Filmski dnevnik forumaša

https://www.klix.ba/magazin/showbiz/transformacija-keanua-reevesa-od-osamdesetih-godina-pa-do-danas/190518020

On je jedna od rijetkih holivudskih zvijezda koja ne živi u vili, nema tjelohranitelje i ne nosi skupu odjeću, pa iako je težak 100 miliona dolara vozi se podzemnom željeznicom i uživa u tim stvarima...
...Osim što je promijenio stil odijevanja, Reeves se nije toliko promijenio, pa se može kazati da je jedva ostario. Sa svojom kinesko-havajskom mješavinom gena samo se može reći: Reeves je čist "dokaz da Azijati ne stare"...

et bas danas gledao Speed (1994)

https://www.imdb.com/title/tt0111257/

sa Sandra Bullock ...8/10...i vidim clanak o kijanu ...zivot je pun slucajnosti...

Zadnjih desetak godina prolazim kroz vlastiti pakao i, ako me nesto razveselilo, ali i rastuzilo, onda je to ova serija.
Nikada nisam dozivjela da me neka serija tako dotakne.

No zivot valjda ide dalje, to je poanta svega. :)

Our watch has now ended.

Rastuzila me je finalna epizoda vise nego sto sam ocekivala. Mozda zbog same cinjenice zavrsetka. Osjecaja konacnosti. Ne volim rastanke. Odlaske.

Osmu cu sezonu pamtiti po odlicnim memovima koji su me zaista nasmijavali. :) Spoznaji da su djecaci i djevojcice odrasli - glumacka ekipa. Ali osma je sezona donijela veliko razocaranje (koje bih mogla usporediti sa sadrzajem Posljednjeg jedija). Ne mogu se otresti svojevrsne izdaje karaktera likova, besmislenosti prijasnjeg truda, odnosno osmisljavanja dogadjaja koji su, u konacnici, bili nepotrebni. Zapravo, nemara u dokoncanju jedne epske price. Mozda GRRM konacno dovrsi posljednje dvije knjige ovog serijala.

*** Spoiler ***

Nikako nisam zadovoljna s izborom Brana. U knjigama, a i u seriji, naslucuje se tamna strana price sa Sumskom djecom, Trookim gavranom i riznicom sjecanja (odnosno, skupnom svijescu generacija i generacija bica). Od Brana ne podilazi jeza. Mozda sadrzaju finalne epizode dodajem ono sto D&D nisu predvidjeli, ali znamo da Bran moze manipulirati dogadjajima iz proslosti, znamo da je to mogao i zelenvidovnjak kojeg su, jednako tako, "navukla" (ili mozda otela) Djeca pa me ne tjesi spoznaja da je upravo on na prijestolju, odnosno, misao da je manipulirao dogadjajima ne bi li na njega zasjeo.

Jeste li znali da su usud-drvecu prinosili zrtve u krvi? Otud njegovi crveni listovi.


-----

Odlomak iz knjige:


"Vrijeme je", rece knez Brynden.

Od necega u njegovu glasu ledeni srsi uspalucase Branu uz hrbat.

"Vrijeme za sto?"

"Za iduci korak. Nadici mijenjanje koze i nauciti sto znaci biti zelenvidovnjak."

"Drvece ce ga nauciti", rece Lisna. Ona pozva rukom i pridje im jos jedna bosonoga pjevacica, ona bijelih vlasi kojoj je Meera nadjenula ime Snjegokosa. U rukama je imala zdjelu od usud-drveta s 12 izrezbarenih lica, slicnih onima kakva nose drveca srca. U njoj je bila bijela pasta, gusta i teska, prosarana tamnocrvenim zilicama.

"Moras pojesti ovoga", rece Lisna. Ona pruzi Branu drvenu zlicu.

Djecak nesigurno u to pogleda. "Sto je to?"

"Pasta od sjemenja usud-drveca."

"Hocu li od ovoga postati zelenvidovnjak?"

"Od svoje si krvi zelenvidovnjak", rece knez Brynden. "Ovo ce pomoci da se razbude tvoji darovi i vjencat ce te s drvecem."

Pojeo je. Lisna mu dotakne ruku. "Drvece ce te poduciti. Drvece pamti."

"Sklopi oci", rece trooka vrana. "Navuci svoju kozu, onako kao kad se sjedinjujes s Ljetnikom. Samo, ovaj put umjesto u njega, udji u korijenje. Podji njime uvis, kroza zemlju, sve do drveca na brdu, i kazi mi sto vidis."

Bran sklopi oci i izvuce se iz vlastite koze. U korijenje, pomisli. U usud-drvece. Postani drvo. Na trenutak mu se pred ocima ukaze spilja u svojoj crnoj ovojnici, usi mu zacuju hukanje rijeke u dubini.

Zatim se u tren oka zatekne kod kuce.

Knez Eddard Stark sjedi na kamenu uz duboko crno jezerce u bozanskoj sumi, blijedo se korijenje drveta srca izvija oko njega poput cvornatih starackih ruku. Veliki mac Led lezi knezu Starku preko krila, a on mu nauljenom krpicom cisti sjecivo.

"Ostrozimlje", prosapce Bran.

Njegov otac podigne pogled. "Tko je to?", upita on, osvrnuvsi se ...

... a Bran ustraseno ustukne. Njegov otac, crno jezerce i bozanska suma izblijede i nestanu, a on se opet zatekne u spilji. Jedna baklja buknu pred njim.

"Kazi sto si vidio." Izdaleka Lisna izgleda kao djevojka, ne starija od Brana ili njegove sestre, ali izbliza djeluje daleko starije. Tvrdi da je dozivjela dvjesto godina.

Branu se grlo jako osusilo. Progutao je slinu. "Ostrozimlje. Bio sam opet u Ostrozimlju. Vidio sam oca. On nije mrtav, nije, vidio sam ga, opet je u Ostrozimlju, jos je ziv."

"Ne", rece Lisna. "On je pokojni, djecace. Ne nastoj ga prizvati iz smrti."

"Vidio sam ga." Bran je osjecao pritisak gruba drveta na jednom obrazu. "Cistio je Led."

"Vidio si sto ti se vidjeti htjelo. Srce ti cezne za ocem i domom pa si to ugledao. Covjek mora znati prije gledati prije nego sto se vidjenju moze ponadati", rece knez Brynden. "To sto ti vidje bijahu sjene minulih dana, Brane. Gledao si ocima drveta u vasoj bozanskoj sumi. Drvetu je vrijeme drugacije nego covjeku. Sunce, tlo i voda, to je ono sto usud-drvece shvaca, ne dane, godine i stoljeca. Ljudima je vrijeme rijeka. Zarobljeni smo u njenom toku, kuljamo iz proslosti u sadasnjost, uvijek u istom smjeru. Drugaciji su zivoti drveca. Ono se ukorijeni, izraste i umre na jednom mjestu i ta ga rijeka ne pomice. Hrast je zir, zir je hrast. A usud-drvo ... tisucu ljudskih godina tek mu je trenutak. I kroz takve dveri tebi se i meni pruza pogled u proslost."

"Ali," rece Bran, "on me cuo."

"Cuo je sapat u vjetru, susanj u krosnji. Ne mozes zboriti s njime..."

Hocu li opet vidjeti svog oca?"

"Nakon sto ovladas darovima, moci ces pogledati gdje te volja i vidjeti sto drvece vidi, bilo jucer, lani ili prije tisucu era. Ljudi zive zivote zarobljeni u vjecnu sadasnjost, medju maglicama sjecanja i morem sjena, jedinog sto znamo o predstojecim danima. Ima nocnih leptira sto citav zivot za dan prozive, no njima taj casovit odsjecak vremena zacijelo djeluje dugo kao godine i desetljeca pred nama. Hrast pozivi i po tri stotine godina, crnogoricno stablo tri tisuce. Usud-stablo zivjet ce dovijeka, bez remecenja. Godisnja doba njima prodju za treptaj krila nocnog leptira, a proslost, sadasnjost, buducnost jedno su. A tebi se vid nece svoditi na vasu bozansku sumu. Pjevaci urezase oci u svoje drvece srca da ga probude, i to su prve oci kojima se novi zelenvidovnjak nauci sluziti... ali vid ce ti postupno nadici samo drvece."


"Kada?" priupita Bran.

"Za godinu dana, ili za tri, ili za deset. To ne opazih. Stići će i to postupno, obećavam ti. Ali sada sam umoran, a drveće me zaziva. Nastavit ćemo sutra."

Hodor je odnio Brana natrag u njegovu odaju, mrmljajući "Hodor" ispod glasa dok je Lisna s bakljom išla pred njima. Nadao se da će tamo zateći Meeru i Jojena, da im kaže što je vidio, ali njihova udobna niša u stijeni bila je hladna i prazna. Hodor je lagano položio Brana u njegovu postelju, prekrio ga krznima i pripalio vatricu. Kroz tisuću godina, kroz stotinu koža, mudrošću dubokom poput korijenja davnašnjih stabala.

Dok je gledao plamenove, Bran je odlučio ostati budan dok se Meera ne vrati. Znao je da će Jojen biti nesretan, ali Meeri će biti drago zbog njega. Nije se sjećao kad je sklopio oči.

... ali onda se nekako opet zatekao u Oštrozimlju, kako odozgo iz božanske šume promatra oca. Knez Eddard ovaj put djeluje mnogo mlađe. Kosa mu je smeđa, bez ijedne sjedine, glava pognuta. " ... nek odrastu bliski kao braća, samo s ljubavlju među sobom." moli se, "i nek moja gospa žena pronađe u srcu snage za oprost..."

"Oče." Branov glas je šapat u vjetru, šušanj u krošnji. "Oče, ja sam.
Ja sam, Bran. Brandon."

Eddard Stark podigne pogled i polako promotri usud-drvo, mršteći se, ali ništa ne izgovori. Ne vidi me, shvati Bran, beznadno. Ushtije ispružiti ruku i dotaknuti ga, ali uzmogne samo motriti i slušati. U stablu sam. Unutar stabla srca sam, gledam kroz njegove crvene oči, ali usud-drvo zboriti ne može pa ne mogu ni ja.

Eddard Stark nastavi molitvu. Bran osjeti kako mu suze naviru na oči. Samo, jesu li to njegove suze ili suze usud-drveta? Zaplačem li, hoće li stablo zaplakati?

Ostatak riječi njegova oca priguši iznenadno treskanje drveta po drvetu. Eddard Stark se rastoči, kao maglica na jutarnjem suncu. Sada dvoje djece zapleše božanskom šumom, cikćući jedno na drugo pri dvoboju slomljenim granama. Djevojčica je starija i viša od njih dvoje. Arya! željno pomisli Bran kad je vidje kako naskače na kamen i zasijeca dječaka. Ali to ne može biti. Ako je djevojčica Arya, onda je dječak sam Bran, a on nikad nije nosio tako dugu kosu. Niti me Arya ikad pobijedila u igri mačevanja, kao što ova pobjeđuje njega. Ona zasiječe dječaka po bedru, tako snažno da mu izbije nogu, pa on upadne u jezerce i počne se praćakati i derati. "Ušuti, glupane", reče djevojčica i baci svoju granu u stranu. "To je samo voda. Hoćeš da te Stara Nana čuje i otrči reći ocu?" Ona klekne da izvuče brata iz jezerca, ali prije nego što ga je stigla izvaditi, oboje nestadoše.

Prizori potom pristizaše sve brže, sve dok se Bran ne osjeti izgubljeno i ošamućeno. Više ne vidje oca, ni tu djevojčicu sličnu Aryji, već žena bremenita djetetom izađe naga i mokra iz crnog jezerca, klekne pred drvo i počne preklinjati stare bogove za sina koji će je osvetiti. Zatim stiže smeđokosa djevojka, kao koplje vitka, i prope se na nožne prste da poljubi usne mlada viteza visokog poput Hodora. Tamnook mladić, blijed i žestok, odsiječe tri grane usud-stabla i oblikuje ih u strijele. Samo se drvo smanjuje, sa svakim je viđenjem sve niže, dok se slabija stabla stišću u mladice i iščezavaju, pa se namjesto njih ukazuju nova stabla što se i sama počinju smanjivati i iščezavati. A knezovi koje Bran opaža su visoki i tvrdi. strogi ljudi u krznu i verižnjačama. Lica ponekih poznata su mu s kipova u kriptama, ali nestaju prije nego što se uspije prisjetiti njihovih imena.

Tada, njemu naočigled, bradat čovjek prisili zatočenika da klekne pred drvo srca. Posve sijeda žena krene prema njima kroz zapuh tamnocrvena lišća s brončanim srpom u ruci.

"Ne," reče Bran, "ne, nemojte", ali nisu ga čuli, baš kao što ga ni otac nije čuo. Žena zgrabi zatočenika za kosu, poduhvati ga srpom oko grkljana i zasiječe. A kroz izmaglicu stoljeća slomljeni dječak mogao je samo promatrati kako čovjekove noge bubnjaju o zemlju... ali dok je život iz njega istjecao u crvenoj plimi, Brandon Stark osjećao je okus krvi.



------

* Bran osjeca okus krvi jer je upravo nazocio prinosenju zrtve usud-stablu.

Ma odjebite obojica. :)

Kratko i jasno.

tako je! baš su šupci

Dame > momci

opasne su, nema šta :D bolje se ne zezati s njima. još će nekoga prokleti tu, baciti urok ili slično :D

Ne treba tebi urok,imaš svoj križ!

To ti je doomsayer banner!

violator wrote:Ma odjebite obojica. :)

Kako to razgovaraš? Ispleskat ću te po guzi ako se ne upristojiš

Atlana wrote:Kratko i jasno.

I tebe isto

dnevnik snova je malo iznad, skorpija..

kic wrote:

Meni osobno je najiščekivaniji film godine!
<3

Kad izlazi?