Events
Publications
Latest imagesDžaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
Page 1 of 2
Page 1 of 2 • 1, 2 
Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Hektorović 16/8/2019, 09:31
Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
Podsjetio je i koliko je za obranu Hrvatske bila značajna odluka bh. rukovodstva da na ratišta u Hrvatskoj, na strani JNA, ne idu mladići iz Bosne i Hercegovine.
Obilježavanjem 27. godišnjice formiranja 505. viteške brdske brigade, sinoć je okončana manifestacija "Slobodarski dani viteškog grada Bužima", koja je počela 4. kolovoza. Na središnjoj manifestaciji, pred velikim brojem Bužimljana i gostiju, obratio se član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.
"Ime 505. brigade i njenog komandanta, heroja obrambeno-oslobodilačkog rata rahmetli Izeta Nanića, postalo je sinonim herojstva i neviđene hrabrosti u borbi za obranu i očuvanje Bosne i Hercegovine. Na spomen imena 505, njenih boraca i njenog rahmetli komandanta Izeta Nanića, srca svih Bošnjaka i bosanskohercegovačkih patriota ispune se ponosom. Na spomen tih imena, dušmane ove zemlje još uvijek obuzima strah", kazao je Džaferović u Bužimu, prenosi Fena.
Dodao je da je velika slava 505. brigade, kao i da je bila velika cijena te slave i obrane ovoga dijela Bosne i Hercegovine.
"Danas smo ovdje da proučimo fatihu i odamo poštovanje za rahmetli generala Nanića i ukupno 477 šehida koja je dala ova brigada. Nikada nećemo zaboraviti žrtvu šehida, jer da nije bilo njih i njihove spremnosti da svojim životima brane ovu državu, danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine, niti bi ovaj narod imao budućnost. Njihova žrtva je tolika da im se nikada ne možemo u potpunosti odužiti. Oni će svoju punu nagradu dobiti na Onome svijetu, ali naša je obaveza da ih zauvijek pamtimo i spominjemo, i da brinemo o njihovim obiteljima. Naša je obaveza da učimo nova pokoljenja o generalu Naniću i njegovim borcima, kao i svim drugim hrabrim braniteljima naše domovine. Zaborav je opasan", kazao je.
Naglasio je da je "slobodan čovjek samo onaj tko je spreman braniti svoju slobodu, po bilo koju cijenu, te da je slobodan samo onaj narod koji je u stanju obraniti se".
"Takva je bila 505. brigada, takvi su bili ljuti Krajišnici, Bošnjaci Bužima, na čelu sa generalom Nanićem, koji su bili spremni po svaku cijenu braniti Bosnu i Hercegovinu. Samo zahvaljujući takvoj spremnosti i požrtvovanosti, Bosna i Hercegovina je opstala, Bošnjaci su opstali", kazao je Džaferović.
Dodao je da je daleko nadmoćniji, u vojnom i tehničkom smislu, velikosrpski agresor imao čvrstu namjeru da razbije Bosnu i Hercegovinu i uništi Bošnjake, ali da nije u tome uspio, jer je protiv sebe imao armiju časnih ljudi.
"Ne postoji ništa jače na ovome svijetu od armije hrabrih ljudi koji se bore za časnu i ispravnu stvar, a upravo takva je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine, njen 5. korpus i njena 505. brigada", kazao je član Predsjedništva BiH sinoć u Bužimu.
Podsjetio na riječi prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića da "Bosna i Hercegovina nije samo parče zemlje na Balkanu, već ideja da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno".
"Armija Republike BiH je braneći pravo ove države i ovoga naroda na opstanak, ujedno branila i tu civilizacijsku ideju da različitosti mogu živjeti zajedno. Ovdje u Bužimu, kao i širom Bosne i Hercegovine, branjena je i obranjena ideja na kojoj počiva slobodni svijet. Agresor nikada nije prebolio što su međunarodna javnost i svjetski mediji stali na stranu političkog rukovodstva Republike BiH i Armije Republike BiH. A to nije bilo slučajno. Poistovjetili su se s nama, jer smo se mi borili za ispravne ciljeve", kazao je.
Istaknuo je da je Armija RBiH, kao jedina legalna vojna sila, branila BiH, dok su agresorske vojske atakovale na nju.
"I zato nismo bili isti, niti smo danas isti. Ne može se staviti znak jednakosti između onih koji su napadali i željeli da unište, i onih koji su branili i željeli da sačuvaju Bosnu i Hercegovinu. Isto tako ne može biti znaka jednakosti između onih koji su činili zločine i žrtava tih zločina. Svjedoci smo da već drugo traje svojevrsna nečasna kampanja kojom se najčasniji i najhrabriji oficiri i vojnici Armije RBiH kroz montirane sudske procese žele poistovijetiti s oficirima drugih vojski koji su zasluženo i pravedno presuđeni za sustavno i organizovano počinjene ratne zločine. Nažalost, u tu kampanju uključen je i dio našeg pravosuđa, koje gotovo neselektivno podiže optužnice protiv oficira i vojnika Armije RBiH, iako su i sami potpuno svjesni da ne postoje nikakvi dokazi protiv tih ljudi. Na takav način se podižu optužnice protiv naših generala", kazao je.
Dodao je da je uvjeren kako će časni dio pravosuđa sačuvati dignitet i da će sve ove neutemeljene optužnice završiti oslobađajućim presudama.
Član Predsjedništva BiH je u svome obraćanju naglasio da je "5. korpus Armije Republike BiH braneći Bosnu i Hercegovinu i ovaj narod značajno pomogao i Hrvatskoj u suprotstavljanju udarima velikosrpske agresije".
"Nikada se ne smije zaboraviti da je 5. korpus, tri i po godine, braneći Krajinu, zadržavao i zaustavljao velikosrpsku armadu, koja bi da nije bilo 5. korpusa svoje snage usmjerila na nastavak osvajanja u Hrvatskoj. Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara", poručio je Džaferović.
Podsjetio je koliko je za obranu Hrvatske bila značajna odluka bh. rukovodstva da na ratišta u Hrvatskoj, na strani JNA, ne idu mladići iz Bosne i Hercegovine.
"Naravno, treba postaviti i pitanje: Šta bi značilo i kako bi se stvari odvijale da tadašnje hrvatsko vodstvo s Miloševićevim režimom nije dogovorilo podjelu BiH, što je izraslo u UZP, koji je kao takav presuđen od Haškog tribunala? Naši susjedi to uvijek moraju imati na umu", kazao je.
Naglasio je da bh. strana nikada nije negirala da su 5. korpus i jedinice Hrvatske vojske zajedno oslobađali okupirane teritorije Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
"Nažalost, s druge strane sve češće čujemo teze kako su nas tobože oni oslobađali, zanemarujući pri tome potpuno ulogu 5. korpusa i Armije RBiH. To nije ništa drugo nego pokušaj prekrajanja povijesnih činjenica. Pozivam ih da to ne rade. Jer, ako smo imali mudrosti da u tim teškim vremenima zajedno oslobađamo naše zemlje, ne postoji nijedan razlog da se danas sporimo oko vrlo jasnih i lako dokazivih činjenica. Inače, ovo danas ne bih ni spomenuo da nedavno iz Hrvatske ponovo nisu stigle potvore na račun BiH, Bošnjaka i pokušaji revizije povijesne istine", kazao je.
Džaferović je kazao da se BiH i danas nalazi pod udarima istih onih sila koje su pokušale da razbiju ovu zemlju u periodu agresije, i koje sada političkim sredstvima pokušavaju ostvariti ono što nisu uspjeli vojnim.
"Na posebnom udaru su bošnjački politički faktor i druge probosanske političke snage. Agresivnim političkim i medijskim kampanjama žele nas ušutkati, staviti u defanzivu, obeshrabriti, kako bismo popustili pred njihovim nasrtajima koji vode ka rastakanju države. Moja poruka takvima je da se uzalud trude. Neće nas ni obeshrabriti ni ušutkati", kazao je.
Kazao je da "neki uporno pokušavaju staviti lažne izbore pred nas, a izbor koji je pred nas bio postavljen, nikada nije bio – rat ili mir, već borba i sloboda ili predaja i ropstvo".
"Tako je bilo i 1992, tako je i danas. Mi smo uvijek birali borbu. Danas je to politička borba, i ona će trajati sve dok uz mudar, odlučan i uporan pristup ne ostvarimo do kraja naš cilj, a to je cjelovita i demokratska država Bosna i Hercegovina, članica europske i NATO zajednice, u kojoj će svaki čovjek na svakome pedlju imati sigurnost i jednaka prava", kazao je.
Član Predsjedništva BiH je naglasio da je u navedenoj političkoj borbi potrebno jedinstvo, te da ništa ne opisuje bolje stanje sa kojim se suočava naša država i naš narod od riječi rahmetli generala Izeta Nanića, koji je u iščekivanju mira, svojim borcima poručio da se drže zajedno i kada se rasformira brigada, jer će se nastaviti borba za Bosnu i Hercegovinu.
"Zato želim da danas, ovdje iz Krajine, iz viteškog, slobodarskog grada Bužima, pošaljem poruku jedinstva. Zaboravimo na ideološke podjele, stranačke ili lične interese, jer je interes države i naroda iznad svih tih pojednačnih interesa. To je naša obaveza prema svima koji su branili ovu zemlju, prema onima koji su svoje živote ugradili u njene temelje, ali i prema generacijama koje dolaze", kazao je.
Obraćanje je završio porukom da rubna područja, koja su imala poseban značaj za obranu BiH, moraju imati podršku svih vlada i institucija, od državnog, federalnih i županijskih razina, te da je obaveza da se ulaže u Bužim i Krajinu.
"Projekti koji su obećani moraju biti provedeni. Naš krajnji uspjeh, kao države i društva u cjelini, neće se mjeriti samo projektima u urbanim centrima, već i po projektima u rubnim područjima, kakav je Bužim. Uspjet ćemo jedino ako uspijemo stvoriti ambijent, u kojem će mladi ljudi ostati da žive dostojanstveno od svoga rada i zasnivaju obitelji, jer to je jedini garant budućnosti. To moramo svaki dan imati na umu i predano raditi na tom cilju", poručio je Džaferović na skupu u Bužimu.
Dnevnik.ba
Podsjetio je i koliko je za obranu Hrvatske bila značajna odluka bh. rukovodstva da na ratišta u Hrvatskoj, na strani JNA, ne idu mladići iz Bosne i Hercegovine.
Obilježavanjem 27. godišnjice formiranja 505. viteške brdske brigade, sinoć je okončana manifestacija "Slobodarski dani viteškog grada Bužima", koja je počela 4. kolovoza. Na središnjoj manifestaciji, pred velikim brojem Bužimljana i gostiju, obratio se član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović.
"Ime 505. brigade i njenog komandanta, heroja obrambeno-oslobodilačkog rata rahmetli Izeta Nanića, postalo je sinonim herojstva i neviđene hrabrosti u borbi za obranu i očuvanje Bosne i Hercegovine. Na spomen imena 505, njenih boraca i njenog rahmetli komandanta Izeta Nanića, srca svih Bošnjaka i bosanskohercegovačkih patriota ispune se ponosom. Na spomen tih imena, dušmane ove zemlje još uvijek obuzima strah", kazao je Džaferović u Bužimu, prenosi Fena.
Dodao je da je velika slava 505. brigade, kao i da je bila velika cijena te slave i obrane ovoga dijela Bosne i Hercegovine.
"Danas smo ovdje da proučimo fatihu i odamo poštovanje za rahmetli generala Nanića i ukupno 477 šehida koja je dala ova brigada. Nikada nećemo zaboraviti žrtvu šehida, jer da nije bilo njih i njihove spremnosti da svojim životima brane ovu državu, danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine, niti bi ovaj narod imao budućnost. Njihova žrtva je tolika da im se nikada ne možemo u potpunosti odužiti. Oni će svoju punu nagradu dobiti na Onome svijetu, ali naša je obaveza da ih zauvijek pamtimo i spominjemo, i da brinemo o njihovim obiteljima. Naša je obaveza da učimo nova pokoljenja o generalu Naniću i njegovim borcima, kao i svim drugim hrabrim braniteljima naše domovine. Zaborav je opasan", kazao je.
Naglasio je da je "slobodan čovjek samo onaj tko je spreman braniti svoju slobodu, po bilo koju cijenu, te da je slobodan samo onaj narod koji je u stanju obraniti se".
"Takva je bila 505. brigada, takvi su bili ljuti Krajišnici, Bošnjaci Bužima, na čelu sa generalom Nanićem, koji su bili spremni po svaku cijenu braniti Bosnu i Hercegovinu. Samo zahvaljujući takvoj spremnosti i požrtvovanosti, Bosna i Hercegovina je opstala, Bošnjaci su opstali", kazao je Džaferović.
Dodao je da je daleko nadmoćniji, u vojnom i tehničkom smislu, velikosrpski agresor imao čvrstu namjeru da razbije Bosnu i Hercegovinu i uništi Bošnjake, ali da nije u tome uspio, jer je protiv sebe imao armiju časnih ljudi.
"Ne postoji ništa jače na ovome svijetu od armije hrabrih ljudi koji se bore za časnu i ispravnu stvar, a upravo takva je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine, njen 5. korpus i njena 505. brigada", kazao je član Predsjedništva BiH sinoć u Bužimu.
Podsjetio na riječi prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića da "Bosna i Hercegovina nije samo parče zemlje na Balkanu, već ideja da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno".
"Armija Republike BiH je braneći pravo ove države i ovoga naroda na opstanak, ujedno branila i tu civilizacijsku ideju da različitosti mogu živjeti zajedno. Ovdje u Bužimu, kao i širom Bosne i Hercegovine, branjena je i obranjena ideja na kojoj počiva slobodni svijet. Agresor nikada nije prebolio što su međunarodna javnost i svjetski mediji stali na stranu političkog rukovodstva Republike BiH i Armije Republike BiH. A to nije bilo slučajno. Poistovjetili su se s nama, jer smo se mi borili za ispravne ciljeve", kazao je.
Istaknuo je da je Armija RBiH, kao jedina legalna vojna sila, branila BiH, dok su agresorske vojske atakovale na nju.
"I zato nismo bili isti, niti smo danas isti. Ne može se staviti znak jednakosti između onih koji su napadali i željeli da unište, i onih koji su branili i željeli da sačuvaju Bosnu i Hercegovinu. Isto tako ne može biti znaka jednakosti između onih koji su činili zločine i žrtava tih zločina. Svjedoci smo da već drugo traje svojevrsna nečasna kampanja kojom se najčasniji i najhrabriji oficiri i vojnici Armije RBiH kroz montirane sudske procese žele poistovijetiti s oficirima drugih vojski koji su zasluženo i pravedno presuđeni za sustavno i organizovano počinjene ratne zločine. Nažalost, u tu kampanju uključen je i dio našeg pravosuđa, koje gotovo neselektivno podiže optužnice protiv oficira i vojnika Armije RBiH, iako su i sami potpuno svjesni da ne postoje nikakvi dokazi protiv tih ljudi. Na takav način se podižu optužnice protiv naših generala", kazao je.
Dodao je da je uvjeren kako će časni dio pravosuđa sačuvati dignitet i da će sve ove neutemeljene optužnice završiti oslobađajućim presudama.
Član Predsjedništva BiH je u svome obraćanju naglasio da je "5. korpus Armije Republike BiH braneći Bosnu i Hercegovinu i ovaj narod značajno pomogao i Hrvatskoj u suprotstavljanju udarima velikosrpske agresije".
"Nikada se ne smije zaboraviti da je 5. korpus, tri i po godine, braneći Krajinu, zadržavao i zaustavljao velikosrpsku armadu, koja bi da nije bilo 5. korpusa svoje snage usmjerila na nastavak osvajanja u Hrvatskoj. Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara", poručio je Džaferović.
Podsjetio je koliko je za obranu Hrvatske bila značajna odluka bh. rukovodstva da na ratišta u Hrvatskoj, na strani JNA, ne idu mladići iz Bosne i Hercegovine.
"Naravno, treba postaviti i pitanje: Šta bi značilo i kako bi se stvari odvijale da tadašnje hrvatsko vodstvo s Miloševićevim režimom nije dogovorilo podjelu BiH, što je izraslo u UZP, koji je kao takav presuđen od Haškog tribunala? Naši susjedi to uvijek moraju imati na umu", kazao je.
Naglasio je da bh. strana nikada nije negirala da su 5. korpus i jedinice Hrvatske vojske zajedno oslobađali okupirane teritorije Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
"Nažalost, s druge strane sve češće čujemo teze kako su nas tobože oni oslobađali, zanemarujući pri tome potpuno ulogu 5. korpusa i Armije RBiH. To nije ništa drugo nego pokušaj prekrajanja povijesnih činjenica. Pozivam ih da to ne rade. Jer, ako smo imali mudrosti da u tim teškim vremenima zajedno oslobađamo naše zemlje, ne postoji nijedan razlog da se danas sporimo oko vrlo jasnih i lako dokazivih činjenica. Inače, ovo danas ne bih ni spomenuo da nedavno iz Hrvatske ponovo nisu stigle potvore na račun BiH, Bošnjaka i pokušaji revizije povijesne istine", kazao je.
Džaferović je kazao da se BiH i danas nalazi pod udarima istih onih sila koje su pokušale da razbiju ovu zemlju u periodu agresije, i koje sada političkim sredstvima pokušavaju ostvariti ono što nisu uspjeli vojnim.
"Na posebnom udaru su bošnjački politički faktor i druge probosanske političke snage. Agresivnim političkim i medijskim kampanjama žele nas ušutkati, staviti u defanzivu, obeshrabriti, kako bismo popustili pred njihovim nasrtajima koji vode ka rastakanju države. Moja poruka takvima je da se uzalud trude. Neće nas ni obeshrabriti ni ušutkati", kazao je.
Kazao je da "neki uporno pokušavaju staviti lažne izbore pred nas, a izbor koji je pred nas bio postavljen, nikada nije bio – rat ili mir, već borba i sloboda ili predaja i ropstvo".
"Tako je bilo i 1992, tako je i danas. Mi smo uvijek birali borbu. Danas je to politička borba, i ona će trajati sve dok uz mudar, odlučan i uporan pristup ne ostvarimo do kraja naš cilj, a to je cjelovita i demokratska država Bosna i Hercegovina, članica europske i NATO zajednice, u kojoj će svaki čovjek na svakome pedlju imati sigurnost i jednaka prava", kazao je.
Član Predsjedništva BiH je naglasio da je u navedenoj političkoj borbi potrebno jedinstvo, te da ništa ne opisuje bolje stanje sa kojim se suočava naša država i naš narod od riječi rahmetli generala Izeta Nanića, koji je u iščekivanju mira, svojim borcima poručio da se drže zajedno i kada se rasformira brigada, jer će se nastaviti borba za Bosnu i Hercegovinu.
"Zato želim da danas, ovdje iz Krajine, iz viteškog, slobodarskog grada Bužima, pošaljem poruku jedinstva. Zaboravimo na ideološke podjele, stranačke ili lične interese, jer je interes države i naroda iznad svih tih pojednačnih interesa. To je naša obaveza prema svima koji su branili ovu zemlju, prema onima koji su svoje živote ugradili u njene temelje, ali i prema generacijama koje dolaze", kazao je.
Obraćanje je završio porukom da rubna područja, koja su imala poseban značaj za obranu BiH, moraju imati podršku svih vlada i institucija, od državnog, federalnih i županijskih razina, te da je obaveza da se ulaže u Bužim i Krajinu.
"Projekti koji su obećani moraju biti provedeni. Naš krajnji uspjeh, kao države i društva u cjelini, neće se mjeriti samo projektima u urbanim centrima, već i po projektima u rubnim područjima, kakav je Bužim. Uspjet ćemo jedino ako uspijemo stvoriti ambijent, u kojem će mladi ljudi ostati da žive dostojanstveno od svoga rada i zasnivaju obitelji, jer to je jedini garant budućnosti. To moramo svaki dan imati na umu i predano raditi na tom cilju", poručio je Džaferović na skupu u Bužimu.
Dnevnik.ba
Hektorović- Posts : 26373
2018-04-10
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by RayMabus 16/8/2019, 11:00
Fala Bogu pa ih je u Srebrenici oslobađao Džaferović a ne mi .
Šta bi oni bez Džaferovića ?
Šta bi oni bez Džaferovića ?
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 14:20
Hektorović wrote:
"Naravno, treba postaviti i pitanje: Šta bi značilo i kako bi se stvari odvijale da tadašnje hrvatsko vodstvo s Miloševićevim režimom nije dogovorilo podjelu BiH, što je izraslo u UZP, koji je kao takav presuđen od Haškog tribunala? Naši susjedi to uvijek moraju imati na umu", kazao je.
S Dodikom smo u sjajnim odnosima, s Miloševićem i nismo baš bili. Greška.
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 14:23
Hektorović wrote:
"Tako je bilo i 1992, tako je i danas. Mi smo uvijek birali borbu..."
Jebo Cutilierov Mirovni Plan 1992., jebo mir, borba je važna, pa taman upola manje dobiJo ratom.
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by £otk@ 16/8/2019, 14:33
Hektorović wrote:
"Danas smo ovdje da proučimo fatihu i odamo poštovanje za rahmetli generala Nanića i ukupno 477 šehida koja je dala ova brigada. Nikada nećemo zaboraviti žrtvu šehida, jer da nije bilo njih i njihove spremnosti da svojim životima brane ovu državu, danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine, niti bi ovaj narod imao budućnost. Njihova žrtva je tolika da im se nikada ne možemo u potpunosti odužiti. Oni će svoju punu nagradu dobiti na Onome svijetu, ali naša je obaveza da ih zauvijek pamtimo i spominjemo, i da brinemo o njihovim obiteljima. Naša je obaveza da učimo nova pokoljenja o generalu Naniću i njegovim borcima, kao i svim drugim hrabrim braniteljima naše domovine. Zaborav je opasan", kazao je.
Tako je, KGK laže po Izraelu i blati BiH da je njihova politička vrhuška u raljama militantnog islamizma.
Ma kaki, bolan, to sve raja dolje, svi jednaki majkemi
£otk@-
Posts : 1907
2019-02-12
Age : 44
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 14:35
Miljavac za N1 o izjavama Džaferovića: Bez Hrvatske se oni ne bi mogli obraniti
Izvor: Sanjin Strukic/PIXSELL
Predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, Pavao Miljavac, za N1 je komentirao izjave člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića, koji je rekao da je Armija BiH u ratu pomogla da se obrani Hrvatska.
Miljavac je rekao da je "preko nas išlo oružje, mi smo ih naoružavali i čak im puštali i dragovoljce preko nas". "Dakle, uz sve one probleme koji su se događali, mislim da bi se bez Hrvatske oni nemoguće obranili, jer su jednostavno bili opkoljeni", rekao je Miljavac za N1.
"Drugo, što se tiče onog što potenciraju za Bihački džep, mi smo komunicirali s Dudakovićem, jer smo imali satelitski telefon, oni su imali za 10 dana municije, dakle da se mogu aktivno braniti i boriti, i nakon toga bi bili pregaženi", rekao je Miljavac.
"Sad ću prvi put reći, i mislim da još uvijek postoji snimka, gdje je Izetbegović nazvao Dudakovića i rekao - baci ti Fikreta Abdića van najprije, a Hrvati će i tako doći do tebe. Prema tome, to je nevjerojatno, da ne spomenem njihovu operaciju Neretva 93, gdje su iz Armije BiH htjeli izbiti na more i praktički nam otkinuti jug. I sad se pojavljuje teza da su oni nas obranili. Pa to je nevjerojatno, uz žive ljude, ljude koji su vodili operacije", rekao je Miljavac.
http://hr.n1info.com/Vijesti/a426679/Miljavac-za-N1-o-izjavama-Dzaferovica-Bez-Hrvatske-se-oni-ne-bi-mogli-obraniti.html
Izvor: Sanjin Strukic/PIXSELL Predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, Pavao Miljavac, za N1 je komentirao izjave člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića, koji je rekao da je Armija BiH u ratu pomogla da se obrani Hrvatska.
Miljavac je rekao da je "preko nas išlo oružje, mi smo ih naoružavali i čak im puštali i dragovoljce preko nas". "Dakle, uz sve one probleme koji su se događali, mislim da bi se bez Hrvatske oni nemoguće obranili, jer su jednostavno bili opkoljeni", rekao je Miljavac za N1.
"Drugo, što se tiče onog što potenciraju za Bihački džep, mi smo komunicirali s Dudakovićem, jer smo imali satelitski telefon, oni su imali za 10 dana municije, dakle da se mogu aktivno braniti i boriti, i nakon toga bi bili pregaženi", rekao je Miljavac.
"Sad ću prvi put reći, i mislim da još uvijek postoji snimka, gdje je Izetbegović nazvao Dudakovića i rekao - baci ti Fikreta Abdića van najprije, a Hrvati će i tako doći do tebe. Prema tome, to je nevjerojatno, da ne spomenem njihovu operaciju Neretva 93, gdje su iz Armije BiH htjeli izbiti na more i praktički nam otkinuti jug. I sad se pojavljuje teza da su oni nas obranili. Pa to je nevjerojatno, uz žive ljude, ljude koji su vodili operacije", rekao je Miljavac.
http://hr.n1info.com/Vijesti/a426679/Miljavac-za-N1-o-izjavama-Dzaferovica-Bez-Hrvatske-se-oni-ne-bi-mogli-obraniti.html
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 14:49
Nije sve, ali nešto je što demantira islamistu Džaferovića (po Srbima i ratnog zločinca na Vozuči).
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by RayMabus 16/8/2019, 15:03
Operacija Neretva '93
Operacija Neretva '93. bila je Muslimansko-bošnjačka ratna operacija koju su sprovele tzv. Armije RBiH i mudžahedini odnosno MOS protiv Hrvata.
Muslimansko-bošnjački osvajači namjeravali su ovladati dolinom Neretve i izbiti na Jadransko more. Sprovedena je na vrhuncu velikobošnjačke agresije na Hrvate Bosne i Hercegovine od jeseni 1993. godine sve do proljeća 1994. godine.
Tadašnjem bošnjačkom vodstvu nije nikako bilo prihvatljivo da Hrvati kontroliraju to područje. Kako je pokazala kasnija kolaboracija sa Srbima, i kasnije otkriveni zajednički srpsko-bošnjački planovi, negiranje hrvatskog suvereniteta na hrvatskom moru, nazočnost Hrvata nikako im nije bila prihvatljiva. Jedan od pet bošnjačkih imperijalističkih stratega bilo je izlazak na hrvatsko more i hrvatski suverenitet nije im se uklapao u plan.[1]
Pri tome su računali na Muslimane u HVO-u kao infiltrirani element u hrvatskim redovima koji će se aktivirati. Pokušali su po oprobanoj metodi koja im je nekoliko mjeseci prije uspjela u Mostaru i još nekim gradovima. Oružjem koje su dobili od HVO-a pokušali su po planu muslimanskog nacionalnog vodstva napasti s leđa ili na spavanju svoje suborce Hrvate, zauzeti tako Stolac, ovladati dolinom Neretve i osigurati izlazak na more.[2][3]
Operaciju su Muslimani-Bošnjaci poduzeli koordinirano sa srpskom paradržavom na okupiranim prostorima Republike Hrvatske i sa Republikom Srpskom. Službeni nadnevak početka naknadno je lažiran i pomaknut za nekoliko dana poslije, zbog muslimansko-bošnjačkih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima a na prostoru te akcije koji su inkriminirali muslimansko-bošnjačko državno i vojno vodstvo. Napadom na Vrde 4. rujna je u stvari počela ostvarenje plana operacije “Neretva 93“. Lažni nadnevak iz pisma Sefera Halilovića Aliji Izetbegoviću 1995. gdje je rekao da je to počelo 12. rujna, poslužio mu je da bi otklonili od sebe odgovornost za zločin u Grabovici, gdje su muslimanske snage 9. rujna počinile pokolj Hrvata.[4]
Kolovoz i rujan 1993. bili su ključni za daljnji tijek rata. Srpska je vojska u Medačkom džepu planirala napad i okupaciju Gospića (9.9.1993.), a Armija Bosne i Hercegovine u isto je vrijeme planirala operacijom Neretva-93 preko Mostara dolinom Neretve stići do mora 9.9.1993, dakle na isti dan u isti sat! Hrvatska je vojska zahvaljujući svojim obavještajnim službama (prije svega Središnjici elektroničkog izviđanja) izbjegla taj smrtonosni udarac hrvatskoj državi, ponajprije pokretanjem operacije u medačkom džepu - samo dva sata prije početka planiranog srpskog napada. Bila je to jedna od najslavnijih epizoda u Domovinskom ratu. Zahvaljujući operaciji 'Džep-93' i uspješnoj hrvatskoj obrani Mostara Hrvatska će iz rata izaći kao pobjednik. No stvari su mogle završiti i drugačije. Dok Hrvatska pruža tada gostoprimstvo za 160 tisuća muslimanskih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine tijekom srpnja 1993., Izetbegovićeva Armija BiH okupirala je Bugojno, a s cijelog teritorija bugojanske općine počinje egzodus oko 13 tisuća hrvatskih civila. Armija BiH, provodeći politiku muslimanskog vodstva, nastavlja agresiju i 28. srpnja 1993. pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, potpomognuti muslimanima iz okolnih sela opkoljavaju Doljane, ubijaju devet civila i 33 pripadnika HVO-a, a u logor odvede 185 Hrvata. Nakon toga diverzanti 303. i 314. brigade III. korpusa Armije BiH 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak, istočno od Žepča, ubijaju 43 Hrvata.[5]
Na valu te muslimanske ofenzive 'od Bugojna do Mostara' muslimanski vojni vrh 21. i 22. kolovoza 1993. u Zenici planira operaciju 'Neretva 93'. U toj operaciji ABiH planira zauzimanje sela Vrdi (koje je bilo ključno za hrvatsku obranu Mostara), 'deblokadu' Mostara, deblokadu Donje i Gornje Drežnice, deblokadu puta Jablanica - Mostar. Za tu operaciju iz okruženog Sarajeva u područje Mostara dolaze pojačanja iz sastava 1. korpusa kako bi se ostvarila dodatna nadmoć nad hrvatskom obranom. Već 6. rujna 1993. počinju žestoki napadi na HVO oko sela Vrda.[5]
Da su položaji oko Vrda u tom napadu pali, obrana zapadnog Mostara bila bi gotovo nemoguća. Vojnici Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO) uspješno su zaustavili ovaj napad te tako obranili svoje položaje i hrvatsko stanovništvo u Mostaru, no nisu uspjeli spasiti mještane sela Grabovica u kojem je Armija BiH 9. rujna 1993. ubila 32 Hrvata, niti stanovnike sela Uzdol (Općina Prozor-Rama) 14. rujna 1993. kada je Armija BiH ubila 41 Hrvata (29 civila i 12 vojnika HVO). Mnogi Hrvati u Hrvatskoj nisu ni danas svjesni koliku je cijenu hrvatski narod u Bosni i Hercegovini platio za svoju i našu slobodu, osiguravajući Hrvatskoj te 1993. životno važan vojni predah.[5]
Od ožujka do rujna 1993. tzv. Srpska Vojska Krajine pokušavala je vratiti položaje koje je Hrvatska vojska pomalo osvajala nastojeći izboriti povoljniji taktički položaj. Srpska vojska svakodnevno je topničkim i minobacačkim napadima na gradove i sela nastojala skršiti moral hrvatskog naroda, a ubacivanjem izviđačkih i diverzantskih skupina u našu pozadinu poljuljati moral Hrvatske vojske.[5]
Vlade tzv. 'Republike Srpske Krajine' i 'Republike Srpske' sastale su se u Kninu 19. srpnja 1993. na zajedničkoj sjednici. Prva točka dnevnog reda bila je ujedinjenje. Ministar obrane tzv. 'Republike Srpske' Dušan Kovačević u nekoliko rečenica opisuje srpske ciljeve: 'Mišljenja sam da je sad vrijeme da Srbi ostvare svoj cilj, jer ono više nikad neće doći ako to sada ne odradimo. Moramo raditi vrlo brzo ne gledajući šta će svijet reći. Narod nam je na referendumima dao zadatak i ne smijemo ga iznevjeriti. Trebamo odrediti vrhovnu komandu i tko ulazi u nju, zatim osnove organizacijsko-formacijskog sastava jedinstvene vojske. Po meni, trebao bi to biti generalštab, vojno-teritorijalna podjela u vojnom pogledu. Iza toga napraviti projekciju jedinstvenih zadataka iz oblasti ministarstva odbrane...'[5]
Da bi izgradilo sustav totalne obrane, vodstvo tzv. 'Republike Srpske Krajine' u obrambene aktivnosti uključilo je ukupno sposobno civilno stanovništvo. Tako su naoružavani čak i muškarci stariji od 60 i žene starije od 50 godina, koji prema 'Zakonu o odbrani Krajine (čl. 21)' više nisu podlijegali vojnoj obvezi i nisu imali vojni raspored. 'Građani uključeni u straže, patrole i jedinice civilne odbrane naoružavaju se lakim ličnim oružjem', pisalo je u direktivi. Nadalje, general Novaković, načelnik glavnog štaba srpske vojske, 18.8. 1993. objedinit će sve paravojne i dobrovoljačke postrojbe pod jedinstvenu vojnu komandu. Tako organiziran i naoružan narod dočekat će hrvatsku vojsku u Medačkom džepu. Sudbinu Hrvatske tih dana 1993. krojio je 'Vrhovni savet odbrane SR Jugoslavije'. Vidjet ćemo da je operacija 'Džep-93' bila nepredviđeni kamen u srpskoj fašističkoj čizmi koji je spriječio njezino nesmetano marširanje prema novom lomljenju hrvatskog državnog teritorija. Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) stvorena je 27. travnja 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ, kao zajednička država Srbije i Crne Gore. Članovi Vrhovnog savjeta obrane bili su predsjednici Srbije, Crne Gore, Savezne Republike Jugoslavije te nekoliko visokih vojnih i civilnih dužnosnika.[5]
Po tadašnjem Ustavu SRJ, Vrhovni savet odbrane (VSO) imao je potpuno zapovjedništvo nad vojskom u ratu i u miru. 'Svi oficiri, ili skoro svi od ranga brigade u Srpskoj vojsci Krajine bili su aktivni oficiri Vojske Jugoslavije koji su ostali u Krajini po rešenju personalne uprave Generalštaba VJ. Primali su plate od VJ, unapređivani su u odgovarajuće činove, priznavan im je dupli - ratni staž...' svjedočio je poslije u Haagu bivši dužnosnik tzv. 'RSK' Milan Babić. Načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije jednom je mjesečno, pa i te 1993., održavao sastanak sa zapovjednicima tzv. Srpske Vojske Krajine i Vojske Republike Srpske. Planovi su bili razrađeni, snage raspoređene...[5]
Nakon sastanka Vrhovnog savjeta obrane, početkom kolovoza 1993. 'ministar inostranih poslova Republike Srpske Krajine' Slobodan Jarčević 10.8.1993. iz Beograda šalje tajni dokument klasificiran najvećim stupnjem tajnosti (DRŽAVNA TAJNA) 'vladama' u Kninu i Banjoj Luci u kojem se obrazlaže stav VSO Jugoslavije o 'izboru trenutnih ratnih ciljeva u RSK i RS'. Ovako srpska vodstva vide situaciju na ratištu samo trideset dana prije početka hrvatske oslobodilačke operacije 'Džep-93' (zbog važnosti objavljujemo taj cijeli dokument preveden na hrvatski):[5]
'Rat traje već treću godinu. Mnogo toga danas je jasnije nego 1991. i 1992. Svijet se navikava na državnost Srba zapadno od Drine. Savezništvo Muslimana i Hrvata više nije moguće obnoviti. Muslimani nemaju koridor sa svijetom. Očigledno je da im je cilj izlazak na more, u širem pojasu od onog koji im se nudi. Uzgred, žele zauzeti Mostar i zavladati dolinom Neretve. Ako im to uspije, zadat će Hrvatskoj smrtni udarac. To bi, ujedno, skinulo Srbima s leđa najopasnijeg neprijatelja. Zato, trebalo bi Muslimanima pomoći da ostvare ovu stratešku zamisao. Hrvatsku tvrdoglavost i napad na RSK iskoristiti i vezati im što više jedinica na ratištima oko Maslenice, Gospića, Drniša i na Peruči. U znak solidarnosti, RS mogla bi oživjeti bojišta oko Grahova, Glamoča i Kupresa. Muslimani bi tada lako slomili posljednju crtu obrane Hrvata u Bosni na pravcu Gornji Vakuf – Konjic i ugrozili hrvatske položaje oko Trebinja. Time bi srpski Hercegovački korpus mogao osloboditi srpske dijelove Hercegovine doći do granica avnojske Hrvatske...'[5]
Jarčević u dokumentu nastavlja: 'Izlaskom Muslimana na Jadran, svi Hrvati, južno od Neretve, potražili bi spas u bježanju prema Crnoj Gori ili bi zatražili zaštitu srpske vojske. Tada bi srpska vojska zaustavila muslimansko širenje obalom ostavila im do 50 km obale. Politički bi se odmah moglo pristupiti dopuštanju Dubrovčanima da proglase nezavisnost, uz djelomični otkaz gostoprimstva došljacima iz ustaških krajeva – Imotskoga, Livna, Duvna, itd.[5]
Osvajanje obale od strane Muslimana Europu će dignuti na noge jer će se ona tome suprotstaviti. Protiv sebe imat će, naravno, bogati arapski kapital i SAD. Bila bi to izvanredna situacija za Srbe. Tada bismo pokrenuli svoje povijesno pravo na Jadran, pozivom na srednjovjekovne srpske države u Dalmaciji.'[5]
Krajem lipnja 1993. David Owen i Thorvald Stoltenberg obećavaju Izetbegoviću da će 'voditi njegovu bitku i proširiti muslimansko područje od Save do mora' (David Owen, Balkanska odiseja, str. 235.). Beograd je bio odlučan 'pomoći' muslimanima u njihovim nastojanjima da unište i vežu snage Hrvatske vojske i HVO-a. Vojska bosanskih Srba pokreće operacije niskog intenziteta na bojištima oko Grahova, Glamoča i Kupresa, a tzv.'Srpska Vojska Krajine' operacije oko Maslenice, Gospića, Drniša i Sinja.[5]
Glavni Štab 'Srpske Vojske Krajine' ohrabren muslimanskom ofenzivom odlučio je poduzeti veću operaciju u području Gospića s ciljem daljnjeg komadanja Hrvatske. Plan je podrazumijevao više manjih operacija u kojima bi se južno od Gospića okupirala sela Rizvanuša i Brušane te ovladalo prijevojem Baške Oštarije koje se nalaze na Velebitu između Gospića i Karlobaga.[5]
Tako bi srpska vojska presjekla Hrvatsku kod Karlobaga, najzapadnijeg grada na imaginarnoj granici velike Srbije. Taj zadatak tzv. Glavni štab 'SVK' povjerio je 'komandantu' 9. mtbr (motorizirane brigade) pukovniku Jovi Kordiću stacioniranom u Gračacu. Nakon obilaska terena on je napravio plan napada i nasilnog izviđanja u tri pravca prema hrvatskim snagama koji je trebao početi 9.9. 1993. u 8 sati.[5]
Velikobošnjačka nakana vojnog prodora prema Jadranu postojala je prije rata. Raščlambe iz budućnosti prošlih događaja pokazale da je sve vodilo tome. Kad je HVO ušao u Stolac sredinom lipnja 1992. godine, Muslimani su odbili sudjelovati u tome, nego su tražili su osnivanje muslimanske brigade ABiH „Bregava“ i na silu pokušavali od Hrvata preuzeti nadzor nad Stocem. Dio muslimana interesno je promijenio zastave. Ljeta 1992. godine u Metkoviću bila je smotra na kojoj su bili stolački HOS-ovci muslimani, odjeveni u crne odore novom poglavniku pozdravljajući ga „starim hrvatskim pozdravom“ „Za dom spremni“, „Bog i Hrvati“, Alah i Muslimani“. Tek nekoliko mjeseci isti muslimani bili su suradnici srpske vojske u vrijeme okupacije.[2]
Od početka 1993. postojali su planovi muslimanskog vodstva vojnog zauzimanja Stoca i plan napada na hrvatske snage u dolini Neretve aktivirali su 14. travnja 1993. operacijama u kojima je sudjelovalo oko 13.000 muslimanskih vojnika. Za dva tjedna brojčano nadmoćna ABiH, izdajom nepripremljenih hrvatskih saveznika, uspjela je skoro sasvim ovladati Konjicom i Jablanicom. Iz središnje Bosne, gdje su Muslimani (ABiH) bili nadmoćni, prelili su se preko Konjica i Jablanice do Mostara, a prijetnje su stizale i iz muslimanskih uporišta u Stocu i Čapljini. ABiH je podigla sve postrojbe u stanje pune borbene gotovosti te pozivala Muslimane u HVO-u neka im se pridruže. Samovoljno su 42. brdskom brigadom ABiH stigla na plato Gubavice i ušli u zonu odgovornosti čapljinske Prve brigade HVO, radi okupiranja Stoca. U ABiH su računali da će Muslimani u postrojbama HVO izdati Hrvate. Izdale su zapovijed kojima su 17. travnja 1993. naredili uvezivanje s Muslimanima u HVO-u te odredio da muslimansko ljudstvo iz HVO-a Čapljina ima zadaću zauzeti selo Tasovčiće i most u Čapljini.[3]Slijedile su Borbe za Dubravsku visoravan.
Priprema akcije je bilo početkom srpnja 1993., kad je južni dio općine Novog Travnika našao se u potpunom okruženju snaga Armije BiH. 13. srpnja su pobunjeni Srbi tukli područje Masleničkog mosta. Na prilazima Mostaru i u srednjoj Bosni bile su teške hrvatsko-muslimanske borbe. Britanski premijer Douglas Hurd predložio je razmatranje uvođenja sankcija Hrvatskoj. 16. srpnja tzv. ARBIH zauzela je na prijevaru Fojnicu, koja je trebala biti sanitarna zona. 17. srpnja Izetbegović nije došao na sastanak u Ženevi, dok su došli Tuđman i Milošević. 19. srpnja su ministri europske Dvanaestorice zamjerali Hrvatskoj "umiješanost u podjelu BiH" i provođenje "etničkog čišćenja u Mostaru". 26. srpnja tzv. ARBIH zauzela je Bugojno. 28. srpnja muslimanske postrojbe počinile su pokolj u Doljanima. 30. srpnja u Ženevi je postignut dogovor između Tuđmana, Bobana, Miloševića i Karadžića o Savezu Republika BiH. 20. kolovoza podnesen je u Ženevi prijedlog o BiH prema planu Owena i Stoltenberga, te ustano rješenje o budućoj Unjirepublika BiH. 28. kolovoza proglašena je Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
1. rujna je Ženevi, uz više teritorijalnih zahtjeva prema Srbima, Izetbegović i dalje traži izlaz na more u Neumu, što Boban kategorički odbija. Muslimanska vojska - Armija BiH ne prestaje s napadima na Hrvatima nastanjene prostore Bosne i Hercegovine iako njezini zapovjednici izjavljuju da žele razgovarati o prekidu vatre. 2. rujna - Ne muslimanskim izlazu na more kod Neuma, jednoglasno odlučilo Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti pod predsjedanjem dr. Tuđmana u Zagrebu. Prekinuti su pregovori o BiH u Ženevi. 3. rujna je muslimanska vojska u Mostaru, ničim izazvana, iz minobacača ubila četvero, a ranila 19 ljudi, među kojima sedmero djece. 5. rujna pri dovlačenju boraca i izvlačenju ranjenika muslimanskoj vojsci kod Mačkovca pomagali i pripadnici UNPROFOR-a, priopćio Glavni stožer HVO-a iz Mostara.
Početak akcije bio je 4. rujna 1993. godine. Muslimansko-bošnjačke snage poduzele su ju na prostoru Hercegovine i južnog dijela središnje Bosne protiv Hrvata koje je branilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Osnovni cilj operacije bio je osvojiti područja Makljena i grada Prozora i zatim područja sela Vrdi, čijim bi osvajanjem u vrlo nepovoljan položaj došao zapadni dio Mostara koji je nadzirao HVO. Ispunjenjem tog cilja u prvoj fazi muslimansko-bošnjačkim snagama bi omogućilo nesmetanu prometnu povezanost vlastitih snaga 4., 6. i 3. korpusa te cjelovit nadzor na hidroenergetskim sustavima u dolini rijeke Neretve. To bi omogućilo napredovanje prema strateškim područjima s kojih je moguć nadzor nad dijelovima zapadne Hercegovine. Sekundarni učinak uspješno sprovođenje operacije Neretva '93 značilo bi potpuno osamljivanje enklava HVO-a u središnjoj Bosni koje licemjerna međunarodna zajednica nikad nije niti razmatrala proglasiti sigurnom oazom (safe heaven) i na kraju konačan kraj otpora snaga HVO-a u njima. [6] Potpunim opkoljivanjem enklava Hrvata u srednjoj Bosni, podijeljenih na manje dijelove u prethodnoj fazi, stvoriti preduvjete za lakše pojedinačno likvidiranje te tako etnički očistiti iz srednje Bosne i sjeverne Hercegovine te osigurati prostor za smještaj bošnjačkih izbjeglica koje su Srbi protjerali s drugih područja. Ovime bi se ostvarila potpuna politička kontrola nad spomenutim područjem što bi poslužilo kao argument za reviziju Vance-Owenova plana ili budućih planova na MKBJ u Ženevi. Plan i strategija djelovanja Armije BiH mogla je biti razrađena samo u Glavnom stožeru Armije BiH pod rukovodstvom njegova načelnika, Sefera Halilovića, u Sarajevu, a kasnije i u Zenici, u zapovjedništvu 3. korpusa ARBiH. Izbijanjem totalnog bošnjačko-hrvatskog rata, zacrtan je i posljednji cilj, preko Bugojna i Mostara prodrijeti dolinom Neretve prema Neumu te Pločama u Hrvatskoj, da bi isključivo bošnjačka država BiH dobila izlaz na Jadransko more i luku na Jadranskom moru.
5. rujna pri dovlačenju boraca i izvlačenju ranjenika muslimanskoj vojsci kod Mačkovca pomagali i pripadnici UNPROFOR-a, priopćio Glavni stožer HVO-a iz Mostara. 6. rujna UNPROFOR se na zadarskom bijištu razmješta uz četničke položaje kako bi ih zaštitio od eventualnih hrvatskih odgovora na sve češću pucnjavu iz topova i minobacača, priopćeno novinarima iz HV u Zadru. 7. rujna U Pismu glavnom tajniku UN Boutrosu Ghaliju predsjednik HR Herceg-Bosne Mate Boban i predsjednik Zastupničkog doma Perica Jurić upozoravaju ga na nastavak muslimanske agresije i hipokriziju muslimanskog političkog vodstva koje se opredijelilo za politiku rata. 9. rujna Hrvatska je oslobodila u akciji Medački džep trisela. Pobunjeni hrvatski Srbi napadaju na svim frontama: Gospić pretrpio nova velika razaranja, u Zadru jedna osoba poginula, a četiri ranjene, na središte Karlovca palo deset projektila, u Dugoj Resi poginuo civil, u Otočcu poginula jedna osoba a šest ih je ranjeno, u Ogulinu ranjene tri žene, kod Skradina ranjena dva mladića. Pripadnici Armije BiH su u Grabovici, selu na krajnjem sjeveru mostarske općine, brutalno poubijali i izmasakrirali najmanje 32 tamošnjih Hrvata, sve civila. Samo selo je pod kontrolom muslimanskih snaga još od svibnja ove godine pa zločin ovih razmjera i brutalnošću u potpunosti začuđuje. U Sarajevu je tog tjedna od strane Armije BiH pretučeno i pritvoreno, bez ikakvog razloga, sedam pripadnika HVO-a, obavijestio predsjednik HVO-a Sarajeva Slavko Zelić. 10. rujna Hrvatska vojska kod Gospić oslobodila područje oko Divosela, Čitluka i Počitelja, a pobunjeni hrvatski Srbi u bijesu raketiraju i granatiraju hrvatske gradove: Karlovac, Dugu Resu, Ogulin, Gospić, Zadar, Skradin, Sinj... U napadu pobunjenih hrvatskih Srba na Karlovac poginulo pet civila, među kojima i jedna trudnica, a 20 osoba ranjeno. U selu Vrbica nedaleko Zavidovića pripadnici Armije BiH brutalno su ubili 6 tamošnjih Hrvata. 11. rujna Pobunjeni hrvatski Srbi i dalje ne miruju: tenkovski napad na Zadar; pogođena tvornica "Jamnica", a gađana je preko UNPROFOR-a, čije su cijevi uperene prema nama, govore pripadnici Hrvatske vojske u Jamnici. Raketiran je Karlovac (8 poginulih) i Lučko. 12. rujna Nastavljeni žestoki napadi na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima: raketirana i prigradska mjesta Zagreba, Jastrebarsko (tri) i Samobor (četiri rakete tipa "orkan"), ranjeno šestero civila, zatim Ivanić-grad i Kutina. Ovaj je dan i službeni nadnevak početka operacije Neretva 93 po muslimanskim dokumentima. Od ovog dana zbog raketnog napada na Zagreb zrakoplovi stranih aviokompanija nisu slijetali u zagrebačku zračnu luku. 13. rujna Njemačka i Francuska poslat će stručnjake kako bi istražili mogućnosti gradnje luke u Jadranskom moru za Muslimane, rekao u Bonnu njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel. 14. rujna pripadnici muslimanske Armije BiH počinili su u ramskom selu Uzdolu nedaleko Prozora stravičan zločin nad tamošnjim mještanima - mučki su napali selo i izmasakrirali 41 Hrvata. Predsjednici dr. Tuđman i Izetbegović dogovorili u Ženevi da se sporna pitanja muslimanskog pristupa moru i njeg razgraničenja u BiH prepuste stručnjacima. Također su potpisali sporazum o prekidu neprijateljstva, puštanju a slobodu svih zatočenika i slobodnom prolazu humanitarnih konvoja. VS UN je tražio da se HV povuče na položaje koje je držala o okolici Gospića prije 9. rujna. Hrvatska prihvatila prijedlog generala Jeana Cota za prekid vatre u Hrvatskoj pod uvjetom da UNPROFOR preuzme isključivo kontrolu nad tri sela zauzeta od Hrvatske vojske 9. rujna. 16. rujna - potpisan je Sporazum Izetbegović - Krajišnik opo kojem nakon teritorijalnog razgraničenja poslije ddvije godine srpska jedinica u BiH može referendumom odlučiti o izlasku iz BiH, a u slučaju raspada Bih muslimanska jedinica zadržava prava BiH kao međunarodnog subjekta.
Na hercegovačkom bojištu muslimanske snage su zauzele prostor od Doljana skoro do Blidinja, Grabovica, dijelove Bijelog Polja, te upali na dio brda Huma u Mostaru kroz Rodoč i Koloniju, otkamo su brzo istjerani. Ciljano selo Vrde nisu osvojili zato što je seoska obrana bila spremna. Dio terena muslimansko-bošnjačke snage nisu osvojile borbom, nego su ušetali u nebranjeni prostor. Kad su se suočili s hrvatskim otporom, bili su prisiljeni uzmaknuti zbog odlučna otpora hrvatskih snaga i nemogućnosti logističkog i borbenog držanja tog prostora. 20. rujna 1993. načelno je dogovoreno da se nastavljaju ženevski mirovni pregovori. U muslimansko-bošnjačkom vodstvu postojale su dvije struje, istih ciljeva, ali drugačijih metoda. Jedni su bili za zauzimanje prostora mirnim putem (Šefko Omerbašić), računajući da će dobiti sve na pregovorima uključući i Neum, Ališpago je bio je vojno rješenje služeći se i pobunjenim hrvatskim Srbima.[7] 20. rujna su pregovarali na britanskom nosaču zrakoplov na Invisible, predsjednici Tuđman, Izetbegović (tako ga je priznavala međunarodna zajednica, legitimno nije bio jer su se morali rotirati predstavnici ostalih dvaju naroda na tom mjestu), Milošević i Bulatović. Istovremeno su snage ARBiH kojima su zapovijedali Delić, Gušić i Ališpago nisu stale s djelovanjima, nego su bile u osvajačkom naletu po Hercegovini i Srednjoj Bosni. Izetbegović je za muslimansku jedinicu tražio izlaz na more u području Neuma. 21. rujna je muslimanski čelnik Izetbegović poziva zagrebačkog muftiju Šefka Omerbašića i zatražio da Ališpago naredi zaustavljanje operacije. Ne zna se zašto je Izetbegović opet pokrenuo usporedni zapovijedni sustav. Nije znano ni kako ni zašto je Omerbašić dobio pravo miješati se u vojne poslove. Izetbegović nije pozvao zapovjedništvo 6. korpusa kao nadređenu, nego svog čovjeka iz usporedno sustava zapovijedanja Ališpagu.[8]Razgovor su presrele hrvatske obavještajne službe i poslije je izašao u BHdanima. Zulfikar Ališpago bio je vrlo militantan i zastupao je da će biti muslimansko samo ono gdje mu vojska zauzme. Htio je da Herceg-Bosna kapitulira i namjeravao je iskoristiti pobunjene Srbe. Prema mišljenju Muhameda Borogovca, Izetbegović je uvijek druge slao da obave prljavi posao, a krivio ga je za "izdaju". Borogovac je bio nerealnih procjena stanja u HVO, govoreći da je truo; branio je Ališpagu i tvrdio da nije počinio ratne zločine premda je Ališpago psovao i govorio da bi zapalio Zagreb; HVO je nazivao četničkim saveznikom u podjeli Bosne. Odabir Omerbašića da zaustavi ofenzivu ARBIH, iako je mogao sam učiniti, objašnjava primjerom kad je Izetbegović poslao Šaćirbegovića u Ženevu da prizna RS na 49% BiH, čime joj je dao papire i omogućio da svijet zahtijeva da Dudaković stane pa je "naivni narod psovao Šaćirbegovića za tu izdaju, dok je pravi krivac, Alija ostao čist u očima politički neukog naroda".[9] Realnost je bila slom muslimanske ofenzive Neretve 93, zbog čega je netko drugi trebao ispasti "krivac" u akciji koja je bila balon od sapunice i koja je prijetila urušavanjem izdajom postignutih teritorijalnih dobitaka, dok je u slučaju Šaćirbegovića krivnju za podjelu BiH, odricanje od pola države i cementiranje srpskih osvajanja trebalo svaliti na drugoga.
Kao pravi kraj operacije Neretva '93. može se uzeti prisiljavanje muslimansko-bošnjačkog vodstva na potpisivanje Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994. godine.
Operacija Neretva '93. bila je Muslimansko-bošnjačka ratna operacija koju su sprovele tzv. Armije RBiH i mudžahedini odnosno MOS protiv Hrvata.
Ciljevi
Muslimansko-bošnjački osvajači namjeravali su ovladati dolinom Neretve i izbiti na Jadransko more. Sprovedena je na vrhuncu velikobošnjačke agresije na Hrvate Bosne i Hercegovine od jeseni 1993. godine sve do proljeća 1994. godine.
Tadašnjem bošnjačkom vodstvu nije nikako bilo prihvatljivo da Hrvati kontroliraju to područje. Kako je pokazala kasnija kolaboracija sa Srbima, i kasnije otkriveni zajednički srpsko-bošnjački planovi, negiranje hrvatskog suvereniteta na hrvatskom moru, nazočnost Hrvata nikako im nije bila prihvatljiva. Jedan od pet bošnjačkih imperijalističkih stratega bilo je izlazak na hrvatsko more i hrvatski suverenitet nije im se uklapao u plan.[1]
Metode
Pri tome su računali na Muslimane u HVO-u kao infiltrirani element u hrvatskim redovima koji će se aktivirati. Pokušali su po oprobanoj metodi koja im je nekoliko mjeseci prije uspjela u Mostaru i još nekim gradovima. Oružjem koje su dobili od HVO-a pokušali su po planu muslimanskog nacionalnog vodstva napasti s leđa ili na spavanju svoje suborce Hrvate, zauzeti tako Stolac, ovladati dolinom Neretve i osigurati izlazak na more.[2][3]
Savezništva
Operaciju su Muslimani-Bošnjaci poduzeli koordinirano sa srpskom paradržavom na okupiranim prostorima Republike Hrvatske i sa Republikom Srpskom. Službeni nadnevak početka naknadno je lažiran i pomaknut za nekoliko dana poslije, zbog muslimansko-bošnjačkih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima a na prostoru te akcije koji su inkriminirali muslimansko-bošnjačko državno i vojno vodstvo. Napadom na Vrde 4. rujna je u stvari počela ostvarenje plana operacije “Neretva 93“. Lažni nadnevak iz pisma Sefera Halilovića Aliji Izetbegoviću 1995. gdje je rekao da je to počelo 12. rujna, poslužio mu je da bi otklonili od sebe odgovornost za zločin u Grabovici, gdje su muslimanske snage 9. rujna počinile pokolj Hrvata.[4]
Kolovoz i rujan 1993. bili su ključni za daljnji tijek rata. Srpska je vojska u Medačkom džepu planirala napad i okupaciju Gospića (9.9.1993.), a Armija Bosne i Hercegovine u isto je vrijeme planirala operacijom Neretva-93 preko Mostara dolinom Neretve stići do mora 9.9.1993, dakle na isti dan u isti sat! Hrvatska je vojska zahvaljujući svojim obavještajnim službama (prije svega Središnjici elektroničkog izviđanja) izbjegla taj smrtonosni udarac hrvatskoj državi, ponajprije pokretanjem operacije u medačkom džepu - samo dva sata prije početka planiranog srpskog napada. Bila je to jedna od najslavnijih epizoda u Domovinskom ratu. Zahvaljujući operaciji 'Džep-93' i uspješnoj hrvatskoj obrani Mostara Hrvatska će iz rata izaći kao pobjednik. No stvari su mogle završiti i drugačije. Dok Hrvatska pruža tada gostoprimstvo za 160 tisuća muslimanskih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine tijekom srpnja 1993., Izetbegovićeva Armija BiH okupirala je Bugojno, a s cijelog teritorija bugojanske općine počinje egzodus oko 13 tisuća hrvatskih civila. Armija BiH, provodeći politiku muslimanskog vodstva, nastavlja agresiju i 28. srpnja 1993. pripadnici 44. brdske brigade IV. korpusa Armije BiH, potpomognuti muslimanima iz okolnih sela opkoljavaju Doljane, ubijaju devet civila i 33 pripadnika HVO-a, a u logor odvede 185 Hrvata. Nakon toga diverzanti 303. i 314. brigade III. korpusa Armije BiH 16. kolovoza 1993. u selu Kiseljak, istočno od Žepča, ubijaju 43 Hrvata.[5]
Na valu te muslimanske ofenzive 'od Bugojna do Mostara' muslimanski vojni vrh 21. i 22. kolovoza 1993. u Zenici planira operaciju 'Neretva 93'. U toj operaciji ABiH planira zauzimanje sela Vrdi (koje je bilo ključno za hrvatsku obranu Mostara), 'deblokadu' Mostara, deblokadu Donje i Gornje Drežnice, deblokadu puta Jablanica - Mostar. Za tu operaciju iz okruženog Sarajeva u područje Mostara dolaze pojačanja iz sastava 1. korpusa kako bi se ostvarila dodatna nadmoć nad hrvatskom obranom. Već 6. rujna 1993. počinju žestoki napadi na HVO oko sela Vrda.[5]
Da su položaji oko Vrda u tom napadu pali, obrana zapadnog Mostara bila bi gotovo nemoguća. Vojnici Hrvatskog Vijeća Obrane (HVO) uspješno su zaustavili ovaj napad te tako obranili svoje položaje i hrvatsko stanovništvo u Mostaru, no nisu uspjeli spasiti mještane sela Grabovica u kojem je Armija BiH 9. rujna 1993. ubila 32 Hrvata, niti stanovnike sela Uzdol (Općina Prozor-Rama) 14. rujna 1993. kada je Armija BiH ubila 41 Hrvata (29 civila i 12 vojnika HVO). Mnogi Hrvati u Hrvatskoj nisu ni danas svjesni koliku je cijenu hrvatski narod u Bosni i Hercegovini platio za svoju i našu slobodu, osiguravajući Hrvatskoj te 1993. životno važan vojni predah.[5]
Od ožujka do rujna 1993. tzv. Srpska Vojska Krajine pokušavala je vratiti položaje koje je Hrvatska vojska pomalo osvajala nastojeći izboriti povoljniji taktički položaj. Srpska vojska svakodnevno je topničkim i minobacačkim napadima na gradove i sela nastojala skršiti moral hrvatskog naroda, a ubacivanjem izviđačkih i diverzantskih skupina u našu pozadinu poljuljati moral Hrvatske vojske.[5]
Vlade tzv. 'Republike Srpske Krajine' i 'Republike Srpske' sastale su se u Kninu 19. srpnja 1993. na zajedničkoj sjednici. Prva točka dnevnog reda bila je ujedinjenje. Ministar obrane tzv. 'Republike Srpske' Dušan Kovačević u nekoliko rečenica opisuje srpske ciljeve: 'Mišljenja sam da je sad vrijeme da Srbi ostvare svoj cilj, jer ono više nikad neće doći ako to sada ne odradimo. Moramo raditi vrlo brzo ne gledajući šta će svijet reći. Narod nam je na referendumima dao zadatak i ne smijemo ga iznevjeriti. Trebamo odrediti vrhovnu komandu i tko ulazi u nju, zatim osnove organizacijsko-formacijskog sastava jedinstvene vojske. Po meni, trebao bi to biti generalštab, vojno-teritorijalna podjela u vojnom pogledu. Iza toga napraviti projekciju jedinstvenih zadataka iz oblasti ministarstva odbrane...'[5]
Da bi izgradilo sustav totalne obrane, vodstvo tzv. 'Republike Srpske Krajine' u obrambene aktivnosti uključilo je ukupno sposobno civilno stanovništvo. Tako su naoružavani čak i muškarci stariji od 60 i žene starije od 50 godina, koji prema 'Zakonu o odbrani Krajine (čl. 21)' više nisu podlijegali vojnoj obvezi i nisu imali vojni raspored. 'Građani uključeni u straže, patrole i jedinice civilne odbrane naoružavaju se lakim ličnim oružjem', pisalo je u direktivi. Nadalje, general Novaković, načelnik glavnog štaba srpske vojske, 18.8. 1993. objedinit će sve paravojne i dobrovoljačke postrojbe pod jedinstvenu vojnu komandu. Tako organiziran i naoružan narod dočekat će hrvatsku vojsku u Medačkom džepu. Sudbinu Hrvatske tih dana 1993. krojio je 'Vrhovni savet odbrane SR Jugoslavije'. Vidjet ćemo da je operacija 'Džep-93' bila nepredviđeni kamen u srpskoj fašističkoj čizmi koji je spriječio njezino nesmetano marširanje prema novom lomljenju hrvatskog državnog teritorija. Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) stvorena je 27. travnja 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ, kao zajednička država Srbije i Crne Gore. Članovi Vrhovnog savjeta obrane bili su predsjednici Srbije, Crne Gore, Savezne Republike Jugoslavije te nekoliko visokih vojnih i civilnih dužnosnika.[5]
Po tadašnjem Ustavu SRJ, Vrhovni savet odbrane (VSO) imao je potpuno zapovjedništvo nad vojskom u ratu i u miru. 'Svi oficiri, ili skoro svi od ranga brigade u Srpskoj vojsci Krajine bili su aktivni oficiri Vojske Jugoslavije koji su ostali u Krajini po rešenju personalne uprave Generalštaba VJ. Primali su plate od VJ, unapređivani su u odgovarajuće činove, priznavan im je dupli - ratni staž...' svjedočio je poslije u Haagu bivši dužnosnik tzv. 'RSK' Milan Babić. Načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije jednom je mjesečno, pa i te 1993., održavao sastanak sa zapovjednicima tzv. Srpske Vojske Krajine i Vojske Republike Srpske. Planovi su bili razrađeni, snage raspoređene...[5]
Nakon sastanka Vrhovnog savjeta obrane, početkom kolovoza 1993. 'ministar inostranih poslova Republike Srpske Krajine' Slobodan Jarčević 10.8.1993. iz Beograda šalje tajni dokument klasificiran najvećim stupnjem tajnosti (DRŽAVNA TAJNA) 'vladama' u Kninu i Banjoj Luci u kojem se obrazlaže stav VSO Jugoslavije o 'izboru trenutnih ratnih ciljeva u RSK i RS'. Ovako srpska vodstva vide situaciju na ratištu samo trideset dana prije početka hrvatske oslobodilačke operacije 'Džep-93' (zbog važnosti objavljujemo taj cijeli dokument preveden na hrvatski):[5]
'Rat traje već treću godinu. Mnogo toga danas je jasnije nego 1991. i 1992. Svijet se navikava na državnost Srba zapadno od Drine. Savezništvo Muslimana i Hrvata više nije moguće obnoviti. Muslimani nemaju koridor sa svijetom. Očigledno je da im je cilj izlazak na more, u širem pojasu od onog koji im se nudi. Uzgred, žele zauzeti Mostar i zavladati dolinom Neretve. Ako im to uspije, zadat će Hrvatskoj smrtni udarac. To bi, ujedno, skinulo Srbima s leđa najopasnijeg neprijatelja. Zato, trebalo bi Muslimanima pomoći da ostvare ovu stratešku zamisao. Hrvatsku tvrdoglavost i napad na RSK iskoristiti i vezati im što više jedinica na ratištima oko Maslenice, Gospića, Drniša i na Peruči. U znak solidarnosti, RS mogla bi oživjeti bojišta oko Grahova, Glamoča i Kupresa. Muslimani bi tada lako slomili posljednju crtu obrane Hrvata u Bosni na pravcu Gornji Vakuf – Konjic i ugrozili hrvatske položaje oko Trebinja. Time bi srpski Hercegovački korpus mogao osloboditi srpske dijelove Hercegovine doći do granica avnojske Hrvatske...'[5]
Jarčević u dokumentu nastavlja: 'Izlaskom Muslimana na Jadran, svi Hrvati, južno od Neretve, potražili bi spas u bježanju prema Crnoj Gori ili bi zatražili zaštitu srpske vojske. Tada bi srpska vojska zaustavila muslimansko širenje obalom ostavila im do 50 km obale. Politički bi se odmah moglo pristupiti dopuštanju Dubrovčanima da proglase nezavisnost, uz djelomični otkaz gostoprimstva došljacima iz ustaških krajeva – Imotskoga, Livna, Duvna, itd.[5]
Osvajanje obale od strane Muslimana Europu će dignuti na noge jer će se ona tome suprotstaviti. Protiv sebe imat će, naravno, bogati arapski kapital i SAD. Bila bi to izvanredna situacija za Srbe. Tada bismo pokrenuli svoje povijesno pravo na Jadran, pozivom na srednjovjekovne srpske države u Dalmaciji.'[5]
Krajem lipnja 1993. David Owen i Thorvald Stoltenberg obećavaju Izetbegoviću da će 'voditi njegovu bitku i proširiti muslimansko područje od Save do mora' (David Owen, Balkanska odiseja, str. 235.). Beograd je bio odlučan 'pomoći' muslimanima u njihovim nastojanjima da unište i vežu snage Hrvatske vojske i HVO-a. Vojska bosanskih Srba pokreće operacije niskog intenziteta na bojištima oko Grahova, Glamoča i Kupresa, a tzv.'Srpska Vojska Krajine' operacije oko Maslenice, Gospića, Drniša i Sinja.[5]
Glavni Štab 'Srpske Vojske Krajine' ohrabren muslimanskom ofenzivom odlučio je poduzeti veću operaciju u području Gospića s ciljem daljnjeg komadanja Hrvatske. Plan je podrazumijevao više manjih operacija u kojima bi se južno od Gospića okupirala sela Rizvanuša i Brušane te ovladalo prijevojem Baške Oštarije koje se nalaze na Velebitu između Gospića i Karlobaga.[5]
Tako bi srpska vojska presjekla Hrvatsku kod Karlobaga, najzapadnijeg grada na imaginarnoj granici velike Srbije. Taj zadatak tzv. Glavni štab 'SVK' povjerio je 'komandantu' 9. mtbr (motorizirane brigade) pukovniku Jovi Kordiću stacioniranom u Gračacu. Nakon obilaska terena on je napravio plan napada i nasilnog izviđanja u tri pravca prema hrvatskim snagama koji je trebao početi 9.9. 1993. u 8 sati.[5]
Priprema
Velikobošnjačka nakana vojnog prodora prema Jadranu postojala je prije rata. Raščlambe iz budućnosti prošlih događaja pokazale da je sve vodilo tome. Kad je HVO ušao u Stolac sredinom lipnja 1992. godine, Muslimani su odbili sudjelovati u tome, nego su tražili su osnivanje muslimanske brigade ABiH „Bregava“ i na silu pokušavali od Hrvata preuzeti nadzor nad Stocem. Dio muslimana interesno je promijenio zastave. Ljeta 1992. godine u Metkoviću bila je smotra na kojoj su bili stolački HOS-ovci muslimani, odjeveni u crne odore novom poglavniku pozdravljajući ga „starim hrvatskim pozdravom“ „Za dom spremni“, „Bog i Hrvati“, Alah i Muslimani“. Tek nekoliko mjeseci isti muslimani bili su suradnici srpske vojske u vrijeme okupacije.[2]
Od početka 1993. postojali su planovi muslimanskog vodstva vojnog zauzimanja Stoca i plan napada na hrvatske snage u dolini Neretve aktivirali su 14. travnja 1993. operacijama u kojima je sudjelovalo oko 13.000 muslimanskih vojnika. Za dva tjedna brojčano nadmoćna ABiH, izdajom nepripremljenih hrvatskih saveznika, uspjela je skoro sasvim ovladati Konjicom i Jablanicom. Iz središnje Bosne, gdje su Muslimani (ABiH) bili nadmoćni, prelili su se preko Konjica i Jablanice do Mostara, a prijetnje su stizale i iz muslimanskih uporišta u Stocu i Čapljini. ABiH je podigla sve postrojbe u stanje pune borbene gotovosti te pozivala Muslimane u HVO-u neka im se pridruže. Samovoljno su 42. brdskom brigadom ABiH stigla na plato Gubavice i ušli u zonu odgovornosti čapljinske Prve brigade HVO, radi okupiranja Stoca. U ABiH su računali da će Muslimani u postrojbama HVO izdati Hrvate. Izdale su zapovijed kojima su 17. travnja 1993. naredili uvezivanje s Muslimanima u HVO-u te odredio da muslimansko ljudstvo iz HVO-a Čapljina ima zadaću zauzeti selo Tasovčiće i most u Čapljini.[3]Slijedile su Borbe za Dubravsku visoravan.
Priprema akcije je bilo početkom srpnja 1993., kad je južni dio općine Novog Travnika našao se u potpunom okruženju snaga Armije BiH. 13. srpnja su pobunjeni Srbi tukli područje Masleničkog mosta. Na prilazima Mostaru i u srednjoj Bosni bile su teške hrvatsko-muslimanske borbe. Britanski premijer Douglas Hurd predložio je razmatranje uvođenja sankcija Hrvatskoj. 16. srpnja tzv. ARBIH zauzela je na prijevaru Fojnicu, koja je trebala biti sanitarna zona. 17. srpnja Izetbegović nije došao na sastanak u Ženevi, dok su došli Tuđman i Milošević. 19. srpnja su ministri europske Dvanaestorice zamjerali Hrvatskoj "umiješanost u podjelu BiH" i provođenje "etničkog čišćenja u Mostaru". 26. srpnja tzv. ARBIH zauzela je Bugojno. 28. srpnja muslimanske postrojbe počinile su pokolj u Doljanima. 30. srpnja u Ženevi je postignut dogovor između Tuđmana, Bobana, Miloševića i Karadžića o Savezu Republika BiH. 20. kolovoza podnesen je u Ženevi prijedlog o BiH prema planu Owena i Stoltenberga, te ustano rješenje o budućoj Unjirepublika BiH. 28. kolovoza proglašena je Hrvatska Republika Herceg-Bosna.
1. rujna je Ženevi, uz više teritorijalnih zahtjeva prema Srbima, Izetbegović i dalje traži izlaz na more u Neumu, što Boban kategorički odbija. Muslimanska vojska - Armija BiH ne prestaje s napadima na Hrvatima nastanjene prostore Bosne i Hercegovine iako njezini zapovjednici izjavljuju da žele razgovarati o prekidu vatre. 2. rujna - Ne muslimanskim izlazu na more kod Neuma, jednoglasno odlučilo Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti pod predsjedanjem dr. Tuđmana u Zagrebu. Prekinuti su pregovori o BiH u Ženevi. 3. rujna je muslimanska vojska u Mostaru, ničim izazvana, iz minobacača ubila četvero, a ranila 19 ljudi, među kojima sedmero djece. 5. rujna pri dovlačenju boraca i izvlačenju ranjenika muslimanskoj vojsci kod Mačkovca pomagali i pripadnici UNPROFOR-a, priopćio Glavni stožer HVO-a iz Mostara.
Akcija
Početak akcije bio je 4. rujna 1993. godine. Muslimansko-bošnjačke snage poduzele su ju na prostoru Hercegovine i južnog dijela središnje Bosne protiv Hrvata koje je branilo Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Osnovni cilj operacije bio je osvojiti područja Makljena i grada Prozora i zatim područja sela Vrdi, čijim bi osvajanjem u vrlo nepovoljan položaj došao zapadni dio Mostara koji je nadzirao HVO. Ispunjenjem tog cilja u prvoj fazi muslimansko-bošnjačkim snagama bi omogućilo nesmetanu prometnu povezanost vlastitih snaga 4., 6. i 3. korpusa te cjelovit nadzor na hidroenergetskim sustavima u dolini rijeke Neretve. To bi omogućilo napredovanje prema strateškim područjima s kojih je moguć nadzor nad dijelovima zapadne Hercegovine. Sekundarni učinak uspješno sprovođenje operacije Neretva '93 značilo bi potpuno osamljivanje enklava HVO-a u središnjoj Bosni koje licemjerna međunarodna zajednica nikad nije niti razmatrala proglasiti sigurnom oazom (safe heaven) i na kraju konačan kraj otpora snaga HVO-a u njima. [6] Potpunim opkoljivanjem enklava Hrvata u srednjoj Bosni, podijeljenih na manje dijelove u prethodnoj fazi, stvoriti preduvjete za lakše pojedinačno likvidiranje te tako etnički očistiti iz srednje Bosne i sjeverne Hercegovine te osigurati prostor za smještaj bošnjačkih izbjeglica koje su Srbi protjerali s drugih područja. Ovime bi se ostvarila potpuna politička kontrola nad spomenutim područjem što bi poslužilo kao argument za reviziju Vance-Owenova plana ili budućih planova na MKBJ u Ženevi. Plan i strategija djelovanja Armije BiH mogla je biti razrađena samo u Glavnom stožeru Armije BiH pod rukovodstvom njegova načelnika, Sefera Halilovića, u Sarajevu, a kasnije i u Zenici, u zapovjedništvu 3. korpusa ARBiH. Izbijanjem totalnog bošnjačko-hrvatskog rata, zacrtan je i posljednji cilj, preko Bugojna i Mostara prodrijeti dolinom Neretve prema Neumu te Pločama u Hrvatskoj, da bi isključivo bošnjačka država BiH dobila izlaz na Jadransko more i luku na Jadranskom moru.
5. rujna pri dovlačenju boraca i izvlačenju ranjenika muslimanskoj vojsci kod Mačkovca pomagali i pripadnici UNPROFOR-a, priopćio Glavni stožer HVO-a iz Mostara. 6. rujna UNPROFOR se na zadarskom bijištu razmješta uz četničke položaje kako bi ih zaštitio od eventualnih hrvatskih odgovora na sve češću pucnjavu iz topova i minobacača, priopćeno novinarima iz HV u Zadru. 7. rujna U Pismu glavnom tajniku UN Boutrosu Ghaliju predsjednik HR Herceg-Bosne Mate Boban i predsjednik Zastupničkog doma Perica Jurić upozoravaju ga na nastavak muslimanske agresije i hipokriziju muslimanskog političkog vodstva koje se opredijelilo za politiku rata. 9. rujna Hrvatska je oslobodila u akciji Medački džep trisela. Pobunjeni hrvatski Srbi napadaju na svim frontama: Gospić pretrpio nova velika razaranja, u Zadru jedna osoba poginula, a četiri ranjene, na središte Karlovca palo deset projektila, u Dugoj Resi poginuo civil, u Otočcu poginula jedna osoba a šest ih je ranjeno, u Ogulinu ranjene tri žene, kod Skradina ranjena dva mladića. Pripadnici Armije BiH su u Grabovici, selu na krajnjem sjeveru mostarske općine, brutalno poubijali i izmasakrirali najmanje 32 tamošnjih Hrvata, sve civila. Samo selo je pod kontrolom muslimanskih snaga još od svibnja ove godine pa zločin ovih razmjera i brutalnošću u potpunosti začuđuje. U Sarajevu je tog tjedna od strane Armije BiH pretučeno i pritvoreno, bez ikakvog razloga, sedam pripadnika HVO-a, obavijestio predsjednik HVO-a Sarajeva Slavko Zelić. 10. rujna Hrvatska vojska kod Gospić oslobodila područje oko Divosela, Čitluka i Počitelja, a pobunjeni hrvatski Srbi u bijesu raketiraju i granatiraju hrvatske gradove: Karlovac, Dugu Resu, Ogulin, Gospić, Zadar, Skradin, Sinj... U napadu pobunjenih hrvatskih Srba na Karlovac poginulo pet civila, među kojima i jedna trudnica, a 20 osoba ranjeno. U selu Vrbica nedaleko Zavidovića pripadnici Armije BiH brutalno su ubili 6 tamošnjih Hrvata. 11. rujna Pobunjeni hrvatski Srbi i dalje ne miruju: tenkovski napad na Zadar; pogođena tvornica "Jamnica", a gađana je preko UNPROFOR-a, čije su cijevi uperene prema nama, govore pripadnici Hrvatske vojske u Jamnici. Raketiran je Karlovac (8 poginulih) i Lučko. 12. rujna Nastavljeni žestoki napadi na civilne ciljeve u hrvatskim gradovima: raketirana i prigradska mjesta Zagreba, Jastrebarsko (tri) i Samobor (četiri rakete tipa "orkan"), ranjeno šestero civila, zatim Ivanić-grad i Kutina. Ovaj je dan i službeni nadnevak početka operacije Neretva 93 po muslimanskim dokumentima. Od ovog dana zbog raketnog napada na Zagreb zrakoplovi stranih aviokompanija nisu slijetali u zagrebačku zračnu luku. 13. rujna Njemačka i Francuska poslat će stručnjake kako bi istražili mogućnosti gradnje luke u Jadranskom moru za Muslimane, rekao u Bonnu njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel. 14. rujna pripadnici muslimanske Armije BiH počinili su u ramskom selu Uzdolu nedaleko Prozora stravičan zločin nad tamošnjim mještanima - mučki su napali selo i izmasakrirali 41 Hrvata. Predsjednici dr. Tuđman i Izetbegović dogovorili u Ženevi da se sporna pitanja muslimanskog pristupa moru i njeg razgraničenja u BiH prepuste stručnjacima. Također su potpisali sporazum o prekidu neprijateljstva, puštanju a slobodu svih zatočenika i slobodnom prolazu humanitarnih konvoja. VS UN je tražio da se HV povuče na položaje koje je držala o okolici Gospića prije 9. rujna. Hrvatska prihvatila prijedlog generala Jeana Cota za prekid vatre u Hrvatskoj pod uvjetom da UNPROFOR preuzme isključivo kontrolu nad tri sela zauzeta od Hrvatske vojske 9. rujna. 16. rujna - potpisan je Sporazum Izetbegović - Krajišnik opo kojem nakon teritorijalnog razgraničenja poslije ddvije godine srpska jedinica u BiH može referendumom odlučiti o izlasku iz BiH, a u slučaju raspada Bih muslimanska jedinica zadržava prava BiH kao međunarodnog subjekta.
Na hercegovačkom bojištu muslimanske snage su zauzele prostor od Doljana skoro do Blidinja, Grabovica, dijelove Bijelog Polja, te upali na dio brda Huma u Mostaru kroz Rodoč i Koloniju, otkamo su brzo istjerani. Ciljano selo Vrde nisu osvojili zato što je seoska obrana bila spremna. Dio terena muslimansko-bošnjačke snage nisu osvojile borbom, nego su ušetali u nebranjeni prostor. Kad su se suočili s hrvatskim otporom, bili su prisiljeni uzmaknuti zbog odlučna otpora hrvatskih snaga i nemogućnosti logističkog i borbenog držanja tog prostora. 20. rujna 1993. načelno je dogovoreno da se nastavljaju ženevski mirovni pregovori. U muslimansko-bošnjačkom vodstvu postojale su dvije struje, istih ciljeva, ali drugačijih metoda. Jedni su bili za zauzimanje prostora mirnim putem (Šefko Omerbašić), računajući da će dobiti sve na pregovorima uključući i Neum, Ališpago je bio je vojno rješenje služeći se i pobunjenim hrvatskim Srbima.[7] 20. rujna su pregovarali na britanskom nosaču zrakoplov na Invisible, predsjednici Tuđman, Izetbegović (tako ga je priznavala međunarodna zajednica, legitimno nije bio jer su se morali rotirati predstavnici ostalih dvaju naroda na tom mjestu), Milošević i Bulatović. Istovremeno su snage ARBiH kojima su zapovijedali Delić, Gušić i Ališpago nisu stale s djelovanjima, nego su bile u osvajačkom naletu po Hercegovini i Srednjoj Bosni. Izetbegović je za muslimansku jedinicu tražio izlaz na more u području Neuma. 21. rujna je muslimanski čelnik Izetbegović poziva zagrebačkog muftiju Šefka Omerbašića i zatražio da Ališpago naredi zaustavljanje operacije. Ne zna se zašto je Izetbegović opet pokrenuo usporedni zapovijedni sustav. Nije znano ni kako ni zašto je Omerbašić dobio pravo miješati se u vojne poslove. Izetbegović nije pozvao zapovjedništvo 6. korpusa kao nadređenu, nego svog čovjeka iz usporedno sustava zapovijedanja Ališpagu.[8]Razgovor su presrele hrvatske obavještajne službe i poslije je izašao u BHdanima. Zulfikar Ališpago bio je vrlo militantan i zastupao je da će biti muslimansko samo ono gdje mu vojska zauzme. Htio je da Herceg-Bosna kapitulira i namjeravao je iskoristiti pobunjene Srbe. Prema mišljenju Muhameda Borogovca, Izetbegović je uvijek druge slao da obave prljavi posao, a krivio ga je za "izdaju". Borogovac je bio nerealnih procjena stanja u HVO, govoreći da je truo; branio je Ališpagu i tvrdio da nije počinio ratne zločine premda je Ališpago psovao i govorio da bi zapalio Zagreb; HVO je nazivao četničkim saveznikom u podjeli Bosne. Odabir Omerbašića da zaustavi ofenzivu ARBIH, iako je mogao sam učiniti, objašnjava primjerom kad je Izetbegović poslao Šaćirbegovića u Ženevu da prizna RS na 49% BiH, čime joj je dao papire i omogućio da svijet zahtijeva da Dudaković stane pa je "naivni narod psovao Šaćirbegovića za tu izdaju, dok je pravi krivac, Alija ostao čist u očima politički neukog naroda".[9] Realnost je bila slom muslimanske ofenzive Neretve 93, zbog čega je netko drugi trebao ispasti "krivac" u akciji koja je bila balon od sapunice i koja je prijetila urušavanjem izdajom postignutih teritorijalnih dobitaka, dok je u slučaju Šaćirbegovića krivnju za podjelu BiH, odricanje od pola države i cementiranje srpskih osvajanja trebalo svaliti na drugoga.
Kao pravi kraj operacije Neretva '93. može se uzeti prisiljavanje muslimansko-bošnjačkog vodstva na potpisivanje Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994. godine.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 15:09
Imate i snimak izjave Galbraitha na suđenju šestorki u Haagu:
- Bez pomoći Hrvatske Bošnjaci ne bi preživjeli ovaj rat (parafraziram!).
Džaferović, Komšić, Izetbegović i oni oko njih, su veliko zlo za Muslimane.
Pokazat će to i vrijeme koje dolazi.
- Bez pomoći Hrvatske Bošnjaci ne bi preživjeli ovaj rat (parafraziram!).
Džaferović, Komšić, Izetbegović i oni oko njih, su veliko zlo za Muslimane.
Pokazat će to i vrijeme koje dolazi.
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by epikur37 16/8/2019, 16:00
Ovo samo govori da jedni bez drugih ne možemo protiv srbalja...
Nit bi se hrvatska obranila bez muslimana niti bi muslimani preživjeli bez Hrvata.
Samo zajedno, braća u ratu braća u miru. pokušaj Dodika da nas zavadi je propao.
Za dom spremni
;)
Nit bi se hrvatska obranila bez muslimana niti bi muslimani preživjeli bez Hrvata.
Samo zajedno, braća u ratu braća u miru. pokušaj Dodika da nas zavadi je propao.
Za dom spremni
;)
epikur37- Posts : 45339
2015-08-06
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Hektorović 16/8/2019, 16:19
epikur37 wrote:Ovo samo govori da jedni bez drugih ne možemo protiv srbalja...
Nit bi se hrvatska obranila bez muslimana niti bi muslimani preživjeli bez Hrvata.
Samo zajedno, braća u ratu braća u miru. pokušaj Dodika da nas zavadi je propao.
Za dom spremni
;)
ZDS, braća rame uz rame! protiv srbalja!
U dolini Neretve ’93. je zaustavljen san o Islamskoj državi, Bošnjaci danas prisvajaju hrvatske pobjede
Kraj lipnja i početak srpnja dani su kada se hrvatski narod Bijelog Polja, kao i istočne strane grada Mostara prisjeća mučkog napada Armije RBiH, kao i dojučerašnjih bošnjačkih suboraca koji su bili pripadnici HVO-a, a koji je rezultirao razaranjem, projterivanjem, zarobljavanjem i ubijanjem.
Međutim, malo je poznata i naglašavana činjenica da ono što tzv. Armija RBiH slavi kao pobjedu i navodno razbijanje snage HVO-a, nije ništa drugo do slom mnogo šireg plana bošnjačkog vojnog vodstva koje je uspjelo tek jednim malim dijelom napraviti pomak.
Drugim riječima, tih dana 1993. godine HVO je zaustavio bošnjačku ofanzivu čiji je cilj bio osvajanje šireg područja Mostara, uništavanje snaga HVO-a na potezu od Drežnice pa do južnog dijela grada te ovladavanje visovima kako bi osim nadzora komunikacije Jablanica-Mostar postrojbe HVO-a bile odbačene prema dubini zapadne Hercegovine, a grad Mostar stavljen pod potpuni nadzor.
Ukoliko se pogleda plan koji je zapravo uvod u ofenzivu Neretva ’93 (također neuspješnu) jasno je da tzv. Armija nija napravila mnogo toga osim što je, kako ističe jedan od izravnih sudionika tih događaja, a danas predsjednik HVIDRA-e HNŽ-a Zoran Zovko, zarobila dojučerašnje suborce i civile, razarala i ubijala.
U razgovoru za Hrvatski Medijski Servis Zovko tvrdi kako tzv. Armija, odnosno snage koje su pristizale iz sjeverne Hercegovine i Bosne nikada ne bi napravile ni to da nije bilo izdaje Bošnjaka koji su bili u HVO-u i koji su noć prije napada okrenuli cijevi na svoje suborce-Hrvate.
Radilo se, ističe Zovko, o pomno isplaniranom scenariju koji seže mjesecima ranije kada su Bošnjaci kroz HVO-a malo po malo prikupljali oružje i streljivo te kovali zavjeru.
U najvećem dijelu radilo se o ljudima, upozorio je Zovko, koje je zapravo HVO oslobodio u Lipanjskim zorama tijekom akcije oslobađanja bjelopoljske kotline, a koji su kasnije ušli u HVO. Mjesece koji su uslijedili nakon odbacivanja srpskog agresora ti isti su iskoristili za naoružavanje i pripremu onoga što će kulminirati krajem lipnja 1993.
Zaustavljen prodor
Nesvjesni kako im suborci pripremaju takvu sudbinu, pripadnici HVO-a svu su svoju energiju usmjeravali na obranu oslobođenih prostora od Vojske Republike Srpske, te nije došlo ni do razoružavanja Bošnjaka što je još jedan od dokaza kako Hrvati nikada nisu imali namjeru ratovati s Bošnjacima već upravo suprotno.
Zovko u tom kontekstu navodi kako su unatoč napadu (praktično s leđa) te uz sversdnu pomoć specijalnih snaga koje su pristizale iz Bosne i “opkoljenog” Sarajeva, pripadnici HVO-a uspjeli sačuvati velik dio prostora, pa čak i dio na lijevoj obali Neretve u Bijelom Polju, a u konačnici zalaganjem postrojbi HVO-a, kako domaćih tako i pridodanih u ispomoć, hrvatske su snage zaustavile ofanzivu tzv. Armije RBiH te time i slomili velike planove o prodoru u Hercegovinu s ciljem izlaska na more.
Tzv. Armija ne samo da nije uspjela ovladati širim područjem Mostara i tog dijela Hercegovine, već nije ispunila ni jedan od osnovnih ciljeva, a to je nadzor komunikacije Konjic-Jablanica-Mostar. Naime, HVO je svojim jedinim dijelom kod Konjica (Turija) nadzirao i ometao pokrete tzv. Armije BiH za što im Zovko iskazuje veliko priznanje.
S druge strane ni na području sjeverno od Mostara tzv. Armija RBiH nikada nije mogla uspostaviti čvrst nadzor, pri čemu Zovko naglašava kako su tih dana na postrojbe HVO-a nadirale najsnažnije bošnjačke snage koje na kraju i nisu ostvarile svoje ciljece.
Prisjećajući se tih dana on je posebno ukazao na činjenicu kako je bio svjedokom vjerskih pokliča tijekom napada na Hrvate, a jednu postrojbu vodio je i hodža. Gledajući iz današnje perspektive na navedene događaje Zovko kaže kako se sada može reći da je tih dana zaustavljen san o Islamskoj državi
-Danas je vidljivo da je to bio plan, stvaranje Islamske države, upozorava Zovko. Osvrnuvši se na činjenicu da se danas slavi navodna pobjeda protiv HVO-a on je naveo kako se radi o iskušanom receptu u kojem se kroz brojne medije godinama stvara mit, dok kod Hrvata praktično ne postoji mogućnost za adekvatnu reakciju.
Hektorović- Posts : 26373
2018-04-10
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Hektorović 16/8/2019, 16:21
U razgovoru za Hrvatski Medijski Servis Zovko tvrdi kako tzv. Armija, odnosno snage koje su pristizale iz sjeverne Hercegovine i Bosne nikada ne bi napravile ni to da nije bilo izdaje Bošnjaka koji su bili u HVO-u i koji su noć prije napada okrenuli cijevi na svoje suborce-Hrvate.
Radilo se, ističe Zovko, o pomno isplaniranom scenariju koji seže mjesecima ranije kada su Bošnjaci kroz HVO-a malo po malo prikupljali oružje i streljivo te kovali zavjeru.
U najvećem dijelu radilo se o ljudima, upozorio je Zovko, koje je zapravo HVO oslobodio u Lipanjskim zorama tijekom akcije oslobađanja bjelopoljske kotline, a koji su kasnije ušli u HVO. Mjesece koji su uslijedili nakon odbacivanja srpskog agresora ti isti su iskoristili za naoružavanje i pripremu onoga što će kulminirati krajem lipnja 1993.
Zaustavljen prodor
Nesvjesni kako im suborci pripremaju takvu sudbinu, pripadnici HVO-a svu su svoju energiju usmjeravali na obranu oslobođenih prostora od Vojske Republike Srpske, te nije došlo ni do razoružavanja Bošnjaka što je još jedan od dokaza kako Hrvati nikada nisu imali namjeru ratovati s Bošnjacima već upravo suprotno.
Hektorović- Posts : 26373
2018-04-10
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by vuksadinare 16/8/2019, 16:33
pa jedino i borbom mozes postici cilj...da je tudjman isao gandijevskom politikom ne bi bilo oluje a imao sao krajinu a ni herceg bosnu...Eroo wrote:Hektorović wrote:
[size=35]"Tako je bilo i 1992, tako je i danas. Mi smo uvijek birali borbu..."[/size]
Jebo Cutilierov Mirovni Plan 1992., jebo mir, borba je važna, pa taman upola manje dobiJo ratom.
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 16:41
Oni su i BiH oslobodili, tako im priča mainstream politika i mediji.
A s druge strane Komšić i Džaferović ne mogu u 75% zemlje koju su kao oslobodili.
A s druge strane Komšić i Džaferović ne mogu u 75% zemlje koju su kao oslobodili.
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Ringo10 16/8/2019, 16:44
Peti Korpus jeste odradio junacki posao jer je opstao, odbranio se i docekao Oluju.
Jer da je Peti Korpus poklekao, podrucja pod kontrolom srpske paravosjke u BiH i Hrvatskoj bi se spojila i onda bi bilo jako tesko oslobadjati, i promijenile bi se i politicke okolnosti, Srbi bi fakticno dobili rat.
NA tom podrucju su se HV i Peti Korpus borili kao saveznici i sad je glupo pametovati kao sto radi ovaj Dzaferovic.
Jer da je Peti Korpus poklekao, podrucja pod kontrolom srpske paravosjke u BiH i Hrvatskoj bi se spojila i onda bi bilo jako tesko oslobadjati, i promijenile bi se i politicke okolnosti, Srbi bi fakticno dobili rat.
NA tom podrucju su se HV i Peti Korpus borili kao saveznici i sad je glupo pametovati kao sto radi ovaj Dzaferovic.
Ringo10- Posts : 21667
2015-09-24
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by £otk@ 16/8/2019, 16:47
Pa bez njih bi Perzijanci slistili Atenjane na Maratonu, da nije rahmetli Miltijad bacio fetvu na Perzijance i poveo svoje šehide iz 5. atenskog korpusa u borbu za oslobođenje i nagradu na onom svijetu.
£otk@-
Posts : 1907
2019-02-12
Age : 44
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by £otk@ 16/8/2019, 16:48
epikur37 wrote:Ovo samo govori da jedni bez drugih ne možemo protiv srbalja...
Nit bi se hrvatska obranila bez muslimana niti bi muslimani preživjeli bez Hrvata.
Samo zajedno, braća u ratu braća u miru. pokušaj Dodika da nas zavadi je propao.
Za dom spremni
;)
Kolega, šaraj malo... :)
Koristi i ŽAP uz sveti hrvatski pozdrav!
£otk@-
Posts : 1907
2019-02-12
Age : 44
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Eroo 16/8/2019, 17:35
Da je 5. korpus pao danas ne bi tamo imali izbjeglice na svojim granicama.Ringo10 wrote:Peti Korpus jeste odradio junacki posao jer je opstao, odbranio se i docekao Oluju.
Jer da je Peti Korpus poklekao, podrucja pod kontrolom srpske paravosjke u BiH i Hrvatskoj bi se spojila i onda bi bilo jako tesko oslobadjati, i promijenile bi se i politicke okolnosti, Srbi bi fakticno dobili rat.
NA tom podrucju su se HV i Peti Korpus borili kao saveznici i sad je glupo pametovati kao sto radi ovaj Dzaferovic.
_________________
Nulla rosa sine spina
Eroo- Posts : 78946
2016-07-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by vuksadinare 16/8/2019, 17:42
ero i borba...taj omiriso borbu nije 
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by jastreb 16/8/2019, 18:30
Da Alija nije Raši platio grdne pare Bihac bi pao 93.
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Džaferović u elementu: "Da nije bilo 5. Korpusa, i drugim gradovima u Hrvatskoj bi prijetila sudbina Vukovara"
by Sponsored content
Sponsored content
Page 1 of 2 • 1, 2
Similar topics» Džaferović o sastanku radne grupe: Osim predstavnika RS-a nije bilo ni onih iz HDZ-a
» Sreća za New York da nije u Hrvatskoj jer bi dobio manje delegata od Vukovara
» 'TAMO GDJE NIJE BILO HERCEG-BOSNE I HVO-A Hrvatski narod nije opstao'
» Džaferović: Odlikovati Jelića bilo bi ponižavanje BiH, Milanović je za to odgovoran
» Džaferović poručio Hrvatskoj: Dobro pazite šta govorite i radite
» Sreća za New York da nije u Hrvatskoj jer bi dobio manje delegata od Vukovara
» 'TAMO GDJE NIJE BILO HERCEG-BOSNE I HVO-A Hrvatski narod nije opstao'
» Džaferović: Odlikovati Jelića bilo bi ponižavanje BiH, Milanović je za to odgovoran
» Džaferović poručio Hrvatskoj: Dobro pazite šta govorite i radite
Page 1 of 2
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum