Washington ne nudi ništa osim bullying

Titanik Wall Streeta tone u hladne vode povijesti – Europske zemlje imaju šansu za spas

Nakon što je održan summit “Kina + 16”, koji je ulaskom u skupinu Grčke postao format “Kina + 17”, arapske zemlje i kineski vrh su sličan forum održali u Šangaju. Tamo se više od 10 novih zemalja pridružilo projektu Novog puta svile, a glasilo službena kineska agencija navodi kako je 17 arapskih zemalja potpisalo memorandume o razumijevanju o pristupanju Novog puta svile.

“Iako je Bruxelles silom uložio detant, Peking, naravno, zadržava svoje prioritete. Posebno je usredotočen na Grčku i Hrvatsku, a udvaranje Italije nakon potpisivanja memoranduma o razumijevanju s Novim putom svile će se također nastaviti”, za Asia Times piše Pepe Escobar.

Bruxelles se opire formatu “Kina + 17” jer ga vidi kao pokušaj Kine da podijeli Staru Europu i nove zemlje članice EU iz bivšeg socijalističkog tabora, kojima se sada pridružila i Grčka.


Od 15. do 25 travnja su u službenoj posjeti Grčkoj i Cipru američki senatori demokrat Bob Menendez i republikanac Marco Rubio, koji su ispred odbora za inozemne poslove američkog Kongresa s grčkim i ciparskim vlastima razgovarali o sigurnosti u istočnom Mediteranu, napetostima s Turskom, dok su posebnu pozornost posvetili na rješavanje kineske “prijetnje”. Grčki list Kathimerini javlja kako su dvojica utjecajnih senatora doputovali u uvjerenju da će istočni Mediteran biti sljedeća arena sukoba između Pekinga i Washingtona, baš u vrijeme kada Grčka, kao i mnoge europske zemlje, promiču bliže trgovinske veze s Kinom.

Nije potrebno naglašavati da američki dužnosnici ne nude ništa, što se vidjelo na primjeru Grčke, kojoj su savjetovali da s Izraelom i Ciprom ubrzaju uspostavu energetskog koridora od ležišta plina u istočnom Mediteranu do EU, a pala su i neslužbena obećanja da će američka vojska, ako Turska ne popusti u sporu oko nabave ruskih sustava S-400, svoja oružja iz baze Incirlik premjestiti u Grčku.

Službeno je svrha dolaska dvojice senatora usvajanje i implementacija američkog “Zakona o sigurnosnom i energetskom partnerstvu 2019.” (SEPA), koji bi zacementirao savez između Sjedinjenih Država, Izraela, Grčke i Cipra, a kao glavnu prijetnju navodi Rusiju, Kinu i nesigurnu Tursku hirovitog Erdogana.

Nije poznato hoće li nakon Atene i Nikozije Bob Menendez i Marco Rubio posjetiti Zagreb ili neku od ostalih europskih prijestolnica skupine “Kina + 17”, ali ako takvog susreta bude, jasno je da su dvojica senatora došla da nas upozore na strateško partnerstvo, koje je nespojivo s jačanjem kineskog poslovanja u Hrvatskoj i regiji općenito.

Hrvatska u središtu pozornosti Pekinga?

Međutim većina analitičara, uključujući kineske državne agencije, prenijeli su kako je kineski premijer Li Keqiang, uz hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, tijekom posjete Hrvatskoj proslavio završetak izgradnje prve faze 2,5 kilometara dugog mosta Pelješac kojeg je Kina gradi u uvali Mali Ston.

Matthew Ehret za Strategic Culture Foundation piše kako je ova ceremonija obilježila iznimnu pobjedu, a sljedećeg je dana inauguriran važan summit šefova država skupine “16 + 1” koja je vidjela Grčka kako postaje nova članica ovog saveza srednje i istočne Europe koji želi surađivati s Kinom.

Grčki premijer Alexis Tsipras je na summitu održanom 12. travnja izjavio je kako je to “ključan trenutak u globalnom i regionalnom razvoju” i “kako se mora izaći iz krize s novim modelima regionalne i globalne suradnje”. Sudjelovanje Grčke u ovom savezu, sada preimenovanom “Kina + 17”, proširilo je granice skupine, što je posebno važno jer je luka Pirej u Grčkoj strateška trgovačka ruta između istoka i zapada za inicijativu Novog puta svile u Europi, koja je usredotočena na povezivanje Kine i Europe brzim kopnenim i pomorskim vezama.

Grčka je bolno svjesna da opstanak njezine ekonomije i države ovisi o kineskom ambicioznom projektu, jer su programi EU koji su tražili od Atene štednju i privatizaciju donijeli samo smrt i očaj, kolaps zapošljavanja mladih, vrhunac stope kriminala i samoubojstva. Ne treba zaboraviti da ovaj preokret dolazi nakon entuzijazma Italije koja se kineskoj inicijativi na bilateralnoj razini pridružila 26. ožujka.

Uskoro će stvari biti jasnije, kada se u Pekingu krajem travnja bude održavao drugi summit inicijative Novog puta svile, na kojem će sudjelovati predstavnici 126 zemalja koje su već potpisale memorandum o razumijevanju za pristupanje kineskom projektu. U Peking će doći i izaslanstva tisuće međunarodnih tvrtki koje već sudjeluju ili žele sudjelovati u raznim projektila ovog mega-infrastrukturnog i ekonomskog pojasa.

Matthew Ehret podsjeća kako je prije sastanka na vrhu “17 + 1” potpisano i deset dodatnih sporazuma između Hrvatske i Kine, uključujući modernizaciju željezničkih pruga, posebno od Zagreba do luke Rijeka, onaj o suradnji između Huaweija i Hrvatskog telekoma i kineskih i hrvatskih važnih luka, cesta, zračnih luka, te u području obrazovanja i kulturne suradnje.

Inicijativa “Novog puta svile”, kao što je s pravom istaknuo Tsipras, nije samo još jedan skup infrastrukturnih programa osmišljenih kao protuteža zapadnoj hegemoniji, nego “novi model regionalne i globalne suradnje” koji se temelji na načelu uzajamnog razvoja i dugoročne misli, nikad viđene na Zapadu od smrti Franklina Roosevelta i nastanka anglo-američke “duboke države”.

Činjenica da je Kina u svibnju 2018. godine formalizirala sporazum o gospodarskoj i trgovinskoj suradnji s Euroazijskom ekonomskom unijom (EEU), koju predvodi Rusija, iznimno je važna jer uključuje pet zemalja, Rusiju, Bjelorusiju, Kazahstan, Armeniju i Kirgistan, izravno u kineski projekt. Kina je već uložila 98 milijardi dolara u realna gospodarstva EEU, uključujući u 168 projekata povezanih s “Novim putom svile”.

Novi razvojni model koji sve više osvaja zemlje središnje, istočne Europe, uz Grčku, Italiju i Euroaziju, pružio je dašak svježeg zraka građanima svijeta koji s očajem gledaju na transatlantski sustav koji ne radi ništa drugo nego traži posluh za skup inertnih pravila koja zahtijevaju samo štednju, hiperinflacijske bankovne prakse i dopuštaju tek kratkoročna ulaganja u realno gospodarstvo.

Tužni “Savez za multilateralizam” protiv Kine i Rusije

Tako se tehnokratska mobilizacija protiv “Novog puta svile”, koja je bila primjetna u Europskoj uniji i upornim pokušajima dva američka jastreba, Boba Menendeza i Marca Rubia, da tijekom proteklih dana grčku i Cipar uvukli u sigurnosni i energetski savez s Izraelom i Sjedinjenim Državama, mogu tumačiti kao odgovor na ovu novu paradigmu. Međutim ti napori se u konačnici mogu promatrati samo kao apsurdni pokušaji da se spasi sustav koji je već propao.

Uz hitan dolazak američkih senatora u Grčku i na Cipar, vrijedi spomenuti dvije nedavne operacije protiv “Novog puta svile”, novog operativnog sustava u kojem svi dobivaju. Prva je bila formiranje trilateralnog saveza između američke tvrtke Overseas Private Investment Corporation (OPIC), kanadske agencije za financije i razvoj FinDev i petnaest članica Europske unije, koji je objavljen 11. travnja. Tada je vršitelj dužnosti predsjednika i izvršnog direktora tvrtke OPIC, David Bohigian, potpisao je memorandum o razumijevanju s generalnim direktorom tvrtke FinDev Canada Paulom Lamontagneom i predsjednikom Europske razvojne financijske institucije (EDFI), Nannom Kleiterpom, koji je predstavljao 15 članica EU. Ovaj savez neizvjesne budućnosti je nastao nekoliko dana ranije prije “Saveza za multilateralizam” kojeg su Kanada, Njemačka, Francuska i Japan   utemeljili tijekom sastanka G7 u Francuskoj.

Iako je OPIC osnovan davne 1971. godine, njegova uporaba kao subverzivne sile protiv kineske inicijative je formalizirana je 30. srpnja 2018. godine, kada je stvoren trilateralni savez s Japanom i Australijom kako bi se financirala infrastruktura u pacifičkom području. Kao što smo rekli, 11. travnja je stvoren je drugi trilateralni savez, kojeg čine OPIC, FinDev i EDFI, koji bi, navodno trebao biti paralelni mehanizam financiranja infrastrukture.

Uzimajući u Kinu za metu, u priopćenju se navodi da će savez  “unaprijediti transakcijsku, operativnu i politiku suradnju među sudionicima i naglašava njihovu predanost pružanju snažne alternative neodrživim državnim modelima”.

Na tom je potpisivanju Bohigian izjavio: “Pokušavamo zadržati primjer za svijet o načinima na koji bi trebalo funkcionirati financiranje razvoja”,  jasno napadajući kineski “nesposobni” koncept financiranja razvoja i ignorirajući činjenicu da je više od 800 milijuna ljudi izravno izvučeno iz siromaštva upravo zbog kineskih ulaganja.

Bohigian se očito nada da će svijet ignorirati ogromno dužničko ropstvo i kaos koji se tijekom 50 godina širio dominacijom MMF-a i Svjetske banke, koji nigdje i nikada nisu doprinijeli rasutu nacija.

Iako su američki zakonodavci povećali izdvajanja za OPIC s 29 milijardi na 60 milijardi dolara tijekom jedne godine, nije predstavljen nijedan ozbiljan integrirani dizajn za razvoj i struktura uglavnom služi za održavanje sastanaka i razmjenu osmijeha i komplimenata.

Druga spomenuta operacija protiv Novog puta svile je njemačko-francusko-japansko-kanadski  “Savez za multilateralizam” u kojem je kanadska ministrica vanjskih poslova Chrystia Freeland na konferenciji za novinare u Francuskoj izjavila da je “Kanada formalno pristupila njemačkoj-francuskoj koaliciji, naoružana za spašavanje svjetskog poretka od uništenja od strane raznih svjetskih diktatora i autokrata”.

Iako Freeland ovdje nije spomenuo Trumpa, francuska veleposlanica u Kanadi, Kareen Rispal, bila je iskreniji u svojoj izjavi i rekla je kako “Trump ne voli multilateralizam”, navodeći njegovo povlačenje iz Pariškog klimatskog sporazuma, kritike upućene Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, Ujedinjenim narodima i NATO paktu.

“Šaljemo pogrešnu poruku svijetu ako mislimo da zato što gospodin Trump nije za multilateralizam ni mi,  mislim na zemlje kao što su Kanada, Francuska i Njemačka i mnoge druge, još uvijek čvrsto ne vjerujemo u njega”, rekla je Kareen Rispal.

Ali što je zapravo taj “Savez za multilateralizam”? Na osnivanju nisu iznesene nikakve stvarne politike. Nakon što se prašina slegla, čini se da nije ništa drugo do klub provokacija iz kojeg se urla na Putina, Xi Jinpinga, Trumpa i druge “loše ljude” koji ne žele počiniti masovno samoubojstvo pod zelenim New Dealom i tehnokratskom diktaturom.


FOTO: Donald Trump

Osvrnuvši se na ovaj razvoj događaja u Njemačkoj od 10. travnja, predsjednica Instituta Schiller, Helga Zepp-Larouche, navela je sljedeće: “Geopolitika mora biti bačena kroz prozor, a Novi put svile je put industrijalizacije Afrike, dok sa situacijom na Bliskom istoku može donijeti regiji mir, uspostaviti pristojno radno okruženje između Sjedinjenih Država, Rusije i Kine I to je ono što bi Europa trebala tražiti. A najbolji način da se to učini jest kada bi cijela Europa potpisala memorandum o razumijevanju s Novim putem svile. To bi bila najvažnija stvar za stabiliziranje svjetskog mira i prijelaz cijelog svijeta u drugu domenu.”

“Kako Rusija i Kina vode novu koaliciju nacija koje se bore za poštivanje načela suvereniteta i samorazvoja u okviru Novog puta svile, ukazala se velika nada, dok Titanik London Citya i Wall Streeta sve brže tone u hladne vode povijesti”, uvjeren je Matthew Ehret.

Ovo je umnogome točno, jer ako pogledate što nude raznorazne inicijative i savezi kojima se SAD i EU pokušavaju suprotstaviti nastanku stvarnog, a ne lažnog multipolarnog svijeta, koji bi bio redefinirani unipolarni svijet pod vodstvom zemalja liberalnih demokracija, onda tamo nema ničega. Nema nikakvih projekata, ideja, stvarne win-win suradnje, a prije svega nema novca. Dovoljno je pogledati i američki  “Zakon o sigurnosnom i energetskom partnerstvu 2019.” (SEPA), kojem je cilj hitno Grčku izvući iz daljnjih poslova s Kinom, iako je nakon kineske kupnje luke Pirej za to prilično kasno, kako bi shvatili da je dokument u početku pun površnih prijedloga, nakon čega slijedi niz uvreda i optužbi na račun Rusije i Kine, koje su “prijetnja globalnom miru i prosperitetu”.

U Europskoj uniji SAD promiču koncept infrastrukturnog i energetskog povezivanja unutar inicijative Baltik-Jadran-Crno more Baracka Obame i poljskog predsjednika Andrzeja Dude, koju je hrvatska predsjednika Kolinda Grabar-Kitarović predstavila kao svoju. Unutar te inicijative nije predstavljen nijedan revolucionarni projekt koji bi doprinijeo stvarnom rastu realne ekonomije zemalja središnje i jugoistočne Europe.

Ovu je inicijativu još 11. lipnja 2014. na summitu u Varšavi predstavio Barack Obama, koji je tada govorio o ruskoj prijetnji.

“Rusija ne smije prijeći osovinu koja se sada proteže od Baltičkog do Jadranskog mora. Američka politika će se čvrsto boriti protiv europske ovisnosti o ruskom plinu, te protiv širenja ruskih plinskih i naftnih kompanija po Europi”, rekao je tada Barack Obama i takoje nastala “Inicijativa Jadran- Baltik” koju je hrvatska predsjednica pripisala sebi, koja je kasnije proširena na Crno more, prema starom geopolitičkom projektu poljskog čelika s početka XX stoljeća Józefa Piłsudskog.

Kako imamo samo imena antikineskih i antiruskih inicijativa, ali nikakvih važnih i konkretnih projekata, čini se da, kao što kaže Matthew Ehret, Titanik London Citya i Wall Streeta sve brže tone u hladne vode povijesti.

https://www.logicno.com/politika/titanik-wall-streeta-tone-u-hladne-vode-povijesti-europske-zemlje-imaju-sansu-za-spas.html

Kina ne priznaje sankcije protiv Damaska i pozvala je Siriju u klub Novog puta svile

Kineski poziv Siriji da se pridruži megaprojektu Novog puta svile se protivi američkim sankcijama, kaže Bouthaina Shaaban, politička savjetnica sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada.

U intervjuu kojeg je u četvrtak dala za libanonski kanal Al-Mayadeen, politička i informativna savjetnica u predsjedništvu Sirijske Arapske Republike, Bouthaina Shaaban, pohvalila je sudjelovanje delegacije iz Damaska, na zahtjev kineske vlade, na Drugom međunarodnom forumu “Jedan pojas – Jedan put” koji se održava u Pekingu između 25. i 27. ovog mjeseca.

Savjetnica sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada je naglasila je kako je ravnopravno sudjelovanje Damaska na  spomenutom forumu “važna poruke protivljenja američkim sankcijama protiv Sirije i Irana”.

U tom smislu, istaknula je čvrstoću i otpor Sirijaca suočenih sa sankcijama i ekonomskim pritiscima američke vlade, kao što su to učinili u borbi protiv terorizma, iz kojeg su izašli kao pobjednici.

“Sirijski će narod imati strpljenja u teškoj gospodarskoj situaciji, jer je zadržao strpljenje u borbi protiv terorizma”, kazala je dužnosnica.

Na Drugom međunarodnom forumu “Jedan pojas – Jedan put” je na čelu sirijske delegacije Bouthaina Shaaban osobno, a na forumu u Pekingu sudjeluje više od tisuću poduzetnika iz oko 120 zemalja. Osim toga, na skupu će sudjelovati ukupno 37 šefova država i vlada te više od 100 ministara iz cijelog svijeta.

Važnost sudjelovanja Sirije na ovom međunarodnom summitu proizlazi iz njezine povijesne uloge na Putu svile, jer je u vrijeme drevnog Puta svile roba s istoka dopirala do Mediterana kroz sirijske pokrajine Palmiru i Aleppo, kako bi na kraju završila u Europi, točnije u Rimu u današnjoj Italiji.

U okviru projekta Novog puta svile vlada Pekinga planira slati svoje proizvode kopnenim putem iz Kine do Mediterana, a ta ruta prelazi preko Irana i Iraka.

Novi put svile je ogroman komercijalni i infrastrukturni projekt koji je dizajnirala Kina, a pokrenut je 2013. Cilj mu je povezivanje Europe, južne i istočne Azije, srednje Azije, Bliskog istoka i Latinske Amerike.

Washington je snažan kritičar kineske inicijative i na različite zemlje je čak vršio pritisak kako se ne bi pridružile projektu Pekinga. Sjedinjene Države Novi put svile smatraju velikom prijetnjom njihovim interesima i inicijativom koja će, ako se u potpunosti realizira, glavnom američkom rivalu, Kini, dati znatne prednosti na globalnoj razini.

Kineski predsjednik Xi Jinping tvrdi kako se Novi put svile uglavnom fokusira na ekonomsku i humanitarnu sferu i na borbu protiv terorizma. Osim što je važna zemlja na kopnenoj ruti od Kine do istočnog Mediterana, Sirija je za projekt posebno važna zbog iskustva u borbi protiv terorizma, ali i zbog velikog broja kineskih ekstremista koji su se u sirijskom ratu pridružili Al-Qaedi i takozvanoj “Islamskoj državi”.

Kina planira sudjelovati i u obnovi zemlje, a ključ uspjeha tih planova je kineska politika koja izbjegava vojne intervencije i suzdržana potporu Damasku. Peking je ranije izrazio želju da, uz Rusiju i Iran, pomogne Siriji.

To Kinu čini ključnim čimbenikom ne samo u okončanju sukoba, nego i obnovi zemlje uništene ratom. Suradnja između Kine, Turske, Rusije i Irana mogla bi se pokazati kao najproduktivniji čvor političke sinergije.

Nakon rata će Europi trebati kineska suradnja za poslove u Siriji, ali je za Damask Kina mnogo prikladnija za sudjelovanje u opsežnim naporima obnove, jednom kada se uspostave stabilnost i sigurnost u Siriji.

Osim toga, blizina Kine tripartitnim pregovorima u Astani azijskog diva stavlja u povoljniji položaj kako bi se podržala sva pregovaračka rješenje koja su u skladu s Rezolucijom 2254 UN-a.

Konačno, tu je i prostor za Tursku, koja može odigrati ključnu ulogu u povezivanju jednog od najvažnijih dijelova Novog puta svile koji povezuje Aziju s Europom. Preko svoje 911 kilometara duge južne granice, Turska kineskim tvrtkama može osigurati pristup sjevernoj Siriji, gdje dvije zemlje mogu koordinirati napore u obnovi uništene sirijske infrastrukture i razvoju transportnih pravaca Novog puta svile. Sve planirane projekte Peking ipak ne želi provesti bez suglasnosti vlade u Damasku i zato su Bouthaina Shaaban i sirijski dužnosnici dobili pozivnicu za Drugi međunarodni forum “Jedan pojas – Jedan put”, koji se upravo održava u Pekingu.

https://www.logicno.com/politika/kina-ne-priznaje-sankcije-protiv-damaska-i-pozvala-je-siriju-u-klub-novog-puta-svile.html

SAD nisu uspjele zaustaviti Sjeverni tok 2 – Posljednja šansa su sankcije protiv Njemačke

Usprkos dugogodišnjem uvjeravanju i otvorenim prijetnjama ekonomskim sankcijama od strane dvije administracije Bijele kuće, čini se da Sjedinjene Države nisu bile u stanju odvratiti Njemačku od nastavka sudjelovanja u izgradnji plinovoda Sjeverni tok 2. Sada se Moskva može ponositi činjenicom da je ostalo samo nekoliko mjeseci do završetka velikog projekta koji će povezati Rusiju i Europu.

Američki analitičari kažu da su SAD u proteklih pet godina propustile sve ključne prilike za zaustavljanje izgradnje plinovoda za kojeg kritičari strahuju da će činiti temelj poslovanja između Njemačke i Rusije, što bi moglo stvoriti napetosti u NATO paktu, potkopati gospodarsku situaciju u Ukrajini i predstavljati prijetnju energetskoj sigurnosti Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u istočnoj Europi.

Za ovaj rezultat nisu krivi isključivo hladni odnosi između predsjednika Trumpa i njemačke kancelarke Angele Merkel. Predsjednik Obama i njegovi pomoćnici također su izražavali sumnje glede projekta, ali nisu uspjeli uvjeriti Berlin da preispita svoju odluku.


Prema američkim novinarima, SAD su ranije imale priliku iskoristiti politički stav u Njemačkoj i ljutnju svjetske zajednice prema Rusiji. Od 2014. je bilo nekoliko dobrih prilika za to. Washington je mogao zaustaviti projekt ili podići javno mnijenje protiv njega kako bi političari spriječili izgradnju. Međutim, Washington nije uspio iskoristiti nijedan od tih dobrih trenutaka, za The Washington Times piše Ben Wolfgang.

U Washingtonu sada priznaju svoj neuspjeh i kažu kako SAD sada jedino mogu posegnuti za ekonomskim sankcijama protiv njemačkih tvrtki, koje sa svoje strane nisu učinile ništa da uspore napredak projekta.

“Čini se da Nijemci namjeravaju nastaviti graditi ovaj plinovod. Napravili smo gotovo sve što smo mogli kako bismo odvratili Europljane, prije svega Nijemce, od izgradnje Sjevernog toka 2, ali do danas nismo postigli uspjeh”, izjavio je ovog mjeseca američki državni tajnik Mike Pompeo na saslušanju pred Odborom za vanjske poslove Senata.

Trumpovo nezadovoljstvo plinovodom je kulminiralo na summitu u Bruxellesu u srpnju, kada se američki predsjednik žalio glavnom tajniku NATO pakta Jensu Stoltenbergu “kako je Njemačka sada u potpunosti pod kontrolom Rusije”.

“Moramo vas zaštititi od Rusije, a Njemačka putem plinovoda sklapa poslove s Rusijom. Recite mi je li ovo prikladno? Objasnite mi”, rekao je Trump.

Plinovod je projekt ruske državne kompanije Gazprom, ali se gradnja provodi s financijskim ulaganjima drugih velikih međunarodnih igrača, kao što su Royal Dutch Shell. Očekuje se da će projekt biti dovršen do kraja 2019. godine. U travnju su ruski dužnosnici rekli da je u ovom trenutku položeno nešto više od 950 kilometara plinovoda. Očekuje se da će se, nakon završetka izgradnje, Sjeverni tok 2  protezati otprilike 1198 kilometara od ruskog grada Viborga, blizu granice s Finskom, do Greifswalda u sjeveroistočnoj Njemačkoj.

Kritičari upozoravaju kako će projekt Rusiji dati još dominantniju ulogu dobavljača energije u Europu. Po njihovom mišljenju, Moskva može koristiti taj utjecaj kao geopolitičko oruđe zastrašivanja, prijeteći da će podići cijene ili zaustaviti opskrbu. Prošle je godine Rusija s isporukama prirodnog plina zadovoljila 40% ukupne potražnje kontinenta. Prema dizajnerima projekta, zahvaljujući Sjevernom toku 2 se isporuke rusko plina u Europu mogu udvostručiti.

Istočnoeuropske zemlje, poput Poljske, koje se povijesno boje rasta ruskog utjecaja, najglasnije od europskih zemalja prosvjedovale su protiv Sjevernog toka 2, ali njihovi argumenti nisu nad interesima Njemačke i ostalih zemalja koje vide znatne ekonomske koristi od novog plinovoda.

Nema sumnje da će plinovod donijeti ogromnu financijsku dobit Njemačkoj, koja će steći status europskog energetskog čvorišta.

Prema mišljenju američkih analitičara, podržavajući Sjeverni tok 2 i nakon što se projekt završi će europske zemlje, predvođene Njemačkom i Austrijom, stjerati Sjedinjene Države u geopolitički kut.

“Stvarnost je da Njemačka i Austrija ne daju Sjedinjenim Državama drugog načina da zaustave tu stvar, osim sankcija”, rekla je Alina Polyakova, dužnosnica za vanjsku politiku Instituta Brookings koja je detaljno proučavala situaciju oko plinovoda.

Polyakova i drugi američki analitičari kažu da će SAD nerado posegnuti za uvođenjem sankcija Njemačkoj, Austriji i zemljama koje podupiru projekt zbog utjecaja kojeg bi mogle imati na gospodarstvo cijele Europe i štetu koju bi ovakva odluka nanijela odnosima Washingtona s Njemačkom, koji su ionako napeti zbog razlika u stavovima o klimatskim pitanjima, te trgovinskim i migracijskim politikama, koje su se izrazito očitovale pod predsjednikom Trumpom.

Propuštene prilike

Američki analitičari vjeruju da su Sjedinjene Države propustile brojne mogućnosti za poduzimanje smislenih mjera za zaustavljanje projekta. Kada se Krim priključio Rusiji 2014. godine, Sjedinjene Države i Europa su u velikoj mjeri bile ujedinjene u svojoj osudi Moskve. Prema mišljenju američkih analitičara, korištenje ekonomskih sankcija za zaustavljanje izgradnje plinovoda tada bi najvjerojatnije funkcioniralo. Takva se mjera mogla objasniti važnošću održavanja ključne uloge Ukrajine kao glavne tranzitne zemlje ruskog plina za Zapad.

Europski lideri su izražavali veću spremnost za suradnju s predsjednikom Obamom nego s Trumpom, dok je djelovanje Rusije vođama kao što je Angela Merkel moglo dati političko opravdanje potrebno za odbacivanje projekta. Međutim, to se nije dogodilo.

“Da budem iskrena, mislim da je upravo Obamina administracija propustila priliku da zaustavi ovaj projekt. Aneksija Krima je bio je ključni trenutak. Tijekom uvođenja prvih sankcija smo propustili ovu priliku”, rekla je Alina Polyakova s Instituta Brookings.

Danas, pet godina kasnije, često svjedočimo nesporazumima između Merkel i sadašnjeg čelnika Sjedinjenih Država, Donalda Trumpa, oko financiranja NATO obrane i mnogih drugih pitanja. Čini se malo vjerojatnim da je njemačka vlada odlučna prihvatiti američke zahtjeve, proročanski piše The Washington Times.

Naime, jučer je u Njemačkoj održana vladina konferencija za novinare na kojoj je Ulrike Demmer rekla kako je izgradnja Sjevernog toka 2 od interesa za Njemačku i da će projekt biti dovršen.

The Washington Times se žali i na rusku diplomaciju, koja je, kako kaže autor članka Ben Wolfgang, “stvorila sliku Washingtona koji plaši svoje partnere i pokušava im diktirati obrazac ponašanja”.

Točno je da je krajem prošlog tjedna ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponovno  optužio Trumpovu upravu za “bezobrazno uplitanje u domaće odluke u Njemačkoj”.

Osim toga, pet godina intenzivnih lobističkih kampanja i kampanja za odnose s javnošću je uvjerilo mnoge njemačke političare i vodeće poslovne ljude o prednostima projekta Sjeverni tok 2.

Međutim, SAD se još uvijek nadaju da će uspjeti iskoristiti unutarnje podijele u Njemačkoj. Navodno u Berlinu projekt još uvijek ima utjecajne neprijatelje. Krajem prošle godine, nakon što je Rusija blokirala tri ukrajinska vojna broda u Kerčkom tjesnacu, došlo je do podijele u stavovima u konzervativnoj koaliciji Angele Merkel. Ben Wolfgang je uvjeren kako bi Sjedinjene Države mogle bi iskoristiti te razlike.

“Kada diplomatski napori za ublažavanje napetosti ne uspiju, ne možemo zanemariti pitanje hoće li projekt dovesti do daljnjeg povećanja ovisnosti Njemačke i Europske unije o ruskom plinu. Bez povećanja povjerenja u rusku politiku, Sjeverni tok 2 će postati pogrešno ulaganje u ekonomskom i političkom smislu”, izjavio je u prosincu Jürgen Hardt, glasnogovornik za vanjske poslove  Kršćanske demokratske unije kancelarke Merkel.

No, čak ni u tom trenutku Sjeverni tok 2 nije promijenio svoj kurs. Američki zakonodavci i dalje upozoravaju kako Moskva jednostavno manipulira Europom.

“Ovo je zamka, ruska zamka u koju su Nijemci spremni upasti”, na saslušanju pred Odborom za vanjske poslove Senata ovog mjeseca je rekao američki senator John Barrasso, republikanac iz Wyominga.

Sada se pokušava nešto napraviti preko Manfreda Webera, najizglednijeg kandidata za novog predsjednika europske komisije, koji je rekao kako će se suprotstaviti ovom projektu.

Na velikoj vladinoj konferenciji u Berlinu su visoki njemački dužnosnici novinarima konačno iznijeli jasan stav vlade o tom pitanju: “Suprotno mišljenju Manfreda Webera, Sjeverni tok 2 se smatra važnim dijelom njemačke nacionalne energetske sigurnosti.”



https://www.logicno.com/politika/sad-nisu-uspjele-zaustaviti-sjeverni-tok-2-posljednja-sansa-su-sankcije-protiv-njemacke.html

Nakon trgovinskih pregovora s Kinom, sljedeća Trumpova meta je Europska unija

Opasnost od novih uvoznih carina Donalda Trumpa i potencijalni neuspjeh trgovinskih pregovora između Washingtona i Pekinga su “uvertira” u otežane trgovinske odnosa između Sjedinjenih Država i Europske unije.

Sljedeći korak američke administracije, nakon primjene novih ograničenja za kinesku robu, može biti uvođenje uvoznih carina na automobile europskih tvrtki. Uz ovu prognozu su brojni stručnjaci u komentarima za CNBC istaknuli kako Trump nastavlja pokazivati da je spreman na sukobe s vodećim trgovinskim partnerima samo kako bi ostvario svoje političke ciljeve.

Ravnatelj Europskog centra za međunarodnu političku ekonomiju Fredrik Erixon je napomenuo kako je Trumpova administracija u više navrata prijetila povećanjem carina na europske automobile. Osim toga, intenziviranje trgovinskog rata s Kinom će svakako imati negativan utjecaj na globalno gospodarstvo i gospodarstva zemalja Europske unije.

“Ovo je nagovještaj onoga što čeka Europu. Trump čak može biti ekonomski nepismen, ali se ove namjere izražavaju već dulje vrijeme, posebno veće uvozne carine na europske proizvođače automobila. Nove američke carine na kinesku robu će također imati negativan utjecaj i na Europsku uniju. Povećanje carina će dovesti do pogoršanja situacije u globalnom gospodarstvu, a to znači smanjenje potražnje za robom iz EU, a zbog činjenice da će Kina vjerojatno poduzeti mjere odmazde, negativan učinak će biti veći nego da uvozne carine primjenjuju samo Sjedinjene Države”, rekao je Fredrik Erixon.

Mark Haefele, financijski direktor tvrtke UBS Global Wealth Managementu, rekao je za CNBC da “Trumpove prijetnje Kini još jednom potvrđuju da je spreman za otvorenu eskalaciju sukoba samo kako bi ostvario svoje političke ciljeve, te da će sigurno doći do prijepora u trgovinskim pregovorima između Sjedinjenih Država i EU”.

Glavni ekonomist tvrtke ING, Carsten Brzeski, vjeruje “kako se Europska unija u svakom slučaju treba pripremiti na pokušaje Trumpove administracije da izvršiti ozbiljan pritisak na nju”.

Ali Europska unija nije Kina

“Europskoj uniji će biti puno teže pregovarati sa Sjedinjenim Državama nego Kini, posebice zbog heterogenosti Europske unije”, tvrdi Uri Dadush, stručnjak analitičkog centra Bruegel, koji dodaje “kako se vlasti NR Kine puno lakše odupiru takvom pritisku nego EU”.

“Za Europsku uniju pregovori s nožem u grlu ili iznenadnim obratima biti puno teži nego za kineske vlasti, koje čini jedna stranka na čelu s pragmatičnom osobom, predsjednikom Xi Jinpingom”, tvrdi Uri Dadush.

Nakon Trumpovih prijetnji u 2018. da će nametnuti uvozne carine od 25% na europske automobile, vlasti Europske unije su u više navrata izjavljivale kako će u slučaju ograničenja iz Sjedinjenih Država poduzeti mjere odmazde”. Međutim, te tvrdnje je malo tko shvatio ozbiljno.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je u veljači 2019. upozorio da bi Europska unija mogla smanjiti uvoz poljoprivrednih dobara i energije iz Sjedinjenih Država, a onda je objavljeno kako će Europa graditi LNG terminale za skupi američki ukapljeni plin.

Europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström je čak dodala da bi EU, ako Trumpova administracija bude uvela carine na uvoz europskih automobila, mogla obustaviti pregovore o trgovinskom sporazumu sa Sjedinjenim Državama.

U travnju ove godine je Europska komisija objavila popis američkih proizvoda na koje Europska unija može primijeniti recipročne carine.

Washington i dalje može izbjeći eskalaciju trgovinskog sukoba s Pekingom i Bruxellesom, a ključna runda pregovora s Kinom će biti završena u petak. No, Trump kao da ne obraća pozornost na negativne posljedice ovih sukoba i za američko gospodarstvo i želi utjecati na ishod pregovora pritiscima i prijetnjama.

Međutim, ako se američke vlasti budu držale slogana “Amerika na prvom mjestu”, ne uzimajući u obzir interese drugih država, to znači da će Trump vjerojatnije pokrenuti trgovinski rat s mnogim svjetskim zemljama, nego s njima pristati na bilo kakav kompromis.

EU zna da je sljedeća na redu

Od početka trgovinskog rata Sjedinjenih Država protiv Kine, Europska unija pomno prati što se događa na toj fronti.

Naravno, ako dođe u istu situaciju, blok od 27 zemalja, obzirom da Velika Britanija više ne može donositi odluke, Bruxelles će puno teže pregovarati s “prekaljenim” Trumpovim timom, ma kako god završili pregovori s Kinom.

Europska unija tvrdi kako može obustaviti pregovore o sklapanju trgovinskog sporazuma sa Sjedinjenim Državama, te uvesti trgovinska ograničenja i carine na brojne američke tvrtke, ako Trumpova uprava ostvari prijetnju s uvoznim carinama na automobile proizvedene u Europi.



Europska povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström je ranije izjavila kako je EU “zabrinuta zbog trgovinske politike koju vodi sadašnja američka administracija”, što je logično, jer nakon što završe pregovori s Kinom, na red dolazi podijeljena EU.

Malmström je tada priznala da su EU i SAD samo formalno u procesu pregovaranja o trgovinskom sporazumu, jer su “SAD sada više uključene u trgovinske pregovore s Kinom, tako da Europljani nisu ni imali priliku pregovarati s predstavnicima Washingtona”.

Međutim, kako je istaknula europska povjerenica za trgovinu, “ne bi bilo dobro uvoditi uvozne carine jedni protiv drugih u fazi pregovora”, iako je Trump upravo to učinio s Kinom.

U pozadini trgovinskog rata raste trgovina između Kine i Rusije

Trgovinski promet između Rusije i Kine je od siječnja do travnja porastao za 5,8% i već je dosegao vrijednost od 33,17 milijardi dolara, izvijestila je Središnja carinska uprava Kine, što znači da će ove godine vjerojatno biti oboren povijesni rekord iz 2018. kada je za 7 milijardi premašena nekada nezamisliva bilateralna trgovinska razmjena od 100 milijardi dolara.

Izvoz iz Kine u Rusiju je porastao za 3,4% i iznosio 14,37 milijardi dolara, a izvoz iz Rusije u NR Kinu je porastao za 7,6% i vrijedio je 18,8 milijardi dolara.

Zbog sukoba je trgovinski promet između Sjedinjenih Država i Kine u siječnju i travnju pao za 16% i bilateralna trgovina u prva četiri mjeseca ove godine je iznosila 161 milijardu dolara.

Međutim, ovdje imamo zanimljive podatke. Naime, kineski izvoz SAD je od siječnja do kraja travnja pao za 9,7% i vrijedio je 122,5 milijardi dolara. No, američki izvoz uvoz u Kinu je pao za nevjerojatnih 30,4% i vrijedio je 38,8 milijardi dolara.

Općenito govoreći je u prva četiri mjeseca 2019. vanjskotrgovinski promet Kine porastao za 4 3% i iznosio je na 9510 milijardi juana, što je ekvivalent 1410 milijardi dolara. Izvoz se povećao za 6% i bio je 5060 milijardi juana, uvoz za 3%, na 4450 milijardi juana.

Kineski trgovinski suficit u trgovini sa Sjedinjenim Državama je u travnju povećan na 21,01 milijardu dolara, dok je u ožujku iznosio 20,5 milijardi dolara. U prva četiri mjeseca 2019. trgovinski suficit sa Sjedinjenim Državama je porastao za 10,5% u odnosu na isto razdoblje prošle godine i iznosio je oko 570 milijardi juana ili 84 milijarde dolara.

Sve ove, ali i druge pokazatelje, Europska unija treba uzeti u obzir u trenutku kada počne pregovore s Washingtonom o novom trgovinskom sporazumu. Kao što vidimo, čak i uz neke nužne promjene u trgovinskoj politici, kao što je veća trgovinska razmjena s Rusijom i ostatkom svijeta, Kina uspijeva očuvati stabilnost svoje ekonomije. Može li Bruxelles učiniti isto i jednako zaštititi interese svih zemalja članica EU, to je pitanje na kojeg svi traže odgovor.

CNBC 

https://www.logicno.com/politika/nakon-trgovinskih-pregovora-s-kinom-sljedeca-trumpova-meta-je-europska-unija.html

Trumpa se jebe za ostatak svijeta, nije to neka teorija zavjere, jednostavno je to govoria cilu kampanju. Želi izolirati USA od globalizma, a globalizaciju sada predvode EU, Rusija, Kina, Turska, Iran, i Arapi. Bez USA , Brazila i Izraela

Trgovinski rat – Hladan tuš za Donalda Trumpa iz Pekinga

Jučer smo opširno pisali o Trumpovoj prijetnji da će od 10. svibnja postojeće carine od 10% na kineski izvoz u SAD vrijedan 200 milijardi dolara podići na 25%, a potom će carine uvesti i na ostatak robe koju SAD uvoze iz Kine vrijedne ukupno 325 milijardi dolara. Trumpova najava je potresla burze, oborila cijene nafte i natjerala stručnjake da brzopleto i bez točnih podataka pokušaju predvidjeti pad globalnog ekonomskog rasta. Dok je u Sjedinjenim Državama trajala oluja u medijima, Kinezi nisu rekli baš ništa. Cijeli dan mediji nisu uopće reagirali na Trumpove prijetnje, a glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova je kratko priopćio kako će kineska delegacija ići u Washington na pregovore, jer je trgovinski sporazum potreban za obje zemlje.

Nije htio reći ni vrijeme pregovora, iako su zakazani za sutra i prekosutra, ni hoće li u delegaciji biti ključni pregovarač, zamjenik kineskog premijera Liu He.

Cijeli dan glasilo KP Kine na engleskom jeziku, Global Times, nije objavio niti jedan jedini redak koji bi približno mogao rasvijetliti namjere Pekinga. Danas, 7. svibnja, odjednom objavljuje vijest od dva retka kako će zamjenik kineskog premijera Liu He posjetiti SAD 9. i 10. svibnja i sudjelovati u 11. krugu trgovinskih razgovora na visokoj razini.

Liu je pozvan od strane američkog predstavnika za trgovinu Roberta Lighthizera i ministra financija Stevena Mnuchina.

Kineske vlasti su vrlo dobro razumjele klopku Donalda Trump, koji bi, da su u Pekingu otkazali pregovore pod prijetnjom sankcija, optužio kinesku stranu za neuspjeh u postizanju trgovinskog sporazuma.

Kina je, šaljući delegaciju na pregovore u SAD s danom zakašnjenja, neizravno poslala poruku Washingtonu. Donald Trump je sada u situaciji da će upravo u vrijeme pregovora morati potvrditi uvođenje povećanih carina, što je vrlo teška odluka. Ako se carine počnu naplaćivati 10. svibnja, kao što je obećao američki predsjednik, to će se dogoditi u završnoj fazi pregovora i nekoliko sati do zaključivanja sporazuma, što znači da će kineskoj delegaciji dati izgovor da prekine posao i bez sporazuma se vrati u Peking. Ako, pak, ne uvede najavljene carine, cijela ova priča koja proteklih dana opterećuje cijeli svijet i poslovnu zajednicu, pokazat će se kao običan blef.

Do ovog trenutka se Donald Trump još nije oglasio na Twitteru, što je čudno. Sve objave su od jučer, uključujući one o nepoštenoj trgovinskih praksi Kine. Ako se oglasi na ovu temu, objavu ćemo navesti na kraju teksta.

U međuvremenu je Global Times objavio članak za kojeg se zna da odražava stav partijskog vodstva, koje na ovaj način neslužbeno objavljuje svoje stavove o ovom i drugim gorućim svjetskim pitanjima, što je vrlo zanimljiv način komunikacije, jer se uvijek može pozvati na “slobodan stav uredništva da iz svog ugla tumači razne teme”. Naravno, svi znaju da to nije tako, ali to nisu službene izjave predsjednika, vlade ili partijskog vrha zemlje.

Kineski i američki trgovinski dužnosnici pokušavaju postići trgovinski sporazum kako bi ublažili sve teži trgovinski rat koji je potresao globalna tržišta i pokazuje sve veće izazove za obje ekonomije, piše danas Global Times.

Kina je u ponedjeljak pokazala suzdržanost, nakon neočekivanih objava američkog predsjednika Donalda Trumpa na Twitteru, koji je zaprijetio da će povećati carine na kinesku robu u vrijeme dok dvije strane nastoje postići sporazum o okončanju trgovinskog rata i poziva da dvije zemlje rade zajedno kako bi obje imale koristi.

Analitičari kažu da izrazito kontrolirani kineski odgovor na ono što su neki nazvali “taktikom ucjenjivačkog stila” od strane Sjedinjenih Država naglašava čvrsti stav Kine i rastuće samopouzdanje u suočavanju s nestabilnom i nepredvidljivom američkom administracijom, te da Kina vjerojatno neće popustiti pod pritiskom, piše kineski državni list.

Na rutinskoj konferenciji za novinare u ponedjeljak se Geng Shuang, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, nije izravno bavio prijetnjama, već je ponudio relativno kratak odgovor.

“Najhitnija stvar u ovom trenutku je da se i dalje nadamo da će američka strana raditi s Kinom, te da će se dvije strane susresti na pola puta i težiti obostrano korisnom sporazumu na temelju uzajamnog poštovanja”, kazao je Geng.

U uredničkoj kolumni kinesko državno glasilo podsjeća na Trumpovu prijetnju povećanja carina s 10 na 20 posto na 200 milijardi dolara vrijednih kineskih proizvoda, kao i na prijetnju da će uvesti carine na ukupan izvoz kineske robe u SAD, što znači ostatak vrijedan 320 milijardi dolara, koji još nije podložan nikakvim naknadama.

“Trgovinski pregovori s Kinom se i dalje vode, ali presporo, jer oni pokušavaju revidirati sporazum. Ne!”, napisao je Trump, koji je u petak rekao “kako pregovori idu jako dobro i da su dvije strane blizu povijesnog, monumentalnog sporazuma”.



Nakon 10 krugova razgovora na visokoj razini od prošle godine, kineski i američki dužnosnici su postigli veliki napredak prema okončanju trgovinskog rata, a očekuje se da će sporazum biti postignut ovog tjedna, kada kinesko izaslanstvo na čelu s potpredsjednikom vlade Liu Heom treba stići u Washington na još jedan krug pregovora.

Prateći Trumpove objave na Twitteru, neki američki mediji su izvijestili kako bi Liu He mogao preskočiti predstojeću rundu pregovora. Na pitanje hoće li Liu ovog tjedna putovati u Washington, Geng nije dao izravan odgovor, ali je kazao kako se kineski tim “priprema ići u SAD na razgovore”.

Ali je s onim što je izgledao kao suptilni komentar Geng prenio snažnu poruku, nastavlja Global Times.

Kazao je “kako je Kina ranije više puta slušala slične prijetnje carinama na kinesku robu i da je stav kineske strane uvijek bio vrlo jasan, a SAD su toga također svjesne”.

“To govori da znamo što pokušavate učiniti, ali to neće promijeniti naš stav”, izjavio je jučer za Global Times Bai Ming, zamjenik ravnatelja Međunarodnog instituta za istraživanje tržišta pri Ministarstvu trgovine NR Kine, ističući da je taj potez tipična američka pregovaračka taktika.

“Ali SAD su do sada trebale shvatiti da Kina nikada neće popustiti pod pritiskom”, dodao je Bai Ming.

Od početka trgovinskog rata su kineski dužnosnici jasno stavili do znanja da su uvijek otvoreni za pregovore i obostrano korisna rješenja, ali nikada neće odustati od ključnih kineskih interesa. Kineski dužnosnici su također u više navrata naglasili kako Kina ne želi trgovinski rat, ali se ne boji ni jedne ni druge opcije.

“Ostaje za vidjeti hoće li SAD ostvariti prijetnje i mogu li se trgovinski pregovori izbaciti iz kolosijeka. Ali Kina je spremna suočiti se s različitim scenarijima”, rekao je Liang Haiming, dekan sveučilišnog Instituta Hainan za Jedan pojas, jedan put, koji pozorno prati pregovore o trgovini.

“Siguran sam da je Kina pripremila protumjere”, rekao je Liang za Global Times u ponedjeljak, dodajući kako će, ako SAD eskalira trgovinski rat, Kina odgovoriti u naturi, jer iz Sjedinjenih Država ne uvozi toliko robe, ali može otkazati kupnju i okrenuti se drugim dobavljačima, što je potez koji je već bacio na koljena američke farmere.

“Ako SAD žele nastaviti pregovarati, Kina će pregovarati. Sve je na onome što odluče učiniti SAD”, kazao je Liang Haiming.

Globalna šteta

Međutim, čak i ako se planiraju voditi pregovori, objave na Twitteru su već napravile određenu štetu, kažu analitičari, a jučer smo pojasnili o čemu je riječ.

“U najmanju ruku, poruke su uništile prijateljsku atmosferu u razgovorima koje smo vidjeli tijekom proteklih nekoliko mjeseci”, kazao je Bai, dodajući kako je nagla promjena donijela i novu neizvjesnost u tromoj globalnoj ekonomiji i zaprepastila globalna tržišta.



Nakon Trumpovih objava na Twitteru su pala globalna tržišta dionica. U Aziji su “potonula” tržišta u Tokiju, Seulu i Sydneyu. U Europi su tržišta u Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Italiji u ponedjeljak oštro skliznula, a EURO STOXX 50 indeks je pao za oko 2 posto, što je najveći pad od 2. siječnja.

Američke dionice su na otvaranju u ponedjeljak odmah pale. NASDAQ za 2,19 posto, Dow Jones Industrial Average je pao za 1,72 posto, a S&P 500 za 1,56 posto.

U Kini su dionice na burzama  većinom bile blokirane za prodaju, ali je Shanghai Composite pao za 5,58 posto, a Shenzhen Component je pao za 7,56 posto.

“Iako su Trumpove objave na Twitteru igrale važnu ulogu u gubicima u ponedjeljak, pad je bio privremen, a ekonomski temelji su i dalje su čvrsti”, rekao je Li Daxiao, glavni ekonomist tvrtke Yingda Securities sa sjedištem u Shenzhen.

“Nema potrebe za panikom”, kazao je u ponedjeljak za Global Times.

Rekao je da je mnoštvo ekonomskih podataka u prvom tromjesečju pokazalo da je kinesko gospodarstvo vrlo otporno i da bi daljnji poticaji pomogli poticanju rasta.

Međutim, čini se da se nešto ipak udvostručilo, ako je vjerovati američkom predsjedniku, koji nikada ne daje dokaze za svoje tvrdnje. Trump je u ponedjeljak objavio da SAD gube 500 milijardi dolara godišnje u trgovinskoj razmjeni s Kinom.

“Žao nam je, to više nećemo raditi”, napisao je Trump bez objašnjenja.

U trenutku završetka pisanja ovog teksta je u Washingtonu po lokalnom vremenu bilo oko pola 11 ujutro, a da na službenom Twitter računu Donalda Trumpa nije bilo niti jedne objave od 7. svibnja 2019. Američki predsjednik je sada između čekića i nakovnja. Uvesti carine 10. svibnja tijekom pregovora ili ih odgoditi privremeno, na nekoliko sati, ili dok se ne postigne konačni sporazum između dvije zemlje koji će okončati trgovinski rat između dvije najveće svjetske ekonomije. Čak i nepristrani promatrač mora priznati da je kratkotrajna šutnja Pekinga, a onda odgoda pregovora za 24 sata, tako da Trump mora potvrditi svoju odluku u završnoj fazi pregovora, svojstvena za državnike koji su razumjeli “Umijeće ratovanja” Sun Cua i koji politiku ne vode kao da je partija pokera.

https://www.logicno.com/politika/trgovniski-rat-hladan-tus-za-donalda-trumpa-iz-pekinga.html

Jbo vas logično :D neda mi se čitati sve te šuplje analize.. "hladan tuš za D.Trumpa". Evo sve Američka ekonomija pati, sa nezaposlenosti oko 3% i rastom BDPa +3% i rekordima na burzi i niskim kamatnim stopama.

nepati niti Kina, niti USA

Eskalirao sukob zbog Sjevernog toka 2 – SAD Njemačkoj prijete sankcijama

Američki veleposlanik u Njemačkoj, Richard Grenell, zbog svojih kritika politike njemačke kancelarke i njemačkih političkih i poslovnih elita je često optuživan od strane nekih stranačkih čelnika i medija da se ponaša kao upravitelj američke kolonije i da izlazi izvan okvira diplomatske komunikacije.

No, Grenella očito ne pogađaju te optuže. U najnovijem intervjuu za njemački časopis Focus je američki diplomat izjavio kako bi se prije nekoliko desetljeća na Zapadu smatralo apsurdnim da Europa Ruskoj Federaciji dopušta ono što čini danas. “Ovo je jednostavno nezamislivo”, izjavio je visoki američki diplomat.
Američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Grenell je ponovno zaprijetio sankcijama njemačkim tvrtkama koje sudjeluju u izgradnji ruskog plinovoda Sjeverni tok 2, izvijestio je Focus.

“S točke gledišta Sjedinjenih Država, ovaj plinovod ne samo da transportira plin, već i povećava rizik od sankcija”, izjavio je visoki američki diplomat u intervjuu za njemački magazin.
Osim toga, plinovod Sjeverni tok 2 će navodno europske zemlje učiniti ovisnima o Rusiji, upozorio je Richard Grenell.
Američki veleposlanik u Njemačkoj je također razmotrio ulogu koju je odigrao bivši njemački kancelar Gerhard Schröder i opisao je kao nešto “nevjerojatno”.
Američki diplomat je kritizirao i neodlučnost Europske unije u odnosima s Ruskom Federacijom.
“Prije nekoliko desetljeća bi bilo bi apsurdno reći da je Europa dopustila Rusiji da zauzme Krim, obori putnički zrakoplov, manipulira izborima i da se koristila kemijskim oružjem. To je bilo jednostavno nezamislivo. Danas vidimo da se upravo to i dogodilo”, izjavio je američki veleposlanik u Njemačkoj.
U pojašnjenju izjave američkog veleposlanika je Focus naveo kako je čelnik Bijele kuće, Donald Trump, zaprijetio EU prstom i natjerao je da u većim količinama kupuje američki LNG, prenosi Focus. Trumpu je bilo dovoljno da zaprijeti carinama na europske automobile i čini se da su Europa i Njemačka već odigrale sve svoje karte i kapitulirale, rekao je autor članka Gabor Steingart.
Međutim, ove tvrdnje nisu točne, jer je u veljači izvoz ukapljenog plina iz Rusije u EU premašio količine koje su europske zemlje uvezle iz Sjedinjenih Država, a tržište i dalje održava istu dinamiku. No, Gabor Steingart je uvjeren da su EU i Njemačka kapitulirali pred Trumpom.
“U velikoj politici nemoguće igrati bez blefa. Iskusni poker igrač se pretvara da su njegove karte pobjednička, što protivnike tjera na obranu i povećava njegove šanse za pobjedu”, objašnjava autor članka Gabor Steingart.
“Upečatljiv primjer je Donald Trump, koji je samo s prijetnjom da će uvesti carine na europske automobile bacio Europsku komisiju na koljena. Cijeli svijet je gledao ponižavajući spektakl kada je predsjednik EK Jean-Claude Juncker pokušao zadovoljiti američkog predsjednika, nudeći mu “produbljivanje suradnje”. Obećao je u pisanom obliku da će Europska unija iz Sjedinjenih Država uvoziti ukapljeni prirodni plin u većim količinama. Trump zauzvrat nije ponudio ništa. Samo je odgodio prijetnje carinama dužnosti, barem na neko vrijeme”, nastavlja njemački autor.
“Čelnik Bijele kuće je EU uspio okrenuti oko malog prsta, uvjeren je Steingart. Nakon sastanka s Trumpom i Junckerom, količina američkog LNG-a koju je kupila Europa povećala se za 272%. EU je 2018. godine je za isporuke američkog ukapljenog plina platila 800 milijuna dolara, a do sada su europske zemlje kupile američkog LNG-a za 250 milijuna dolara”, piše Gabor Steingart.
Ali ovo su vrlo male količine u ukupnoj potrošnji plina u Europskoj uniji i uglavnom je riječ o jednokratnim kupnjama bez sklapanja dugoročnih ugovora. Tako je ruski terminal Yamal LNG u veljači kupcima u EU isporučio 1,41 milijun tona LNG-a, odnosno 19 pošiljki. Ovo je bio rekordan broj isporuka najvećeg poduzeća za ukapljivanje prirodnog plina u Rusiji. Drugi je bio Katar s 18 pošiljki od 1,33 milijuna tona, a Alžir i Nigerija su imali 18 i 16 pošiljki LNG-a u EU. Istodobno, isporuke LNG-a iz SAD-a su u veljači u 9 pošiljki iznosile samo 0,64 milijuna tona i pale su se na najnižu razinu od studenog 2018. godine, što su podaci koje Gabor Steingart ne uzima u obzir.
Postigavši takav uspjeh, Amerikanci nastavljaju povećavati pritisak. Američki tajnik za energetiku Rick Perry osudio je izgradnju Sjevernog toka 2 i pozvao je njemačke vlasti na izgradnju više terminala za primanje LNG-a. Perry je priznao da je američka energija skuplja od ruske, ali je s političkog stajališta “sigurnija” i rekao: “Ako ste samo zabrinuti za jeftiniju kupnju plina, tada nećete izvesti BMW, Mercedes ili bilo koji drugi lijep automobil iz Europske unije.”
“Njemački ministar gospodarstva Peter Altmayer je već najavio da će olakšati isporuke američkog plina svojoj zemlji. Izgradit će se novi terminali, a Europska komisija će pomoći u financiranju. Čini se da se Europa i Njemačka više i ne brane, već su odavno otkrile svoje karte. Oni govore o partnerstvu, a ovo je zapravo kapitulacija”, brzopleto zaključuje autor članka Gabor Steingart.
Tumačeći s istom logikom nadmudrivanje između Trumpa i Europske komisije i Njemačke, moglo bi se reći da su se u Berlinu složili da će izgraditi terminale za američki LNG, a financirat će ih Europska komisija. Tako su odgodili uvođenje carina na automobile, a kao znak dobre vjere su europske zemlje kupile nekoliko pošiljki američkog ukapljenog plina. Poznato je da je od ideje do izgradnje LNG terminala u Europskoj uniji znaju proći godine i desetljeća, a sve se zadrži na projektnoj dokumentaciji, studijama o utjecaju na okoliš i slično. Reći da su Nijemci kapitulirali je previše, ali su ovakve izjave korisne u kontekstu američkih prijetnji sankcijama njemačkim tvrtkama koje grade Sjeverni tok 2.
Projekt je zapravo gotov. Rusi su posljednji počeli polagati cijevi u svojim vodama, nakon što su se uvjerili da europski partneri neće odustati. I konačno, ovdje treba pojasniti da plin, ukapljeni ili plinovodni, ne kupuju vlade, već plinske kompanije i krajnji kupci. Naravno, političke odluke su također važne, čak i presudne za izgradnju bilo kojeg plinovoda. Ali je Berlin odavno rekao kako je Sjeverni tok 2 komercijalni, a ne politički projekt. Pri tom stavu je ostao do danas.

Za Wintershall je Sjeverni tok 2 posebno važan za Europu

Izvršni direktor naftne i plinske tvrtke Wintershall Dea, koja je nastala spajanjem dviju tvrtki, uvjeren je u prednosti Sjevernog toka 2 za Europu. U intervjuu za njemački list Handelsblatt je Mario Meren opisao plinovod kao “dobar, i važan” za kontinent, jer će osigurati plin za industrijska središta, što je posebno važno zbog odluke o napuštanju ugljena kao izvora energije.
Zajednička tvrtka Wintershall Dea, nastalo spajanjem Wintershalla i Dee, nastavit će sudjelovati u izgradnji kontroverznog plinovoda Sjeverni tok 2, izvijestio je njemački list Handelsblatt.
Podsjetimo da je ovog tjedna austrijski OMV potvrdio da je uplatio dodatnih 41 milijun eura za izgradnju plinovoda, nakon što je prošle godine u projekt uložio 275 milijuna eura.
Predsjednik Odbora izvršnih direktora naftne i plinske tvrtke Wintershall Dea, Mario Meren, rekao je novinarima: “Sjeverni tok 2 je po našem mišljenju trostruko važan. On je dobar, ispravan i važan za Europu.”
S njegove točke gledišta, plinovod je još jedan kamen temeljac europske plinske infrastrukture. Ovaj će projekt pomoći u osiguravanju povoljne opskrbe Europe plinom.
“Oni koji ne žele Sjeverni tok 2 će nastaviti koristiti ugljen”, rekao je čelnik tvrtke.
Handelsblatt navodi kako su se sporovi oko izgradnje plinovoda, koji bi trebao povezati Rusiju i Njemačku, rasplamsali novom snagom neposredno prije održavanja europskih izbora. Između ostalog, kandidat za predsjednika Europske komisije Manfred Weber je najavio namjeru da će, ako pobijedi u utrci za ključno mjesto u europskim institucijama, blokirati projekt plinovoda.
Prema riječima Merena, nema ništa novo u činjenici da se Sjeverni tok 2 koristi u političkim prijeporima.
“Međutim, industrijski centri poput onih u Njemačkoj i cijeloj Europi ne bi trebali biti ugroženi”, upozorio je u intervjuu za Handelsblatt.
U isto vrijeme, Meren je skrenuo pozornost na činjenicu da će nakon napuštanja ugljena Europi trebati još više plina.
“Plin iz Norveške i tranzit plina preko Ukrajine je dobar, a plin iz Rusije kroz Sjeverni tok 2 već je loš? To nisu razgovori u kojima je moguće odgovorno voditi industrijsku politiku”, rekao je direktor tvrtke Wintershall Dea.
Kako podsjeća list, Wintershall, naftna i plinska tvrtka sa sjedištem u Kasselu, već više od 30 godina ulaže u poslovanje s Rusijom. Sam Mario Meren je istaknuo pozitivna iskustva suradnje s ruskim tvrtkama proteklih nekoliko desetljeća.
“U Gazpromu i Lukoilu imamo izvrsne partnere. Wintershall Dea će nastaviti uspješnu priču koju smo s Wintershallom započeli u Rusiji”, uvjeren je čelnik njemačke tvrtke.
Sada se polaganje Sjevernog toka 2 nastavlja, a Meren ne sumnja u uspjeh projekta, zaključuje Handelsblatt.

Nasljednica Angele Merkel podržava Sjeverni tok 2

Samo dan prije prijetnji američkog veleposlanika Richarda Grenella sankcijama njemačkim tvrtkama, predsjednica njemačke vladajuće stranke CDU, Annegret Kramp-Karrenbauer, podržala je projekt Sjeverni tok 2.
“Nije važno je li to sada naš prioritet ili ne, ali mi podržavamo ovaj projekt”, rekla je Kramp-Karrenbauer Osim toga, čelnica CDU je jasno stavila do znanja da je plin sve više važan za Njemačku, posebno zbog ostvarenja ciljeva napuštanja ugljena i nuklearne energije.
Nasljednica Angele Merkel je spomenula kako Sjeverni tok 2 svakako izaziva zabrinutost u brojnim zemljama, poput Ukrajine ili Poljske. Bild napominje da Kijev izražava najveću zabrinutost zbog projekta, ali ne samo zbog straha od gubitka značajnog dijela prihoda od tranzita ruskog plina. Kako piše list, ruski plinovod koji prolazi ukrajinskim teritorijem oduvijek je bio neka vrsta “osiguranja” za Kijev, jer Rusija nije mogla samo “odrezati” zalihe, jer bi to značilo i obustavu isporuka u Njemačku i Austriju.
Osvrnuvši se na ovaj problem, Annegret Kramp-Karrenbauer je ukazala na činjenicu da se Angela Merkel “jako trudi osigurati da Ukrajina dobije sigurnosna jamstva”.
Međutim, kao što smo naveli, nisu svi njemački demokršćani pristaše projekta. Na primjer, Manfred Weber, koji je kandidat stranke CDU za predsjednika Europske komisije, kaže da će iskoristiti sav utjecaj, ako pobijedi u utrci za predsjednika, kako bi promijenio politiku glede novog plinovoda.
Annegret Kramp-Karrenbauer je kazala kako zajedničko sudjelovanje Merkel i Webera na europskim izborima neće biti problem. Također je istaknula kako su mnogi ugovori u okviru projekta Sjeverni tok 2 već potpisani, da je u plinovod uloženo mnogo novca i znatan dio posla je već završen.
Dakle, sljedeća faza bitke između Washingtona i Berlina može biti uvođenje carina na njemačke automobile ili sankcije njemačkim tvrtkama koje su gotovo izgradile svoj dio plinovoda i sada kreću u izgradnju plinovodne infrastrukture za isporuke plina korisnicima u Njemačkoj, južno do Austrije i zemljama srednje i istočne Europe. Upitno je kakve bi Washington mogao imati koristi od sankcioniranja važnih saveznika poput Njemačke? No, kako se izgradnja bliži kraju, a novi LNG terminali se grade samo u projektnoj dokumentaciji, Donald Trump će morati donijeti konačnu odluku o ovom pitanju. Čini se da ovo ipak nije partija pokera, koju su, kako tvrdi Gabor Steingart, EU i Njemačka već izgubili. 

https://www.logicno.com/politika/eskalirao-sukob-zbog-sjevernog-toka-2-sad-njemackoj-prijete-sankcijama.html

AssadNaPodmornici wrote:Jbo vas logično :D neda mi se čitati sve te šuplje analize.. "hladan tuš za D.Trumpa". Evo sve Američka ekonomija pati, sa nezaposlenosti oko 3% i rastom BDPa +3% i rekordima na burzi i niskim kamatnim stopama.

nepati niti Kina, niti USA

Izgubili su svi koji si nisu osigurali alternativu. Europa se mora okrenuti Kini, inače će popušiti.

Pogrešan izračun SAD-a – Rusija izbila na prvo mjesto u opskrbi LNG-om u Europi

U veljači 2019. je Rusija isporučila najveću količinu ukapljenog prirodnog plina u Europu, nadmašivši brojne bivše lidere u pogledu isporuke LNG-a.

Vijest je u četvrtak, 28. veljače, prenio Reuters, pozivajući se na podatke s terminala Refinitiv Eikon. Obujam isporuke u veljači je bio 1,41 milijun tona LNG-a, odnosno 19 pošiljki koje su u EU isporučene s terminala za “Yamal LNG”. Ovo je bio rekordan broj isporuka najvećeg poduzeća za ukapljivanje prirodnog plina u Rusiji.

Prema podacima Refinitiv Eikona, na drugom mjestu po količini isporuka ukapljenog plina u EU u veljači je zauzeo Katar s 18 pošiljki od 1,33 milijuna tona. Alžir i Nigerija svrstali su imali 18 i 16 serija LNG-a u EU.

Istodobno, isporuke LNG-a iz SAD-a su u 9 pošiljki iznosile samo 0,64 milijuna tona i pale su se na najnižu razinu od studenog 2018. godine.

Kao što je navedeno, najveći volumen LNG-a iz Rusije isporučen je u terminale za ponovno uplinjavanje u sjeverozapadnoj Europi. Prema procjenama Reutersa, ove statistike pokazuju visoku konkurentnost ruskog LNG-a u Europi.

Dan ranije je na konferenciji u Londonu Mark Jetway, glavni financijski direktor društva PJSC Novatek, najvećeg dioničara kompleksa “Yamal LNG”, istaknuo je da bi Novatek mogao prodati LNG po cijeni od 3,15 dolara za milijun britanskih termalnih jedinica (BTU) u usporedbi s cijenama od 7 do 8 dolara za milijun BTU, koliko stoje za isporuke LNG-a iz Sjedinjenih Država.

Menadžer Novateka je također je istaknuo da su troškovi proizvodnje i ukapljivanja plina za tvrtku znatno niži nego za američke LNG proizvođače, a dodatno će pasti kada s radom krene drugi kompleks Novateka “Arctic LNG 2”.

https://www.logicno.com/vijesti/pogresan-izracun-sad-a-rusija-izbila-na-prvo-mjesto-u-opskrbi-lng-om-u-europi.html

“Slobodno tržište” je bilo zabluda i SAD od sada promiču ekonomski gangsterizam

U vrijeme Hladnog rata i dva desetljeća od njegovo završetka SAD i zapadne razvijene zemlje su bili glasni zagovornici slobodnog tržišta. Globalno tržište je trebalo postati ogromno područje za financijska ulaganja i supermarket za zapadne proizvode. Za ostvarenje tog cilja je neoliberalna ekonomska doktrina pretvorena u ideologiju, sa svojim taktikama i strategijama, koja je trebala prožeti sve pore naroda i društava, kojima je predodređena sudbina milijarda potrošača koji će hraniti razvijene ekonomije Zapada.

Međutim, nešto je pošlo po zlu, Danas se SAD, kao predvodnik ovog neostvarenog povijesnog procesa, umjesto zemlje slobodnog tržišta pretvaraju ekonomskog razbojnika. Već smo pisali tome kako Washington, nametanjem sankcija cijelom svijetu, ruši sustav kojeg su gradile desetljećima i vlastitom nemoći su se zapetljale u vlastite sankcije, carine i embarga.

Ekonomsko razbojništvo protiv Sjevernog toka 2 i Huaweija

Mnogi Amerikanci svoj cjelokupni pogled na svijet i njihovo razumijevanje odnosa Sjedinjenih Država s drugim zemljama temelje na sadržaju kolegija “Ekonomija 101”, za New Eastern Outlook piše Caleb Maupin je politički analitičar i iz New Yorka, bivši pripadnik pokreta Occupy Wall Street.

Oni na svjetsko tržište gledaju kao na prostor “slobodne konkurencije” u kojoj se “natječu” različite zemlje i međunarodne korporacije. Vjeruju da potrošači, zajednice i zemlje “glasaju svojim dolarima”, čime nagrađuju najbolje proizvode i usluge.

U toj sumanutoj fantaziji, koju likovi poput Georgea Sorosa i Anne-Marie Slaughter zagovaraju kao idealno “otvoreno međunarodno tržište”, Sjedinjene Države i zapadne zemlje zauzimaju svoju dominantnu poziciju jednostavno zato što su najbolji. Prema tom mišljenju, proizvodi i usluge koje nude zapadne financijske institucije i međunarodne korporacije jednostavno su superiornije od onih koje se mogu kupiti negdje drugdje. Ova razočaravajuća fantazija je još uvijek karakteristična za zapadnu financijsku elitu, koja kao nekakav mentor pomaže svijetu da se “razvije” i možda jednog dana bude što više nalik “superiornom Zapadu”.

“Energetska dominacija”

Oni koji tvrde da je ova zapadnjačka priča lažna najbolju potvrdu imaju u nedavnim akcijama američke vlade. Odgovor na plinovod Sjeverni tok 2 i nedavni napadi na tehnologije kineskog diva Huawei potvrđuju da američku vladu uopće ne interesira slobodna konkurenciju među međunarodnim korporacijama.

Sjeverni tok 2 je plinovod koji se trenutno gradi, a trebao bi biti dovršen kasnije ove godine. To će omogućiti ruskim državnim energetskim korporacijama da prodaju prirodni plin zemljama unutar Europske unije. Narodi u raznim zemljama EU podržavaju izgradnju Sjevernog toka 2, jer će se proširiti i povećati pogodnosti njihovom pristupu kvalitetnom i jeftinom ruskom prirodnom plinu.

Međutim, Sjedinjenim Američkim Državama i Trumpovoj administraciji su se pridružili čelnici “otpora” Demokratske stranke i  svi zajedno traže da građani Njemačke i drugih europskih zemalja ne kupuju ruski plin. Oni glupo traže da Europska unija kupuje plin iz Sjedinjenih Država i da ga uvozi preko Atlantskog oceana.

Svima je jasno će uvoz prirodnog plina preko cijelog planeta biti daleko skuplji za središnju Europu, nego jednostavni tranzit preko granice iz Rusije. Međutim, u oštroj atmosferi histerije, pozivajući se na sve vrste nevezanih pitanja i optužbi protiv ruske vlade, američki politički establišment govori o sankcijama i drugim sredstvima prisiljavanja europske javnosti na kupnju američkog plina.

Američki čelnici se pozivaju na kritike ruske vlade temeljene na ljudskim pravima, što je očito licemjerje. Uzmimo samo Kraljevinu Saudijsku Arabiju, brutalnu autokraciju koja ubija i muči, a na tržištu energije i oružja ostaje glavni poslovni partner Sjedinjenih Država. Brutalno ubojstvo novinara Jamala Khashoggija nije promijenilo taj odnos, kojeg je Trump otvoreno branio isključivo na financijskoj osnovi.

Cilj zarađivanja novca za američke energetske korporacije i slabljenje ruskih energetskih korporacija, njihovih konkurenata, uopće se ne skriva. Bijela kuća otvoreno govori o “energetskoj dominaciji” kao temelju svoje politike i govori o tome kako je zaštita profita američkih naftnih i plinskih kompanija njena očita namjera.

Rat protiv kineskog pametnog telefona

Jesu li Nijemci, Belgijanci i drugi europski narodi slobodni da “glasuju svojim dolarima” i da izaberu gdje će kupiti svoju naftu i plin? Čini se da “otvoreni međunarodni sustav” nije toliko otvoren kada su u pitanju geopolitički rivali monopolista s Wall Streeta.

Ista se retorika i metode koriste kako bi se pokušale pritisnuti zemlje diljem svijeta, od kojih se zahtijeva da ne kupuju telekomunikacijske tehnologije Huaweija iz Kine. Huawei je najveći proizvođač telekomunikacija na svijetu. Kompanija je sastavni dio tržišno-socijalističkog modela kojeg je razvio Deng Xiaoping, a Xi Jinping ga je prilagodio i unaprijedio.

Huawei telefoni imaju dulji vijek trajanja baterije, bolje kamere i izdržljiviji, dugotrajniji hardver od američkih telefona. Širom svijeta, na mjestima poput Indije, Latinske Amerike i raznih afričkih zemalja, ljudi su masovno odlučili kupovati te jeftinije i kvalitetnije telefone. Dobit Applea je nedavno pala samo zato što su Huawei proizvodi postali izbor sve više i više potrošača, širom svijeta i unutar Kine.

Međutim, američki čelnici su odjednom počeli tražiti da narodi širom svijeta ne “glasaju svojim dolarima” i kupe bolji telefon.

Ako bi primjenjivali logiku slobodnog tržišta, američki lideri bi jednostavno pozvali američke proizvođače da budu konkurentniji. Umjesto toga, američki lideri i dalje zahtijevaju da zemlje poput Poljske i Bugarske prestanu poslovati s Huaweijem i da ne kupuju njegove  tehnologije.

U Sjedinjenim Američkim Državama su Amerikanci bili spriječeni da “glasuju svojim dolarima” i kupuju P20, najnoviji telefon kojeg je izdao kineski proizvođač. Cijeli popis kineskih pametnih telefona je sada zabranjen u Americi, jer “predstavljaju rizik za nacionalnu sigurnost”.

Američki čelnici tvrde da su pametni telefoni koje proizvode kineske korporacije prijetnja nacionalnoj sigurnosti jer kompanije koje ih proizvode imaju veze s kineskom vojskom i vladom. Ova tvrdnja je prilično licemjerna, jer Apple, AT&T, Verizon i druge američke telekomunikacijske tvrtke nisu čak ni pokušale prikriti svoje odnose s američkim obavještajnim agencijama.

Ali američki telefoni nisu “vojna” ili “obavještajna” prijetnja, nego su to kineski. Očekivati da KP Kine, koja je zapravo stvorila Huawei, ne održava kontakte s ovim telekomunikacijskim divom su smiješne želje očajnika.

Od slobodnog tržišta do ekonomskog gangsterizma

Više od “slobodne konkurencije” i “otvorenog međunarodnog sustava” kojeg zagovaraju, čini se da američki lideri prihvaćaju ekonomsku filozofiju mafijaških gangstera. Slično kao i kriminalci koji se bave “zaštitnim reketom”, američke vođe tvrde da su određene zemlje u svijetu njihovu “dvorište”. Zahtijevaju da se njihove konkurente odbije, a svima koji im se nađu na putu čekaju  “sankcije”.

Američki čelnici sami diskreditiraju ideologiju koju su proširili diljem svijeta. Upravo oni otkrivaju da je “slobodna konkurencija” bila zabluda i da vlade donose odluke koje koriste njihovim bogatim financijerima. Mantra “slobodne konkurencije” je korištena za obuzdavanje zemalja u razvoju i potencijalnih konkurenata, ali američki čelnici su sretni što zanemaruju vlastite vrijednosti i kada štite globalni monopol Wall Streeta i Silicijske doline.

Istina je da najbogatiji ljudi u Sjedinjenim Državama svoje bogatstvo nisu stekli osobnim žrtvovanjem i briljantnošću, kao što zapadni svijet nije stekao svoje mjesto u međunarodnoj areni svojim džentlmenskim poslovnima praksama.

Međutim, u XXI stoljeću su zemlje širom svijeta odbacile ove zablude o slobodnom tržištu i njihove vlade su izgradile gospodarstava pod državnom kontrolom kako bi se eliminiralo siromaštvo i podigao životni standard. Huawei, kao i ruski Gazprom i Rosneft, rezultat su ekonomskih inovacija u kojima su vlade nakon Hladnog rata poduzele mjere s kojima će kontrolirati gospodarstva u ime stanovništva.

Za razliku od mnogih radnika u zapadnim zemljama, stanovništvo Rusije i Kine nije izbačeno iz procesa izgradnje  super-korporacija. Kada su se dvije euroazijske supersile pojavile u XX stoljeću, nisu imale slobodno tržište, već socijalističko centralno planiranje gospodarstva. Služeći se tim iskustvima, koja su prilagodili XXI stoljeću, danas su milijuni ljudi izašli siromaštva.

https://www.logicno.com/ekonomija/slobodno-trziste-je-bilo-zabluda-i-sad-od-sada-promicu-ekonomski-gangsterizam.html

Amerika će cijelom svijetu uvesti sankcije ako ne bude po njenom :D

Povećanje je dovelo do zadnje procjene vrijednosti zlata u Rusiji koja je veća od 2.170 tona (69.700.000 unci), što iznosi gotovo 18 posto ukupnih deviznih rezervi zemlje, priopćila je središnja banka.

Rusija je od siječnja do ožujka kupila 56 tona zlata, znači da je u siječnju i veljači kupila 37,3 tona plemenitog metala.

Posljednji korak odražava ukupnu predanost zemlje ranije najavljenom planu diverzifikacije svojih deviznih rezervi zbog raznih geopolitičkih rizika i eliminiranacije oslanjanja ruskog gospodarstva na američki dolar.

Kao dio te politike, središnja banka je znatno smanjila udio novčanica u svojim inozemnim udjelima.

Tijekom proteklih pet godina, kupovina plemenitog metala se održavala na oko 200 tona godišnje, a državni regulator planira zadržati tu stopu kupovine u bliskoj budućnosti.

Rusija je trenutno peti najveći svjetski posjednik zlata, a ubrzava da preuzme mjesto Francuske i Italije u roku od godinu dana.

Istovremeno, Rusija je drastično smanjila svoje udjele u američkim vrijednosnim papirima. Prošle godine, središnja je banka tijekom travnja i svibnja odbacila i prodala 81 milijardu američkih državnih obveznica.

Ta brojka je blizu trenutne vrijednosti ruskih zlatnih rezervi čija vrijednost iznosi oko 90 milijardi dolara. Udio američkih dolara u ruskim deviznim rezervama pao je sa 46 posto na 22 posto u 2018. godini, prema podacima prikupljenim od strane banke Bank of America Merrill Lynch.

https://www.novi-svjetski-poredak.com/2019/04/25/zbogom-dolar-kupujte-zlato-rusija-ispunila-svoje-trezore-sa-jos-dodatnih-600-000-unci-zlata/

epikur37 wrote:Amerika će cijelom svijetu uvesti sankcije ako ne bude po njenom :D

točno to. mogu točno to napraviti. i netreba im nitko drugi. nije da Trump nije odmah rekao da je protiv globalizacije i ostaloga. sada globalizaciju predvode Kina i Rusija i EU, USA je out. Osvojili li Trump drugi mandat, a vjerojatno hoće, onda će tek biti pravi posal

AssadNaPodmornici wrote:

epikur37 wrote:Amerika će cijelom svijetu uvesti sankcije ako ne bude po njenom :D

točno to. mogu točno to napraviti. i netreba im nitko drugi. nije da Trump nije odmah rekao da je protiv globalizacije i ostaloga. sada globalizaciju predvode Kina i Rusija i EU, USA je out. Osvojili li Trump drugi mandat, a vjerojatno hoće, onda će tek biti pravi posal

Super, svijet ima da se ponaša kako mu se kaže

:D

Rusi i Kinezi još nisu došli do točke u kojoj će im se isplatiti propast američkog dolara. Ali predano rade na tome.

crvenkasti wrote:Rusi i Kinezi još nisu došli do točke u kojoj će im se isplatiti propast američkog dolara. Ali predano rade na tome.

jedna velika glupost, objasnio sam par puta zašto objasnit ću opet

epikur37 wrote:

AssadNaPodmornici wrote:

epikur37 wrote:Amerika će cijelom svijetu uvesti sankcije ako ne bude po njenom :D

točno to. mogu točno to napraviti. i netreba im nitko drugi. nije da Trump nije odmah rekao da je protiv globalizacije i ostaloga. sada globalizaciju predvode Kina i Rusija i EU, USA je out. Osvojili li Trump drugi mandat, a vjerojatno hoće, onda će tek biti pravi posal

Super, svijet ima da se ponaša kako mu se kaže

:D

ponašaju se točno kako je predviđeno. Rusija, Kina i Angela Merkel i Erdogan i Ayatolah Khameneni ti sada predvode globalizaciju. Trump, Bolsonaro i Netanyahu su out

AssadNaPodmornici wrote:

epikur37 wrote:

AssadNaPodmornici wrote:

epikur37 wrote:Amerika će cijelom svijetu uvesti sankcije ako ne bude po njenom :D

točno to. mogu točno to napraviti. i netreba im nitko drugi. nije da Trump nije odmah rekao da je protiv globalizacije i ostaloga. sada globalizaciju predvode Kina i Rusija i EU, USA je out. Osvojili li Trump drugi mandat, a vjerojatno hoće, onda će tek biti pravi posal

Super, svijet ima da se ponaša kako mu se kaže

:D

ponašaju se točno kako je predviđeno.  Rusija, Kina i Angela Merkel i Erdogan i Ayatolah Khameneni ti sada predvode globalizaciju. Trump, Bolsonaro i Netanyahu su out

Multilaterlizam se to zove,  a globalizacija je činjenica.

Doduše ne onako kako ju je SAD pokušao provesti utjerivanjem svoje ideologije zacrtane washingtonskim konsenzusom iz 1989...

Ipak bolje je oako da se povuku nego da nastave što su radili prije.

Trump ne utjeruje nikome svoju ideologiju.i sam je rekao više puta da ga druga uređenja u drugim državama ne zanimaju..  Da je Hillary Clinton pobjedila onda bi bilo utjerivanje ideologije svima na planeti, i zveckanje oružjem svima.. vjerojatno bi ispeglala Siriju uzduž i poprijeko, dok zanimljivo lako moguće da nebi uopće intervenirala u Venzueli , jer pola demokratske stranke simpatizira Madura i Venezuelanske socijaliste..