Events
Publications
Latest images97-GODIŠNJI SUOSNIVAČ CIONISTIČKOG POKRETA I ŽIDOVSKE DRŽAVE: Hrvati trebaju imati svoj entitet
Page 1 of 1
97-GODIŠNJI SUOSNIVAČ CIONISTIČKOG POKRETA I ŽIDOVSKE DRŽAVE: Hrvati trebaju imati svoj entitet
by Hektorović 3/11/2018, 12:53
Arie Livne: Nisam upoznat s Daytonom, ali Hrvati trebaju imati svoj entitet
BiH je Jugoslavija u malom i, nažalost, događaju se slične stvari koje su se tamo događale. Ako BiH želi opstati kao država, ne silom zapadnih zemalja ili bilo koga drugoga, mora dati apsolutno pravo svim svojim narodima da odrede vlastitu sudbinu u svom okviru. To vrijedi za Bošnjake, Hrvate i Srbe te druge narodnosti, kao što su Jevreji.
“Ne bojte se ništa. Priđite, živ sam”, tim se riječima 98-godišnji Arie Livne na iznimno nesvakidašnji način predstavio u Židovskom centru u Banjoj Luci. Intervju s čovjekom koji je cijelu obitelj izgubio u holokaustu i s tolikim golemim iskustvom je privilegija, a posebice iskreni pogledi na društvene procese u BiH, regiji, prošlosti, ali i budućnosti. Livne je jedan od tvoraca židovske države i član je cionističkog pokreta. Za većinu Jevreja naziv Židov je uvredljiv, piše Večernji list.
Kako ste doživjeli posljednji masakr koji je izveden u SAD-u, može li se govoriti o buđenju antisemitizma?
- Taj strašni događaj je, nažalost, očekivan. Antisemitizam je pojava koja postoji tisućama godina i neće prestati od danas do sutra. Ako ikada prestane. Stanje u SAD-u pogoršava odnose jer je desnica na vlasti. Pa, ipak, predsjednik Trump, koji je veliki prijatelj jevrejskog naroda i Izraela, to jasno osuđuje. Na mene ovaj događaj ima jako velik utjecaj jer vraća u vrijeme kada smo preživljavali još teže udare. Žalosti me što se to događa u jednoj demokratskoj zemlji kao što je SAD. No, tamo je krajnja desnica iznimno snažna i organizirana. Stalo postoje manji antisemitski izgredi. Treba učiniti sve da do takvih stvari ne dolazi. Ne samo u odnosu na Jevreje, nego i u odnosima svih naroda i religija.
Vraćamo se BiH gdje se događaju novi međunacionalni sukobi u političkoj areni. Ponajprije je izražena frustriranost Hrvata katolika zbog preglasavanja Bošnjaka muslimana. Mogu li ovi rezultati biti opomena za dogovor ili, pak, za daljnje zaoštravanje situacije?
- Možda vam neću moći sve odgovoriti do u pojedinosti jer nisam upoznat s političkim sustavom, Daytonom, ali vam mogu reći što mislim, što osjećam da je pravedno i normalno.
Što mislite o izboru Željka Komšića?
- Slušao sam ga. On je rekao da su izbori slobodni, da svatko glasuje na temelju svojih pogleda na svijet. Ako to stavimo u demokratski pogled na svijet, ima u tome dosta istine. Ali u ovome specifičnom slučaju BiH to apsolutno nije točno. BiH je ustrojena kao zajednica triju naroda, sa svojevrsna tri entiteta - bošnjački, hrvatski i srpski. Naravno, ne može se izbjeći da oni koji žive kao predstavnici drugog naroda na određenom teritoriju ne glasuju kako žele. Ali ne mogu presudno glasovati iz jednoga naroda i izabrati predstavnicima drugoga naroda. To je nepravedno. To ne odražava demokratski duh BiH. Smatram da Hrvati koji žive u BiH imaju prava sami sebi izabrati predstavnika kojega žele bez da im to nameću drugi.
S obzirom na to da ste vi Židov, postoji jedna presuda Suda u Strasbourgu (“Sejdić - Finci”) koja inzistira na tome da se i predstavnici manjina mogu kandidirati za najviše dužnosti. Kako ispraviti tu anomaliju?
- Znam da je to pitanje aktualno više godina. Iskreno, međutim, nije mi jasno zašto je bilo potrebno pokrenuti to pitanje. Da smo normalni narodi, a to očito nismo, onda bismo se oko svega složili. Hrvati moraju imati mogućnost birati svoje predstavnike. Jednako kao i Srbi ili Bošnjaci. I to je za mene logično, bez obzira na to što piše u Daytonu ili što je bilo prije. Jednako kao što i nacionalne manjine trebaju imati svoje mjesto u društvu. Jevreji, naprimjer. Za to nema sumnje.
Kako to izvesti?
- Sve je to u teoriji. Mora se omogućiti Finciju i Sejdiću da se mogu slobodno kandidirati.
Komšić je treći put nametnut Hrvatima. Što vidite kao rješenje da se takvo što izbjegne?
- Ponavljam, ne znam što piše u Daytonskom sporazumu, ali po mom nahođenju, a to sam i svojedobno pisao za Republiku Srpsku kada je bilo riječ o referendumu, najviši stupanj demokracije je da narod sam odluči o svojoj sudbini. Zato se to zove demokracija, čak i unatoč tome što je (Winston) Churchill rekao da nema lošijeg režima od demokracije, ali ništa bolje nije izmišljeno. Ako je već demokracija, onda unutar BiH treba postojati srpski, hrvatski i bošnjački entitet koji mogu sami o sebi samostalno odlučivati. To podrazumijeva da svaki entitet odlučuje o svim pravima osim, naravno, vanjske politike i obrane, koja mora biti središnja.
Hrvatska politika i intelektualna elita u BiH često “židovski model” spominju kao spasonosni, pa često spominju kako imaju ambicije iskopirati ga da bi kao najmalobrojniji mali narod očuvali vlastitu poziciju. Je li ga moguće primijeniti na hrvatsko pitanje?
- Ja postavljam protupitanje, što je taj jeverejski model?!
Pa pitanje osjećaja kolektivnog identiteta, židovske države, povezanosti, ekonomske i intelektualne moći...
- Najprije želim razbiti jednu tezu o tome kako Jevreji vladaju svijetom. Jevreji ne vladaju svijetom. Istina je da u SAD-u živi 5,5 milijuna Jevreja i da imaju visoke položaje te imaju utjecaj na političke i financijske procese. Ali daleko je to od vladanja svijetom. Sada, pitanje je je li jevrejski model najbolji. Ja ne bih rekao. Član sam Svjetske cionističke organizacije iz 1936. od svoje 15. godine. Došao sam u Izrael i za izvjesno vrijeme postao sam generalni direktor informatičkog odjela Svjetske cionistčke organizacije. Ali to je tema o kojoj bi se dalo satima razgovarati.
Dobro, vratimo se onda židovskoj državi?!
- Svijet je jednoga trenutka 1948., zbog osjećaja grižnje savjesti, izglasovao da Jevreji dobiju državu. Da se danas glasuje, to se ne bi dogodilo.
Zašto to tvrdite?
- To sam siguran. To se događa zbog palestinsko-izraelskog sukoba. Značajan dio svijeta ne gleda blagonaklono na ono što se događa.
Kako riješiti taj sukob?
- To je moje rješenje i većina Izraelaca se s time ne slaže. Treba napraviti dvije države za dvije nacije. Trebaju se povući granice s Palestinom i odrediti što kome pripada. To znači čvrste granice bez promjene sastava stanovništva.
Vratimo se ponovno domaćim međunarodnim temama. Što je rezultat sankcija koje je administracija SAD-a uvela Miloradu Dodiku i je li ih moguće ukinuti?
- Tu stvar vrlo teško razumijem. S Dodikom sam jako dobar prijatelj, što ne znači da se o svemu slažemo. Posebice o vanjskoj politici. U tvrdnje da je sankcije uvela Obamina administracija i da će to sada promijeniti Trumpova ne vjerujem. Američka vanjska politika ima svoj stav koji se ne mijenja tako brzo. No, kada uđe u Predsjedništvo BiH, pretpostavljam da će Amerika povući te sankcije. Ne bi bilo logično da jedan od članova Predsjedništva BiH ima zabranu ulaska u SAD. To je moja teorija.
Predsjednik Dodik, kojemu ste savjetnik, često koristi usporedbu Jugoslavije i BiH. Ponajprije upozorava kako se ponavlja scenarij o dominaciji jednoga naroda, a što je Jugoslaviju dovelo do disolucije. Kako gledate na tu teoriju?
- Najprije, što se tiče pozicije savjetnika gospodina Dodika. Prije nekoliko dana čitao sam (Emira) Kusturicu koji je rekao da Dodik ne treba savjetnika. Slažem se s njim 100 posto. Ja ustvari nikada i nisam bio njegov savjetnik, ali mogu reći da sam blizak prijatelj. To je jedan čovjek kojega iznimno cijenim i uvažavam. Nisam mu savjetnik i ne bih želio nikome da mu to bude.
A usporedba između Jugoslavije i BiH?!
- Slažem se sto posto s time. BiH je Jugoslavija u malom i, nažalost, događaju se slične stvari koje su se tamo događale. Ako BiH želi opstati kao država, ne silom zapadnih zemalja ili bilo koga drugoga, mora dati apsolutno pravo svim svojim narodima da odrede vlastitu sudbinu u svom okviru. To vrijedi za Bošnjake, Hrvate i Srbe te druge narodnosti, kao što su Jevreji.
Bošnjački narod je najveća žrtva posljednjeg rata u BiH. Ima se dojam kako nastoje iskoristiti “međunarodno sažaljenje” i poziciju žrtve te koristeći model nastajanja države Izrael, koja je nastala doslovno na holokaustu, taj proces iskoristiti za obračun i asimiliranje Hrvata i Bošnjaka. Kako na to gledate?
- Vaša teorija je apsolutno točna. To je jako zanimljivo pitanje i usporedba. Prije dvije godine reprezentacija Izraela igrala je nogometnu utakmicu protiv BiH. Tada su bili organizirani prosvjedi protiv države Izrael zbog Palestine. Ima mnogo ljudi koji su zbog toga bili ljutiti. Smatram da, kao što Jevreji, bilo gdje da igra Izrael, navijaju za Izrael, tako i Bošnjaci navijaju za svoje. Ali ne mogu razumjeti da navijaju protiv Izraela zbog Palestine. Moram vam reći da sam ateist i socijalist. Moja ideologija i vjerovanje povezani su uz humanizam i socijalnu pravdu. U tome smislu, ako uzmemo te dvije stvari, onda Izrael ima pravo opstanka, a u BiH Bošnjaci također imaju pravo opstati, kao i Srbi i Hrvati. Hoće li, pak, BiH opstati, sve ovisi o tome hoće li ti narodi jednom moći razumjeti da se s mržnjom ne može ništa graditi. Nema loših nacija. Postoje loši ljudi u svakoj naciji. Loših ima i u Izraelu, u Palestini, Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje. Ali ima i jako puno dobrih ljudi. Zašto se ne držati upravo tih dobrih ljudi i da izgradimo svijet u kojemu bismo živjeli normalno?!
Je li moguće izaći iz začaranog kruga i ostvariti pomirenje naroda u regiji, ne samo BiH nego bivše Jugoslavije, koji stalno vode neke druge ratove i rasprave od II. svjetskog rata, otomanske tiranije, posljednjeg rata?
- Nisam optimist i reći ću vam zašto. Volim razgovarati s mladim ljudima. Nažalost, ta mržnja ne prestaje i u pojedinim slučajevima postaje i veća nego što je bila. Nažalost, na internetu čitam takve bljuvotine i govor mržnje kakvi nikada nisu bili iz Beograda, Zagreba, Sarajeva... Toliko godina nakon II. svjetskog rata još se bavimo raspravama što se događalo. Trebaju proći generacije, ali i pojaviti se lideri koji su spremni graditi mostove da bi se stvari promijenile. Najbolji dokaz kako stvari mogu krenuti drukčije su odnosi Njemačke i Izraela. Njemačka je odgovorna za smrt više od šest milijuna Jevreja u II. svjetskom ratu. Moja je majka spaljena u Aushwitzu. Ali ja ne moram zbog toga mrziti današnje Nijemce ili Njemačku. Ne volim tadašnju Njemačku i njezin režim. Današnja Njemačka je, pak, najliberalnija zemlja u Europi. Ja s današnjim Hrvatima nemam nikakvih problema i ne mrzim ih zbog toga što su ustaše učinili u Jasenovcu. To je strahota što se tamo događalo. Naravno, ne treba to zaboraviti, ali ne smije se optuživati današnje ljude za to.
Jeste li osobno oprostili za ono što je činjeno Židovima i jesu li prije svega Hrvati pokazali pijetet žrtvama, ali i jasno se izjasnili prema tome što su činili njihovi preci u II. svjetskom ratu?
- Osjećaji su jako komplicirana stvar i oko toga nema nikakve sumnje. Ali ne smije se staviti osjećaje ispred razuma. Imao sam jednu prigodu razgovarati o činjenici da je hrvatski predsjednik u nekoliko navrata pozvan u Izrael, a srpski predsjednik u tome razdoblju nije bio pozivan. Postavio sam to pitanje jednome jako visokopozicioniranom izraelskom dužnosniku.
Što vam je rekao?
- Pa rekao je: “Arie, politika se ne vodi srcem nego mozgom”. Današnja Hrvatska godinama na svim mogućim forumima glasuje zajedno s Izraelom i SAD-om. Istodobno, tadašnja Srbija bila je na različitim stranama, od pitanja Rusije, Iraka, Libanona... Ne tvrdim, naravno, da je Hrvatska na taj način bolja od Srbije, ali ovo su političke činjenice i realnost. Da se vratim prethodnom pitanju. Ja ne osjećam mržnju prema bilo kome. Ali reći ću vam da je moje iskustvo iz II. svjetskog rata takvo da je moja cijela obitelj nestala u holokaustu, borio sam se u partizanima protiv nacizma. Moj svijet je vezan za to. U tome II. svjetskom ratu Srbi su se pokazali kao pravi antifašisti. To je istina za mene u odnosu na većinu Hrvata. Lagao bih da za II. svjetski rat baš ništa ne osjećam, ali mržnju nemam ni prema komu. Mržnja ne vodi ničemu, nego samo tome da ne razmišljate logično.
Današnjoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović zamjera se zbog navodnog koketiranja s ustaštvom. Kako vi gledate na to i na današnju hrvatsku državu te odnos prema II. svjetskom ratu i holokaustu?
- Sadašnja Hrvatska država je kao i sve druge. Ima dobrih i loših stvari. Nije moje da kritiziram ili ne kritiziram ovu državu. Oni imaju slobodne izbore i vlast se mijenja između HDZ-a, SDP-a... Kada je, pak, u pitanju predsjednica, moram reći da imam slabost prema toj ženi. Duboko sam uvjeren da je ona za Hrvatsku učinila više nego što će Ministarstvo vanjskih poslova učiniti za 100 godina. Svojim izgledom, osmijehom, ponašanjem uspjela je što je u RH malo tko u stanju. Samo zli jezici ističu da se “ljubaka” s predsjednikom Macronom, a istina je da bi se mnogi željeli “ljubakati” s njim, ali nemaju mogućnosti. Njezin odnos prema tom velikom uspjehu hrvatskog nogometa bio je fantastičan.
Kakvo je vaše stajalište oko kardinala Alojzija Stepinca - svetac ili zločinac, centar Simon Wiesenthal osporava njegovo proglašenje svetim?
- To je zaista jedno pitanje na koje je vrlo teško jednoznačno odgovoriti. Najprije, iskreno, ne poznajem što je to svetac. Ljude dijelim po djelima. Srpski patrijarh Pavle jednom prigodom rekao mi je da je velika šteta što nisam vjernik. Tada je dodao kako Bog čovjeka gleda po tome je li činio dobra djela. Ako jeste, onda ste svetac u Božjim očima. Možeš biti i vladika, ali ako si loš čovjek, nisi ni vjernik. Kada je riječ o konkretnom slučaju, od Jevreja iz Zagreba čuo sam kako je kardinal sklanjao jevrejsku i srpsku djecu u samostane i tako ih spašavao. Ako je to istina, onda je on dobar čovjek. Suprotno je ako je istina što govore da je imao veze s ustaštvom i Pavelićem. Vrlo teško ćete u ovome slučaju naći objektivna čovjeka koji ne govori s razine mržnje, osvete ili drugog poriva, nego da svjedoči istinu.
Čak i za vrijeme intervjua u Banjoj Luci bilo je upadno koliko vas ljudi želi pozdraviti, razmijeniti razmišljanje, izraziti komplimente i uvažavanje. Zašto je to tako?
- Svjestan sam da me puno ljudi voli i poštuje u Banjoj Luci. Kad sam prije izvjesnog broja godina dolazio, mislio sam da je to rezultat mog poznanstva i prijateljstva s Dodikom. I sam Dodik mi je jednom rekao da to nije tako. A kako gledam na tu povezanost s mladim i sredovječnim ljudima, reći ću vam više razloga. Jedan od njih je da rado i otvoreno razgovaram s mladima, oni žele čuti dio moga velikog životnog iskustva. Moram vam otkriti i da sam izniman stručnjak za sport - nogomet, košarku i tenis. I danas napamet znam nogometne reprezentacije iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Uz to, jako me poštuju kao čovjeka, ali i zbog jasnih i iskrenih stajališta o brojnim oblastima života.
Dnevnik.ba
BiH je Jugoslavija u malom i, nažalost, događaju se slične stvari koje su se tamo događale. Ako BiH želi opstati kao država, ne silom zapadnih zemalja ili bilo koga drugoga, mora dati apsolutno pravo svim svojim narodima da odrede vlastitu sudbinu u svom okviru. To vrijedi za Bošnjake, Hrvate i Srbe te druge narodnosti, kao što su Jevreji.
“Ne bojte se ništa. Priđite, živ sam”, tim se riječima 98-godišnji Arie Livne na iznimno nesvakidašnji način predstavio u Židovskom centru u Banjoj Luci. Intervju s čovjekom koji je cijelu obitelj izgubio u holokaustu i s tolikim golemim iskustvom je privilegija, a posebice iskreni pogledi na društvene procese u BiH, regiji, prošlosti, ali i budućnosti. Livne je jedan od tvoraca židovske države i član je cionističkog pokreta. Za većinu Jevreja naziv Židov je uvredljiv, piše Večernji list.
Kako ste doživjeli posljednji masakr koji je izveden u SAD-u, može li se govoriti o buđenju antisemitizma?
- Taj strašni događaj je, nažalost, očekivan. Antisemitizam je pojava koja postoji tisućama godina i neće prestati od danas do sutra. Ako ikada prestane. Stanje u SAD-u pogoršava odnose jer je desnica na vlasti. Pa, ipak, predsjednik Trump, koji je veliki prijatelj jevrejskog naroda i Izraela, to jasno osuđuje. Na mene ovaj događaj ima jako velik utjecaj jer vraća u vrijeme kada smo preživljavali još teže udare. Žalosti me što se to događa u jednoj demokratskoj zemlji kao što je SAD. No, tamo je krajnja desnica iznimno snažna i organizirana. Stalo postoje manji antisemitski izgredi. Treba učiniti sve da do takvih stvari ne dolazi. Ne samo u odnosu na Jevreje, nego i u odnosima svih naroda i religija.
Vraćamo se BiH gdje se događaju novi međunacionalni sukobi u političkoj areni. Ponajprije je izražena frustriranost Hrvata katolika zbog preglasavanja Bošnjaka muslimana. Mogu li ovi rezultati biti opomena za dogovor ili, pak, za daljnje zaoštravanje situacije?
- Možda vam neću moći sve odgovoriti do u pojedinosti jer nisam upoznat s političkim sustavom, Daytonom, ali vam mogu reći što mislim, što osjećam da je pravedno i normalno.
Što mislite o izboru Željka Komšića?
- Slušao sam ga. On je rekao da su izbori slobodni, da svatko glasuje na temelju svojih pogleda na svijet. Ako to stavimo u demokratski pogled na svijet, ima u tome dosta istine. Ali u ovome specifičnom slučaju BiH to apsolutno nije točno. BiH je ustrojena kao zajednica triju naroda, sa svojevrsna tri entiteta - bošnjački, hrvatski i srpski. Naravno, ne može se izbjeći da oni koji žive kao predstavnici drugog naroda na određenom teritoriju ne glasuju kako žele. Ali ne mogu presudno glasovati iz jednoga naroda i izabrati predstavnicima drugoga naroda. To je nepravedno. To ne odražava demokratski duh BiH. Smatram da Hrvati koji žive u BiH imaju prava sami sebi izabrati predstavnika kojega žele bez da im to nameću drugi.
S obzirom na to da ste vi Židov, postoji jedna presuda Suda u Strasbourgu (“Sejdić - Finci”) koja inzistira na tome da se i predstavnici manjina mogu kandidirati za najviše dužnosti. Kako ispraviti tu anomaliju?
- Znam da je to pitanje aktualno više godina. Iskreno, međutim, nije mi jasno zašto je bilo potrebno pokrenuti to pitanje. Da smo normalni narodi, a to očito nismo, onda bismo se oko svega složili. Hrvati moraju imati mogućnost birati svoje predstavnike. Jednako kao i Srbi ili Bošnjaci. I to je za mene logično, bez obzira na to što piše u Daytonu ili što je bilo prije. Jednako kao što i nacionalne manjine trebaju imati svoje mjesto u društvu. Jevreji, naprimjer. Za to nema sumnje.
Kako to izvesti?
- Sve je to u teoriji. Mora se omogućiti Finciju i Sejdiću da se mogu slobodno kandidirati.
Komšić je treći put nametnut Hrvatima. Što vidite kao rješenje da se takvo što izbjegne?
- Ponavljam, ne znam što piše u Daytonskom sporazumu, ali po mom nahođenju, a to sam i svojedobno pisao za Republiku Srpsku kada je bilo riječ o referendumu, najviši stupanj demokracije je da narod sam odluči o svojoj sudbini. Zato se to zove demokracija, čak i unatoč tome što je (Winston) Churchill rekao da nema lošijeg režima od demokracije, ali ništa bolje nije izmišljeno. Ako je već demokracija, onda unutar BiH treba postojati srpski, hrvatski i bošnjački entitet koji mogu sami o sebi samostalno odlučivati. To podrazumijeva da svaki entitet odlučuje o svim pravima osim, naravno, vanjske politike i obrane, koja mora biti središnja.
Hrvatska politika i intelektualna elita u BiH često “židovski model” spominju kao spasonosni, pa često spominju kako imaju ambicije iskopirati ga da bi kao najmalobrojniji mali narod očuvali vlastitu poziciju. Je li ga moguće primijeniti na hrvatsko pitanje?
- Ja postavljam protupitanje, što je taj jeverejski model?!
Pa pitanje osjećaja kolektivnog identiteta, židovske države, povezanosti, ekonomske i intelektualne moći...
- Najprije želim razbiti jednu tezu o tome kako Jevreji vladaju svijetom. Jevreji ne vladaju svijetom. Istina je da u SAD-u živi 5,5 milijuna Jevreja i da imaju visoke položaje te imaju utjecaj na političke i financijske procese. Ali daleko je to od vladanja svijetom. Sada, pitanje je je li jevrejski model najbolji. Ja ne bih rekao. Član sam Svjetske cionističke organizacije iz 1936. od svoje 15. godine. Došao sam u Izrael i za izvjesno vrijeme postao sam generalni direktor informatičkog odjela Svjetske cionistčke organizacije. Ali to je tema o kojoj bi se dalo satima razgovarati.
Dobro, vratimo se onda židovskoj državi?!
- Svijet je jednoga trenutka 1948., zbog osjećaja grižnje savjesti, izglasovao da Jevreji dobiju državu. Da se danas glasuje, to se ne bi dogodilo.
Zašto to tvrdite?
- To sam siguran. To se događa zbog palestinsko-izraelskog sukoba. Značajan dio svijeta ne gleda blagonaklono na ono što se događa.
Kako riješiti taj sukob?
- To je moje rješenje i većina Izraelaca se s time ne slaže. Treba napraviti dvije države za dvije nacije. Trebaju se povući granice s Palestinom i odrediti što kome pripada. To znači čvrste granice bez promjene sastava stanovništva.
Vratimo se ponovno domaćim međunarodnim temama. Što je rezultat sankcija koje je administracija SAD-a uvela Miloradu Dodiku i je li ih moguće ukinuti?
- Tu stvar vrlo teško razumijem. S Dodikom sam jako dobar prijatelj, što ne znači da se o svemu slažemo. Posebice o vanjskoj politici. U tvrdnje da je sankcije uvela Obamina administracija i da će to sada promijeniti Trumpova ne vjerujem. Američka vanjska politika ima svoj stav koji se ne mijenja tako brzo. No, kada uđe u Predsjedništvo BiH, pretpostavljam da će Amerika povući te sankcije. Ne bi bilo logično da jedan od članova Predsjedništva BiH ima zabranu ulaska u SAD. To je moja teorija.
Predsjednik Dodik, kojemu ste savjetnik, često koristi usporedbu Jugoslavije i BiH. Ponajprije upozorava kako se ponavlja scenarij o dominaciji jednoga naroda, a što je Jugoslaviju dovelo do disolucije. Kako gledate na tu teoriju?
- Najprije, što se tiče pozicije savjetnika gospodina Dodika. Prije nekoliko dana čitao sam (Emira) Kusturicu koji je rekao da Dodik ne treba savjetnika. Slažem se s njim 100 posto. Ja ustvari nikada i nisam bio njegov savjetnik, ali mogu reći da sam blizak prijatelj. To je jedan čovjek kojega iznimno cijenim i uvažavam. Nisam mu savjetnik i ne bih želio nikome da mu to bude.
A usporedba između Jugoslavije i BiH?!
- Slažem se sto posto s time. BiH je Jugoslavija u malom i, nažalost, događaju se slične stvari koje su se tamo događale. Ako BiH želi opstati kao država, ne silom zapadnih zemalja ili bilo koga drugoga, mora dati apsolutno pravo svim svojim narodima da odrede vlastitu sudbinu u svom okviru. To vrijedi za Bošnjake, Hrvate i Srbe te druge narodnosti, kao što su Jevreji.
Bošnjački narod je najveća žrtva posljednjeg rata u BiH. Ima se dojam kako nastoje iskoristiti “međunarodno sažaljenje” i poziciju žrtve te koristeći model nastajanja države Izrael, koja je nastala doslovno na holokaustu, taj proces iskoristiti za obračun i asimiliranje Hrvata i Bošnjaka. Kako na to gledate?
- Vaša teorija je apsolutno točna. To je jako zanimljivo pitanje i usporedba. Prije dvije godine reprezentacija Izraela igrala je nogometnu utakmicu protiv BiH. Tada su bili organizirani prosvjedi protiv države Izrael zbog Palestine. Ima mnogo ljudi koji su zbog toga bili ljutiti. Smatram da, kao što Jevreji, bilo gdje da igra Izrael, navijaju za Izrael, tako i Bošnjaci navijaju za svoje. Ali ne mogu razumjeti da navijaju protiv Izraela zbog Palestine. Moram vam reći da sam ateist i socijalist. Moja ideologija i vjerovanje povezani su uz humanizam i socijalnu pravdu. U tome smislu, ako uzmemo te dvije stvari, onda Izrael ima pravo opstanka, a u BiH Bošnjaci također imaju pravo opstati, kao i Srbi i Hrvati. Hoće li, pak, BiH opstati, sve ovisi o tome hoće li ti narodi jednom moći razumjeti da se s mržnjom ne može ništa graditi. Nema loših nacija. Postoje loši ljudi u svakoj naciji. Loših ima i u Izraelu, u Palestini, Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje. Ali ima i jako puno dobrih ljudi. Zašto se ne držati upravo tih dobrih ljudi i da izgradimo svijet u kojemu bismo živjeli normalno?!
Je li moguće izaći iz začaranog kruga i ostvariti pomirenje naroda u regiji, ne samo BiH nego bivše Jugoslavije, koji stalno vode neke druge ratove i rasprave od II. svjetskog rata, otomanske tiranije, posljednjeg rata?
- Nisam optimist i reći ću vam zašto. Volim razgovarati s mladim ljudima. Nažalost, ta mržnja ne prestaje i u pojedinim slučajevima postaje i veća nego što je bila. Nažalost, na internetu čitam takve bljuvotine i govor mržnje kakvi nikada nisu bili iz Beograda, Zagreba, Sarajeva... Toliko godina nakon II. svjetskog rata još se bavimo raspravama što se događalo. Trebaju proći generacije, ali i pojaviti se lideri koji su spremni graditi mostove da bi se stvari promijenile. Najbolji dokaz kako stvari mogu krenuti drukčije su odnosi Njemačke i Izraela. Njemačka je odgovorna za smrt više od šest milijuna Jevreja u II. svjetskom ratu. Moja je majka spaljena u Aushwitzu. Ali ja ne moram zbog toga mrziti današnje Nijemce ili Njemačku. Ne volim tadašnju Njemačku i njezin režim. Današnja Njemačka je, pak, najliberalnija zemlja u Europi. Ja s današnjim Hrvatima nemam nikakvih problema i ne mrzim ih zbog toga što su ustaše učinili u Jasenovcu. To je strahota što se tamo događalo. Naravno, ne treba to zaboraviti, ali ne smije se optuživati današnje ljude za to.
Jeste li osobno oprostili za ono što je činjeno Židovima i jesu li prije svega Hrvati pokazali pijetet žrtvama, ali i jasno se izjasnili prema tome što su činili njihovi preci u II. svjetskom ratu?
- Osjećaji su jako komplicirana stvar i oko toga nema nikakve sumnje. Ali ne smije se staviti osjećaje ispred razuma. Imao sam jednu prigodu razgovarati o činjenici da je hrvatski predsjednik u nekoliko navrata pozvan u Izrael, a srpski predsjednik u tome razdoblju nije bio pozivan. Postavio sam to pitanje jednome jako visokopozicioniranom izraelskom dužnosniku.
Što vam je rekao?
- Pa rekao je: “Arie, politika se ne vodi srcem nego mozgom”. Današnja Hrvatska godinama na svim mogućim forumima glasuje zajedno s Izraelom i SAD-om. Istodobno, tadašnja Srbija bila je na različitim stranama, od pitanja Rusije, Iraka, Libanona... Ne tvrdim, naravno, da je Hrvatska na taj način bolja od Srbije, ali ovo su političke činjenice i realnost. Da se vratim prethodnom pitanju. Ja ne osjećam mržnju prema bilo kome. Ali reći ću vam da je moje iskustvo iz II. svjetskog rata takvo da je moja cijela obitelj nestala u holokaustu, borio sam se u partizanima protiv nacizma. Moj svijet je vezan za to. U tome II. svjetskom ratu Srbi su se pokazali kao pravi antifašisti. To je istina za mene u odnosu na većinu Hrvata. Lagao bih da za II. svjetski rat baš ništa ne osjećam, ali mržnju nemam ni prema komu. Mržnja ne vodi ničemu, nego samo tome da ne razmišljate logično.
Današnjoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović zamjera se zbog navodnog koketiranja s ustaštvom. Kako vi gledate na to i na današnju hrvatsku državu te odnos prema II. svjetskom ratu i holokaustu?
- Sadašnja Hrvatska država je kao i sve druge. Ima dobrih i loših stvari. Nije moje da kritiziram ili ne kritiziram ovu državu. Oni imaju slobodne izbore i vlast se mijenja između HDZ-a, SDP-a... Kada je, pak, u pitanju predsjednica, moram reći da imam slabost prema toj ženi. Duboko sam uvjeren da je ona za Hrvatsku učinila više nego što će Ministarstvo vanjskih poslova učiniti za 100 godina. Svojim izgledom, osmijehom, ponašanjem uspjela je što je u RH malo tko u stanju. Samo zli jezici ističu da se “ljubaka” s predsjednikom Macronom, a istina je da bi se mnogi željeli “ljubakati” s njim, ali nemaju mogućnosti. Njezin odnos prema tom velikom uspjehu hrvatskog nogometa bio je fantastičan.
Kakvo je vaše stajalište oko kardinala Alojzija Stepinca - svetac ili zločinac, centar Simon Wiesenthal osporava njegovo proglašenje svetim?
- To je zaista jedno pitanje na koje je vrlo teško jednoznačno odgovoriti. Najprije, iskreno, ne poznajem što je to svetac. Ljude dijelim po djelima. Srpski patrijarh Pavle jednom prigodom rekao mi je da je velika šteta što nisam vjernik. Tada je dodao kako Bog čovjeka gleda po tome je li činio dobra djela. Ako jeste, onda ste svetac u Božjim očima. Možeš biti i vladika, ali ako si loš čovjek, nisi ni vjernik. Kada je riječ o konkretnom slučaju, od Jevreja iz Zagreba čuo sam kako je kardinal sklanjao jevrejsku i srpsku djecu u samostane i tako ih spašavao. Ako je to istina, onda je on dobar čovjek. Suprotno je ako je istina što govore da je imao veze s ustaštvom i Pavelićem. Vrlo teško ćete u ovome slučaju naći objektivna čovjeka koji ne govori s razine mržnje, osvete ili drugog poriva, nego da svjedoči istinu.
Čak i za vrijeme intervjua u Banjoj Luci bilo je upadno koliko vas ljudi želi pozdraviti, razmijeniti razmišljanje, izraziti komplimente i uvažavanje. Zašto je to tako?
- Svjestan sam da me puno ljudi voli i poštuje u Banjoj Luci. Kad sam prije izvjesnog broja godina dolazio, mislio sam da je to rezultat mog poznanstva i prijateljstva s Dodikom. I sam Dodik mi je jednom rekao da to nije tako. A kako gledam na tu povezanost s mladim i sredovječnim ljudima, reći ću vam više razloga. Jedan od njih je da rado i otvoreno razgovaram s mladima, oni žele čuti dio moga velikog životnog iskustva. Moram vam otkriti i da sam izniman stručnjak za sport - nogomet, košarku i tenis. I danas napamet znam nogometne reprezentacije iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Uz to, jako me poštuju kao čovjeka, ali i zbog jasnih i iskrenih stajališta o brojnim oblastima života.
Dnevnik.ba
Hektorović- Posts : 26373
2018-04-10
Re: 97-GODIŠNJI SUOSNIVAČ CIONISTIČKOG POKRETA I ŽIDOVSKE DRŽAVE: Hrvati trebaju imati svoj entitet
by Regoč 3/11/2018, 14:34
Cionizam je nastal u 19. stoljeću pa nitko tko ima manje od sto pedeset godinah ne može biti njegov suosnivač. Arie ima samo 97.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Re: 97-GODIŠNJI SUOSNIVAČ CIONISTIČKOG POKRETA I ŽIDOVSKE DRŽAVE: Hrvati trebaju imati svoj entitet
by Regoč 3/11/2018, 14:46
Arieju bilježim +.Hektorović wrote:Kada je, pak, u pitanju predsjednica, moram reći da imam slabost prema toj ženi. Duboko sam uvjeren da je ona za Hrvatsku učinila više nego što će Ministarstvo vanjskih poslova učiniti za 100 godina. Svojim izgledom, osmijehom, ponašanjem uspjela je što je u RH malo tko u stanju. Samo zli jezici ističu da se “ljubaka” s predsjednikom Macronom, a istina je da bi se mnogi željeli “ljubakati” s njim, ali nemaju mogućnosti. Njezin odnos prema tom velikom uspjehu hrvatskog nogometa bio je fantastičan.
Komu smeta, nek se nadiše Ciklona B.
_________________
Regoč-
Posts : 35954
2015-08-21
Age : 106
Lokacija: : Doma
Re: 97-GODIŠNJI SUOSNIVAČ CIONISTIČKOG POKRETA I ŽIDOVSKE DRŽAVE: Hrvati trebaju imati svoj entitet
by Sponsored content
Sponsored content
Similar topics» Bošnjaci žele svoj entitet. Bujrum!
» HRVATI.TV – Hrvati iz Švicarske i Njemačke pokreću svoj TV program: Želimo prikazati autentičnu sliku
» Nova ideja iz HDZ-a: Oni koji polože vojni rok trebaju imati prednost pri zapošljavanju
» Tuđman bi trebao imati svoj vlastiti grad u Hrvatskoj
» Ured predsjednice: Hrvati u BiH neće tražiti entitet
» HRVATI.TV – Hrvati iz Švicarske i Njemačke pokreću svoj TV program: Želimo prikazati autentičnu sliku
» Nova ideja iz HDZ-a: Oni koji polože vojni rok trebaju imati prednost pri zapošljavanju
» Tuđman bi trebao imati svoj vlastiti grad u Hrvatskoj
» Ured predsjednice: Hrvati u BiH neće tražiti entitet
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum