Vole li Bosanci Tita

Pa i ne bas

U redukciji 80-ih godina kada je nastupila, nije bilo struje po pola dana. Ali nije bilo niti kahve, ulja, deterdženata za veš, čokolade, koje su zamjenjivale tzv. šećerne table, ako ih se uopće i jelo. Ujedno je to bila i stabilizacija (zemlje), koja nije mogla uvoziti kakao.
Restrikcija je obuhvatila sve koji su imali automobil; vozilo se par-nepar, pa je 3 na registracijskoj oznaci pomoću crnog “izolirbanda” postajo vrlo brzo 8. Bili smo vrlo snalažljiva nacija – kao Jugosloveni, a restrikcija i vožnja par-nepar također je bila mjera stabilizacije Jugoslavije.

Moj rahmetli otac, a bilo mu je ime Hašim, Bože mu lipi Džennet, sakupio je kestenovu japiju i složio je u predkuću. Čim prošarice udare planirao je praviti sedurmu. Svake noći nješto je dolazilo , zec ili lisica i gulilo koru sa građe. A to nije dobro za japiju koja prezimljuje. Sainati se on, te odluči jedne noći da sačeka i vidi šta to guli kestenovu koru sa njegove japije . U gluho doba noći, mrkloj pomračini, dođe čovjek sa sepetićem i posebnim nožem baš za koru japije. Otac je po hodu prepozno mještanina, hamen pa komšija. Čovjek se obazri na jednu pa na drugu stranu, i nabrzinu nadilja sepetić kore i nestade u mraku. Pita njega sutradan moj otac: Sejdo, imal gladi? Nejma, Elhamdu lillah, odgovori ko da mu ništa ne fali. Tu dugu zimu i proljeće čovjek je preživio zahvaljujući Bogu i kestenovoj kori!
(Odlomak iz knjige ISTINA O CAZINSKOJ BUNI 1950.)

“Kako nikada ni jedna nesreća ne dolazi sama u Sarajevo su pod kapom i okriljem antifašizma, bratstva, jedinstva i zajedništva stigli, kroz nazive ulica, uskrsli ili vaskrsli junaci Kosovskog mita i epa. Ulica Miloša Obilića zaposjela je od same Baščaršije, Park Cara Dušana potiskao je Atmejdan, Principov most- Latinsku ćupriju, Stevan Sindželić- Magudu, Vuk Karadžić- Pehlivanušu, Svetozar Marković- opjevanu Čemerlinu, Šesti novembar- Bistrik, Trifko Grabež- Patke, Zrinski-Ćumuriju, Petar Kočić- Telale, Obala Vojvode Stepe- Obalu Kulina bana, Kosovska- Braću Morić, Jovana Kršića- Glođinu, Hajduk Veljkova- Musu Ćazima Ćatića, Danila Ilića- Oprkanj, Nedeljka Čabrinovića- Navroši, Đure Đakovića- Alipašinu, Ahmeta Fetahafića- Kevrin potok, Branimira Ćosića- Vrbanju, Branka Radičevića- Histeta, Čapajeva- Provare, Kralj Tomislav- Košeo, Janko Balorda- Gornju Breku, Krajiška- Odobašinu, Ivan Gundulić- Tabašnicu, Omladinska- Musalu, Miladin Radojević- Sepetarevac, Omladinsko šetalište- Vilsonovo šetalište, Nemanji- Čekalušu, Spasoja Mičić- Donju Breku, Šalom Albahari- Čemalušu, Takovska- Derbent, Tomo Masarik- Čobaniju, Vaso Miskin- Ferhadiju. Pozivam sve umne glave i slobodare svijeta da povežu bratstvo, jedinstvo, zajedništvo, sekularizam, socijalizam, marxizam, samoupravljanje, delegatski sistem, slobodu radnih ljudi i ravnopravnost naroda sa Milošem Obilićem, Jug Boganom, Nemanjom, Hajduk Veljkom, Car Dušanom, Stevanom Sinđelićem. Dalje, tu su imena ulica atentatora, evropskih terorista na Austro- ugarskog prestolonasljednika: Danila Ilića, Čabrinovića, Trifka Grabeža, Vladimira Gaćinovića.
Mustafa Spahić : “Stvarni i lažni problemi”

TITO… I NJEGOV VAKAT…
Dok se Tito vozao u svom vozu, svom brodu, svojim autima i pušio kubanke, i uživao u svojim vilama u Bugojnu, Brionima…lovio međede po najljepšim lovištima…oblačio odjela krojena po najnovijoj modi…imao svoje kuhare…krojače…i živio život kao najveći buržuj protiv koga se tako gorljivo borio, a također i ostali rukovodioci…
Dotle…su politički nepodobni gulili Goli otok…Foču…Sremsku Mitrovicu…gubili sva prava….a omladina džabaluka gradila pruge, mostove, brane…a radnici tražili veće lopate…vozali auta na bonove…kupovali na rate ormare, kauče i crno bijele televizore…i jedni druge špijunirali i cinkali za najobičnije riječi protiv idola i partije…kad je omladina odlazila na mrski zapad trbuhom za kruhom…kad se milioni dolara trošili za razne bunkere, atomska skloništa…
ALI MOGLO SE SPAVATI NA KLUPI…
A SAD…JE DRUGI VAKAT..NEMA TITE…NEMA SVIH TIH BLAGODATI…I JOŠ HOĆE MU ULICU PREIMENOVATI…KAKAV VAKAT DOŠAO.
Ih da je Tito živ…malo bi bio Goli otok…

U Sarajevu ispod Švrakina Sela
– Mehmed-beg Karić je imao preko stotinu duluma obradive zemlje i voćnjaka. Kada su partizani 1945 g. ušli u Sarajevo odmah su im na meti bili ljudi od znanja, zvanja i imanja.
Mehmed-bega su bez ikakvog razloga otjerali na optuženičku klupu tobože kao ratnog profitera, i, svih stotinu duluma zemlje konfiskovali.
mr.phr. Hilmija Balić je imao privatnu apoteku. 1944 je otišao u partizane, a po povratku je mogao biti samo poslovođa u svojoj apoteci.
–Ovakvih primjera u “državi pod petokrakom” je bilo nebrojeno, ali i pored toga mnogi još uvijek hvale SFRJ.
— Isto tako – oni koji su zapamtili Kraljevinu (osim partizana i komunista ) su hvalili režim “Kraljevine SHS” a, ovi opet vrijeme i režim “Austrougarske”, koja je bila prije njih itd.
Dakle – uglavnom bilo nam je lijepo u prethodnim državama i režimima bez obzira što nisu bili demokratski.
Meni brate nije, …. pa kom pravo kome krivo.
No kvaka je u tome što smo bili mlađi dvadeset, trideset ili više godina.
Kada bi moglo da budemo mlađi tridesetak godina onda nas režimi i politička previranja možda ne bi toliko zanimali.
Aziz Hurem

pokralo, pobilo, protjeralo
to je rezultat narodne revolucije