Friedrich Wilhelm von Taube: Povijesni i zemljopisni opis kraljevine Slavonije i vojvodstva Srijema 1777./1778.

§ 6. Slavonija je zemlja koja kao da je tek prije 20 godina izišla iz kaosa i kao da se čini da je tek sada nastala, budući da je do sada ljudska marljivost malo pritekla prirodi u pomoć. Koliko je još prirodnog blaga skriveno u mraku ili se pravo ne prerađuje te beskorisno leži neupotrebljivo? Tko proputuje kroz ovu vrlo blagoslovljenu zemlju, taj na sve strane vidi ili neprohodne baruštine, močvare i stajaća jezera, ili pak neprolazna brda s naglim strmim provalijama i dubokim udolinama, ili ogromne i mračne šume, ili pak široke i cijele ravne površine, čiji kraj ne može dohvatiti oko. Mešutim kao da se ljupka priroda smije: Ona na sve strane pruža najugodnije vidike koji zadivljuju oko. Šume su gotovo 8 mjeseci kroz godinu svježe i zelene, te se čini kao da ništa nije uvenulo, dok se zemlja neprekidno ukrašava novim cvijećem. Brežuljci su pokriveni starim dvorcima ili vinovom lozom, a doline vrtovima koje je sama priroda zasadila. Na jednoj umjerenoj udaljenosti vidi se velika rijeka, dok se u blizini sa stijene strmoglavlja srebreni potok, a zrakom odzvanja njegov žubor ili pjesme ptica. Ukratko, zemlja ima jednak romantički izgled. Kamo god se samo okrene, razveseljavaju oči novim ugođajima u prekrasnoj raznolikosti čarobnih predmeta.
str. 20-21


§ 11...Budući da Iliri, kojima je u karakteru da se baš ne brinu za potomstvo, do sada se nisu pobrinuli da posade voće te u njihovim plodovima neće uživati oni nego možda tek njihovi unuci. No utoliko je veća njihova marljivost kod sadnje bijelih i pčavih šljiva (Zwetschen- und Pflaumenbaume), čije se prostrane ograšene šume posvuda nailaze. Poticaj toj neobičnoj marljivosti nalazi se u tome što se od ploda rečenog voća peče proizvod koji se zove rakija ili šljivovica (Raky oder Schlivavicza), koja je svakodnevno i omiljeno piće Ilira u turskim i ugarskim zemljama...Ako seljak ima gnoj, on ga ne vozi na njive, nego u šljivik, da bi što više dobio rakije...
str. 25


§ 12. Ako se izuzme Srijemsko vojvodstvo koje oskudijeva na drvetu te neke krajeve u Slavoniji, onda je sav preostali dio obuhvaćen ogromnom, skoro neprekidnom hrastovom šumom, u kojoj se vrlo često može naći izvrsna drvena građa za brodogradnju. Hrastovi imaju neobično lijepi i vitki rast te vrlo zdravo deblo. Oni su često tako visoki i uspravni kao omorike te svjedoče o velikoj plodnosti tla. Ljudi čuvaju u zimi njegovo lišće, koje jedu volovi i njime se hrane kada je zemlja prekrivena snijegom. Kad bi Slavonija ležala uz more, bilo bi u njoj više dukata, nego što se sada u njoj nalazi groša...
str. 26


§ 14.... Neredovni lov na medvjede obavljaju seljaci bez puške i oružja u Slavoniji, Hrvatskoj i Bosni te pokazuju prirodnu hrabrost Ilira. Naime oni idu u lov zbog krzna te nemaju drugog oružja, osim jedne sjekire u ruci. Kad naiđe medvjed, tad se Iliri postave pokraj drveta te na medvjeda bacaju kamenje ili ga na drugi način draže da ih napadne. Razljućeni se medvjed digne i bijesno pođe na onog koji ga ljuti, a ovaj se brzo popne na drvo, te kad se medvjed počne penjati za njim, on mu, smijući se, odsiječe jednu prednju šapu, baš u trenutku kad je sustigao Ilira. Životinja padne s drveta i iskrvari koprcajući se na zemlji. Tada Ilir mirno siđe s drveta i svojom sjekirom zada medvjedu posljednji udarac. Na taj način su smjeli seljaci ubili mnogo medvjeda.
str 29.-30.


§ 40... Naprotiv je vinogradarstvo vrlo ugledno. Postoji crveno i bijelo vino. Obje vrste nadilaze sva njemačka vina, te su vrlo jaka i žestoka. Ona ne mogu dugo stajati te se moraju piti mlada. Za izvoz u strane zemlje nema nikakve prilike. I sadnja duhana nalazi se u dobrom stanju te se naročito mnogo njime bave u Požeškoj županiji. Stoga tu raste najbolji duhan, koji čak i ne zaostaje za turskim...
str. 48

eto, neki zanimljivi citati...

Ovo je baš zanimljivo, naročito meni koja sam iz Slavonije. 

No utoliko je veća njihova marljivost kod sadnje bijelih i pčavih šljiva (Zwetschen- und Pflaumenbaume), čije se prostrane ograšene šume posvuda nailaze. Poticaj toj neobičnoj marljivosti nalazi se u tome što se od ploda rečenog voća peče proizvod koji se zove rakija ili šljivovica (Raky oder Schlivavicza), koja je svakodnevno i omiljeno piće Ilira u turskim i ugarskim zemljama...Ako seljak ima gnoj, on ga ne vozi na njive, nego u šljivik, da bi što više dobio rakije...

he he...tko bi rekao da rakija ima toliku povijest...