Djakic divljao zbog Tolusica i prijetio Plenkiju ali oporbi,medijima morao ga smirivati Vaso

vuksadinare wrote:bero i ekipa bolje da ne pomisljaju na vlast...po djakicevu postupku a i vasinom crno im se pise...prosvjedi su vec spremni i u programu ako zakorace...no ni jedni ni drugi nece prismrdjeti na vlast..peta kolona u koju ubrajam i vasu i djakica su svoje odperjali..dolazi treca opcija u navalnoj fazi

Znači odustali ste od rata sa Srbadijom?

Gnječ wrote:

RayMabus wrote:

AssadNaPodmornici wrote:TIK koji se bavi drugim svjetskim ratom, je u par navrata objasnio nacionl socijalizam, i klasificirao ga na stranu radikalne ljevice a ne desnice, što je točno. 

tko zna engleski neka pogleda video.. ovaj poviše a i ima i drugih

Pa ako ćeš na prvo mjesto stavit ekonomsko gledište onda da no desnica i ljevica se gledaju prvo po ideološkim stajalištima pa tek onda ostalma poput ekonomije.

fašisti i nacionalsocijalisti su radikalniji ljevičari od komunista.

Ne, fašisti su radikalna desnica jer oni su ideološka sprega države i krupnog, korporativnog kapitala. Assad na podmornici je u pravu kad naciste proglašava radikalnim ljevičarima, sukob nacista i komunista ustvari je bio sukob na ljevici. Hitler je bio šugavi socijalist, baš kao i Staljin, samo što je jedan bio nacionalni, a drugi internacionalni. Poslije se naciste pokušalo proglasiti ekstremnom desnicom, i to zbog nacionalizma. Pobjedu na ljevici odnijeli su internacional-socijalisti, dakle komunisti, a kako bi dodatno difamirali propalu socijalističku konkurenciju tj. naciste, temeljnu podjelu na političkom spektru oko ekonomskih pitanja su prebacili na novo žarište: nacionalno- internacionalno, što je dovelo do naknadnog rasapa tzv. prave ljevice jer su socijaldemokrati otupili i uništili komunističku pesnicu, a današnja suvremena ljevica u stvari gotovo da se i ne razlikuje od liberala koji u klasičnoj shemi potpadaju pod desni spektar; i jedni i drugi žele ukinuti nacionalne granice i države, zalažu se za prava rodnih, spolnih, nacionalnih, rasnih i drugih manjina, itd. Ljevica je izdala radničku klasu, baš kao što su i socijaldemokrati izdali proletersku revoluciju. Danas neonacističke stranke same sebe proglašavaju ekstremnom desnicom (jer su politički nepismeni), a tako ih proglašava i totalitarni centristički mainstream koji je danas dominantan u političkom, medijskom i javnom životu, i koji svaki otklon od svoje politike proglašava radikalnim. Zapravo, baš je taj tzv. totalitarni centristički mainstream najbliži ideološki saveznik klasičnog fašizma, jer i jedan i drugi su na temeljnim postavkama očuvanja pozicije bankarskog i korporativnog kapitala te  monopola krupnog kapitala nad državom. Razlika je samo u tome što u Mussolinijevo doba nije bilo puno multinacionalnih kompanija, pa je postojao znak jednakosti između kapitalizma i nacionalizma (kolonijalizam i imperijalizam u Africi, npr.), a danas bi tzv. totalitarni centristički mainstream ubio i vlastitu mater za strane investicije. 
Kod nas u RH pak ta podjela u političkom spektru uopće ne drži vodu, jer pozicija klasičnog liberala u Americi ovdje bi bila proglašena fašističkom ili nacističkom, a oni koji sebe u RH nazivaju tzv. političkim centrom u SAD-u bi bili proglašeni tipičnim komunistima i boljševicima. Doduše, ostaje pitanje koliko se američki kriteriji mogu preslikati na europske pozicije, mi volimo sebe u tom smislu uspoređivati radije s njemačkim političkim naslijeđem i njihovim shvaćanjem ljevice i desnice, ali i te sličnosti su prenapuhane s obzirom da je Njemačka ipak tradicionalno kapitalistička zemlja a Berlin i Frankfurt (uz Luxembourg) europska središta financijskog kapitala, a kod nas tzv. pravi politički centar ne postoji, postoji HDZ koji glumi nacional-liberalni kapitalizam, a u stvarnosti su boljševici koji su pokrali državne firme, stvorili su ekonomski sustav u kojem glomazni javni aparat siše bijedni realni sektor, a nisu učinili ništa da uvedu reda u taj isti realni sektor, niti je itko od njih izgradio uspješne privatne kompanije koje posluju neovisno od politike, na domaćem tržištu ili slobodno konkuriraju na inozemnim tržištima. I imamo SDP koji glumata nekakvu društvenu solidarnost i velike borce za socijalnu pravdu, a u stvari su nesposobnija verzija HDZ-ovih tzv. tehnomenadžera koji, u rijetkim trenutcima kad zaposjednu vlast, jače krešu prava radnika i socijalna prava nego mrska im desnica. Od ostalih stranaka, jedino HNS ima nekakve ozbiljnije tehnomenadžerske sposobnosti za krađu državnih firmi, ali njihova baza su uspješni mali obrtnici u Međimurju i Varaždinu, pa ako ćemo promatrati samo bazu birača a ne odnos prema državnom proračunu, HNS je više prava desnica i od HDZ-a i od HSP-a i od lažnih ljevičara, SDP-a.