Frekvencija ujedinjenja ljudi

melkior wrote:

red wolf wrote:Duša ne ulazi u ovaj svijet. Nikada. Gnostik Valentin Vam je to lijepo objasnio.

Sjajno. Ali ušla je u tijelo, a poslije jebanja nema kajanja.

Nije. Nikada...

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:

melkior wrote:
U to te želi uvjeriti duhovna tradicija Zapada kojoj je u temelju suprotstavljanje duše i tijela kako bi se opravdalo postojanje grijeha i uspostavila vlast nad ljudima negirajući im pravo na ispoljavanje njihove prave prirode nametnutim moralnim ucjenama i strahom od smrti. Ako duša nema veze s ovim svijetom, KOJI KURAC RADI U OVOM SVIJETU? MARŠ VAN, DUŠO IZ OVOG SVIJETA!

Istinska duhovnost je metak u čelo, oslobodimo dušu materijalnog svijeta.

Ti si izgubljen slučaj.

Sloboda u duhu ili sloboda duše?

Sloboda je u "bračnoj ložnici"...Kad djevica sa svijećom (duh) pronađe zaručnika (duša)...I tad će biti Jedno...

Duša je u bračnoj ložnici s tijelom, a duh luta slobodan jer je u toj vezi nepoželjan višak

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:
Istinska duhovnost je metak u čelo, oslobodimo dušu materijalnog svijeta.

Ti si izgubljen slučaj.

Sloboda u duhu ili sloboda duše?

Sloboda je u "bračnoj ložnici"...Kad djevica sa svijećom (duh) pronađe zaručnika (duša)...I tad će biti Jedno...

Duša je u bračnoj ložnici s tijelom, a duh luta slobodan jer je u toj vezi nepoželjan višak

''Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.''

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:Duša ne ulazi u ovaj svijet. Nikada. Gnostik Valentin Vam je to lijepo objasnio.

Sjajno. Ali ušla je u tijelo, a poslije jebanja nema kajanja.

Nije. Nikada...

Ne mogu pronaći smajlić gdje lakiram nokte...

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:
Ti si izgubljen slučaj.

Sloboda u duhu ili sloboda duše?

Sloboda je u "bračnoj ložnici"...Kad djevica sa svijećom (duh) pronađe zaručnika (duša)...I tad će biti Jedno...

Duša je u bračnoj ložnici s tijelom, a duh luta slobodan jer je u toj vezi nepoželjan višak

''Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.''

Duh Božji. To je drugo.

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:
Sloboda u duhu ili sloboda duše?

Sloboda je u "bračnoj ložnici"...Kad djevica sa svijećom (duh) pronađe zaručnika (duša)...I tad će biti Jedno...

Duša je u bračnoj ložnici s tijelom, a duh luta slobodan jer je u toj vezi nepoželjan višak

''Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.''

Duh Božji. To je drugo.

Pa ne baš...A i ne da mi se više ti neke stvari objašnjavati...

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:
Sloboda je u "bračnoj ložnici"...Kad djevica sa svijećom (duh) pronađe zaručnika (duša)...I tad će biti Jedno...

Duša je u bračnoj ložnici s tijelom, a duh luta slobodan jer je u toj vezi nepoželjan višak

''Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.''

Duh Božji. To je drugo.

Pa ne baš...A i ne da mi se više ti neke stvari objašnjavati...

U početku stvori Bog nebo i zemlju. 
Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost. 

…….

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

Gnostici su se malo pogubili.

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:

melkior wrote:

red wolf wrote:
Ti si izgubljen slučaj.

Sloboda u duhu ili sloboda duše?

Sloboda je u "bračnoj ložnici"...Kad djevica sa svijećom (duh) pronađe zaručnika (duša)...I tad će biti Jedno...

Duša je u bračnoj ložnici s tijelom, a duh luta slobodan jer je u toj vezi nepoželjan višak

''Duh je onaj koji oživljuje, a tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja govorim duh su i život su.''

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše od Boga i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život


Riječ=Duh Božji (koji je lebdio nad vodama) = život udahnut u nosnice ljudi =živa duša.

Bog je čista misao iz vječnosti i za vječnost, koja Sebe (s)poznaje. Njegova vlastita spoznaja koja Sebe izgovara jest Duh Sveti/Božji = Riječ=Logos, po kojoj je stvoreno sve što je stvoreno. Ovaj svemir nebitan je tren u vječnosti Božje samospoznaje koja Sebe otkriva u svemu što jest, jer sve što jest u Njemu jest. I Sebi (Izvoru) se vraća spoznata. To je duša koja teži Bogu, a koja je dah Božji udahnut u Božju kreaciju, jednako biljku, kamen, životinju i čovjeka. Sve što je živo ima u sebi dah Božji= dušu. 
Duh kreacije emanacija je njegove duše u interakciji s tijelom, nagomilano iskustvo života.

Ne mislite da ste bolji od životinje. Sve što je živo u sebi sadrži dah života, duh Božjeg stvaranja. 

"Izvedi narod moj, o Gospode, Izvedi ga iz ropstva zlopatna I skini mu sa vjeđa pospanih Još onu mrenu tvrdu, zlokobnu, Što zastire sad oči njegove! Spomeni se da ropstvo nemilo, Ko teško ono stijenje nadgrobno, Na leđima mi tlači bratskijem, I da nam ljuti naši krvnici U utrobama djeci sudiše! O, smiluj se, o silni Jehova, Prokuni kletvom krvne silnike I spasi narod moj, o Gospode!"



— A luda želja! da, al' ljudska jest! Da kunem kletvom krvne silnike, Da bijem narod, a zbog naroda, O stvore moj?! A zašto da bih ja Zbog jednog stvora drugi kido stvor?! Gle zapad tamo, istok amo gleđ' I sjever ondje i ovuda jug, A sve sam ovo napunio ja Života klicom, svim je mio vijek I svačije je pravo disati. A ti sad tražiš sam da pogazim U prirodi mi zakon najveći! Al' da je tebi stati onamo Početak gdje je mojem pogledu, Tad vidio bi što je sićušna Ta tvoja ljudska, krvna željica. S visina mojih, ljudski jadniče, Jednako mal je piramida rt Ko rov, što neznan izbaci ga krt, I bespomoćna sve je natega! "Nedohvatni su sudi, Gospode, U kojima se nama pojavljaš, I zakoni su tvoji vječiti, A da bi crv tvoj mali, sićušni, Sa stožerima tvojim drmao. Davnina mrkla prošlost zastire, Otkako si u svojem Edenu Iz zemlje prvog stvora izveo, Udahnuo mu dušu besmrtnu, Al' to bi mrva s tvoje mrvice. I od onda smo svi mi smrtnici Komadić tvoga bića velebnog, Pa sve što jesmo — sitni, maleni, Al' tvog smo ipak bića čestica! I čovjek eto gord sa rodbinstva Sa vječitijem tvojim iskonom, O, Gospode, o silni Jehova, Ponosit diže čelo prevedro I teži tamo gore nad zemlju, Gdje meki, svilni plove oblaci U zlatnom moru zraka sunčanih, Gdje njegova je duha kolijevka. Pa, Gospode, o reci, vječiti, Je l' ljudsko čelo za to stvoreno Da u prah pada ropski, kukavno, I one ruke u koje si ti U tajne svijeta postavio ključ, O, reci, jesu l' tako slabašne, Da nijesu vrijedne s tobom, Gospode, A u čast tvoju, vladu dijeliti? O, klanjam ti se, silni Jehova, S visina tvojih sve je jednako Na ovoj maloj, sitnoj zemljici. Al' kod nas ovdje, s našeg pogleda, Baš ravan nije piramida rt Sa rovinama što ih diže krt, I makar da je sve to natega! Već pomiluj mi, silni Jehova, Tu ludu, smjelu, ljudsku željicu; Izvedi narod moj, o Gospode, Izvedi ga iz ropstva zlopatna I ne daj da ti stvor na oblik tvoj U prahu leži, čelom puzeći!"



— Po riječima te poznam smjelima, Da imaš krila koja uzvija Plamičak sveti što sam potako U srce prvog onog čovjeka Dok boljim pojmom grlio sam svijet. O, jadniče, kad prokleh onda rod I sve što smrtna žena baštini Od zagrljaja s muškim plemenom, Zaboravih u srdžbi pravednoj Da duh svoj u tom rodu ubijem, Da utrnem mu onu iskricu Što u grud sam mu svetu metnuo Ko odliku u cijelom stvaranju; O, neokajna moja pogreško! Prikratio sam vijek besmrtni, Al' ostade mu plamen iz neba Ko zapretani žar pod pepelom. I bude katkad, pa se u srcu Ko zublja žarka iskra razbukti, I čovjek teži gore nad sebe, Gdje meki, svilni plove oblaci U zlatnom moru traka sunčanih, Gdje njegova je duha kolijevka — Al' bolno — bolno odmah osjeti U ovoj svojoj gustoj kaljuži Da ta mu bara nije tuđa krv, Al' on da nije svojoj hrpi svoj! I gle — kad tako već je ukleto — I prokleto će navijek ostati, — Smilovat ću se tvojoj željici, Al' jao tebi što si želio. I tebi baš što goriš plamenom Od ideala silnih, vječitih, Ta sjajna vatra crna bit će smrt, Mrijeti ti ćeš kada počneš sam U ideale svoje sumnjati.



I prosuo se narod pustarom Ko oblaci od guste prašine, Kad zaigraju kolo vjetrovi. A šta je život — ko i pustara, A šta su ljudi — ko i prašina, A nad svim visi krilo udesa I mota gore, dolje, upored: I čas se prašak ljeska o suncu I prelijeva se bojom šarenom, A čas ga eno s blatom smiješana I neviđena gdje u kaljuži. Pred silnim ljudstvom gorio je stup Od crne zemlje pa sve do sunca. A usred stupa žario se prst Na ruci silnog boga Jehove. "Ovuda!" — strašno grmio je glas — "U obećani rajski Hanaan, Kud teče mlijeko i slađani med!" A narod božji gledao je stup I šapto: Baš ga j' lijepo vidjeti! I sigrao se šale svakakve. Al' što se trese gora sinajska I što to grmi strašnom pustarom? Na hiljade su onaj čule glas. Razumio ga samo genije, Po drugi put si slušo osudu: "I tebi baš što goriš plamenom Od ideala silnih, vječitih, Ta sjajna vatra crna bit će smrt Mrijeti ti ćeš kada počneš sam U ideale svoje sumnjati!"



I kad mu — divu — riječ gromovna Ko šiljak oštri srce prosjeknu, Kad okrenu se svomu narodu, Da nađe tamo nade, okrepe, Al' ono narod, božja odlika, Sagradio si tele zlaćeno I tele slavi, a ne Jehovu! "... Oprosti, vječni, silni, svemožni, U naroda je krivi prorok prav, I narodi su djeca velika Što lako im je kupit igračke! Oprosti im, o silni, svemožni, Izvedi narod moj, o Gospode!"



Nasmiješio se silni Jehova, Al' ima smijeha kojim sužalost Nad jadnicima suze prolijeva. I smijeh taj je čuo Mojsije Iz vatrenoga stupa božijeg Što sjajio je ispred naroda Onuda kud je zemlja Hanaan I gdje su preko brda velikih Na medna polja puti vodili.



Tu navrh brda svijetli genije Raširio je ruke brižljive. Ožario ga tračak sunčani, Ljepotom još ga osu Jehova Što geniji ga nose u srcu; "O, evo tebi, izbran narode, O, evo tebi zemlje rajevne, Slobodu svetu tu da zagrliš, Da srećniji ti budu sinovi Neg' ti uz pune lonce misirske!"



Al' stoji svijet — i ko kad krošnjama Polako stane vjetar zibati, I sve to jače lišće uzdršće, A granje onda stane pucati, O, tako krenu žagor narodom I ču se s hrpe glupa poruga: — Aj, to je dakle zemlja Hanaan?! I zato si nas vuko pustarom, Da još nam za nju valja strmoglav Niz ovo gadno brdo srnuti, Da panemo na hladna ognjišta! I tko je tebi pravo podao, Slobodi da nas vodiš silovno Po svojoj volji — ko na uzici, Od lonaca iz zemlje misirske?! Problijedio je silni genije I kroz srce mu ruglo prožignu: Da, tko je tebi pravo podao, Slobodi da nas vodiš silovno Po svojoj volji — ko na uzici?! Tek primio se srca očajno I dvije mu oči suza zalije. Još zadnjim trenom vid mu počinu Na obećanoj zemlji Hanaan, I glava mu se mrtvo obori. A gromom grmnu riječ Jehove:



"I tebi baš što goriš plamenom Od ideala silnih, vječitih, Ta sjajna vatra crna bit će smrt Mrijeti ti ćeš kada počneš sam U ideale svoje sumnjati!"

Naša duša čuva istinu o Bogu. Ne zato jer se nikad nije odvojila od Boga, već zato jer jest dio Boga i od Boga, pa makar i u tijelu. Nemojte misliti da tijelo nije od Boga; i tijelo i čitavo postojanje JEST u Bogu. Čitav svemir je u Bogu jer čitava kreacija je način na koji Bog spoznaje Samog Sebe, to je način na koji Bog živi Sam sa Sobom u vječnosti. Kreacija je naprosto način Njegova bivstvovanja. Čitavo stvaranje stupnjevita je emanacija Njegova Duha kroz sve razine i dimenzije postojanja. I sve što postoji, Njemu postoji i Njemu se vraća. Ovaj svemir u kojem sada živimo samo je jedan od tisuća svemira koji su postojali prije ovog i koji će postojati nakon ovog. Rađanje i umiranje svemira nije ništa drugo nego izdisaj i ponovni udisaj Božji. 
Naše postojanje  zanemarivo je i nebitno u kontekstu vječnosti. Pa ipak, svi svemiri prije ovog i svi svemiri iza ovog, nisu bitni i važni kao ovaj sadašnji svemir i ovo naše sadašnje postojanje. Jer Bog ne živi ni u vječnoj prošlosti ni u vječnoj budućnosti već u vječnoj sadašnjosti, paralelno u svim dimenzijama postojanja, u svim oblicima i formama života. Njegova Apsolutnost obuhvaća sveobuhvatnost postojanja paralelno u svim vremenima, prostorima i dimenzijama, vječito sada.

Mi smo svete životinje, ali to ne znači da nas u jednom trenutku svemir neće potrovati kao štakore. Pa i u nekim dijelovima Indije štakori su svete životinje. To ne znači da ih lokalna vlast po noći ne truje  

Biti svet ne znači ništa drugo nego usmjeriti svoj pogled ka vječnosti i posvetiti se vječnosti te u tom smislu shvatiti svu dragocjenost, ironiju i komičnost života.

Nema potrebe za ujedinjenjem ljudi. To je politička i religijska zabluda/floskula, san o ujedinjenju čovječanstva. Postoji potreba o spoznaji sebe i osobnom otkriću onoga što znači biti čovjek. Ne može nitko i ništa zamijeniti osobni rad na sebi. Ne može ti nitko izvana nametnuti nikakvo ujedinjenje koje ne želiš. Bitno je živjeti autentičnog sebe, spoznati autentičnog sebe i ostati dosljedan - sebi i iz te pozicije stupati u interakcije s drugim ljudima.

Biti čovjek - to je dovoljno, ali biti to iskreno i do kraja.

bravo melki, sredio si vanzemaljca ko panta pitu

tre wrote:bravo melki, sredio si vanzemaljca ko panta pitu

ko will smith u 'dan nezavisnosti'...

red wolf wrote:
Dar od majstora za čovječanstvo...

Hermes Trigimestos?

melkior wrote:Biti čovjek - to je dovoljno, ali biti to iskreno i do kraja.

I prije potopa, ljudi su se ubijali...Ubijali su se i kad su ponovno dobili priliku...Ljudi, tijelo, su nepopravljivi...Duh u njima je sveden na minimum...Duh je Svjetlo u ljudskom tijelu koje teži da se ponovno sjedini sa svojom Dušom...

jastreb wrote:

red wolf wrote:
Dar od majstora za čovječanstvo...

Hermes Trigimestos?

Ili Jakov Pravednik...Ista priča, samo druga imena...

Isus je ispripovijedao priču kako djevice sa svijećama traže zaručnika...To je priča o duhu unutar ljudi koji traži svog zaručnika (svoju dušu). U toj priči ćete shvatiti koliko ste osakaćeni znanjem. Gnostici su ismijavali kršćane zarobljene religijom riječima --> Kako duh (žensko) može oploditi ženu (duh)...Duh, djevica, traži Zaručnika (duša) u mraku ovog svijeta...