Njemačka otvara svoje geopolitičke karte i ambicije

[size=48]Mario Stefanov: UPORNO USPINJANJE NJEMAČKE KA GLOBALNOJ SILI (2)
Autor: Mario Stefanovožu. 28, 2019[url=https://twitter.com/home?status=Mario Stefanov: UPORNO USPINJANJE NJEMA%C4%8CKE KA GLOBALNOJ SILI (2)+https%3A%2F%2Fwww.geopolitika.news%2Fanalize%2Fmario-stefanov-uporno-uspinjanje-njemacke-ka-globalnoj-sili-2%2F][/url][/size]
Odgovor predsjednice njemačkog CDU-a i vjerojatne  buduće kancelarke Anegret Kramp-Karrenbauer na Macronovo pismo, u kojem skicira nekakvu renesansu Europe, jasno iskazuje  da je stvarno središte europske moći u Berlinu. Kramp-Karrenbauer  odbacila je gotovo sve što je francuski predsjednik predložio u svome obraćanju medijima, a prihvatila samo ono što odgovara njemačkim nacionalnim interesima. Njemačka politika procijenila je, zapravo, da je postigla potpunu dominaciju europskom politikom, financijama i gospodarstvom i da je došlo vrijeme igre otvorenih karata. Sada, kada je Njemačka čvrsto na europskom tronu s kojeg je više ništa ne može skinuti, nema više niti previše razloga za nastavak igre skrivača na europskoj političkoj sceni.

Njemačka već gotovo tri desetljeća od ujedinjenja sustavno gradi svoju novu dominantnu moć na europskim prostorima u cilju svog prerastanja u globalnu silu na međunarodnoj pozornici. Stvaranje paradigme o navodnom američkom povlačenju iz europskih poslova nakon dolaska na vlast Donalda Trumpa i pokretanja njegove agende „America First“, te širenje panike zbog tobožnje velike ugroze za sigurnost Europe, nastale mogućim povlačenjem američkog sigurnosnog kišobrana samo je veliki blef koji treba osigurati alibi za otvoreno jačanje njemačke „meke „ ali i „tvrde“ moći na globalnoj razini, kako bi se u takvom svijetu bez američkog vodstva Europa  tobože zaštitila od kaosa.
Njemačka politika, posebice nakon neugodne Munchenske  sigurnosne konferencije, otvara karte svojih vanjsko-političkih opcija i jasno iskazuje namjeru da u svijetu u kojem se SAD, kako se tumači, povlači u izolacionizam stila 30.-ih godina prošlog stoljeća, nametne kao čimbenik svjetske politike. Njemačka, tako, svoju ekonomsku silu koristeći Europsku uniju kao polugu transformira u geopolitičku moć, a sve pokriva tobožnjim slabljenjem sigurnosnih  jamstava SAD i cijele transatlantske integracije.
Gubitak američkog vodstva navodi se  kao temeljni razlog zbog kojeg je u sadašnjem trenutku potrebno Njemačku i njezinu Europsku uniju uzdignuti do razine globalne moći. U javnosti je prezentirana pojednostavljena paradigma međunarodnih odnosa prema kojoj se SAD povlače iz svjetskih i europskih poslova u sve dublju izolaciju i kako je radi održavanja mirovnog poretka u Europi i osiguranja daljnje projekcije njemačkih i europskih geoekonomskih i geopolitičkih interesa potrebno da njemačka i europska politika aktivno djeluju u dinamici  svjetskih zbivanja i kreiraju ih po mjeri vlastitih interesa.  Prema tom prikazu za vrijeme ranijih američkih administracija, posebice za predsjednikovanja Baracka Obame, vladali su idilični odnosi u transatlantskoj zajednici i samo je eto, dolazak Donalda Trumpa na vlast i radikalna promjena američke politike izazvala promjenu smjera njemačke i europske politike i natjeralo je da se žurno transformira u politiku globalnog raspona moći.
Dakako, tomu nije tako. Niti se američka politika radikalno promijenila,  niti su nakon  Trumpova preuzimanja predsjedništava nastale bilo kakve nove dramatične ugroze za njemačke i europske interese. Preobrazba njemačke pozicije u međunarodnim odnosima počela  je puno prije dolaska Trumpa. Jedino što se promijenilo je skidanje maske s međusobnih odnosa američkog i europskog kraka euroatlanske integracije i jačanje međusobnog nadmetanja na gospodarskom planu,  koje je postojalo i ranije  ali je bilo medijski prigušeno. Amerika se ne povlači iz Europe, nego upravo obrnuto – pokušava ojačati svoj utjecaj i, u konačnici, svoje vodstvo u Europi i cijeloj euroatlanskoj  integraciji. Vodi se zapravo ogorčena bitka za kontrolu europskog  kraka tog najvećeg svjetskog ekonomskog vojnog i političkog kompleksa. Dakako,  uvijek temeljem istih vječnih geopolitičkih postavki ograničavanja kontinentalne moći Njemačke i blokiranja projekcije njezinih ekonomskih i geopolitičkih interesa prema istoku i jugoistoku  Europe,  Bliskom istoku i dalje prema Aziji. SAD se ne povlače iz svjetskih poslova i sve što podsjeća na izolacionizam  samo je dimna zavjesa koja pokriva daleko veći angažman na međunarodnoj sceni nego za ranije američke  administracije.
Suprotno  tvrdnjama da Njemačka tek treba odlučiti o svojoj novoj ulozi, jačanje njemačke moći  zapravo je dugogodišnji, pozorno kreiran i postupno provođen proces, koji nije pokrenut pojavom Donalda Trumpa,  nego je istinska višegodišnja pokretačka snaga njemačke politike,  poticaj ostvarivanju njemačke dominacije nad strukturom EU i postizanja razine njemačke globalne moći.
U prilog takvom zaključku  dovoljno je navesti nekoliko primjera iz kojih se jasno vidi kako obnova njemačke  moći  nije počela pojavom Donalda Trumpa, kako se tvrdi, nego je dugoročni, sustavni projekt. Tako još 2003. godine Werner Weidenfeld, savjetnik bivšeg njemačkog kancelara Helmuta Kohla i ravnatelj  think-tanka Center for Applied Policy Research  ( CAP) pri munchenskom Ludwig-Maximilians-University izjavljuje da se potencijal Europske unije približava svjetskoj sili SAD-u i navodi pred Bruxellesom odlučna alternativa – „Uspon na razinu svjetske moći ili propast“. Tijekom 2006. godine zaklada German Bertelsmann media group u više navrata u svojim raščlambama iskazuje da je „Unipolarni svijet,  gdje je SAD centar svjetske politike došao svome kraju, a buduće konstalacije međunarodnih odnosa na svjetskoj razini po svemu će podsjećati na borbu vodećih europskih sila tijekom 19. stoljeća“. Pri takvom razvoju događaja  navodi se da Njemačka i EU  moraju redefinirati svoju vanjsku politiku, prihvatiti i elemente tkzv.“tvrde moći“ i oštro krenuti u borbu za vlastite interese na globalnoj pozornici.
U prosincu 2012. godine pokrenut je projekt „Elements of a Foreign Policy Strategy for Germany“, sponzoriran od strane „German Institute for International and Security Affairs“ (Stiftung Wissenschaft und Politik- SWP) i „German Marshall Fund of the United States“ (GMF). Tako stvoreni think-tank  okupio je više od 50 visoko rangiranih dužnosnika njemačkog  političkog i gospodarskog establišmenta  s ciljem definiranja temelja  buduće njemačke vanjske politike. Uključeni su analitičari SWP-a, GMF-a, njemačke analitičke vanjsko-političke mreže s jakim utjecajem na službenu politiku „German Council on Foreign Relations“ (Deutsche Gesellschaft für Auswärtige Politik – DGAP), članova Bundestaga, predstavnika zaklada Konrad Adenauer, Fridrich Ebert i Bertelsmann Foundations, više sveučilišnih profesora, predstavnika industrije, među kojima i koncerna Daimler AG, i članove  izvršnog odbora Federation of German Industry (Bundesverband der Deutschen Industrie –BDI). U radu su sudjelovali i  Jochen Bittner iz tjednika “Die ZEIT” i Nikolas Busse, izvjestitelj “Frankfurter Allgemeinen Zeitung” iz institucija Europske unije i NATO-a. Najveći broj okupljenih članova thik-tanka bio je ipak iz ministarstva vanjskih poslova, među kojima i Thomas Berger, čelnik stožera za strateško političko planiranje.
Zaključak projekta, koji je trajao do rujna 2013. godine, bio je da SAD pokazuju znakove slabljenja i da, stoga, Njemačka, čija je moć oblikovanja politike trenutno na čekanju, mora razviti snažnije globalne aktivnosti kako bi postala sila na svjetskoj pozornici. Projekt je utvrdio da njemačka globalna politika mora raspolagati i vojnim sredstvima. Rezultati su uključeni u raščlambu koju su objavili SWP i GMF, a ona se temelji na ocjeni da je današnja Njemačka moćnija i utjecajnija od „bilo koje demokratske  Njemačke u povijesti“. Potvrđeno je ono što se već dugo vremena znalo, da je Njemačka neosporni lider Europske unije. Strateška raščlamba ukazuje da dosegnuta razina njemačke moći otvara vrata novom rastu, te da je, stoga, potrebno redefinirati njemačku poziciju u međunarodnim odnosima. Zaključuje se da Njemačka, kao zemlja koja svoju moć i prosperitet duguje prije svega globalnoj ekonomskoj ekspanziji, mora aktivno djelovati na toj globalnoj razini. Također se navodi da „SAD kao globalni hegemon koji je svjestan smanjenja vlastitih resursa u budućnosti može samo uvjetno jamčiti međunarodni poredak“. S druge strane Europska unija, pogođena krizom i trenutno u sukobu sa samom sobom, nije  spremna niti sposobna preuzeti globalnu ulogu. Stoga Njemačka mora popuniti tu prazninu, upozorava dokument njemačkog strateškog think-tanka. Ona mora umijesto dosadašnjeg selektivnog i neodlučnog djelovanja na međunarodnom planu krenuti u aktivno oblikovanje međunarodnih odnosa.
Autori dokumenta pozivaju na mobilizaciju svih raspoloživih resursa koji mogu poslužiti izgradnji globalne politike Berlina, pa navode kako Njemačka u punom rasponu mora koristiti cijeli spektar instrumenata vanjske politike, počevši od diplomacije, međunarodne kulturne politike, gospodarskog i financijskog utjecaja, sve do korištenja vojne sile.
U pitanjima njemačke vanjske politike nezaobilazni  dugogodišnji njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Joschka Fischer za “Project Syndicate” još krajem siječnja 2017. godine  u članku “Germany in the Age of Trump” također zagovara redefiniranje pozicije  Njemačke u novom geopolitičkom okružju na europskim prostorima, stvorenom djelovanjem administracije  Donalda Trumpa, i obrazlaže značaj Europske unije za Njemačku i očuvanje europskog mirovnog i sigurnosnog poretka. Prema njemu Njemačka je ovisna o Europskoj uniji jer joj pruža geopolitičku stabilnost i moć. Ona  je zbog složenog europskog političkog krajobraza u takvoj povijesnoj poziciji da za razliku od primjerice Japana, također poraženog u 2. svj. ratu jednostavno još uvijek  ne može u krilo svoje nacionalne politike vratiti puni opseg svoje obrane i sigurnosti. Njemačka ne može “nacionalizirati” svoju obranu, tvrdi Fischer,  nego je mora pozicionirati unutar NATO-a i Europske unije, koji joj s druge strane pružaju  temelje za izgradnju   geopolitičke moći i utjecaja u međunarodnim odnosima.
Stoga Fischer, pozivajući se na mogućnost  slabljenjem interesa američke politike za europska pitanja, zagovara jačanje njemačke kontinentalne i globalne moći i  ubrzanje integracijskih procesa unutar EU pod njemačkim vodstvom  preko  snažnijih europskih obrambenih integracija. On kaže: “Saveznici, multilateralne institucije, garancije sigurnosti, međunarodni sporazumi i zajedničke vrijednosti koje leže u suštini trenutnog  globalnog poretka uskoro se mogu dovesti u pitanje ili u potpunosti biti odbačene. Ako se to dogodi stari “Pax Americana“ bespovratno će uništiti same SAD i neće postojati nikakav jasan okvir koji bi ga zamjenio, a svi indikatori jasno ukazuju na turbulencije i kaos u bliskoj budućnosti. Dva bivša američka neprijatelja, Njemačka i Japan, biti će među najvećim gubitnicima odrekne li se SAD svoje globalne uloge za Trumpove administracije. Obje države su doživjele potpuni poraz 1945. godine i s tim iskustvom su odbijali sve oblike “Machtstaata” ili “države moći”. Sa sigurnošću koju su im garantirale SAD preobrazile su se u  trgovačke zemlje i postale aktivne sudionice  međunarodnog poretka predvođenog SAD-om. Ukloni li Trump američko okrilje ove dvije ekonomske sile naći će se pred ogromnim sigurnosnim problemom.”
Fischer dalje opisuje specifičnu  njemačku poziciju u takvom razvoju događaja i zaključuje: “ Za razliku od Japana, Njemačka ne može renacionalizirati svoju sigurnosnu politiku, čak ni teoretski jer bi takav korak potkopao načelo zajedničke obrane u Europi i rastrgao kontinent. Ne smijemo zaboraviti da je svrha globalnog i regionalnog poslijeratnog poretka bila integracija bivših neprijateljskih sila tako da jedna drugoj više ne predstavljaju prijetnju. Suštinski, politički i ekonomski interesi Njemačke ovise o jakoj i uspješnoj EU, posebice u doba Trumpa. Njemačka snaga počiva na njezinoj financijskoj i ekonomskoj moći i sada je mora iskoristiti u ime EU i NATO-a. Na žalost više ne može računati na tzv. mirovnu dividendu, koju je uživala ranije. Štedljivost je nesumnjivo vrlina, ali bi drugi čimbenici trebali imati prednost kada je kuća u plamenu…… Upravo zato Njemačka i sve druge europske države moraju učiniti sve kako bi pojačali svoje doprinose zajedničkoj sigurnosti unutar EU i NATO-a.”
Kao i Fischer, tada je i  Wolfgang Ischinger, utjecajni diplomat i predsjednik Munchenske konferencije o sigurnosti, upozorio na potrebu jačanja diplomatskih i vojnih potencijala Njemačke i EU zbog tobožnjeg  „Trumpovog  vanjskopolitičkog šoka“. Ischinger izjavljuje  kako je krajnji cilj Berlina “održanje EU i sprječavanje daljnje dezintegracije Europe čemu će pridonjeti promicanje zajedničke obrambene politike“. Prema njemu „obrambena integracija odvratiti će članice EU od međusobnih sukoba i ojačati  koheziju unutar Europske unije.“ Ischinger otvoreno poziva: ”Njemačka mora izinstirati da EU postane globalni igrač u nesigurnom svijetu.”
Više je nego očito kako je njemačka vanjska politika u dugoročnom procesu redefiniranja svoje uloge na međunarodnom planu i da želi doseći  globalnu razinu njemačkog utjecaja. U cilju ubrzanja toga procesa poziva se na tobožnje velike i šokantne promjene koje je donjela Trumpova administracija iako se objektivno gledano ne može govoriti ni o kakvom slabljenju američkog utjecaja ni na europskim prostorima, ni na svjetskoj razini. Jedino što se promijenilo je sada otvoreno sučeljavanje SAD-a i Njemačke, kao kontinentalne sile, oko utjecaja na europskim prostorima. Nalazeći alibi u američkom povlačenju iz europskih poslova Njemačka koristi Europsku uniju u kojoj je ostvarila dominantnu poziciju za kreiranje svoje nove  geostrateške pozicije na svjetskoj pozornici.
Prije više od jednog desetljeća, davno prije pojave Trumpa u političkom životu, bivši američki veleposlanik u Njemačkoj John Kornblum primjećuje transformaciju njemačke geopolitičke doktrine i izjavljuje da nova njemačka politika „slijedi vlastite interese s prividnom brigom za europske interese  i transatlantsko jedinstvo.  Merkel stalno govori o prijateljstvu nakon čega se vraća kući i radi na tome da Njemačku učini jačom i dominantnijom u Europi. I sve to čini  sa smješkom“ .
Preobrazba  njemačke politike prema svjetskoj razini i nadmetanje sa SAD-om  očito nije potaknuta  aktualnim Trumpovim potezima nego ima svoju daleku povijest, koja pak  ukazuje, da je riječ o sustavnom, dugoročnom procesu.
..............................
[size=22]Mario Stefanov, dr. sc. Jadranka Polović: USPINJANJE NJEMAČKE KA GLOBALNOJ SILI (1)
Grandioznim najavama o novoj europskoj renesansi francuski predsjednik Macron s pozicije Francuske kao kontinentalne nuklearne sile, u uvjetima neizvjesnosti Brexita i američkog pritiska, utvara si o postojanju nekakvog balansa francusko-njemačke moći kao ključne osovine te nove, renesansne Europe, a zapravo ništa drugo nego nove kontinetalne imerije. No, u stvarnosti, pred predstojeće izbore za EU parlament, svojom retorikom samo prikriva ono što i sam jako dobro zna – stvarno težište europske moći odavno nije u Parizu nego u Berlinu.
Zahuktaloj njemačkoj gospodarskoj i političkoj sili Francuska je potrebna samo zbog svog statusa nuklearne sile i stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a, jednako kao što joj je i Europska unija potrebna samo kao prihvatljiv okvir prerastanja Njemačke u ključnu europsku kontinentalnu silu i potom instrument dostizanja razine globalne moći i utjecaja. Njemačka politika shvatila je kako nakon dva katastrofalna pokušaja ratnog ovladavanja kontinetalnom Europom i probijanja blokade pomorskih sila Rimlanda oličenih u angloameričkom savezništvu, jedini preostali način afirmacije svojih neuništivih socijalnih i slijedom toga i gospodarskih potencijala ostaje formalno zajedništvo s nekadašnjim rivalima kroz transatlanski integracijski kompleks i europsku političku integraciju, postupno transformiranu u Europsku uniju. Usporedno, njemačko gospodarstvo očekivano i planirano etabliralo se kao dominatna ekonomska sila Europske unije i cijele Europe, pa je, posljedično, i njemački politički utjecaj na europskim prostorima postao odlučujući.
Proces prerastanja Njemačke i cijele Europske unije, u kojoj je Berlin definitivno preuzeo dominirajuću poziciju, u globalnu silu rapidno se ubrzao od trenutka dolaska na čelo američke administracije Donalda Trumpa. Njemačka politika, posebice nakon neugodne Munchenske sigurnosne konferencije, otvara karte svojih vanjsko-političkih opcija i jasno iskazuje namjeru da u svijetu u kojem se SAD, kako se tumači, povlači u

https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-uporno-uspinjanje-njemacke-ka-globalnoj-sili-2/?fbclid=IwAR2njROty_kbtzZNozE0Q-cgdYT_m-V6hZ62jBcMk15HSP992sMquidSIZI
..................................


Sjajna i posve realna analiza....

Cirkus je počeo. Pratimo dalje.

[/size]

Nova pjesma.


Simpa je ova gotika Reimsteina ali da bi uhvatili luč Nijemci moraju posegnuti u filozofiju, lingvistiku.

Kao nacija duha i idealizma to joj je medij, u njemu se najbolje otapa i djeluje.

Njemačka će lako preuzeti pod svoju kontrolu čitavu Europu.
Međutim, to nije dovoljno za napredak i samostalnost.

Njemački je imperativ ovladavanje izvorima sirovina. Bez toga sva nastojanja i snovi o ujedinjenoj Europi nemaju šansi.

Zato Njemačka mora što prije zauzeti kakvaske izvore nafte. Na putu do njih je grad koji se sad zove Volgograd. On smeta. Njega moraju najprije.

crvenkasti wrote:Njemačka će lako preuzeti pod svoju kontrolu čitavu Europu.
Međutim, to nije dovoljno za napredak i samostalnost.

Njemački je imperativ ovladavanje izvorima sirovina. Bez toga sva nastojanja i snovi o ujedinjenoj Europi nemaju šansi.

Zato Njemačka mora što prije zauzeti kakvaske izvore nafte. Na putu do njih je grad koji se sad zove Volgograd. On smeta. Njega moraju najprije.

ovi koji sad vladaju nisu Njemci
štete cijeloj EU
to je masonerija
isti su i nama iz bivše Juge nametnuli drek od zakona koji nas je uništio i uništava
treba svima doći iz guzice u glavu
treba to sve zajednički zbaciti i ojačati i čuvati nacionalne države ne one koje će se međusobno mrziti nego surađivati

postat će velesila ako im druge države to dopuste provodeći svaki nalog koji zatraže, zato se nije trembalo u EU takvu kakva je
stefanov ima jaču maštu

mortal wrote:postat će velesila ako im druge države to dopuste provodeći svaki nalog koji zatraže, zato se nije trembalo u EU takvu kakva je
stefanov ima jaču maštu

nisu u pitanju Njemci nego židovi

Njemačka je još uvijek okupirana, to je barem Ruski stav.

Hektorović wrote:Njemačka je još uvijek okupirana, to je barem Ruski stav.

I ispravan stav, doduse vise se radi o mentalnoj i politickoj okupaciji.

Pa po ovom tekstu Njemačka je ovisna o EU tj ostalim državama članicama jer bez drugih nema ni njene dominacije u tom kolu ( prvi među jednakima ).

njemačka nije okupirana, nažalost volio bih da je pod kontrolom Trumpa, njemačka je šef u Europi. vodi svoju debilnu politiku sa kojom Trump je non stop u sukobu. 
Njemačka je za trpačinu - Trump nije
Njemačka je za sankcije Arapima- Trump nije
Njemačka je protiv sankcija Iranu - Trump je
Njemačka nije priznala Golan - Trump je
Njemačka je protiv sankcije Rusiji - Trump je za sankcije
Njemačka je zemlja gdje se guše osobne slobode - Trumpova Amerika je suportnost.

Rusi su ljubomorni jer su bankrotirali i morali se povući iz Njemačke, pa sada kmeče da ih Trump drži za jaja, što nažalost nije istina.

Kad se počnu dizati švabe i ruje onda englezi izmisle neku zajednicu slavena...

Njemačka dominiše

https://www.ex-iskon-pleme.com/t33026-britanski-parlament-i-treci-put-odbio-sporazum-o-brexitu

Britanija leti iz EU 12.04.2019 bez sporazuma

Kad padne onaj peder Makron onda ce Njmacka svirat kurcu.Pa od pocetka je bilo jasno da je EU prva stepenica do oslobadjanja njemacke od americkog oruzja..A ameri (tu ih jedino podrzavam u vanjskoj politici) vole schwabe ko turcin prasetinu.Davno je rekao Brezinjski..Europa i Rusija (misli se pod europom koju kontrolira SCHWABO) su najveci neprijatelj USA a ne Kina.Takva je doktrina bila i prije wwI...nista se u schwaba nije promijenilo u mentalnom sklopu kao ni kod 'rvata..Samo sto je schwabe lakse predvidjeti jer ne mijenjaju strane i ne ponasaju se kako vjetar puse..Engleska je to vec shvatila pa se pokusava izvuci..(nadam se da hoce i mora kad ujko Sam naredi).Njemacka je na guzove dobila veliko trziste i unistila industriju svih malih istocnoeuropskih zemalja..usisava njovu mladost da po starackim domovima peru supak mladi hrvati ...srbi...zlovenci..a sad ce jos malo pridruziti im se i sipci..No dobro...neka vam je bog na pomoci kad krene krkljanac..Zasto?Pa jbga ..schwabo je nezasit i uvijek se prezdere i napije vise nego mu stomak moze podnijeti...To prokletsvo i nezasitnos jedne azdaje ga uvijek sjebe..

nemacka se ubrzano menja
novi, nem. nacionalizam je eu formata. sto srbima nije opasnost.
verujem da su namerni da svoja
gledista usaglase sa fr.v.b. i am.
kao i ist.evropom.
evropa evropljanima ! nemcima je
tramp blizi od  angele. angela je potopila
sve pozitivno sto je ucinila tokom vladanja BRD.
ocekujemo rezultate izbora za eu,
pa i u srbiji.
nakon toga ulazimo u novi ciklus
pregovaranja sa pristinom, u novoj
atmosferi.

pizzon wrote:nemacka se ubrzano menja
novi, nem. nacionalizam je eu formata. sto srbima nije opasnost.
verujem da su namerni da svoja
gledista usaglase sa fr.v.b. i am.
kao i ist.evropom.
evropa evropljanima ! nemcima je
tramp blizi od  angele. angela je potopila
sve pozitivno sto je ucinila tokom vladanja BRD.
ocekujemo rezultate izbora za eu,
pa i u srbiji.
nakon toga ulazimo u novi ciklus
pregovaranja sa pristinom, u novoj
atmosferi.

Priština i općenito balkanske zemlje su anglosaksonski klin Europi.
Misliš da će ga ispustit iz ruku? Ne vjerujem u takvu mogućnost.
Krčkat ćete i dalje na laganoj vatri...

Ma EU je nemoguca misija po schwapskom planu..Da nije bilo tolikih ratova mozda bi i bila moguca.Nijemci su skloni birokraciji do crnila..oni bi propisivali i to kako ne smijes pisati u svome dvoristu..Karikiram naravno ...ali to je metalni mentalitet.Fleksibilni su vinska casa kad ti pane sa sanka na plocice:::))

SAD će u potpunosti izdominirati Srednju Europu, a Njemačkoj prepustiti zapadnu Europu, ako se s time slaže naravno, Francuska  Tko je najveći saveznik Poljske? SAD. Tko je najveći saveznik Mađarske? SAD. Tko je najveći saveznik Hrvatske? SAD. Završena priča. Jedino iskustvo koje Srednja Europa ima s Njemačkom jest potpuno iscrpljivanje ljudskih resursa. SAD da je pametan, može suprotnom politikom i velikim strateškim ulaganjima pretvoriti "novu Europu", Europu iza Berlinskog zida, u svoju ideološku i geopolitičku matricu.

melkior wrote:SAD će u potpunosti izdominirati Srednju Europu, a Njemačkoj prepustiti zapadnu Europu, ako se s time slaže naravno, Francuska  Tko je najveći saveznik Poljske? SAD. Tko je najveći saveznik Mađarske? SAD. Tko je najveći saveznik Hrvatske? SAD. Završena priča. Jedino iskustvo koje Srednja Europa ima s Njemačkom jest potpuno iscrpljivanje ljudskih resursa. SAD da je pametan, može suprotnom politikom i velikim strateškim ulaganjima pretvoriti "novu Europu", Europu iza Berlinskog zida, u svoju ideološku i geopolitičku matricu.

Misliš Europa 3 brzine? I to je bilo u igri, a možda je i još.
Vjerujem da Kolinda zna nešto više o tome i slično tome.

Dobar je Ramsteinov spot, iako je u nj koješta udrobljeno. Simbolizira li crnkinja u ulozi Germanije rasnu budućnost njemačke nacije?