj se radilo) na mene ima minimalni utjecaj, pa imam tu privilegiju da si mogu priuštiti da ne grizem živčano nokte pred televizorom i gutam vijesti s portala kao da mi o tome ovisi hoće li sutra svanuti sunce i hoću li imati što jesti ili obući. Moja Hrvatska ionako nije "moja" a sve vlasti do jedne su do sada sustavno radile protiv mene, pa sam opet ostvario gotovo sve u životu što sam zacrtao, usprkos svemu što je bilo i svima koji su bili protiv mene. I to sam uspio bez stranačke iskaznice i kumovskih i rodbinskih veza, pa nisam nikome ništa dužan a financijski sam neovisan. Stoga neka se i Zoki i Kolinda međusobno prepucavaju, njima je politika ionako privatni biznis i osobna karijera, makar priznajem Kolindi neke pozitivne pokušaje emancipacije od Vlade RH i samostalnog djelovanja; njeni neuspjesi posljedica su ustavno-pravnog položaja Predsjednika RH.
Krucijalni problemi hrvatske politike su:
-  premijer radi što hoće i da nitko ne kontrolira Vladu; ni Sabor, ni oporba ni građani ni Predsjednik ni Ustavni sud. 
-  nedovoljna snaga USKOK-a, Porezne uprave i Povjerenstva za sukob interesa da kontroliraju političare, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini
-  modus operandi svake vlasti da jeftinim trikovima podilazi biračkom tijelu a da nema nikakve vizije niti postoji usuglašavanje u Saboru o  dugoročnoj strategiji razvoja i nedostatak ozbiljnih i velikih strukturnih reformi
-  pravosuđe kojem su na čelu dužnosnici i koji su povezani (ili bili povezani) s krim miljeom  i preveliki administrativno-birokratski aparat koji je sam sebi svrha    

Jasno je da hrvatska vojska neće na hrvatske granice ni u idućem razdoblju.
Jasno je da Hrvatska nema rješenja za propalu demografiju.
Jasno je da Hrvatska nema nikakvu smislenu migrantsku politiku.
Jasno je da od velikih reformi neće biti ništa, osim ako se prosvjetarima u štrajku kolektivno ne priključe liječnici, medicinske sestre, policajci, carinici, radnici propalih industrijskih tvornica, pa čak i poslodavci u zahtijevanju rezanja prevelikih državnih nameta i poreza.

Jasno je da će Aleksandar Adem Vuchiqi uvijek biti rado prihvaćen gost u Zagrebu ako tako naredi Angela Merkel i da Hrvatska neće raditi nikakve blokade bilo za otvaranje, bilo za zatvaranje pregovaračkih područja Srbije i EU.
Jasno je da Hrvatska i u narednom razdoblju neće imati nikakav utjecaj na zbivanja u BiH. 
Jasno je da će Hrvatima na kraju presuditi vrijeme i biologija i da se politički život uglavnom svodi na obilježavanje obljetnica i komemoracija jer nema velikih investicija i građevinski sektor je mrtav, tržište kapitala je mrtvo, RH živi od turizma i EU fondova.

melkior wrote:Mislim da je ovo prvi put otkad sam navršio 18 godina da neću glasati na izborima. Ne, drugi put, prvi put je bilo na pretposljednjim izborima za EU Parlament. Ne, treći put, nisam glasao ni u drugom krugu predsjedničkih izbora kad se vodila borba između Josipovića i Kolinde. Ne, četvrti put, nisam glasao ni u drugom krugu predsjedničkih izbora nakon što je ispao Boris Mikšić (bio moj kandidat), pa je pobjedu odnio Mesić. Nemam sreće s izborima ni kandidatima, pa ne vidim zašto bih ovakvom sustavu i odnosima na političkoj sceni davao nezasluženi legitimitet   
Nek si Hrvati biraju što i koga hoće, ja polako odustajem od predstavničke demokracije. Odavno sam odustao od prihvaćanja nametnutog kompromisa lažnog izbora između "većeg" i "manjeg" zla. Ne vidim zašto bih se lagao da će moj glas na izborima išta promijeniti i zašto bih pristajao vrludati u političkom labirintu lažnih izbora kao laboratorijski štakor kojeg vatrom tjeraju da jurca okolo u nekom društvenom eksperimentu? Imam ja svoj život i izvan politike,  o Hrvatskoj će se ionako odlučivati izvana, a za to sam se  borio i izborio da vlast i vladajuća partija (bez obzira o kojoj se radilo) na mene ima minimalni utjecaj, pa imam tu privilegiju da si mogu priuštiti da ne grizem živčano nokte pred televizorom i gutam vijesti s portala kao da mi o tome ovisi hoće li sutra svanuti sunce i hoću li imati što jesti ili obući. Moja Hrvatska ionako nije "moja" a sve vlasti do jedne su do sada sustavno radile protiv mene, pa sam opet ostvario gotovo sve u životu što sam zacrtao, usprkos svemu što je bilo i svima koji su bili protiv mene. I to sam uspio bez stranačke iskaznice i kumovskih i rodbinskih veza, pa nisam nikome ništa dužan a financijski sam neovisan. Stoga neka se i Zoki i Kolinda međusobno prepucavaju, njima je politika ionako privatni biznis i osobna karijera, makar priznajem Kolindi neke pozitivne pokušaje emancipacije od Vlade RH i samostalnog djelovanja; njeni neuspjesi posljedica su ustavno-pravnog položaja Predsjednika RH.
Krucijalni problemi hrvatske politike su:
-  premijer radi što hoće i da nitko ne kontrolira Vladu; ni Sabor, ni oporba ni građani ni Predsjednik ni Ustavni sud. 
-  nedovoljna snaga USKOK-a, Porezne uprave i Povjerenstva za sukob interesa da kontroliraju političare, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini
-  modus operandi svake vlasti da jeftinim trikovima podilazi biračkom tijelu a da nema nikakve vizije niti postoji usuglašavanje u Saboru o  dugoročnoj strategiji razvoja i nedostatak ozbiljnih i velikih strukturnih reformi
-  pravosuđe kojem su na čelu dužnosnici i koji su povezani (ili bili povezani) s krim miljeom  i preveliki administrativno-birokratski aparat koji je sam sebi svrha    

Jasno je da hrvatska vojska neće na hrvatske granice ni u idućem razdoblju.
Jasno je da Hrvatska nema rješenja za propalu demografiju.
Jasno je da Hrvatska nema nikakvu smislenu migrantsku politiku.
Jasno je da od velikih reformi neće biti ništa, osim ako se prosvjetarima u štrajku kolektivno ne priključe liječnici, medicinske sestre, policajci, carinici, radnici propalih industrijskih tvornica, pa čak i poslodavci u zahtijevanju rezanja prevelikih državnih nameta i poreza.

Jasno je da će Aleksandar Adem Vuchiqi uvijek biti rado prihvaćen gost u Zagrebu ako tako naredi Angela Merkel i da Hrvatska neće raditi nikakve blokade bilo za otvaranje, bilo za zatvaranje pregovaračkih područja Srbije i EU.
Jasno je da Hrvatska i u narednom razdoblju neće imati nikakav utjecaj na zbivanja u BiH. 
Jasno je da će Hrvatima na kraju presuditi vrijeme i biologija i da se politički život uglavnom svodi na obilježavanje obljetnica i komemoracija jer nema velikih investicija i građevinski sektor je mrtav, tržište kapitala je mrtvo, RH živi od turizma i EU fondova.

Uglavnom, živimo do sljedeće velike ekonomske krize, a onda ionako slijedi raspad sistema.

Evo,,i Svabija,koja je brutalno jaka u ekonomskom i financijskom smislu,koja samo od poreza godisnje bere oko 230 mILIJARDI ojrova,sva se nesh utisala..ljudi nema kao prije vani,nema sopingova velikih,nema vikendom guzve i odlazaka u diskoteke i zabave..Doduse ljudi su vani,ali vise ne nasmijani i bezbrizni..sve nesh smrknuto i tiho..a kazu bit ce i gore..

pismejker wrote:

melkior wrote:Mislim da je ovo prvi put otkad sam navršio 18 godina da neću glasati na izborima. Ne, drugi put, prvi put je bilo na pretposljednjim izborima za EU Parlament. Ne, treći put, nisam glasao ni u drugom krugu predsjedničkih izbora kad se vodila borba između Josipovića i Kolinde. Ne, četvrti put, nisam glasao ni u drugom krugu predsjedničkih izbora nakon što je ispao Boris Mikšić (bio moj kandidat), pa je pobjedu odnio Mesić. Nemam sreće s izborima ni kandidatima, pa ne vidim zašto bih ovakvom sustavu i odnosima na političkoj sceni davao nezasluženi legitimitet   
Nek si Hrvati biraju što i koga hoće, ja polako odustajem od predstavničke demokracije. Odavno sam odustao od prihvaćanja nametnutog kompromisa lažnog izbora između "većeg" i "manjeg" zla. Ne vidim zašto bih se lagao da će moj glas na izborima išta promijeniti i zašto bih pristajao vrludati u političkom labirintu lažnih izbora kao laboratorijski štakor kojeg vatrom tjeraju da jurca okolo u nekom društvenom eksperimentu? Imam ja svoj život i izvan politike,  o Hrvatskoj će se ionako odlučivati izvana, a za to sam se  borio i izborio da vlast i vladajuća partija (bez obzira o kojoj se radilo) na mene ima minimalni utjecaj, pa imam tu privilegiju da si mogu priuštiti da ne grizem živčano nokte pred televizorom i gutam vijesti s portala kao da mi o tome ovisi hoće li sutra svanuti sunce i hoću li imati što jesti ili obući. Moja Hrvatska ionako nije "moja" a sve vlasti do jedne su do sada sustavno radile protiv mene, pa sam opet ostvario gotovo sve u životu što sam zacrtao, usprkos svemu što je bilo i svima koji su bili protiv mene. I to sam uspio bez stranačke iskaznice i kumovskih i rodbinskih veza, pa nisam nikome ništa dužan a financijski sam neovisan. Stoga neka se i Zoki i Kolinda međusobno prepucavaju, njima je politika ionako privatni biznis i osobna karijera, makar priznajem Kolindi neke pozitivne pokušaje emancipacije od Vlade RH i samostalnog djelovanja; njeni neuspjesi posljedica su ustavno-pravnog položaja Predsjednika RH.
Krucijalni problemi hrvatske politike su:
-  premijer radi što hoće i da nitko ne kontrolira Vladu; ni Sabor, ni oporba ni građani ni Predsjednik ni Ustavni sud. 
-  nedovoljna snaga USKOK-a, Porezne uprave i Povjerenstva za sukob interesa da kontroliraju političare, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini
-  modus operandi svake vlasti da jeftinim trikovima podilazi biračkom tijelu a da nema nikakve vizije niti postoji usuglašavanje u Saboru o  dugoročnoj strategiji razvoja i nedostatak ozbiljnih i velikih strukturnih reformi
-  pravosuđe kojem su na čelu dužnosnici i koji su povezani (ili bili povezani) s krim miljeom  i preveliki administrativno-birokratski aparat koji je sam sebi svrha    

Jasno je da hrvatska vojska neće na hrvatske granice ni u idućem razdoblju.
Jasno je da Hrvatska nema rješenja za propalu demografiju.
Jasno je da Hrvatska nema nikakvu smislenu migrantsku politiku.
Jasno je da od velikih reformi neće biti ništa, osim ako se prosvjetarima u štrajku kolektivno ne priključe liječnici, medicinske sestre, policajci, carinici, radnici propalih industrijskih tvornica, pa čak i poslodavci u zahtijevanju rezanja prevelikih državnih nameta i poreza.

Jasno je da će Aleksandar Adem Vuchiqi uvijek biti rado prihvaćen gost u Zagrebu ako tako naredi Angela Merkel i da Hrvatska neće raditi nikakve blokade bilo za otvaranje, bilo za zatvaranje pregovaračkih područja Srbije i EU.
Jasno je da Hrvatska i u narednom razdoblju neće imati nikakav utjecaj na zbivanja u BiH. 
Jasno je da će Hrvatima na kraju presuditi vrijeme i biologija i da se politički život uglavnom svodi na obilježavanje obljetnica i komemoracija jer nema velikih investicija i građevinski sektor je mrtav, tržište kapitala je mrtvo, RH živi od turizma i EU fondova.

Imam svoj život i izvan politike, dolazi vrijeme zime, po meni najljepšeg godišnjeg doba, kad se čovjek može prepustiti nekim svojim osobnim zadovoljstvima i interesima i povući u neki svoj svijet. 
Počeo sam učiti klavir. Ok, svirao sam ga i prije, ali po sluhu, a sad sam se odlučio natjerati i dovesti vještinu čitanja nota do toga da mogu bez problema odsvirati Beethovena ili Bacha na razini 6. razreda osnovne glazbene škole (vraćam dug svojoj mladosti). 
Posudio sam si u knjižnici dobre knjige: