Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
Page 3 of 4
Page 3 of 4 • 1, 2, 3, 4
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
Jbg..onda je stanojko ustasa
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
vuksadinare wrote:Jbg..onda je stanojko ustasa
je, a ti si četnik jer su se hrvatske vojne jedinice u hercegovini vojnoj krajini zvale čete a hrvati četnici. kako je kasnije došlo do zamjena imena to je enigma. možda negdje piše ali ja neznam. siguran jesam da su srbi ustaše a hrvati četnici. mislim uglavnom na balkanu neznaš ko koga jebe.
Last edited by Gnječ on 30/5/2019, 21:08; edited 1 time in total
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
nema boljeg srbina od bivseg Hrvata.dodik,seselj,brnabicka,udovicic vanja(frane)....
max123- Posts : 2853
2015-10-28
Lokacija: : Zemun,Hrvatska
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
Ja sam alkarGnječ wrote:vuksadinare wrote:Jbg..onda je stanojko ustasa
je, a ti si četnik jer su se hrvatske vojne jedinice u hercegovini vojnoj krajini zvale čete a hrvati četnici. kako je kasnije došlo do zamjena imena to je enigma. možda negdje piše ali ja neznam. siguran jesam da su srbi ustaše a hrvati četnici. mislim uglavnom na balkanu neznaš ko koga jebe.
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
Srbi u ustašama i političkom vrhu NDH – nije baš sve bilo crno-bijelo
Mnogi Srbi pojma nemaju da je jedan broj njihove braće bio veoma odan ustašama i vlasti Nezavisne države Hrvatske. Bilo je Srba koji su se „proslavili“ kao ustaški koljači koji su baš sa posebnim zadovoljstvom sadistički mučili i na najzvjerskiji način ubijali svoje sunarodnjake. Naime, nemali broj Srba historiju i historijske činjenice podrazumijevaju kao nekakav „švedski sto“. Takvi sa tog “švedskog stola“ biraju samo ono što im u nekoj političkoj situaciji odgovara, a ono što im ne odgovara jednostavo nikad ne spominju. Moje je lično mišljenje, koje će neki dijeliti, a neki neće, da su mnogi Srbi pravi maheri za skrivanja nekih historijskih činjenica, te za prekrajanje historije po svojoj mjeri i najbesprizornija izmišljanja, laži i falsificiranja. Nije otac i vrhovni guru srpske nacije Dobrica Čosić „onomad lepo rekao i sve lepo objasnio“ pohvalivši svoje stado: „Mi Srbi lažemo da bi varali sami sebe, da tešimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i dosetljiv način.”
Posebno treba naglasiti da su Srbi najpodložniji gutanju svih “istina” koje im serviraju njihovi stalni psihotrovači. Od fantastičnih i zaista nestvarnih mitova, stripova a la „Mirko i Slavko“, preko izmišljenih kraljeva i knezova, laži o Kosovskom boju, pjesama o „junaku“ Marku Kraljeviću, „heroju“ Milošu Kobili, kojeg prekrstiše u Miloša Obilića, pa tekstova i proglasa Ilije Garašanina, pa eto i sve do Dobrice Čosića, Milorada Ekmečića, generala Terzića, Vuka Draškovića, svakako uz podosta aditiva Ivana Andrića, alias Ive Andrića, i, svakako, Njegoša, Srbima je kronično baždaren i mitovima i lažima održavan jedan mentalni kod čije su žrtve svi oko njih, a na kraju će, najvjerovatnije, i oni sami biti žrtve tog vlastitog mentalnog koda.
Od srpske javnosti se skrivaju činjenice da je podosta Srba bilo aktivno u ustašama i vrhunskoj politici Nezavisne države Hrvatske. Naprimjer, veoma uvaženi član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora Nezavisne države Hrvatske bio je dr Savo Besarović, inače bliski prijatelj Dr Ante Pavelića.
Članovi Hrvatskog državnog sabora u tom sazivu bili su Srbi dr Svetislav Šumanović, vice-ban Hrvatske i Slavonije od 1903 do 1906 godine, te predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba od 1929 do 1941. godine, kao i Uroš Doder. (Jozo Tomasevich, War and revolution in Yugoslavia 1941 – 1945. Stanford University Press, 2001) Kasnije, nakon propasti NDH, doktor Svetislav Šumanović je uspio emigrirati, a doktor Sava Besarović nije ni pokušavao bježati, jer je mislio da za to nema nikakvog razloga. Međutim, partizani su mislili drukčije.
Doktor Besarović je osuđen na smrt nakon kratkog procesa održanog 16. jula 1945 godine pred “narodnim sudom”. Prema pozdanim svjedočanstvima i izvorima on je neposredno prije izvršenja smrtne kazne uzviknuo: “Imao sam čast da sam bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Umirem kao Hrvat za svoju domovinu Hrvatsku. Živio doktor Ante Pavelić. Živio hrvatski narod!“ (“Hrvatska”, Buenos Aires, Argentina, 5. ožujka 1952). Ostao je veoma poštovan u ustaškoj emigraciji.
Ministar “bez lisnice” u Vladi NDH bio je i magistar farmacije Ljubomir Pantić, apotekar iz Bijeljine. On je u aprilu1945 godine utekao iz Hrvatske zajedno sa ostalim ustaškim glavešinama. Međutim, Ljubomir Pantić je shvatio da bi mogao biti lako uhvaćen i isporučen Jugoslaviji, odnosno izvjesnoj sudbini partizanskog “milosrđa”, pa je nekako uspio stupiti u vezu sa svojim uticajnim rođakom Rodoljubom Čolakovićem - Roćkom, jednim od Titovih najvjernijih pouzdanika. Nakon nepunih pet mjeseci provedenih u emigraciji Pantić se uspio vratiti u Jugoslaviju i predati komunističkim vlastima. Pošto je, kako je spomenuto, imao utjecajnog rođaka Rodoljuba Čolakovića - Roćka proveo je u zatvoru samo tri i po mjeseca, pa je nakon toga bez suđenja pušten da slobodno živi u Beogradu. Čak je dobio i državnu penziju. (Dennis Barton, Croatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007)
Srbin, general Đuro Grujić, osoba od najvećeg Pavelićeva povjerenja, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga je na procesu pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu, u septembru 1945 godine izjavio: ”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)
Ko su bili ostali Srbi na tako važnim pozicijama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?
Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.
Slika 1 - General-pukovnik Fedor Dragojlov
Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi: general Jovan Iskrić, general Mihajlo Lukić, general Miroslav Opačić, ustaški krilnik i general Dušan Palčić, general Milan Desović, zrakoplovni general Đuro Dragičević, te zrakoplovni general Milan Uzelac.
General Mihajlo Lukić
Zrakoplovni general Milan Uzelac
Veoma je interesantno da su nakon rata skoro svi pomenuti pravoslavni generali, odnosno Srbi generali u NDH prošli mnogo bolje od svih ostalih hrvatskih visokih dužnosnika te propale države.
General Đuro vitez Grujić osuđen je u Beogradu na smnrtnu kaznu i strijeljan je 24.septembra 1945 godine.
Jovan Iskrić je umro kao penzioner 1961 godine u Zagrebu.
Mihajlo Lukić je osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a dalja sudbina mu je nepoznata.
Dušan Palčić je umro kao penzioner 1963 godine u Zagrebu.
Milan Desović je bio osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu.
Zvonimir Strimaković je izdržao svih dvadeset godina robijašnice Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini. Čvrst karakter! Svaka mu čast!
Milan Uzelac je bio u zatvoru oko dvije godine, pa je navodno pušten sa dugogodišnje robije na intervenciju iz samih komunističkih vrhova. Umro je 1954 godine u Zagrebu.
Đuro Dragičević je uspio pobjeći i umro je u Austriji.
Fedor Dragojlov je uspio pobjeći i umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.
Od onih takozvanih „sitnijih riba “ mislim da svakako treba spomenuti poznatog ustašu-koljača Marka Šarca. On je do Drugog svjetskog rata bio Srbin sa dna kace, a od nastanka Nezavisne države Hrvatske ustaša sa još dubljeg dna kace. Taj notorni koljač je bio ustaški tabornik u Tornju i Pakracu, a kasnije logornik u Pakracu. Bio je čovjek od osobnog povjerenja pukovnika Maksa Luburića, u stvari njegova desna ruka za područje Pakraca, Lipika, odnosno Zapadne Slavonije. (Dane Pavlica, Stratišta oko Papuka i Psunja, Zavičajno udruženje Slavonaca, Beograd, 2007)
Marko Šarac je strijeljan kao ratni zločinac 1946. godine zbog niza počinjenih masovnih zločina nad svojom braćom i sestrama Srbima i Srpkinjama u selima oko Pakraca. I dan danas ga se sjećaju poslijeratne generacije Srba i to ne samo onih iz Hrvatske, već čak i neki stariji Srbi koji žive ovdje u Australiji.
Ne bi bilo korektno ne spomenuti krvoločnu ustašicu Milku Obradović, Srpkinju koja se valjda „dokazivala“ pred kolegicama ustašicama u logoru Stara Gradiška, vršeći grozne zločine, a posebno s velikim uživanjem nad srpskom djecom i Srpkinjama.
Po zlu je bio poznat i jasenovački koljač Mile Vasić, Srbin, koji je u tom logoru smrti sa posebnim zadovoljstvom klao i ubijao maljem baš svoje Srbe. Osim Vasića u Jasenovcu je goleme zločine napravila grupa srpskih Cigana (Roma) koje su ustaše pohvatale po Lici i dopremile u Jasenovac. Oni su se, međutim, nekako najprije izborili za pozicije grobara, a kasnije i egzekutaora, odnosno koljača. Živjeli su relativno slobodni, ponajviše u selu Uštice koje se nalazilo na prostoru između Save i Une. Međutim, niti jedan od tih Cigana-pravoslavaca nije dočekao kraj rata. Ustaše su ih, kao neugodne svjedoke, sve pobile u aprilu 1945. godine.
Eto tako je to bilo. Uglavnom, nije bilo baš sve crno-bijelo.
https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68
Mnogi Srbi pojma nemaju da je jedan broj njihove braće bio veoma odan ustašama i vlasti Nezavisne države Hrvatske. Bilo je Srba koji su se „proslavili“ kao ustaški koljači koji su baš sa posebnim zadovoljstvom sadistički mučili i na najzvjerskiji način ubijali svoje sunarodnjake. Naime, nemali broj Srba historiju i historijske činjenice podrazumijevaju kao nekakav „švedski sto“. Takvi sa tog “švedskog stola“ biraju samo ono što im u nekoj političkoj situaciji odgovara, a ono što im ne odgovara jednostavo nikad ne spominju. Moje je lično mišljenje, koje će neki dijeliti, a neki neće, da su mnogi Srbi pravi maheri za skrivanja nekih historijskih činjenica, te za prekrajanje historije po svojoj mjeri i najbesprizornija izmišljanja, laži i falsificiranja. Nije otac i vrhovni guru srpske nacije Dobrica Čosić „onomad lepo rekao i sve lepo objasnio“ pohvalivši svoje stado: „Mi Srbi lažemo da bi varali sami sebe, da tešimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i dosetljiv način.”
Posebno treba naglasiti da su Srbi najpodložniji gutanju svih “istina” koje im serviraju njihovi stalni psihotrovači. Od fantastičnih i zaista nestvarnih mitova, stripova a la „Mirko i Slavko“, preko izmišljenih kraljeva i knezova, laži o Kosovskom boju, pjesama o „junaku“ Marku Kraljeviću, „heroju“ Milošu Kobili, kojeg prekrstiše u Miloša Obilića, pa tekstova i proglasa Ilije Garašanina, pa eto i sve do Dobrice Čosića, Milorada Ekmečića, generala Terzića, Vuka Draškovića, svakako uz podosta aditiva Ivana Andrića, alias Ive Andrića, i, svakako, Njegoša, Srbima je kronično baždaren i mitovima i lažima održavan jedan mentalni kod čije su žrtve svi oko njih, a na kraju će, najvjerovatnije, i oni sami biti žrtve tog vlastitog mentalnog koda.
Od srpske javnosti se skrivaju činjenice da je podosta Srba bilo aktivno u ustašama i vrhunskoj politici Nezavisne države Hrvatske. Naprimjer, veoma uvaženi član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora Nezavisne države Hrvatske bio je dr Savo Besarović, inače bliski prijatelj Dr Ante Pavelića.
Članovi Hrvatskog državnog sabora u tom sazivu bili su Srbi dr Svetislav Šumanović, vice-ban Hrvatske i Slavonije od 1903 do 1906 godine, te predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba od 1929 do 1941. godine, kao i Uroš Doder. (Jozo Tomasevich, War and revolution in Yugoslavia 1941 – 1945. Stanford University Press, 2001) Kasnije, nakon propasti NDH, doktor Svetislav Šumanović je uspio emigrirati, a doktor Sava Besarović nije ni pokušavao bježati, jer je mislio da za to nema nikakvog razloga. Međutim, partizani su mislili drukčije.
Doktor Besarović je osuđen na smrt nakon kratkog procesa održanog 16. jula 1945 godine pred “narodnim sudom”. Prema pozdanim svjedočanstvima i izvorima on je neposredno prije izvršenja smrtne kazne uzviknuo: “Imao sam čast da sam bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Umirem kao Hrvat za svoju domovinu Hrvatsku. Živio doktor Ante Pavelić. Živio hrvatski narod!“ (“Hrvatska”, Buenos Aires, Argentina, 5. ožujka 1952). Ostao je veoma poštovan u ustaškoj emigraciji.
Ministar “bez lisnice” u Vladi NDH bio je i magistar farmacije Ljubomir Pantić, apotekar iz Bijeljine. On je u aprilu1945 godine utekao iz Hrvatske zajedno sa ostalim ustaškim glavešinama. Međutim, Ljubomir Pantić je shvatio da bi mogao biti lako uhvaćen i isporučen Jugoslaviji, odnosno izvjesnoj sudbini partizanskog “milosrđa”, pa je nekako uspio stupiti u vezu sa svojim uticajnim rođakom Rodoljubom Čolakovićem - Roćkom, jednim od Titovih najvjernijih pouzdanika. Nakon nepunih pet mjeseci provedenih u emigraciji Pantić se uspio vratiti u Jugoslaviju i predati komunističkim vlastima. Pošto je, kako je spomenuto, imao utjecajnog rođaka Rodoljuba Čolakovića - Roćka proveo je u zatvoru samo tri i po mjeseca, pa je nakon toga bez suđenja pušten da slobodno živi u Beogradu. Čak je dobio i državnu penziju. (Dennis Barton, Croatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007)
Srbin, general Đuro Grujić, osoba od najvećeg Pavelićeva povjerenja, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga je na procesu pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu, u septembru 1945 godine izjavio: ”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)
Ko su bili ostali Srbi na tako važnim pozicijama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?
Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.
Slika 1 - General-pukovnik Fedor Dragojlov
Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi: general Jovan Iskrić, general Mihajlo Lukić, general Miroslav Opačić, ustaški krilnik i general Dušan Palčić, general Milan Desović, zrakoplovni general Đuro Dragičević, te zrakoplovni general Milan Uzelac.
General Mihajlo Lukić
Zrakoplovni general Milan Uzelac
Veoma je interesantno da su nakon rata skoro svi pomenuti pravoslavni generali, odnosno Srbi generali u NDH prošli mnogo bolje od svih ostalih hrvatskih visokih dužnosnika te propale države.
General Đuro vitez Grujić osuđen je u Beogradu na smnrtnu kaznu i strijeljan je 24.septembra 1945 godine.
Jovan Iskrić je umro kao penzioner 1961 godine u Zagrebu.
Mihajlo Lukić je osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a dalja sudbina mu je nepoznata.
Dušan Palčić je umro kao penzioner 1963 godine u Zagrebu.
Milan Desović je bio osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu.
Zvonimir Strimaković je izdržao svih dvadeset godina robijašnice Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini. Čvrst karakter! Svaka mu čast!
Milan Uzelac je bio u zatvoru oko dvije godine, pa je navodno pušten sa dugogodišnje robije na intervenciju iz samih komunističkih vrhova. Umro je 1954 godine u Zagrebu.
Đuro Dragičević je uspio pobjeći i umro je u Austriji.
Fedor Dragojlov je uspio pobjeći i umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.
Od onih takozvanih „sitnijih riba “ mislim da svakako treba spomenuti poznatog ustašu-koljača Marka Šarca. On je do Drugog svjetskog rata bio Srbin sa dna kace, a od nastanka Nezavisne države Hrvatske ustaša sa još dubljeg dna kace. Taj notorni koljač je bio ustaški tabornik u Tornju i Pakracu, a kasnije logornik u Pakracu. Bio je čovjek od osobnog povjerenja pukovnika Maksa Luburića, u stvari njegova desna ruka za područje Pakraca, Lipika, odnosno Zapadne Slavonije. (Dane Pavlica, Stratišta oko Papuka i Psunja, Zavičajno udruženje Slavonaca, Beograd, 2007)
Marko Šarac je strijeljan kao ratni zločinac 1946. godine zbog niza počinjenih masovnih zločina nad svojom braćom i sestrama Srbima i Srpkinjama u selima oko Pakraca. I dan danas ga se sjećaju poslijeratne generacije Srba i to ne samo onih iz Hrvatske, već čak i neki stariji Srbi koji žive ovdje u Australiji.
Ne bi bilo korektno ne spomenuti krvoločnu ustašicu Milku Obradović, Srpkinju koja se valjda „dokazivala“ pred kolegicama ustašicama u logoru Stara Gradiška, vršeći grozne zločine, a posebno s velikim uživanjem nad srpskom djecom i Srpkinjama.
Po zlu je bio poznat i jasenovački koljač Mile Vasić, Srbin, koji je u tom logoru smrti sa posebnim zadovoljstvom klao i ubijao maljem baš svoje Srbe. Osim Vasića u Jasenovcu je goleme zločine napravila grupa srpskih Cigana (Roma) koje su ustaše pohvatale po Lici i dopremile u Jasenovac. Oni su se, međutim, nekako najprije izborili za pozicije grobara, a kasnije i egzekutaora, odnosno koljača. Živjeli su relativno slobodni, ponajviše u selu Uštice koje se nalazilo na prostoru između Save i Une. Međutim, niti jedan od tih Cigana-pravoslavaca nije dočekao kraj rata. Ustaše su ih, kao neugodne svjedoke, sve pobile u aprilu 1945. godine.
Eto tako je to bilo. Uglavnom, nije bilo baš sve crno-bijelo.
https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
nisu to bili "srbi" vec pravoslavni Hrvati.picka mu materina, kad cete vi crveni debili napokon svladat gradivo.pavelicu,a prije njega,starcevicu,nije bio cilj pobiti tamo neke "srbe".nego objediniti sve etnicke Hrvate,nebito koje vire bili.ta ideja postoji jos od pavla vitezovica...
max123- Posts : 2853
2015-10-28
Lokacija: : Zemun,Hrvatska
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
pa nije u redu da sad toliko relativiziraš... ako ne može drugačije onda pošteno... srbi u srbiji pogotovo u ruralnim sredinama su vrlo vjerojatno najgostoljubiviji ljudi na svijetu, a zasigurno na balkanu uključujući i hrvatsku i sloveniju... to mogu potvrditi za vrijeme prije 30 i kusur godina, i nevezano za gostoljubivost prema vojsci nego općenito... mi hrvati u globalu smo indiferentni, a pojedini npr gornja posavina, ne bi jaje za jaje dali, ma ni čašu vode...Serbia Strong wrote:Jedino šta je bolje u HR u odnosu na SRB su bolji putevi. Ovajo isto sranje, samo drugo pakovanje...
michaellcmacha- Posts : 21325
2015-08-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
max123 wrote:nisu to bili "srbi" vec pravoslavni Hrvati.picka mu materina, kad cete vi crveni debili napokon svladat gradivo.pavelicu,a prije njega,starcevicu,nije bio cilj pobiti tamo neke "srbe".nego objediniti sve etnicke Hrvate,nebito koje vire bili.ta ideja postoji jos od pavla vitezovica...
kužim, srbi su ustvari hrvati pravoslavne vjere a hrvati su ustvari srbi katoličke vjere. ustaše su srbi tj hrvati pravoslavci a četnici su hrvati tj. srbi katolici ? znači iz Hrvatske su protjerani ustaše srbi tj. hrvati katolici? ne kužim daj ti meni to natanane objasni južni slaveni bosanci su nesvrstani? nemojmo ić na šipce to bi trajalo deset dugih godina forumašenja skoncentriši se ti komšija na ovo čekaj malo jel si komšija ili susjed? u Hrvatskoj žive hrvati koji su ustvari srbi a u Srbiji žive srbi koji su u stvari hrvati. jel to to?
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
michaellcmacha wrote:pa nije u redu da sad toliko relativiziraš... ako ne može drugačije onda pošteno... srbi u srbiji pogotovo u ruralnim sredinama su vrlo vjerojatno najgostoljubiviji ljudi na svijetu, a zasigurno na balkanu uključujući i hrvatsku i sloveniju... to mogu potvrditi za vrijeme prije 30 i kusur godina, i nevezano za gostoljubivost prema vojsci nego općenito... mi hrvati u globalu smo indiferentni, a pojedini npr gornja posavina, ne bi jaje za jaje dali, ma ni čašu vode...Serbia Strong wrote:Jedino šta je bolje u HR u odnosu na SRB su bolji putevi. Ovajo isto sranje, samo drugo pakovanje...
Jedna od najglupljih i neistinitih deviza je ,,što južnije, to tužnije”.
U Srbiji kada kreneš sa severa dole, ljudi su sve topliji i empatičniji prema drugima, a pogotovo prema gostima, ali su zato u Makedoniji ljudi još veći carevi po tom pitanju. Tazbinske veze imam dole, pa odlično znam. Od južnjaka, a pogotovo Makedonaca nema boljih domaćina. Ma uzajmiće se, samo da te kao kralja dočeka...
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
cuj,objasnit.ima da ti nacrtam...Gnječ wrote:max123 wrote:nisu to bili "srbi" vec pravoslavni Hrvati.picka mu materina, kad cete vi crveni debili napokon svladat gradivo.pavelicu,a prije njega,starcevicu,nije bio cilj pobiti tamo neke "srbe".nego objediniti sve etnicke Hrvate,nebito koje vire bili.ta ideja postoji jos od pavla vitezovica...
kužim, srbi su ustvari hrvati pravoslavne vjere a hrvati su ustvari srbi katoličke vjere. ustaše su srbi tj hrvati pravoslavci a četnici su hrvati tj. srbi katolici ? znači iz Hrvatske su protjerani ustaše srbi tj. hrvati katolici? ne kužim daj ti meni to natanane objasni južni slaveni bosanci su nesvrstani? nemojmo ić na šipce to bi trajalo deset dugih godina forumašenja skoncentriši se ti komšija na ovo čekaj malo jel si komšija ili susjed? u Hrvatskoj žive hrvati koji su ustvari srbi a u Srbiji žive srbi koji su u stvari hrvati. jel to to?
max123- Posts : 2853
2015-10-28
Lokacija: : Zemun,Hrvatska
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
pa eto nisam bio precizan ali ajmo reći da sam mislio na jugoistok srbije i sjever makedonije, ajmo reći od zaječara preko paraćina, pa prema kruševcu i onda dolje prema leskovcu... eto za taj dio znam iz prve ruke bilo srbija bilo makedonija.... u beogradu sam radio prije rata ktstrofa, pazova isto bzvz, laćarak sve munjeno i pijano... futog tak tak, u paraćinu imam dobrog poznanika, odličan čovjek i domaćin...Serbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:pa nije u redu da sad toliko relativiziraš... ako ne može drugačije onda pošteno... srbi u srbiji pogotovo u ruralnim sredinama su vrlo vjerojatno najgostoljubiviji ljudi na svijetu, a zasigurno na balkanu uključujući i hrvatsku i sloveniju... to mogu potvrditi za vrijeme prije 30 i kusur godina, i nevezano za gostoljubivost prema vojsci nego općenito... mi hrvati u globalu smo indiferentni, a pojedini npr gornja posavina, ne bi jaje za jaje dali, ma ni čašu vode...Serbia Strong wrote:Jedino šta je bolje u HR u odnosu na SRB su bolji putevi. Ovajo isto sranje, samo drugo pakovanje...
Jedna od najglupljih i neistinitih deviza je ,,što južnije, to tužnije”.
U Srbiji kada kreneš sa severa dole, ljudi su sve topliji i empatičniji prema drugima, a pogotovo prema gostima, ali su zato u Makedoniji ljudi još veći carevi po tom pitanju. Tazbinske veze imam dole, pa odlično znam. Od južnjaka, a pogotovo Makedonaca nema boljih domaćina. Ma uzajmiće se, samo da te kao kralja dočeka...
_________________
https://i.servimg.com/u/f25/20/30/76/79/flag-k10.jpg
"Snažni su duhom, njihova je vojska ustrajna jer brani svoju DOMOVINU"
michaellcmacha- Posts : 21325
2015-08-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
michaellcmacha wrote:pa eto nisam bio precizan ali ajmo reći da sam mislio na jugoistok srbije i sjever makedonije, ajmo reći od zaječara preko paraćina, pa prema kruševcu i onda dolje prema leskovcu... eto za taj dio znam iz prve ruke bilo srbija bilo makedonija.... u beogradu sam radio prije rata ktstrofa, pazova isto bzvz, laćarak sve munjeno i pijano... futog tak tak, u paraćinu imam dobrog poznanika, odličan čovjek i domaćin...Serbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:pa nije u redu da sad toliko relativiziraš... ako ne može drugačije onda pošteno... srbi u srbiji pogotovo u ruralnim sredinama su vrlo vjerojatno najgostoljubiviji ljudi na svijetu, a zasigurno na balkanu uključujući i hrvatsku i sloveniju... to mogu potvrditi za vrijeme prije 30 i kusur godina, i nevezano za gostoljubivost prema vojsci nego općenito... mi hrvati u globalu smo indiferentni, a pojedini npr gornja posavina, ne bi jaje za jaje dali, ma ni čašu vode...Serbia Strong wrote:Jedino šta je bolje u HR u odnosu na SRB su bolji putevi. Ovajo isto sranje, samo drugo pakovanje...
Jedna od najglupljih i neistinitih deviza je ,,što južnije, to tužnije”.
U Srbiji kada kreneš sa severa dole, ljudi su sve topliji i empatičniji prema drugima, a pogotovo prema gostima, ali su zato u Makedoniji ljudi još veći carevi po tom pitanju. Tazbinske veze imam dole, pa odlično znam. Od južnjaka, a pogotovo Makedonaca nema boljih domaćina. Ma uzajmiće se, samo da te kao kralja dočeka...
Laćarak, ono selo kod Šapca?
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
e jebiga sad, kad sam ja o tim stvarima pisao još tamo na net hr forumu, ma ne to nisu istine... jebote pa moj djed ustaša i zapovjednik zaštitne satnije aerodroma u zalužanima je imao jebaljku srpkinju koja je usput bila i neka visoko pozicionirana u banjalučkom nop-u, ok s početka dok su si bili dobri bila je mlada skojevka... poslije je otišla u hajdučiju... ;), zajebavam se žena je bila ok, upoznao sam ju dok sam bio u banjaluci...Gnječ wrote:Srbi u ustašama i političkom vrhu NDH – nije baš sve bilo crno-bijelo
Mnogi Srbi pojma nemaju da je jedan broj njihove braće bio veoma odan ustašama i vlasti Nezavisne države Hrvatske. Bilo je Srba koji su se „proslavili“ kao ustaški koljači koji su baš sa posebnim zadovoljstvom sadistički mučili i na najzvjerskiji način ubijali svoje sunarodnjake. Naime, nemali broj Srba historiju i historijske činjenice podrazumijevaju kao nekakav „švedski sto“. Takvi sa tog “švedskog stola“ biraju samo ono što im u nekoj političkoj situaciji odgovara, a ono što im ne odgovara jednostavo nikad ne spominju. Moje je lično mišljenje, koje će neki dijeliti, a neki neće, da su mnogi Srbi pravi maheri za skrivanja nekih historijskih činjenica, te za prekrajanje historije po svojoj mjeri i najbesprizornija izmišljanja, laži i falsificiranja. Nije otac i vrhovni guru srpske nacije Dobrica Čosić „onomad lepo rekao i sve lepo objasnio“ pohvalivši svoje stado: „Mi Srbi lažemo da bi varali sami sebe, da tešimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i dosetljiv način.”
Posebno treba naglasiti da su Srbi najpodložniji gutanju svih “istina” koje im serviraju njihovi stalni psihotrovači. Od fantastičnih i zaista nestvarnih mitova, stripova a la „Mirko i Slavko“, preko izmišljenih kraljeva i knezova, laži o Kosovskom boju, pjesama o „junaku“ Marku Kraljeviću, „heroju“ Milošu Kobili, kojeg prekrstiše u Miloša Obilića, pa tekstova i proglasa Ilije Garašanina, pa eto i sve do Dobrice Čosića, Milorada Ekmečića, generala Terzića, Vuka Draškovića, svakako uz podosta aditiva Ivana Andrića, alias Ive Andrića, i, svakako, Njegoša, Srbima je kronično baždaren i mitovima i lažima održavan jedan mentalni kod čije su žrtve svi oko njih, a na kraju će, najvjerovatnije, i oni sami biti žrtve tog vlastitog mentalnog koda.
Od srpske javnosti se skrivaju činjenice da je podosta Srba bilo aktivno u ustašama i vrhunskoj politici Nezavisne države Hrvatske. Naprimjer, veoma uvaženi član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora Nezavisne države Hrvatske bio je dr Savo Besarović, inače bliski prijatelj Dr Ante Pavelića.
Članovi Hrvatskog državnog sabora u tom sazivu bili su Srbi dr Svetislav Šumanović, vice-ban Hrvatske i Slavonije od 1903 do 1906 godine, te predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba od 1929 do 1941. godine, kao i Uroš Doder. (Jozo Tomasevich, War and revolution in Yugoslavia 1941 – 1945. Stanford University Press, 2001) Kasnije, nakon propasti NDH, doktor Svetislav Šumanović je uspio emigrirati, a doktor Sava Besarović nije ni pokušavao bježati, jer je mislio da za to nema nikakvog razloga. Međutim, partizani su mislili drukčije.
Doktor Besarović je osuđen na smrt nakon kratkog procesa održanog 16. jula 1945 godine pred “narodnim sudom”. Prema pozdanim svjedočanstvima i izvorima on je neposredno prije izvršenja smrtne kazne uzviknuo: “Imao sam čast da sam bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Umirem kao Hrvat za svoju domovinu Hrvatsku. Živio doktor Ante Pavelić. Živio hrvatski narod!“ (“Hrvatska”, Buenos Aires, Argentina, 5. ožujka 1952). Ostao je veoma poštovan u ustaškoj emigraciji.
Ministar “bez lisnice” u Vladi NDH bio je i magistar farmacije Ljubomir Pantić, apotekar iz Bijeljine. On je u aprilu1945 godine utekao iz Hrvatske zajedno sa ostalim ustaškim glavešinama. Međutim, Ljubomir Pantić je shvatio da bi mogao biti lako uhvaćen i isporučen Jugoslaviji, odnosno izvjesnoj sudbini partizanskog “milosrđa”, pa je nekako uspio stupiti u vezu sa svojim uticajnim rođakom Rodoljubom Čolakovićem - Roćkom, jednim od Titovih najvjernijih pouzdanika. Nakon nepunih pet mjeseci provedenih u emigraciji Pantić se uspio vratiti u Jugoslaviju i predati komunističkim vlastima. Pošto je, kako je spomenuto, imao utjecajnog rođaka Rodoljuba Čolakovića - Roćka proveo je u zatvoru samo tri i po mjeseca, pa je nakon toga bez suđenja pušten da slobodno živi u Beogradu. Čak je dobio i državnu penziju. (Dennis Barton, Croatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007)
Srbin, general Đuro Grujić, osoba od najvećeg Pavelićeva povjerenja, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga je na procesu pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu, u septembru 1945 godine izjavio: ”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)
Ko su bili ostali Srbi na tako važnim pozicijama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?
Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.
Slika 1 - General-pukovnik Fedor Dragojlov
Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi: general Jovan Iskrić, general Mihajlo Lukić, general Miroslav Opačić, ustaški krilnik i general Dušan Palčić, general Milan Desović, zrakoplovni general Đuro Dragičević, te zrakoplovni general Milan Uzelac.
General Mihajlo Lukić
Zrakoplovni general Milan Uzelac
Veoma je interesantno da su nakon rata skoro svi pomenuti pravoslavni generali, odnosno Srbi generali u NDH prošli mnogo bolje od svih ostalih hrvatskih visokih dužnosnika te propale države.
General Đuro vitez Grujić osuđen je u Beogradu na smnrtnu kaznu i strijeljan je 24.septembra 1945 godine.
Jovan Iskrić je umro kao penzioner 1961 godine u Zagrebu.
Mihajlo Lukić je osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a dalja sudbina mu je nepoznata.
Dušan Palčić je umro kao penzioner 1963 godine u Zagrebu.
Milan Desović je bio osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu.
Zvonimir Strimaković je izdržao svih dvadeset godina robijašnice Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini. Čvrst karakter! Svaka mu čast!
Milan Uzelac je bio u zatvoru oko dvije godine, pa je navodno pušten sa dugogodišnje robije na intervenciju iz samih komunističkih vrhova. Umro je 1954 godine u Zagrebu.
Đuro Dragičević je uspio pobjeći i umro je u Austriji.
Fedor Dragojlov je uspio pobjeći i umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.
Od onih takozvanih „sitnijih riba “ mislim da svakako treba spomenuti poznatog ustašu-koljača Marka Šarca. On je do Drugog svjetskog rata bio Srbin sa dna kace, a od nastanka Nezavisne države Hrvatske ustaša sa još dubljeg dna kace. Taj notorni koljač je bio ustaški tabornik u Tornju i Pakracu, a kasnije logornik u Pakracu. Bio je čovjek od osobnog povjerenja pukovnika Maksa Luburića, u stvari njegova desna ruka za područje Pakraca, Lipika, odnosno Zapadne Slavonije. (Dane Pavlica, Stratišta oko Papuka i Psunja, Zavičajno udruženje Slavonaca, Beograd, 2007)
Marko Šarac je strijeljan kao ratni zločinac 1946. godine zbog niza počinjenih masovnih zločina nad svojom braćom i sestrama Srbima i Srpkinjama u selima oko Pakraca. I dan danas ga se sjećaju poslijeratne generacije Srba i to ne samo onih iz Hrvatske, već čak i neki stariji Srbi koji žive ovdje u Australiji.
Ne bi bilo korektno ne spomenuti krvoločnu ustašicu Milku Obradović, Srpkinju koja se valjda „dokazivala“ pred kolegicama ustašicama u logoru Stara Gradiška, vršeći grozne zločine, a posebno s velikim uživanjem nad srpskom djecom i Srpkinjama.
Po zlu je bio poznat i jasenovački koljač Mile Vasić, Srbin, koji je u tom logoru smrti sa posebnim zadovoljstvom klao i ubijao maljem baš svoje Srbe. Osim Vasića u Jasenovcu je goleme zločine napravila grupa srpskih Cigana (Roma) koje su ustaše pohvatale po Lici i dopremile u Jasenovac. Oni su se, međutim, nekako najprije izborili za pozicije grobara, a kasnije i egzekutaora, odnosno koljača. Živjeli su relativno slobodni, ponajviše u selu Uštice koje se nalazilo na prostoru između Save i Une. Međutim, niti jedan od tih Cigana-pravoslavaca nije dočekao kraj rata. Ustaše su ih, kao neugodne svjedoke, sve pobile u aprilu 1945. godine.
Eto tako je to bilo. Uglavnom, nije bilo baš sve crno-bijelo.
https://www.bosnjackooko.com/index.php?option=com_content&view=article&id=429:srbi-u-ustaama-i-politikom-vrhu-ndh-nije-ba-sve-bilo-crno-bijelo&catid=40:the-community&Itemid=68
_________________
https://i.servimg.com/u/f25/20/30/76/79/flag-k10.jpg
"Snažni su duhom, njihova je vojska ustrajna jer brani svoju DOMOVINU"
michaellcmacha- Posts : 21325
2015-08-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
ma ne kod srijemske mitroviceSerbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:pa eto nisam bio precizan ali ajmo reći da sam mislio na jugoistok srbije i sjever makedonije, ajmo reći od zaječara preko paraćina, pa prema kruševcu i onda dolje prema leskovcu... eto za taj dio znam iz prve ruke bilo srbija bilo makedonija.... u beogradu sam radio prije rata ktstrofa, pazova isto bzvz, laćarak sve munjeno i pijano... futog tak tak, u paraćinu imam dobrog poznanika, odličan čovjek i domaćin...Serbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:pa nije u redu da sad toliko relativiziraš... ako ne može drugačije onda pošteno... srbi u srbiji pogotovo u ruralnim sredinama su vrlo vjerojatno najgostoljubiviji ljudi na svijetu, a zasigurno na balkanu uključujući i hrvatsku i sloveniju... to mogu potvrditi za vrijeme prije 30 i kusur godina, i nevezano za gostoljubivost prema vojsci nego općenito... mi hrvati u globalu smo indiferentni, a pojedini npr gornja posavina, ne bi jaje za jaje dali, ma ni čašu vode...Serbia Strong wrote:Jedino šta je bolje u HR u odnosu na SRB su bolji putevi. Ovajo isto sranje, samo drugo pakovanje...
Jedna od najglupljih i neistinitih deviza je ,,što južnije, to tužnije”.
U Srbiji kada kreneš sa severa dole, ljudi su sve topliji i empatičniji prema drugima, a pogotovo prema gostima, ali su zato u Makedoniji ljudi još veći carevi po tom pitanju. Tazbinske veze imam dole, pa odlično znam. Od južnjaka, a pogotovo Makedonaca nema boljih domaćina. Ma uzajmiće se, samo da te kao kralja dočeka...
Laćarak, ono selo kod Šapca?
michaellcmacha- Posts : 21325
2015-08-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
Tu treba spomenuti i Delka Bogdanića,jednog od najvećih koljača u Lici.Gnječ wrote:Srbi u ustašama i političkom vrhu NDH – nije baš sve bilo crno-bijelo
Mnogi Srbi pojma nemaju da je jedan broj njihove braće bio veoma odan ustašama i vlasti Nezavisne države Hrvatske. Bilo je Srba koji su se „proslavili“ kao ustaški koljači koji su baš sa posebnim zadovoljstvom sadistički mučili i na najzvjerskiji način ubijali svoje sunarodnjake.
Jedna jama koju je napunio Srbima,kasnije su prozvali Bogdanića jama.
Također Srbin,koji je prešao na katoličku vjeru i da bi se dokazao postao je krvnik vlastitog naroda.
Kao i 100-tinjak godina prije njaga islamizirani Srbin Mihajlo Latas,poznatiji kasnijekao Omer paša,rodom iz Janje Gore kod Plaškog.
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
michaellcmacha wrote:ma ne kod srijemske mitroviceSerbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:pa eto nisam bio precizan ali ajmo reći da sam mislio na jugoistok srbije i sjever makedonije, ajmo reći od zaječara preko paraćina, pa prema kruševcu i onda dolje prema leskovcu... eto za taj dio znam iz prve ruke bilo srbija bilo makedonija.... u beogradu sam radio prije rata ktstrofa, pazova isto bzvz, laćarak sve munjeno i pijano... futog tak tak, u paraćinu imam dobrog poznanika, odličan čovjek i domaćin...Serbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:
pa nije u redu da sad toliko relativiziraš... ako ne može drugačije onda pošteno... srbi u srbiji pogotovo u ruralnim sredinama su vrlo vjerojatno najgostoljubiviji ljudi na svijetu, a zasigurno na balkanu uključujući i hrvatsku i sloveniju... to mogu potvrditi za vrijeme prije 30 i kusur godina, i nevezano za gostoljubivost prema vojsci nego općenito... mi hrvati u globalu smo indiferentni, a pojedini npr gornja posavina, ne bi jaje za jaje dali, ma ni čašu vode...
Jedna od najglupljih i neistinitih deviza je ,,što južnije, to tužnije”.
U Srbiji kada kreneš sa severa dole, ljudi su sve topliji i empatičniji prema drugima, a pogotovo prema gostima, ali su zato u Makedoniji ljudi još veći carevi po tom pitanju. Tazbinske veze imam dole, pa odlično znam. Od južnjaka, a pogotovo Makedonaca nema boljih domaćina. Ma uzajmiće se, samo da te kao kralja dočeka...
Laćarak, ono selo kod Šapca?
Da, da. Majur je kod šapca...
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
je Majur kod Šapca ko moj Majur kod Kostajnice... otud mi je bio nadređeni u BLSerbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:ma ne kod srijemske mitroviceSerbia Strong wrote:michaellcmacha wrote:pa eto nisam bio precizan ali ajmo reći da sam mislio na jugoistok srbije i sjever makedonije, ajmo reći od zaječara preko paraćina, pa prema kruševcu i onda dolje prema leskovcu... eto za taj dio znam iz prve ruke bilo srbija bilo makedonija.... u beogradu sam radio prije rata ktstrofa, pazova isto bzvz, laćarak sve munjeno i pijano... futog tak tak, u paraćinu imam dobrog poznanika, odličan čovjek i domaćin...Serbia Strong wrote:
Jedna od najglupljih i neistinitih deviza je ,,što južnije, to tužnije”.
U Srbiji kada kreneš sa severa dole, ljudi su sve topliji i empatičniji prema drugima, a pogotovo prema gostima, ali su zato u Makedoniji ljudi još veći carevi po tom pitanju. Tazbinske veze imam dole, pa odlično znam. Od južnjaka, a pogotovo Makedonaca nema boljih domaćina. Ma uzajmiće se, samo da te kao kralja dočeka...
Laćarak, ono selo kod Šapca?
Da, da. Majur je kod šapca...
michaellcmacha- Posts : 21325
2015-08-08
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
max123 wrote:cuj,objasnit.ima da ti nacrtam...Gnječ wrote:max123 wrote:nisu to bili "srbi" vec pravoslavni Hrvati.picka mu materina, kad cete vi crveni debili napokon svladat gradivo.pavelicu,a prije njega,starcevicu,nije bio cilj pobiti tamo neke "srbe".nego objediniti sve etnicke Hrvate,nebito koje vire bili.ta ideja postoji jos od pavla vitezovica...
kužim, srbi su ustvari hrvati pravoslavne vjere a hrvati su ustvari srbi katoličke vjere. ustaše su srbi tj hrvati pravoslavci a četnici su hrvati tj. srbi katolici ? znači iz Hrvatske su protjerani ustaše srbi tj. hrvati katolici? ne kužim daj ti meni to natanane objasni južni slaveni bosanci su nesvrstani? nemojmo ić na šipce to bi trajalo deset dugih godina forumašenja skoncentriši se ti komšija na ovo čekaj malo jel si komšija ili susjed? u Hrvatskoj žive hrvati koji su ustvari srbi a u Srbiji žive srbi koji su u stvari hrvati. jel to to?
ne. da ti malo korigiram granicu tvoje ustaške četničke? NDH
gle:
Guest- Guest
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
Gnječ wrote:vuksadinare wrote:Jbg..onda je stanojko ustasa
je, a ti si četnik jer su se hrvatske vojne jedinice u hercegovini vojnoj krajini zvale čete a hrvati četnici. kako je kasnije došlo do zamjena imena to je enigma. možda negdje piše ali ja neznam. siguran jesam da su srbi ustaše a hrvati četnici. mislim uglavnom na balkanu neznaš ko koga jebe.
_________________
.
Yehudim- Posts : 4913
2018-03-06
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
- Vojvoda Stevan sa svojim ustašama u Makedoniji -
_________________
.
Yehudim- Posts : 4913
2018-03-06
Re: Srpska premijerka Brnabić nazvala Albance 'šumskim ljudima' i dobila rampu za ulazak na Kosovo
ivi tvoji đedovi iz like mjenjali vjeru i naciju ko carapejastreb wrote:Tu treba spomenuti i Delka Bogdanića,jednog od najvećih koljača u Lici.Gnječ wrote:Srbi u ustašama i političkom vrhu NDH – nije baš sve bilo crno-bijelo
Mnogi Srbi pojma nemaju da je jedan broj njihove braće bio veoma odan ustašama i vlasti Nezavisne države Hrvatske. Bilo je Srba koji su se „proslavili“ kao ustaški koljači koji su baš sa posebnim zadovoljstvom sadistički mučili i na najzvjerskiji način ubijali svoje sunarodnjake.
Jedna jama koju je napunio Srbima,kasnije su prozvali Bogdanića jama.
Također Srbin,koji je prešao na katoličku vjeru i da bi se dokazao postao je krvnik vlastitog naroda.
Kao i 100-tinjak godina prije njaga islamizirani Srbin Mihajlo Latas,poznatiji kasnijekao Omer paša,rodom iz Janje Gore kod Plaškog.
vuksadinare- Posts : 100240
2015-09-08
Page 3 of 4 • 1, 2, 3, 4
Similar topics
» Uf ovo je gore od uvjeta za Kosovo za ulazak u EU!Eu pod točkom 2 kao uvjet za ulazak u EU traži od Srbije prekid specijalnih odnosa sa Republikom Srpskom
» premijerka dobila sina !?
» Srpska i britanska premijerka oči u oči....
» Srpska premijerka na raportu kod ruskog ambasadora
» Srpska premijerka i njezina djevojka očekuju bebu
» premijerka dobila sina !?
» Srpska i britanska premijerka oči u oči....
» Srpska premijerka na raportu kod ruskog ambasadora
» Srpska premijerka i njezina djevojka očekuju bebu
Page 3 of 4
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum