Zašto muslimani ne smiju slaviti/čestitati „Novu Godinu“

Priredio: Sead ef. Jasavić

Približava nam se čuvena „nova godina“, koja je, u često slučajeva, mjerilo i jedan vid godišnje ankete „ne-svjesnosti“ i „vjerske ne-zrelosti“ muslimana, kako ovih tako i drugih prostora. ”Božići”, kako katolički tako i pravoslavni, zajedno sa „novom godinom“, su samo pokušaji određivanja datuma rođenja Isusa – Isa’a a.s. – koji za hrišćanski svijet predstavlja Boga ili božijega sina ili bogo-čovjeka, ovisno o tome kako, njegov lik i djelo, koja hrišćanska sekta tumači i doživljava. Ono što je za nas bitno ovdje jeste to da sve po čemu su poznati ovi dani od slavljenja ”božića”, nove godine, deda mraza, jelki, ukrasa i zvijezdica, kalendara, čestitki i poklona – sve odreda je zasnovano na laži i zabludi, daleko je od istine – i svaki musliman se mora čuvati od toga da svojim ponašanjem ne podrži sve navedene laži i zablude.

Zabluda ”Božića” – bilo katoličkog bilo pravoslavnog, se ogleda u tome što je u pitanju svetkovanje i proslavljanje dana rođenja Boga ili božijega sina ili bogo-čovjeka, ovisno o tome kako ga koja hrišćanska sekta razumjeva i tumači. Allahov Poslanik, Isa a.s., kojeg hrišćani proglašavaju za boga mimo Jednog, Jedinog, Stvoritelja – Allaha dž.š. – samo je čovjek, od krvi i mesa, od Boga poslan, kao i svi ostali Božiji poslanici, kako bi pozvao ljude šehadetu-tevhida, monoteizmu, čistom vjerovanju u Jednoga Boga Stvoritelja, o čemu nam decidno govori i kur’anski ajet: “O sljedbenici Knjige (jevreji i kršćani), ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.” (En-Nisa, 171.)

Ova kur’anska značenja su potvrđena i čuvenom isusovom molitvom “Oče naš” u kojoj se kaže sljedeće:

“Oče” naš,

Koji si na nebesima,

da se sveti ime Tvoje;

da dođe Carstvo Tvoje,

da bude volja Tvoja,

i na zemlji kao na nebu.

Hleb naš nasušni daj nam danas;

i oprosti nam dugove naše,

kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;

i ne uvedi nas u iskušenje,

no izbavi nas od zloga.

Jer je tvoje carstvo, i sila,

i slava u vjekove vjekova. Amin.

(Mt. 6, 9; Lk. 11, 2)

Isusove riječi “Oče naš” nam ukazuju na to da se Isus moli nekome, da se on obraća nekome, i da doziva nekoga, te da zbog samog tog čina on nije Bog – već se spomenutim riječima moli i obraća Bogu – Stvoritelju našem i njegovom, Stvoritelju svih svjetova. Sa riječima “Oče naš” sami Isus nam ukazuje na to da Otac – s čime se misli na Boga/Stvoritelja, nije samo njegov otac, već da je On i naš Otac tj. Naš Bog I Stvoritelj, te da nije Isus, samo, njegov “Sin” već i da smo svi mi koji vjerujemo u Boga “djeca i sinovi” Božiji, što nam potvrđuje i sama Biblija riječima:

Ivan 1 – 12. “A onima koji ga prihvatiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13. koji su rođeni, ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.”
Matej 10 – 32. “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 33. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.”

Matej 5 – 9. “Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!”

Poslanica Filistejcima 2 – 15. “da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna, posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu.
1 Ivanova poslanica 3 – 2. “Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.
1 Ivanova poslanica 3 – 10. “Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.”

Dakle, na osnovu navedenoga, po samoj Bibliji – niti je Isus Bog, niti je on Božiji sin, već je on od Boga poslani poslanik, a svi koji su prihvatili njegov poziv su djeca Božija, i sa ovime se završava cijela priča.

Vjerovati da se rodio Bog, ili božiji sin, ili Bogo-čovjek je zabluda. Čestitati rođenje boga-”Božić” nekome je čestitanje na laži i zabludi – a to nije svojstvo jednog muslimana. Muslimanu je obaveza da druge ljude izbavlja iz zablude i da im ukazuje na nju, i musliman ne smije potvrđivati nečiju zabludu i laž tako što će im je čestitati riječima „Sretna ti bila (laž i zabluda)“. Onaj koji vjeruje da su riječi – LEM JELID VE LEM JULED – – nije rodio i rođen nije – vjekovna istina – ne može i ne smije čestitati ono što je suprotno tome tj. Da se bog rodio!? – niti smije tom prigodom dijeliti poklone ljudima.

Zabluda nove godine i kalendara – Ono što moramo znati jeste da kalendar, po kome se svijet danas upravlja, jeste gregorijanski-kršćanski kalendar, ustanovljen još od vremena pape Gregorije ili Grgura 13 koji je umro 1585.g., a cilj iznalaženja tog kalendara jeste bio tačno utvrđivanje isusovog rođenja. Katolici i pravoslavci se razilaze u utvrđivanju dana isusovog rođenja između 24 decembra, 31 decembra i 7 januara – ali ono što nas interesuje ovdje jeste da svi navedeni datumi govore samo o isusovom rođenju – sa čime jedan musliman ne smije nikako da se veže ni sa kakvim činom svetkovanja. Baš iz tog razloga – nepoistovjećivanja sa kršćanima – ashabi nisu htjeli uzeti rođenje Muhammeda a.s., za početak islamske nove godine, već su odabrali događaj Hidžreta Muhammeda s.a.w.s., za njen početak. Muslimani imaju svoj kalendar i svoju novu godinu, i mi se moramo vraćati svojim korijenima i svome kalendaru prema kome su se mnogo vjekova upravljali čak Evropa i čitav svijet.

Zabluda „Deda Mraza“ – Deda Mraz ili ”Božić Bata” je izmišljeni lik koji donosi djeci poklone na Badnje veče, ”Božić” ili na dan Svetog Nikole (u zapadnoj kulturi), ili za Novu godinu (u istočnoevropskim državama). Verzije i ime ovog lika variraju među različitim kulturama, religijama i narodima. Porijeklo ovog lika je iz starih religija germanskih i slovenskih naroda. Pokrštavanjem ovih naroda, njihova vjerovanja su kombinovana sa likom hrišćanskog episkopa Nikole. Uobičajena predstava Deda Mraza na Zapadu je da je on stariji čovjek obučen u crveni kaput koji leti sa saonicama koje vuku irvasi sa torbom punom poklona za dobru decu. Njegov dom se nalazi negdje na Sjevernom polu ili u Laponiji. U zapadnom svijetu se deda mraz naziva svetim nikolom, san-nikolas ili skraćeno santa-klaus, što nam direktno ukazuje na kršćansku pozadinu navedenog lika – sa čime jedan musliman ne smije imati nikakve veze.

Zabluda božićne ili novogodišnje jelke – je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih tradicija koje se povezuju sa proslavom ”Božića”. To je obično zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a tijekom dana, oko ”Božića”, ukrašava se kuglicama, slasticama te božićnim lampicama, malim raznobojnim svjetiljakama, dok su se prije češće ukrašavala svijećama. Na vrh jelke često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista. Bilo da je katolička jelka ili pravoslavni cer i badnjak u pitanju – jedan musliman ne smije imati dodira ni sa jednom spomenutom praksom, i moramo se čuvati od toga da se ne poistovjećujemo sa nevjernicima u njihovim svetkovinama i praznicima.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Doći će vrijeme kada ćete, pedalj po pedalj, aršin po aršin, slijediti postupke onih koji su bili prije vas. Ako bi se oni zavukli u gušterovu rupu, i vi bi krenuli za njima. ‘Allahov Poslaniče’, upitali smo, ‘odnosi li se to na Jevreje i kršćane?’ ‘A na koga bi drugo, nego na njih’, odgovorio je.” (Muttefekun alejh)

Muhammed, s.a.v.s., je zabranio proslavljanje džahilijetskih nevjerničkih praznika koje je zatekao u Medini, rekavši da ih je Allah zamijenio boljim danima, a to su dani Bajrama. Poslanik, s.a.v.s., nije, dakle, potvrdio te “vjerske” praznike, a da jeste, oni bi se i dalje proslavljali. Proslavljanje neislamskih praznika je svojevrsni vid oponašanja nevjernika na koje je upozorio Muhammed, s.a.v.s., rekavši: ”Ko oponaša jedan narod on njemu i pripada.” (Buharija i Muslim)

Ako bi neko rekao da time ne želi oponašanje i poistovjećivanje s nevjernicima, mi mu kažemo da je to opet haram, jer nam je Poslanik, s.a.v.s., zabranio klanjanje namaza u vrijeme izlaska i zalaska Sunca samo zbog toga što tada obožavaoci Sunca čine sedždu Suncu I klanjaju mu se, a o suludom trošenju novca koji se izdvaja iz državnog budžeta da bi se nakitili i nakinđurili gradovi, zgrade i ulice, zbog čega niko neće odgovarati niti polagati račun, o orgijama, nemoralu, prostaklucima i ludovanju u noći kojoj su, sukladno svome ponašanju oni koji je slave i dali ime ”luda noć”, da i ne govorimo. Istinu je rekao Uzvišeni Allah riječima: ”Nisu slijepe oči, već srca u grudima.”

"Kršćani ne slave Bajram, zašto muslimani slave Novu godinu?" "Kršćani ne slave Bajram, zašto muslimani slave Novu godinu?" SARAJEVO - "Od Ebu-Se‘ida el-Hudrija, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Slijedit ćete običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, pa čak kada bi se oni zavukli u gušterovu rupu, i vi biste ušli za njima." Ashabi upitaše: "Kršćane i židove?", a Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: "A koga drugog?" (Buhari, Sahih, br. 3456)
Nakon što se približio Kurban-bajram, naše komšije, prijatelji i poznanici kršćanske vjeroispovijesti užurbano su počeli da se spremaju za ovaj muslimanski blagdan. Muškarci su odlazili na pijace te birali i kupovali kurbane, dok su žene ostajale kod kuća kako bi napravile razne vrste kolača i slanih jela. Hiljade Ivana, Mateja, Kristina i Katarina proveli su besanu noć uoči Bajrama. Nakon što je Bajram nastupio, veselili su se, igrali i pjevali, i osjećali se sretnijim nego u bilo kojem drugom danu u godini...

Znamo da bi svaki čovjek čitajući navedene riječi pomislio: "Da li to mene neko smatra budalom!? U ovakvo nešto ne bi povjerovao niko zdrave pameti! Kršćani ne slave Bajram, niti ga trebaju slaviti, jer to nije njihov praznik." Naravno da kršćani ne slave Bajram. Takav slučaj vjerovatno nikada nije zabilježen u svijetu. Kršćani nikada nisu kupovali kurbane, niti su mahsuz radi Bajrama pravili posebna jela, niti su ikada izdvajali velike sume novca kako bi u posebnom ambijentu i skupim hotelima dočekali Bajram. Nisu, niti trebaju. To bi svakako bilo besmisleno i glupo, a onaj kršćanin koji bi to eventualno i učinio, morao bi imati izuzetno velik motiv za to, poput recimo zadivljenosti islamom kao religijom, i neodoljivom željom da slijedi i „kopira" muslimane u njihovim propisima i običajima, što danas nikako nije slučaj. Ali razmislimo malo o jednoj drugoj, vrlo sličnoj priči, koja je nažalost potpuno istinita. Kada se približi Nova godina, muslimane naših prostora uhvati neopisiva sreća i nekakvo euforičko stanje koje se ogleda u dugotrajnim pripremama za doček „najluđe noći" u godini, kojoj ovaj epitet savršeno odgovara. Skoro mjesec dana unaprijed, čak i oni Bošnjaci koji su slabog materijalnog stanja, planiraju u kojem gradu ili hotelu će dočekati Novu godinu, šta će obući za Novu godinu, šta će sve kupiti za Novu godinu, kod koga će djecu ostaviti na čuvanje za Novu godinu..., a o bogatašima da i ne govorimo. Skupocjena putovanja u evropske prijestolnice ili čak i na druge kontinente, u planu su mnogih bogataša kada razmišljaju o dočeku Nove godine. Veliki broj naših građana kao da živi za ovu noć i kao da je ona svrha njihovog postojanja, a kada dođe i prođe, već nostalgično razmišljaju o tome kako će dočekati i provesti narednu. Imajući u vidu da Novoj godini prethodi katolički blagdan Božić, mnogi kršćanski običaji koji su svojstveni samo kršćanstvu i kršćanima, spontano su se počeli vezati i za Novu godinu te su postepeno prihvaćeni kao nezaobilazni popratni detalji proslave Nove godine, a ne Božića. Mnoge od tih običaja muslimani su nažalost zdušno prihvatili kao svoj ili u najmanju ruku kao međunarodni običaj.

Bošnjaci i Djed Mraz

Djeca se nevjerovatno raduju Novoj godini i Djedu Mrazu, odnosno kršćanskom svecu Svetom Nikoli, oko koga postoje kontroverze, i čiji mit i sve ono što je on donio sa sobom kritiziraju čak i mnogi vjerski predstavnici kršćana. Raduju se bošnjačka djeca sjedobradom starcu iz bajke i kićenju jelke, kao i poklonima koje će pod drvo ili pak u čarapu staviti Djed Mraz koji živi samo u dječijoj mašti. Djedica ih posjeti tek nakon što djeca zaspe, umorna od dugog čekanja da se dedo konačno pojavi u svojim sanjkama koje vuku irvasi. Djeda Mraz i jelka (ili bolje reći božićno drvce) su originalni i neizostavni detalji koji se vežu za doček katoličkog blagdana Božića, a koje su muslimani Bošnjaci svojski prihvatili kao dio dočeka Nove godine. Mnogi se ljute ako im se predbaci kako oni koji se tradicionalno pripremaju za doček i proslavu Nove godine ustvari do u detalje kopiraju i slijede običaje kršćana koje oni prakticiraju uz Božić, međutim istina je sasvim izvjesna. Samo, istinu je ponekad teško prihvatiti. Jer ipak, „tako smo odrasli", reći će mnogi, i pravdati se kako oni svojim pripremama za doček Nove godine ne žele, niti im je na kraj pameti, da slijede kršćane u njihovim običajima! „Naša srca su čista i Allah zna naše namjere! Srcem i dušom volimo islam, samo se malo volimo proveseliti za Novu godinu, a djeca vole nekako tog Djeda Mraza, i mi ga ne zovemo Djed Božićnjak! Tako kažu ovi, drugi...."

Ovo su uglavnom najčešća opravdanja onih koji se još uvijek ne mogu odreći jelke i Djeda Mraza. Kada bi ova opravdanja bila i prihvatljiva, postoje mnogi drugi razlozi koji će muslimana odvratiti od bilo kakve želje da na klasičan način učestvuje u „dočeku" i proslavi ove noći.

Krvava noć

Valjda će svi muslimani barem priznati kako je alkohol po našoj vjeri islamu strogo zabranjen. To smo sigurno svi naučili još od svojih nena i deda na čiju tradiciju se volimo pozivati.

„Alkohol je majka svakog zla", učili smo. „Ja sam silan i ohol! Ja se zovem alkohol!", pamtimo refren pjesmice iz knjige Islamska čitanka, u kojoj alkohol „govori" sam o sebi i zlu koje donosi. Ali nekako ta Nova godina ne ide baš bez alkohola. Desetak dana pred Novu godinu, u čitavom svijetu, pa i u našoj zemlji, enormno se poveća prodaja alkohola, kojeg ljudi akumuliraju u svoje ostave, kako bi ga iznijeli na trpezu te se dobro natroskali u toj ludoj noći. Hektolitri raznih vrsta alkoholnih pića popiju se pri dočeku Nove godine, a hitne službe rade „punom parom" čitavu noć. Posjekotine, razderotine, ubodi noževima, rane od vatrenog oružja, ranjavanja kao posljedica korištenja pirotehničkih sredstava, samo su neke od ozljeda koje će zdravstveni radnici koji su imali (ne)sreću da te noći budu dežurni, morati sanirati ozlijeđenim građanima. Statistika je svake godine nekako krvavija. Više mrtvih, više ranjenih, više predoziranih alkoholom. A alkohol u ovoj noći donosi i moralnu anarhiju. Stid nestaje, a blud, brakolomstvo i orgijanja dominiraju nakon što nastupi ponoć. Ove činjenice niko ne može poricati. Naš Gospodar Allah, kome ćemo se svi prije ili kasnije vratiti, sigurno nije zadovoljan sa onim što se dešava te noći. Pa zašto da mi budemo (sa)učesnici u tom krvavom i anarhičnom piru? Ako je danas većini ljudi ova noć najdraža u godini, moramo biti svjesni da je ona u isto vrijeme Allahu jedna od najomraženijih noći, naravno zbog raznovrsnosti i količine grijeha koji se u njoj počine.

''Sretna Nova...''

Želje i čestitke koje se izgovore te noći su mnogobrojne. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenjuju optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja... odjekuje čitavu noć. Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate svojoj stvarnosti, za koju nanovo shvate da je često vrlo surova i teška, te jako daleko od idealnosti. Ironično je što velikom broju ljudi u svijetu ova noć donese samo bol i patnju, a neki bukvalno izgube glavu ili do kraja života ostanu invalidi. Razlog su naravno saobraćajne nesreće ili neke od već spomenutih povreda koje su te noći daleko mnogobrojnije nego tokom drugih noći u godini. Možda i postoji način da se neke od tih optimističnih želja zaista i ispune, samo kada bi se gradske vlasti i građani dogovorili oko nekih sitnica. O čemu se radi? Osrednje bosanske općine za novogodišnje uređenje grada, vatromet i ostale popratne detalje, potroše desetine pa čak i stotine hiljada maraka, a mnogi veliki gradovi u svijetu na iste ludosti potroše i milione eura. Sav taj novac u vidu vatrometa zauvijek nestane u nekoliko minuta svjetlosti i ovacija pijanih posmatrača. Svakom moralnom, a i normalnom građaninu naše, ili bilo koje druge države na svijetu, nova godina bi istinski bila bolja, sretnija i berićetnija kada bi se recimo od tog uzaludno bačenog novca kupio stan jednoj materijalno ugroženoj porodici, kojih danas ne manjka, te se tako zauvijek riješio njihov životni problem. Skupa operacija kojom bi se bolesniku spasio ili barem olakšao život, a koja bi se finansirala iz sredstava namijenjenih za novogodišnje uređenje grada, isto tako bi građanima trebala novu godinu učiniti sretnijom i boljom. Dovoljno bi se bilo odreći kratkotrajnog ćeifa od kojeg niko nema stvarne koristi, osim možda firmi koje prodaju pirotehnička sredstva i novogodišnje ukrase. Ovakvih primjera je na stotine. Ali ipak, bojimo se da ćemo na ovakvu „Novu godinu", bez kićenja grada i vatrometa, morati čekati još dugo, do nekih savjesnijih građana i još savjesnijih gradskih čelnika.

Nije teško! Pokušaj!

Toliko o (ne)sreći koju nosi Nova godina, a svakom onom ko iz bilo kojeg razloga još uvijek osjeća „obavezu" prema toj noći, možemo poručiti sljedeće: Pokušaj da ne učestvuješ u proslavama i dočecima ove noći jer se u njoj krše Allahove granice i čini ono što naš Gospodar mrzi i prezire. Te noći rano ugasi svjetlo i neka svi vide da bojkotiraš sve ono što se u njoj dešava. Ne boj se ničijih prigovora. Zar nemaš pravo izbora? Ne reci: "Kako ću to učiniti? Ja s tim ništa neću promijeniti, jer većina ljudi tako radi. Šta će reći ljudi? Proglasit će me da sam `kontra svijeta´ i da sam lud, fanatik..." Itekako ćeš mnogo toga promijeniti. Kao prvo, promijenit ćeš sebe. Samome sebi ćeš pokazati kako je tvoja ljubav prema tvome Gospodaru mnogo jača i veća od toga da se bojiš prigovora ljudi. Samome sebi pokazat ćeš kako ne želiš žrtvovati naklonost Uzvišenog Stvoritelja zbog kratkotrajnog uživanja koje će nestati onog trenutka kada završi novogodišnji vatromet. Te noći lezi „na vrijeme" sretan i zadovoljan što ti je Allah podario mnoge blagodati o kojima malo razmišljaš, a kojih bi postao svjestan tek nakon što bi ih izgubio. Razmisli o svome zdravlju i porodici, nafaki koja ti je dostatna, kao i miru i sigurnosti u kojima uživaš. Tada će ti svaka noć u godini biti mnogo draža nego što je „najluđa noć" draga bilo kome od onih koji je željno očekuju čitave godine, a blaženi osjećaj trijumfa zavladat će tvojom dušom i tijelom jer su bogobojaznost i razum pobijedili strast i ružne običaje."



(Iz knjige: ''Biseri sunneta u mozaiku vremena'', autor Amir Durmić)

Hutba sa minbera Bijele džamije u Gračanici
MUSLIMANI NE SLAVE NI BOŽIĆ NI NOVU GODINU
Autor: Abdullah ef. Hodžić
Bismillahir-Rahmanir-Rahim


„Ko oponaša neki narod, on je od njih.“ (Hadis)

Hatib Abdullah HODŽIĆ: Konačno je vrijeme da se vratimo svom islamskom identitetu, da budemo ono što jesmo, tj. muslimani, i to srcem, riječima i ponašanjem. Islam je nešto s čime treba da se ponosimo a ne stidimo. Islam od nas traži da istaknemo svoju jedinstvenost i svojstvenost. Velikani ljudskog uma i historije su se divili islamu i našem Poslaniku, s.a.v.s., jer su znali njihovu vrijednost. Mnogi umovi su upozoravali da će islam biti taj koji će jedini moći izbaviti čovječanstvo iz haosa i ponora.
Nedavno sam slušao jednog od najeminentnijih islamskih učenjaka u svijetu, koji je zaprepašten onim što se dešava među muslimanima diljem svijeta, pa i u zemljama u kojima su muslimani apsolutna većina. Sa čuđenjem se pita ovaj alim da li to muslimani žive u muslimanskom ili kršćanskom društvu?! I, doista, šta se to dešava na ulicama, trgovima, prodavnicama, marketima, muslimanskim kućama i avlijama? Možete naslutiti da se radi o proslavi rođenja Isaa, a.s., to jeste o Božiću i Novoj godini. Neki muslimani proslavljaju spomenute praznike i ponašaju se baš kao i nemuslimani.

Danas većina muslimana ne slavi ni rođenje Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., ali zato proslavljaju, svjesno ili nesvjesno, Božić i Novu godinu! Uzdignute su božićne jelke i po nekoliko metara visoke, okićene i osvijetljene u marketima čiji vlasnici su poznati kao muslimani, u dnevnim boravcima i avlijama. Pažnju prolaznika privlači i muzika koja danonoćno odašilje blagi zvuk sa ovih božićnih i novogodišnjih jelki. Sve spomenuto ste vjerovatno i sami vidjeli i doživjeli. Subhanallah! Šta se to dešava sa nama muslimanima? Naravno, kao kosmopolite, mi muslimani poštujemo pripadnike svih vjera, ubjeđenja i ideologija, doživljavamo različitosti kao priliku za upoznavanje i zbližavanje, poštujemo praznike i običaje drugih, ali to ne znači da ih i sami trebamo primjenjivati i proslavljati.

Ponašanje mnogih današnjih muslimana potvrđuje istinitost riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: "Slijedit ćete ranije narode, pedalj po pedalj i aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili." Rekosmo: „Allahov Poslaniče, kršćane i židove?“ Reče: „Koga drugog?" (Hakim) Poslanik, s.a.v.s., je rekao i sljedeće: „Ko oponaša neki narod, on je od njih.“ (Ebu Davud)

Muslimani su dužni slijediti riječi Gospodara svjetova i Njegova Poslanika, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: „Ti reci: 'Ako vi Allaha volite, mene slijedite! I Allah će vas voljeti i grijehe vam oprostiti!' Allah grijehe prašta i samilostan je. Ti reci: 'Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku Njegovu!' Pa, ako leđa okrenu, Allah doista ne voli nevjernike.“ (Ali 'Imran, 31-32)

A za one koji se suprotstavljaju Poslaniku, s.a.v.s., i koji slijede put nemuslimana, Uzvišeni Allah kaže: „Onoga koji se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u džehennem! A užasno je u njemu boraviti!“ (En-Nisa', 115)

No, i pored Allahovog i Poslanikovog upozorenja, mnogi muslimani se ponašaju oprečno propisima Kur'ana i Sunneta. Pa, šta je sa današnjim muslimanima? Šta se to dešava? Pored svega što se desilo, još uvijek žele oponašati one koji su pobili i protjerali stotine hiljada nedužnih i nevinih muslimana naše nam jedine domovine Bosne i Hercegovine?! Šta je sa nama? Skoro dvjesto hiljada šehida, oko četrdeset hiljada silovanih sestara i djevojčica, hiljade ožalošćenih roditelja, djece, jetima, stotine hiljada protjeranih, neće nam halaliti ako nastavimo oponašati one koji su počinili strašne zločine i genocid! Nekada se zajedno jelo i pilo, proslavljalo, ženilo i udavalo, ali zločinci nisu pravili razliku između muslimana koji su praktikovali islam i onih koji su se samo zvali muslimanima. Zar nam to nije pouka?

Konačno je vrijeme da se vratimo svom islamskom identitetu, da budemo ono što jesmo, tj. muslimani, i to srcem, riječima i ponašanjem. Islam je nešto s čime treba da se ponosimo a ne stidimo. Islam od nas traži da istaknemo svoju jedinstvenost i svojstvenost. Velikani ljudskog uma i historije su se divili islamu i našem Poslaniku, s.a.v.s., jer su znali njihovu vrijednost. Mnogi umovi su upozoravali da će islam biti taj koji će jedini moći izbaviti čovječanstvo iz haosa i ponora.

Upravo je došlo to vrijeme. Svijet se suočava sa nepremostivim problemima i sve isprobane metode su se pokazale neuspješnim. Svi sistemi su propali ili su na vratima konačnog kolapsa. Kriza se samo ublažava, prikriva i zataškava, ali je krah neminovan. Samo je stvar vremena. I super velesile su suočene sa bankrotom.

I muslimani su u dubokom glibu, no problem nije u islamu, već u takozvanim muslimanima koji su miljama daleko od islama. Mi govorimo i pišemo o islamu, ali ga, nažalost, ne živimo. A Poslanik, s.a.v.s., je bio „živi Kur'an“. Islam je danas u knjigama, a muslimani u kaburima. Bez islamskog identiteta, malo šta imamo pokazati svijetu. Postali smo baš kao i drugi. Njih kopiramo u svemu, iako mnogi muslimanima ne dozvoljavaju, ili s mukom dozvoljavaju gradnju džamija, posebno sa minaretima. A i kad ih dozvole, čine to uslovljavanjem, pa minareti liče više na nekakve dimnjake, ili na sve samo ne na naše lijepe minarete!

Vidjeli ste da u našoj Bosni i Hercegovini zločinci porušiše oko 1000 džamija i drugih vjerskih objekata!! Negdje ruše džamije i na njihovim mjestima grade druge objekte. Hoće da zametu trag džamijama. U Angoli, Afrika, ruše sve džamije redom i zabranjuju islam! 47% anketiranih Francuza podržava zabranu izgradnje džamija i minareta. A to su, nije šala, Božije i Njemu najdraže kuće. Kuće mira, ljubavi, tolerancije. Sreća pa svi nemuslimani nisu takvi. Ima ih čestitih, kulturnih, civiliziranih, poput biznismena iz Švicarske koji se usprotivio nacionalizmu, šovinizmu i zabrani izgradnje minareta, pa je dao da se omanji minaret sagradi na njegovoj fabrici. Daj, Bože, da svi ljudi budu ovako razboriti i dobronamjerni. To daje smisao i draž životu i čini ljude globalnom porodicom.

Zamislite naše komšije sa istoka i zapada, zamislite Amerikance i Evropljane da proslavljaju rođendan Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., bajrame ili Novu hidžretsku godinu, kao što muslimani proslavljaju rođenje Isaa, a.s., i Novu kršćansku godinu! Pa to je, doista, nepojmljivo! A što je najgore, nas niko ne prisiljava da to činimo. Činimo to svojevoljno! Allahu ekber!

Šta je to sa nama? Kad ćemo se opametiti? Držimo do svojih običaja i propisa a okanimo se tuđih. Neki to rade samo radi novca i profita. K'o, vjera je vjera, a biznis je biznis. Mnogi nisu ni svjesni šta rade, dok drugi misle da je to međunarodni i praznik svih ljudi svijeta. Ne dozvoljava nam prostor ni vrijeme da dokažemo da to nije tako. Pročitajte o Božiću i Djeda Mrazu u nekoj od enciklopedija.

Koliko li muslimani alkohola popiju za ove nemuslimanske praznike a, Boga mi, pojedu i svinjskih mesnatih proizvoda. Čuh da su neki pravoslavci rekli da bi morali biznis zatvoriti da im nije mušterija muslimana koji naručuju prasetinu sa ražnja. E, aferim! A konzumiranje alkohola među muškarcima, ženama i tinejdžerima je postao trend novog doba i vid progresa! Danas je malo muslimanskih kuća bez specijalnih servisa i brendova svjetskih pića. Ima tu raznih „mahsuzija“, a kažu da „grijeh ne ulazi na usta, već izlazi iz usta“. Ovih dana je najezda kupaca u marketima, pa su police sa alkoholnim pićima opustjele. Kriza je, ali se para za to nađe. Trgovina haramima i u vrijeme besparice cvjeta, kao što je cvjetala i prodaja alkoholnih pića u Americi za vrijeme prohibicije.

Zar možemo očekivati da nas drugi poštuju ako ne budemo držali do svoje vjere, svog identiteta i digniteta, pokoravali se Allahu, dž.š., i slijedili Poslanika, s.a.v.s.? Bude li nam Allahov poziv ušao na jedno a izašao na drugo uho, budućnost nam nije nimalo blistava. Umjesto jelki, okitimo mi svoje duše islamskim ruhom, uljepšajmo svoje riječi i popravimo svoja djela.

Budimo pokorni Gospodaru svih svjetova i slijedimo Njegova Poslanika, s.a.v.s. Poštujmo tuđe a držimo do svojih običaja i blagdana. Samo tako će nas drugi poštovati, Allah i Njegov Poslanik voljeti i smiješi nam se uspjeh na ovom i permanentna sreća na budućem svijetu. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, pročitali i drugima prenosili, učvrsti nas na Pravom putu, popravi naše stanje i stanje svih bića na Zemlji, oprosti nam grijehe, primi naše pokajanje i uvedi nas u obećani džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

Uredu je da ne slave Božić, bilo bi glupo da slave.

Nova godina pak nema veze s religijom i glupo je da ne slave.

Oni treba da slave sto hoce, u stvari treba da mogu da rade sto hoce i to sve u svojim zemljama. Zasto se muciti sta treba i ne treba, lijepo se odseli u neku od bliskoistocnih zemalja i zna se, nema bespotrebnih pitanja i odgovora. U tomu im se treba pomoci.

ne slave ali uzmu poklone 

The Republic of Dream wrote:ne slave ali uzmu poklone 

a ni božćnice a ni uskrsnice im nisu mrske.

i generale razbij tekst, oako je muka muhamedova čitat.

veber wrote:

The Republic of Dream wrote:ne slave ali uzmu poklone 

a ni božćnice a ni uskrsnice im nisu mrske.

i generale razbij tekst, oako je muka muhamedova čitat.

Jizya je legitimna... danak od kjafira :)

a, sada prevedi. :)

veber wrote:

The Republic of Dream wrote:ne slave ali uzmu poklone 

a ni božćnice a ni uskrsnice im nisu mrske.

i generale razbij tekst, oako je muka muhamedova čitat.

ma kakvi,hoce sve

veber wrote:a, sada prevedi. :)

Nevjernici su dužni Muslimanima plaćati poseban danak :)

dobro to je drugo. turci su bili pragmatični.

veber wrote:dobro to je drugo. turci su bili pragmatični.

Nije to Tursko, to je u samoj biti šerijata.

Ja slavim Novu godinu i u biti sta koga boli Sebastian sta ko slavi ili ne slavi?

govinda wrote:Ja slavim Novu godinu i u biti sta koga boli Sebastian sta ko slavi ili ne slavi?

djes ti jebate patka
jes dobar