Napadnuti saudijski tankeri

Odma skočila cijena nafte

https://www.alo.rs/vesti/svet/napadnuti-saudijski-tankeri-koji-su-prevozili-naftu-za-ameriku-ugrozena-bezbednost-ovo-je-zavera-orkestrirana-od-onih-koji-zele-zlo/228726/vest

Mossad ili CIA. Zapravo, čak vjerojatnije Mossad jer je potreban casus belli u slučaju da se Trumpu ipak ne ratuje 

Trumpu se ne ratuje , zato ja očekujem napad Francuza tamo jer nešto tako Nostradamus spominje.

RayMabus wrote:Trumpu se ne ratuje , zato ja očekujem napad Francuza tamo jer nešto tako Nostradamus spominje.

Ne, ovako pokvaren i prepreden može biti samo Mossad.

melkior wrote:

RayMabus wrote:Trumpu se ne ratuje , zato ja očekujem napad Francuza tamo jer nešto tako Nostradamus spominje.

Ne, ovako pokvaren i prepreden može biti samo Mossad.

I da, zaboravih reći, učinkovit    Bravo Izraelci 

A pratimo , Francuska ima veliku vojnu suradnju sa UAE a to se sve dešava ispred njihove obale.

RayMabus wrote:A pratimo , Francuska ima veliku vojnu suradnju sa UAE a to se sve dešava ispred njihove obale.

Sorry, ali ipak je Mossad u pitanju. Najveći interes za rat Amerike s Iranom ima upravo Izrael, a najsposobnija tajna služba za bilo kakve operacije i sabotaže bez izuzetka jest izraelska.  I uostalom, još sjebu i Saudijce koje ne vole, ali su navodno na istoj strani, dvije muhe jednim udarcem. Francuzi jednostavno nemaju takvu sposobnost strateškog razmišljanja, niti spretnost prikrivanja vlastitih tragova.

VELIKA ANALIZA MOGUĆEG SUKOBA U PERZIJSKOM ZALJEVU:
Može li Iran, i čime, stvarno potopiti američki nosač zrakoplova i bi li tada Teheran završio kao Hirošima?
PIŠE: D. Marjanović | Foto: Ispaljivanje iranskih protubrodskih raketa, montaža (izvori detalja: Islamic Republic News Agency | WikiMedia)5 Objavljeno: 13. svibanj '19.
Napetosti između Irana i SAD-a rastu iz dana u dan, a sada već gotovo iz sata u sat. Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln na putu je prema Perzijskom zaljevu i trebao bi uskoro biti tamo. Zašto je poslan? Iz SAD-a tvrde kako postoji konkretna opasnost od iranskog napada te kako im pojačanje treba za obranu. Dakako, iranska strana situaciju vidi potpuno obrnuto te navode kako se SAD sprema napasti Iran. Tko je u pravu? Dovoljno je reći kako ovo američko gomilanje naoružanja opasno podsjeća na pripremu njihove invazije na Irak. Nije Iran taj koji gomila vojsku pred nečijim granicama već SAD. Tko je kome veća prijetnja ne bi uopće trebala biti tema rasprave, jer to je sasvim jasno. Pitanje je pak što će Iran učiniti - hoće li strpljivo čekati na američki udar ili će se odlučiti na vrlo opasan "preventivni napad"? Krenimo s prvom mogućnošću jer nešto konkretno ima se za reći glede toga - naime, vrlo je vjerojatno da Iran niti nema opciju čekati na "prvi napad" od strane SAD-a jer...


Iran nema niti opciju da čeka na napad SAD nego mora prvi udariti

melkior wrote:

RayMabus wrote:A pratimo , Francuska ima veliku vojnu suradnju sa UAE a to se sve dešava ispred njihove obale.

Sorry, ali ipak je Mossad u pitanju. Najveći interes za rat Amerike s Iranom ima upravo Izrael, a najsposobnija tajna služba za bilo kakve operacije i sabotaže bez izuzetka jest izraelska.  I uostalom, još sjebu i Saudijce koje ne vole, ali su navodno na istoj strani, dvije muhe jednim udarcem. Francuzi jednostavno nemaju takvu sposobnost strateškog razmišljanja, niti spretnost prikrivanja vlastitih tragova.

Nisam rekao da nije al navući će Francuze.

RayMabus wrote:VELIKA ANALIZA MOGUĆEG SUKOBA U PERZIJSKOM ZALJEVU:
Može li Iran, i čime, stvarno potopiti američki nosač zrakoplova i bi li tada Teheran završio kao Hirošima?
PIŠE: D. Marjanović | Foto: Ispaljivanje iranskih protubrodskih raketa, montaža (izvori detalja: Islamic Republic News Agency | WikiMedia)5 Objavljeno: 13. svibanj '19.
Napetosti između Irana i SAD-a rastu iz dana u dan, a sada već gotovo iz sata u sat. Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln na putu je prema Perzijskom zaljevu i trebao bi uskoro biti tamo. Zašto je poslan? Iz SAD-a tvrde kako postoji konkretna opasnost od iranskog napada te kako im pojačanje treba za obranu. Dakako, iranska strana situaciju vidi potpuno obrnuto te navode kako se SAD sprema napasti Iran. Tko je u pravu? Dovoljno je reći kako ovo američko gomilanje naoružanja opasno podsjeća na pripremu njihove invazije na Irak. Nije Iran taj koji gomila vojsku pred nečijim granicama već SAD. Tko je kome veća prijetnja ne bi uopće trebala biti tema rasprave, jer to je sasvim jasno. Pitanje je pak što će Iran učiniti - hoće li strpljivo čekati na američki udar ili će se odlučiti na vrlo opasan "preventivni napad"? Krenimo s prvom mogućnošću jer nešto konkretno ima se za reći glede toga - naime, vrlo je vjerojatno da Iran niti nema opciju čekati na "prvi napad" od strane SAD-a jer...


Iran nema niti opciju da čeka na napad SAD nego mora prvi udariti

Slideći put kad budeš htija copy-paste tekst sa advancea, zamoliš fino mene, jerbo ja plaćam tam tu skupu pretplatu, a ne ovak, staviš prvi pasus, i ljudima upitnici iznad glave jer...???

RayMabus wrote:

melkior wrote:

RayMabus wrote:A pratimo , Francuska ima veliku vojnu suradnju sa UAE a to se sve dešava ispred njihove obale.

Sorry, ali ipak je Mossad u pitanju. Najveći interes za rat Amerike s Iranom ima upravo Izrael, a najsposobnija tajna služba za bilo kakve operacije i sabotaže bez izuzetka jest izraelska.  I uostalom, još sjebu i Saudijce koje ne vole, ali su navodno na istoj strani, dvije muhe jednim udarcem. Francuzi jednostavno nemaju takvu sposobnost strateškog razmišljanja, niti spretnost prikrivanja vlastitih tragova.

Nisam rekao da nije al navući će Francuze.

Francuzi se svuda guraju kao muhe na govno, ali nemaju kapaciteta da dovrše započeto, uvijek ambicije veće od mogućnosti    Pere ih Napoleonov kompleks veličine, tu bi bilo posla za Freuda

melkior wrote:

RayMabus wrote:

melkior wrote:

RayMabus wrote:A pratimo , Francuska ima veliku vojnu suradnju sa UAE a to se sve dešava ispred njihove obale.

Sorry, ali ipak je Mossad u pitanju. Najveći interes za rat Amerike s Iranom ima upravo Izrael, a najsposobnija tajna služba za bilo kakve operacije i sabotaže bez izuzetka jest izraelska.  I uostalom, još sjebu i Saudijce koje ne vole, ali su navodno na istoj strani, dvije muhe jednim udarcem. Francuzi jednostavno nemaju takvu sposobnost strateškog razmišljanja, niti spretnost prikrivanja vlastitih tragova.

Nisam rekao da nije al navući će Francuze.

Francuzi se svuda guraju kao muhe na govno, ali nemaju kapaciteta da dovrše započeto, uvijek ambicije veće od mogućnosti    Pere ih Napoleonov kompleks veličine, tu bi bilo posla za Freuda

Da , zato i jesu lakši ulov od Amerikanaca da ih Mosad navuće na tanki led.

AlfaOmega wrote:

VELIKA ANALIZA MOGUĆEG SUKOBA U PERZIJSKOM ZALJEVU:Može li Iran, i čime, stvarno potopiti američki nosač zrakoplova i bi li tada Teheran završio kao Hirošima?

PIŠE: D. Marjanović | Foto: Ispaljivanje iranskih protubrodskih raketa, montaža (izvori detalja: Islamic Republic News Agency | WikiMedia)


Napetosti između Irana i SAD-a rastu iz dana u dan, a sada već gotovo iz sata u sat. Američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln na putu je prema Perzijskom zaljevu i trebao bi uskoro biti tamo. Zašto je poslan? Iz SAD-a tvrde kako postoji konkretna opasnost od iranskog napada te kako im pojačanje treba za obranu. Dakako, iranska strana situaciju vidi potpuno obrnuto te navode kako se SAD sprema napasti Iran. Tko je u pravu? Dovoljno je reći kako ovo američko gomilanje naoružanja opasno podsjeća na pripremu njihove invazije na Irak. Nije Iran taj koji gomila vojsku pred nečijim granicama već SAD.
Tko je kome veća prijetnja ne bi uopće trebala biti tema rasprave, jer to je sasvim jasno. Pitanje je pak što će Iran učiniti - hoće li strpljivo čekati na američki udar ili će se odlučiti na vrlo opasan "preventivni napad"? Krenimo s prvom mogućnošću jer nešto konkretno ima se za reći glede toga - naime, vrlo je vjerojatno da Iran niti nema opciju čekati na "prvi napad" od strane SAD-a jer SAD može, po običaju, iskonstruirati situaciju na način da se njihov napad predstavlja kao "reakcija" na iranski.
Američki državni tajnik Mike Pompeo ovih dana jasno je otvorio sve prozore mogućnosti na temelju kojih SAD može napasti Iran. Poručio je kako će SAD "silovito i odlučno" djelovati ako (sortirajmo to po točkama):
1) Iran napadne SAD (odnosno američku vojsku).
2) Iran napadne nekog od američkih saveznika.
3) Iran djeluje protiv "interesa" SAD-a ili američkih saveznika.
4) Određene snage povezane s Iranom djeluju prema bilo kojoj od gornjih točaka.
Drugim riječima, SAD ima toliko otvorenih mogućnosti da može, ako poželi, Iranu proglasiti rat već danas te tu istu agresiju predstaviti kao "obrambenu misiju". Može, u krajnjoj liniji, reći kako su zabilježene kretnje iranskih (ili pro-iranskih) snaga u blizini Golanske visoravni (koju SAD sada, zahvaljujući Trumpovom potpisu, smatra sastavnim dijelom Izraela) te kako je to već "ugroza interesa američkih saveznika". Dakle, ne treba čekati na nešto konkretno od strane Irana, SAD-u to ne treba, može si složiti situaciju kakvu želi i osloniti se na široku medijsku podršku, isto kao što može primjerice, a to smo naučili ove godine, priznati bilo koga za predsjednika (slučaj Venezuele).
Pentagon je poslao B-52 bombardere u Katar, negdje na putu su i Patriot raketni sustav, a spomenuti nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln trebao bi se uskoro pojaviti u Perzijskom zaljevu. Koji im je cilj? Tri su moguća cilja:
1) Napasti Iran.
2) Osigurati da Iran ništa "radikalno" ne poduzima (zatvaranje Hormuškog tjesnaca) dok im SAD priteže sankcije (i dalje su odlučni u namjeri da potpuno zavrnu iranski eksport nafte).
3) Da samom prisutnošću i prijetnjom natjeraju Iran na političko popuštanje - Trump je rekao što želi (potpuno uklanjanje nuklearnog programa iz Irana). Ili pak - što bi bila stavka b) ove točke 3. - svojom prisutnošću izazovu unutarnju pobunu unutar Irana koja bi eskalirala do smjene režima, odnosno do gašenja Iranske revolucije i tamošnje teokratske vlasti.
Ovo zadnje vjerojatno mogu odmah prekrižiti. Naime, SAD nije uspio provesti smjenu režima ni u Venezueli, a situacija je tamo daleko teža (po narod) nego u Iranu, a i elementi za provedbu su daleko brojniji - jedan Juan Guaido i nakon pokušaja državnog udara relativno slobodno organizira skupove u Caracasu prijeteći novim "akcijama" iako je označio sve kvačice veleizdaje. U Teheranu bi to bilo nezamislivo, uslijedile bi vjerojatno smrtne kazne bez ili s minimalnim suđenjem.
Dakle ostaju nam opcije napada na Iran ili strogog kontroliranja iranskih poteza u Perzijskom zaljevu. To su trenutačni američki ciljevi. Iranske opcije su pak ove:
1) Pripremati se za obranu u slučaju napada
2) Popustiti Trumpovim zahtjevima
3) Pripremati se, možda čak i izvesti, preventivni, odnosno prvi napad
Do popuštanja će jako teško doći jer zapravo nema tko ni popustiti. Da se danas umjerene frakcije, predvođene predsjednikom Rouhanijem i njegovim ministrom vanjskih poslova Zarifom, čak i odluče za popuštanje iza njih stoje veće sile od njih samih koje si to nikada neće dozvoliti - u prvom redu ajatolah Hamnei i klerikalni krug, a odmah iza njih (ili ispred?) moćna iranska Revolucionarna garda.
Što se tiče pripreme za obranu, to i nije neki novi proces, Iran se aktivno priprema za obranu (i morao se i braniti) još od revolucije 1979. godine. Tada je SAD upregnuo snage svojeg ondašnjeg saveznika Saddama Husseina koji je otpočeo velikih rat protiv Irana koji je trajao cijelo desetljeće, 80-ih godina, ali na kraju nije uspio (te će kasnije biti eliminiran od strane svojih dojučerašnjih američkih prijatelja koji su ga bodrili da uništi Iran).
Dakle, jedina konkretna nepoznanica o kojoj trebamo govoriti je iranski potencijalni preventivni napad. Kada pak govorimo o njemu onda se jedna meta nameće sama od sebe - američki nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln. Štoviše, iz iranske Revolucionarne garde već su poručili tijekom vikenda da će prisutnost ovog velikog američkog broda biti "prilika, a ne prijetnja". Prilika za što? Za upravo ovo o čemu govorimo - preventivni napad, ili siloviti kontra-napad u slučaju da SAD zapuca prvi.
USS Abraham Lincoln ne dolazi sam - uz njega prema Perzijskom zaljevu plovi i Nosačka udarna skupina 12 (Carrier Strike Group 12) u kojoj se nalazi niz ratnih brodova: raketna krstarica USS Leyte Gulf, razarač USS Mitscher, razarač USS Winston S. Churchill, razarač USS Gonzalez, razarač USS Mason, razarač USS Nitze, i španjolska fregata Mendez Nunez (za malo "multinacionalnog" legitimiteta).
Dakako, najveći igrač u ovoj priči je svakako USS Abraham Lincoln. U funkciji je od 1989. godine, a prije godinu dana prošao je opsežnu renovaciju. Dugačak je preko 330 metara, putuje brzinom od oko 35 nautičkih milja po satu, a pogonjen je nuklearnim pogonom kao i drugi nosači iz klase Nimitz. Na njemu se nalazi oko 5,600 osoba - od toga je oko 3,200 članova posada dok su ostatak pripadnici zračnih snaga. Najvažniji je podatak u ovom kontekstu dakako njegov kapacitet, a on je popriličan - na USS Abraham Lincoln stane ukupno 90 zrakoplova (što onih s fiksnim krilima, što helikoptera). Većinom se na njemu u ovom trenutku nalaze američki moderni lovci F/A-18 Super Hornets, a tu su također i zrakoplovi za elektroničko ratovanje EA-18G, E-2 Hawkeye za detekciju, kao i veći broj helikoptera za razne operacije.
U regiji SAD također raspolaže s F-15C Eagle lovcima (s raketama zrak-zrak). Nedavno su stigli i spomenuti B-52 bombarderi - riječ je o bombarderima koji mogu nositi konvencionalne, ali i nuklearne bombe (nosivost im je oko 30 tona). Patriot raketni sustavi su također na putu, a isti bi mogli poslužiti kao eliminatori potencijalnih iranskih raketnih napada.
Drugim riječima, poprilična gužva očekuje se uskoro u Perzijskom zaljevu.
Pitanje - može li Iran uništiti američki nosač zrakoplova? SAD su godinama tvrdili da ne može, Iran pak još od 2015. tvrdi kako imaju te mogućnosti, a te godine, za vrijeme vojnih vježbi "Uzvišeni prorok 9" na prostoru Hormuškog tjesnaca Iranci su čak izgradili i lažni američki nosač zrakoplova te su demonstrirali kako ga potapaju. Napad za vrijeme vježbi izveli su s protubrodskim raketama, minama, čak i sa simuliranim napadom komandosa koji su se helikopterima iskrcali na palubu "nosača zrakoplova".
U slučaju stvarnog sukoba teško da bi se iranski komandosi iskrcali na USS Abraham Lincoln, ali opasnost po američki nosač ipak postoji.
Spomenimo ovdje kako Iran zapravo ima "dvije mornarice" - tu je klasična Mornarice Islamske Republike (IRIN) koja raspolaže s većim brodovima (veličine fregate) i ima funkciju obrane i projekcije sile u Zaljevu, ali i šire (Indijski ocean). Zatim imamo i mornaričke snage iranske Revolucionarne garde (IRGCN), ona pak raspolaže s većim brojem malih, brzih i teško naoružanih brodova koji imaju cilj kontrole u blizini, odnosno u Perzijskom zaljevu, a naročito - u slučaju sukoba - na uskom prostoru Hormuškog tjesnaca. IRGCN također pod svojom kontrolom ima i protubrodske raketne sustave koji su montirani na iranskoj obali.
Ako bi Iranci krenuli na američki nosač onda bi krenuli u "roju", napadajući ga simultano s maksimalnim brojem raketa, iz raznih pravaca (pritom bi bile angažirane i iranske mornarice kojih na raspolaganju ima desetak). No, postoji nekoliko problema po Irance. Kao prvo, američki nosač sigurno neće doći ravno pred njihovu obalu. Držat će se podalje, na relativno sigurnom. Neki stručnjaci čak tvrde kako iranske snage ni ne mogu gađati na toj daljini - dok SAD može sa svojim zrakoplovima s lakoćom pokrenuti masovni napad na Iran. Drugo, čak i da se iranske snage uspiju dovoljno približiti nosaču, pitanje je imaju li u svojim kapacitetima dovoljno razorne snage koja bi ga "poslala na dno".
Iranske rakete koje su rađene po kineskim modelima, recimo Kowsar, imaju bojevu glavu od svega 100-injak kilograma, što bi teško nanijelo znatnu štetu američkom nosaču. Spomenimo pritom kako su Sovjeti za vrijeme Hladnog rata radili rakete specijalno dizajnirane za potapanje američkih nosača - iste su imale bojeve glave od 750 kilograma, a neke od njih (recimo Kh-22) imale su i nuklearne bojeve glave.
Nosač zrakoplova ne potapa se tek tako. Nadalje, SAD će ga cijelo vrijeme držati što je dalje moguće od iranskog dosega, a ako iranske snage krenu brzim brodovima na njega, kako se misle probiti kroz američku liniju obrane? Super Horneti obrušili bi se na iranske snage u velikom broju, a tu su i brojni 25 i 50 milimetarski topovi raspoređeni diljem nosača koji bi sistematski eliminirali sve brodove, dronove i što god Iran pošalje na njih.
Znači li to da su iranske prijetnje samo prazne prijetnje? Ovisi - ovisi o tome što sve Iran ima "spremno" za slučaj takvog sukoba. Poznato je da je Iran u najmanje dva navrata uspješno testirao svoju protubrodsku "kvazi-balističku" raketu Khalij Fars ("Perzijski zaljev") - ista ima na sebi eksplozivnu glavu od 650 kilograma i domet od 300 kilometara kao i poseban sustav za izbjegavanje presretanja. Tu je i teška protubrodska raketa Raad s navodnim radijusom od oko 360 km. Nešto lakša je Qader, s oko 200 kg bojevom glavom i dometom od 300 km.
Najveća moguća udaljenost od Irana u Perzijskom zaljevu je oko 350 kilometara, a Hormuški tjesnac širok je svega oko 80 kilometara.
Dakle, ako bi Iran mogao zaista pokrenuti jednu veliku "hordu" svojih brzih brodova, i ako na lageru ima i puno više raketa nego se misli da ima (Khalij Fars je jeftina za proizvodnju, lako se lansira i može se ispaljivati u "roju") - onda možda američki nosač i nije tako siguran kako neki analitičari i dan danas tvrde.
Izvan Perzijskog zaljeva na Bliskom istoku, po Omanskom zaljevu i drugdje, američki nosači i brodovi mogu ploviti bez ikakvog straha od Irana, ali kada uđu u sam Perzijski zaljev pravila igre se mijenjaju. To je "iranski teritorij", teritorij kojeg Iran nastoji maksimalno pokriti i neumorno radi na tome.
Odgovoriti na pitanje može li Iran uništiti američki nosač zrakoplova nije lako. Treba istaknuti i to kako su iranske dosadašnje vježbe, barem velika većina, izvođene na statičkim metama, što američka mornarica svakako nije. Mogućnost upravljanja kod iranskih raketa nije baš naročita. Moglo bi se teoretski dogoditi da USS Abraham Lincoln jednostavno "izbjegne" cijeli iranski roj (te sruši onaj manji dio koji ide ravno na njega) - naime komunikacije s raketom, po dizajnu, nema nakon što ista biva ispaljena. Ono što pak ide u prilog Irancima je činjenica da raketama treba svega nekoliko minuta da stignu do odredišta nakon ispaljivanja.
Moglo bi se na dugo i široko raspravljati o svakom aspektu takvog sukoba - jer riječ je iznimno kompleksnom pitanju koje također uključuje radare, detekciju, spremnost... niz tehnike morao bi funkcionirati savršeno, bez greške, da bi Iranci zaista mogli izvesti uspješni napad (a što je niz veći veća je i šansa da će se negdje javiti problem). Ipak, Iran nije laka meta koju bi SAD mogao tek tako eliminirati i ne može se tvrditi kako bi američki nosač u Perzijskom zaljevu u slučaju sukoba operirao "bez straha".
No, pretpostavimo hipotetički da Iran uspije uništiti američki nosač - tu ogromnu konstrukciju s 90-ak zrakoplova i oko 6,000 vojnog osoblja - bez obzira izvedu li to kao munjeviti preventivni napad, ili kao uspješnu akciju nakon početka sukoba (znatno teže - jer ako SAD napadne prvi odmah će krenuti u potpunu eliminaciju svih iranskih vojnih prijetnji). Kakva bi bila američka reakcija? Devastirajuća - u tom slučaju Iranu bi se moglo dogoditi ono što se Japanu dogodilo kad je izveo uspješan (skoro uspješan!) preventivni napad na SAD, odnosno američku mornaricu u Perl Harbouru - u takvom scenariju nije teško zamisliti da američka osveta bude strahovita, da Teheran na kraju prođe kao Hirošima (zapravo devastacija bi bila daleko veća jer i nuklearno oružje je danas daleko snažnije nego ono koje je poravnalo Hirošimu i Nagasaki 1945. godine). Tko bi branio Iran i zaustavio Amerikance da ponove strašan zločin s kraja Drugog svjetskog rata? Rusija i Kina? Ne izgleda baš - štoviše, takav najstrašniji scenarij, ako bi do njega došlo, djelomično bi se i izveo baš zbog Rusije i Kine, da im se pokaže kako se SAD neće "povući sa svjetske pozornice".

De-eskalacija ovih velikih napetosti bilo bi daleko najbolje moguće rješenje. Možemo se samo nadati da je ovo neki zlokobni blef sličan onom kada je Trump prijetio da će "potpuno uništiti Sjevernu Koreju" da bi nedugo zatim se grlio s njihovim predsjednikom i pokretao proces pregovora. No, kada govorimo o Iranu onda ne govorimo ni o Sjevernoj Koreji, ni o Venezueli, ni o Siriji, ni o Rusiji, ni o ijednoj drugoj zemlji koja se nalazi pod američkim pritiskom - Iran je ipak jedna malo posebnija priča, s posebnijim vodstvom i načinima gledanja na razvoj događaja oko sebe. Uz sve priče o "ruskoj prijetnji" na istoku Europe, jako je teško zamisliti da bi Rusija krenula u nekakav "preventivni napad" na Baltik, Švedsku, Poljsku ili što se sve već teoretizira u kontekstu ove velike paranoje (nemojmo se zavaravati - Donbas i Krim vrlo su posebne priče). No, Iran... je li moguće zamisliti da tvrda linija u Iranu dođe na ideju da je ovo idealna prilika za udarac američkom imperiju kojem već desetljećima javno "žele smrt"? Nijedna zemlja, nijedna vlast, nijedan režim, neće svojevoljno srljati u samoubojstvo, poteze koji vode ka vlastitoj destrukciji - osim ako nisu maksimalno pritisnuti uza zid, a i tada će se većina jednostavno srušiti, demontirati... Iran možda ne, Iran možda u trenutku maksimalnog pritiska ode dalje nego bi ijedna druga zemlja, čak i po cijenu svoje vlastite destrukcije (ako ona izgleda neminovna). To je pomisao koju će teško moći izbaciti iz glave tisuće američkih vojnika kada na nosaču i popratnim razaračima uplove u vode Zaljeva, jer nisu doma, na stranom su teritoriju, a zaljev se zove Perzijski.

O tome sam već pisao i ponovit ću, da su Rusi pametni, dali bi Irancima vlastite protubrodske rakete, a nakon toga se povukli u pozadinu i gledali razvoj događaja. Potop američkog nosača aviona bio bi devastirajući za globalni image američke vojne moći da prijeti svima ostalima, posebno Kini u Južnom kineskom moru. Nadalje, ako Rusi opskrbe Iran dovoljnom količinom oružja, takav proxy rat za njih bi bio najjeftinija opcija 
1. razvaljivanja američke vojne snage i utjecaja na Bliskom istoku
2. dugoročnog divljanja cijena nafte koja im samo ide u korist
3. poniženje SAD-a bi bilo nenadjebivo u globalnim razmjerima, a ruska cijena koju bi za to platili - minimalna
4. osveta za Ukrajinu

5. Bi li Iran riskirao vlastito uništenje ako će sa sobom povući Izrael? 
Jedna ili dvije prljave atomske bombe koje unese terorist u ruksaku u Tel Aviv i aktivira, bio bi izgledni kraj države Izrael, bez obzira na 200 nuklearnih bojevih glava kojima Izrael raspolaže, te praktički, dugotrajni poraz Amerike u globalnoj projekciji moći koju će nakon toga vrlo izgledno ekonomski zamijeniti Kina svojim novim putem svile i konačnim zajedničkim simultanim rusko-kineskim slomom petrodolara.

6. Rusi bi dugoročno izbacili iz igre naftne konkurente Saudijce odnosno temeljito bi sjebali OPEC. To bi dugoročno i Kinezima odgovaralo jer današnji OPEC ima sve atribute naftnog mafijaškog kartela. 
7. Divljačke cijene nafte natjerale bi Europu na ubrzanu zamjenu svih motora na fosilna goriva čišćim izvorima energije

8. Ako Amerika prva upotrijebi nuklearno oružje na Bliskom istoku, u bilo kojem sukobu s SAD-om Rusija će imati otvorenu vojnu podršku Kine, a Kina Rusije. SAD ima dovoljno kapaciteta da se  bori protiv Rusije i protiv Kine, ali udruženim snagama Kina i Rusija bi nanijele SAD-u poraz od kojeg se ne bi nikad oporavili. Zajamčeno uzajamno uništenje bi bilo daleko razornije za SAD.

9. Zbog svega navedenog vrlo je upitno koliko je Iran u ovom sukobu s SAD-om sam, a koliko ima prikrivenu vojnu i obavještajnu podršku Rusije i Kine, Rusije zbog poraza arhetipskog neprijatelja, Kine zbog vlastite ugroženosti nabave nafte, a i jedni i drugi su svjesni da ako Iran padne - oni su sljedeći na redu.

Rusija i Kina zapravo imaju vlastitog ISIL-ovca, terorista samoubojicu i kamikazu - Iran, preko kojeg će smjerati uništiti SAD (i Izrael), pogotovo Izrael, ukoliko svoju priliku vidi Turska.

Trump nije strateg nego napuhani kockar kojim upravlja poremećeni Bolton i prepredeni Trumpov zet Jared Kushner.