BIH NA MUKAMA: Udovice ISIL-ovaca žele se vratiti

BIH NA MUKAMA: Udovice ISIL-ovaca žele se vratiti

Najgora i najbogatija teroristička organizacija je praktički uništena, ali njeni tragovi ostaju

7. Novembra 2018.



Većina boraca Islamske države, terorističke organizacije koju sve više potiskuju, vraća se u svoje domovine, a među njima je i BiH. Tisuće žena, koje su pratile muževe u Siriju i Irak, ostale su zaglavljene u mukama, često s malom djecom.
Među njima je i Sara (pseudonim), takozvana ISIL-ovac udovica, jedna od mnogih žena čiji su muževi poginuli u Islamskoj državi, ostavljajući ih same s malom djecom. Ona i djeca trenutačno žive u logoru za izbjeglice Islamske države Roj u sjevernoj Siriji, u nadi da će se vratiti u domovinu, piše Politico.
Sara je otišla iz Bosne u Siriju u martu 2015. godine sa svojim mužem, fundamentalistom kojeg je upoznala na internetu. Njena majka Lejla preklinjala ju je da ne ide. Ona je bila u prvim redovima tokom rata u Bosni kao humanitarna radnica i znala je kako ratna zona izgleda.
“Bila sam u šoku kada mi je pisala iz Sirije. Jedva sam došla sebi od šoka da se udala, ali ovo je bilo nezamislivo”, kaže ona.
Lejla, uznemirena zbog situacije u kojoj se nalazi njena kćer, ne može se obratiti bosanskoj vladi za pomoć. Ali se zato povezala sa dvije druge porodice, čije su kćeri i sestre u istom logoru. Zajedno se nadaju da će uvjeriti vlasti da ih vrati u zemlju, s njihovih devetoro djece.
Udovice žive u jednoj vrsti čistilišta, njihova nesigurna pozicija je rezultat kompliciranog pitanja što je s povratkom stranih boraca i njihovih porodica, koje su možda radikalizirane. Brojni dužnosnici koriste kompleksnu situaciju kao taktiku odugovlačenja rješavanja problema.
“Trebali bi biti iskreni i reći: ne želimo ih natrag! Ili da mi daju papire, kako bih otišla u Siriju i vratila kćer i unuke”, kaže Lejla.
Iz Bosne i Hercegovine je oko 300 ljudi otišlo na ratišta u Siriji i Iraku. Regrutirani su s mnogih strana, uključujući ekstremističke propovjednike, video kampanje i društvene mreže. Fenomen je također povezan s bosanskom povijesti privlačenja stranih plaćenika. Tokom rata u Bosni borilo se između 1.800 i 3.000 stranaca, uglavnom iz Irana, Afganistana i arapskih zemalja.
Neki su ostali propovijedati fundamentalizam i radikalna vjerovanja.
Najmanje 50 “stranih boraca” se vratilo iz Islamske države u Bosnu, prema navodima analitičara u Atlantskoj inicijativi Vlade Azinovića.
“Svi povratnici su pod nadzorom, ali za sada ne predstavljaju prijetnju”, navodi on.
Bosna ima i problem što zemlja ne posjeduje program deradikalizacije stranih boraca. Slučaj džihadističkih udovica je kompliciran, jer one tvrde da nisu zapravo sudjelovale u borbi i zbog toga im se ne može suditi.
Njihovi rođaci tvrde da su bile prinuđene da odu na ratom zahvaćene teritorije sa svojim muževima.
Ipak, u očima vlasti, one predstavljaju potencijalnu prijetnju, kao i njihova djeca, koja su službeno bez državljanstva. Bosanske vlasti zahtijevaju DNK testiranje ove djece, prije odluke o davanju državljanstava.
Alema Dolamić je jedna od osoba s rodbinom među udovicama ISIL-a.
“Druge ljude je sramota da imaju veze s Islamskom državom u porodici. Ali ne i mene”, kaže ona.
Njena sestra Alina je također upoznala fundamentalističkog supruga preko interneta. Godine 2014. se preselila s njim u Beč, poslije čega su naprasno emigrirali u Siriju. Kada joj je muž umro tokom borbe u ljeto 2017, Alina se preselila u posebnu kuću za udovice i samohrane majke.
Ona i još četiri žene su platile da ih prokrijumčare preko granice u Tursku, gdje su se nadale da će stupiti u kontakt s veleposlanstvima svojih matičnih zemalja.
Još jedna majka, Senija Muhamedović, ima sličnu priču o svojoj kćeri Miji (31).
“Uopće nismo bili religiozni. Iznenadili smo se kada se odjednom udala i počela nikab nikab, prestala razgovarati s muškim članovima porodice”, kaže ona.
Mija je otišla u Siriju u aprilu 2015. godine, gdje je poslije nekoliko mjeseci ostala udovica. Dvaput se preudala u Siriji, što nije rijetko kod žena u njenoj situaciji.
“Vidim sličnosti među ovim djevojkama. Sve ih je začarao internet, sve su bile mlade i lijepe. Nisu bile svjesne koliku grešku čine”, dodaje Lejla.
Tri porodice redovno razgovaraju preko WhatsAppa, a Dolamićka je redovno zadužena za organizaciju i obavještava druge porodice o razvoju situacije.
Vlasti jako sporo odgovaraju na bilo kakve upite i samo ih šalju od ministarstva do ministarstva ili od veleposlanstva do veleposlanstva. Prošlog mjeseca je ministarstvo vanjskih poslova prebacilo čitav slučaj u ministarstvo sigurnosti i sada oni, prema Dolamićkinim riječima, moraju poslati predstavnika koji će izvući sve udovice i njihovu djecu. Rokovi, naravno, nisu postavljeni.
“Ako ne kažemo ništa, naša vlast neće ni uraditi ništa”, uvjerena je ona.
U kampu Roj prisutan je i Crveni križ, ali su uvjeti života grozni. Alinina 8-godišnja kćer nedavno je dobila tuberkulozu, a i rekla je sestri da povremeno danima nemaju pitku vodu.
Čak i kad se vrati u Bosnu, život neće biti lak. Ponovno se prilagoditi na život u bosanskom gradiću i nositi se sa stigmom udovice terorista neće biti jednostavno.
“Napravila je ogromnu grešku, puno je propatila, ali zaslužuje da se vrati kući”, kaže Dolamić.
 
(TBT, Politico)

Neka ih u Turskoj, šta fali Turskoj?

treba imati razumijevanja, najbolje da dodju k nama.

tamo nema kurwanja,a pitze su im postale potrebite...Balkan majka..

pismejker wrote:tamo nema kurwanja,a pitze su im postale potrebite...Balkan majka..

Šta fali Turcima? Uostalom, Isilovaca u tamošnjem kampu ima ko u priči...

Strah od IS-a u izbjegličkim kampovima
Oni su pobjegli od terora IS-a, a sada se žale na nasilje koje u izbjegličkim kampovima u Grčkoj provode bivši pripadnici IS-a.

https://www.dw.com/hr/strah-od-is-a-u-izbjegli%C4%8Dkim-kampovima/a-46164722

Federacija je ionako njihova, Hrvatska i Srpska postave žicu i šarac pa opleti.

Najbolja deradikalizacija je metak u potiljak pa u visoku peć.

epikur37 wrote:Federacija je ionako njihova, Hrvatska i Srpska postave žicu i šarac pa opleti.

Federacija nije njihova, za ravnopravnost se borimo.

Eroo wrote:

pismejker wrote:tamo nema kurwanja,a pitze su im postale potrebite...Balkan majka..

Šta fali Turcima? Uostalom, Isilovaca u tamošnjem kampu ima ko u priči...

Turci ne volu Arabe,smatraju ih prljavima i manje vrijednima..,a arabske zene su im prilicno fuj,kao recimo europljanima ciganske cure  .Arabe su prilicni licemjerni..jebali bi ai ako je moguce nevine cure..udane,rodilje,jos ako je muz poginuo,smatraju se nedostojnima..

Regoč wrote:Najbolja deradikalizacija je metak u potiljak pa u visoku peć.

Mora li se trosit metak, mozda odmah u visoku pec?

omni wrote:

Regoč wrote:Najbolja deradikalizacija je metak u potiljak pa u visoku peć.

Mora li se trosit metak, mozda odmah u visoku pec?

Metak je za smirenje, otimali bi se inače.