Knjige samopomoći?
Page 2 of 2
Page 2 of 2 • 1, 2
Re: Knjige samopomoći?
točno.. i ja svoje bez namjere nametanja.. samo iskustvo..Rabarbara wrote:Metka, ma što ti mislila, ma kako se mnogi branili te činjenice, jedine lekcije koje stvarno usvojimo su one koje smo proživjeli kao vlastito iskustvo. I svi, ama baš svi, imamo magarca za učitelja jer se ništa ne učimo iz tuđih iskustava. Da nije tako, odavno bi svijet bio napredan, bez tuge, patnje i boli, jer toliko pametnih riječi je napisano, da bi i polupismeni (pa čak i nepismeni, jer mogu vidjeti primjere) mogli naučiti sve i ne biti magarci. A nije tako.metilda wrote:
ne volim takvu vrstu literature jer kako je jivashakti na starom forumu napisao "onaj tko je sam sebi učitelj ima magarca za učitelja"...
sve u tim knjigama ovisi o našoj interpretaciji pa tako i zamisao autora knjige može u našoj obradi postati potpuno pogrešno..
ja sam dva puta posegnula za sličnom literaturom..
prvi put nakon prekida sa zaručnikom s kojim sam bila 4 godine.. bilo je na moju inicijativu jer se bez dogovora sa mnom upisao u partiju što je mene razbjesnilo i nisam mu to mogla oprostit..
premda nisam vjerovala u međugorje prijateljica me nagovorila da idemo pješice i tamo sam se ispovjedila kod fra joze zovka koji mi je preporučio knjigu Susret sa živim Bogom od patera Tomislava Ivančića i zaista sam se čitajući je susrela sa živim Bogom..koji uz manje ili veće padove i dalje traje
to je bio događaj samo za mene jer kome god sam je kasnije preporučila ostao je ravnodušan..
kad sam nakon mamine smrti počela pisati na iskon forumu u modi je bio Anthony de Mello i njegovo Buđenje svijesti..
knjiga napisana u new age stilu i bez ikakvog suvislog rasporeda misli..
to su jedine dvije knjige samopomoći koje sam pročitala..
mislim da je bolje guliti krumpire i jadati se Bogu nego čitati svašta i ništa
Ako je tvoj način samopomoći religija, a tehnika obično guljenje krumpira s pitanjima na koja napokon stiže odgovor u obliku poljupca tvog supruga, tko sam ja da ti bilo što kažem osim - bravo, našla si odgovor na svoje pitanje. Pregrmjela si još jedan težak dan.
Tehniku si podijelila s nama. Hvala. Možda će netko sličan tebi moći na isti način prebroditi neki težak dan s tisuću pitanja na koje nema odgovora, a ipak će biti zadovoljan konačnim rezultatom svoje potrage.
Jednako sam i ja podijelila nešto što meni pomaže, odnosno alat kojim se ja povremeno služim. Možda nikom ne bude ni od kakve koristi, a možda nekom ipak i pomogne.
Nebitno. Ja sam svoje napravila. :)
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Rabarbara wrote:
Metka, ma što ti mislila, ma kako se mnogi branili te činjenice, jedine lekcije koje stvarno usvojimo su one koje smo proživjeli kao vlastito iskustvo. I svi, ama baš svi, imamo magarca za učitelja jer se ništa ne učimo iz tuđih iskustava.
Kako tko.
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Speare Shaker wrote:Rabarbara wrote:
Metka, ma što ti mislila, ma kako se mnogi branili te činjenice, jedine lekcije koje stvarno usvojimo su one koje smo proživjeli kao vlastito iskustvo. I svi, ama baš svi, imamo magarca za učitelja jer se ništa ne učimo iz tuđih iskustava.
Kako tko.
U biti, gore boldane tvrdnje idu za afirmacijom empirizma kao jedinog izvora spoznaje u čovjeka, što odavno niti jedna iole ozbiljnija filozofska odnosno škola mišljenja ne zastupa. Itekako smo sposobni za apstrahiranje, teoretiziranje i učenje iz čisto hipotetičkih situacija i primjera odnosno iz tuđih pogrešaka (a ne samo iz svojih). Ali ponavljam, sposobnosti za to su individualne i ovise od čovjeka do čovjeka, svejedno što ih u nekoj mjeri manje ili više svi imamo.
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
iskustvo i navika nisu jedini, ali su najjace transformirajuce metode..
“When the problem arose for us [his students] whether habit or theory was better for getting virtue — if by theory is meant what teaches us correct conduct, and by habit we mean being accustomed to act according to this theory — Musonius thought habit to be more effective.” From Lectures.
Re: Knjige samopomoći?
kic wrote:
iskustvo i navika nisu jedini, ali su najjace transformirajuce metode..
“When the problem arose for us [his students] whether habit or theory was better for getting virtue — if by theory is meant what teaches us correct conduct, and by habit we mean being accustomed to act according to this theory — Musonius thought habit to be more effective.” From Lectures.
Da, to sam zaboravio posebno istaknuti.
To doduše jeste način na koji najbolje, najsnažnije učimo (vlastita iskustva), ali daleko od toga da je jedini.
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
ne kažem da imam bilo što protiv knjiga o samopomoći jer su i one nečije iskustvo samo što nam trebaju zaista pomoći da bismo ih doživjeli kao vlastito - znači da nam je opet netko pomogao
svojedobno sam iščitavala knjigu Žene koje trče sa vukovima, najbolji primjerak knjige o samopomoći - od svega sam zapamtila samo priču o Vasilisi premudroj koja je od majke naslijedila svjetiljčicu (mudrost) koja ju je spasila od babe Jage..
uvijek od nekoga možemo nešto naučiti, sami od sebe malo što - to je bila poruka o učitelju magarcu koja je možda ili očito bila krivo shvaćena
svojedobno sam iščitavala knjigu Žene koje trče sa vukovima, najbolji primjerak knjige o samopomoći - od svega sam zapamtila samo priču o Vasilisi premudroj koja je od majke naslijedila svjetiljčicu (mudrost) koja ju je spasila od babe Jage..
uvijek od nekoga možemo nešto naučiti, sami od sebe malo što - to je bila poruka o učitelju magarcu koja je možda ili očito bila krivo shvaćena
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Rabaraba,
osobno nikada nisam čitala knjige samopomoći iako sam ihaj puta poželjela. Zbog toga sam malkoc oklijevala na ovoj temi. Imam neke svoje navikice kada osjetim da mi je tlak "na milijun". Obično je to odlazak u prirodu, il sezonske radnje, poput skupljanja lješnjaka u ovo vrijeme. Prije toga, obožavam čistiti grašak :)
Često razmišljam na način da nam je za svako doba godine nešto dano....u smislu posvete, odvajanja.
Daleko od toga da ne čitam. Čitam, al to mi je nakon spajanja ugodnog s korisnim :)
osobno nikada nisam čitala knjige samopomoći iako sam ihaj puta poželjela. Zbog toga sam malkoc oklijevala na ovoj temi. Imam neke svoje navikice kada osjetim da mi je tlak "na milijun". Obično je to odlazak u prirodu, il sezonske radnje, poput skupljanja lješnjaka u ovo vrijeme. Prije toga, obožavam čistiti grašak :)
Često razmišljam na način da nam je za svako doba godine nešto dano....u smislu posvete, odvajanja.
Daleko od toga da ne čitam. Čitam, al to mi je nakon spajanja ugodnog s korisnim :)
_________________
On & On
mativka- Posts : 5957
2018-08-07
Re: Knjige samopomoći?
Naravno da smo sposobni za različite oblike učenja (i sposobnosti su individualne), ali nema svako "znanje" jednaku vrijednost, duljinu trajanja i upotrijebljivost.Speare Shaker wrote:Speare Shaker wrote:Rabarbara wrote:
Metka, ma što ti mislila, ma kako se mnogi branili te činjenice, jedine lekcije koje stvarno usvojimo su one koje smo proživjeli kao vlastito iskustvo. I svi, ama baš svi, imamo magarca za učitelja jer se ništa ne učimo iz tuđih iskustava.
Kako tko.
U biti, gore boldane tvrdnje idu za afirmacijom empirizma kao jedinog izvora spoznaje u čovjeka, što odavno niti jedna iole ozbiljnija filozofska odnosno škola mišljenja ne zastupa. Itekako smo sposobni za apstrahiranje, teoretiziranje i učenje iz čisto hipotetičkih situacija i primjera odnosno iz tuđih pogrešaka (a ne samo iz svojih). Ali ponavljam, sposobnosti za to su individualne i ovise od čovjeka do čovjeka, svejedno što ih u nekoj mjeri manje ili više svi imamo.
Što je po tebi definicija znanja (po tebi, nemoj molim te tuđe definicije)?
Ako ćemo znanje definirati kao niz informacija zabilježenih u našoj memoriji, vrijednost proživljenog (spoznaje) je neuporedivo veća od čiste informacije zabilježene u našem umu, koja čeka primjenu (koja pak nikad ne mora doći i onda je to "jalova energija" našeg mozga, odnosno bespotrebno zauzeti prostor memorije).
Da, raspravljati možemo i o jednom i o drugom kako bi pokazali koliko informacija je naš mozak uspio prikupiti i arhivirati. I bit ćemo pametni i važni. To se uglavnom i radi na forumima. :)
Znanje zbog znanja je super. Znanje zbog primjene je bit života.
Metka zna što sam mislila pod usvojene lekcije, na spoznaje (proživljeno) ne na definicije. Barem se nadam da zna :D
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Iskreno, ni sama ne mogu dugo ostati skoncentrirana na tekst i imam sličan način bijega od ljutnje, stresa-šuma.mativka wrote:Rabaraba,
osobno nikada nisam čitala knjige samopomoći iako sam ihaj puta poželjela. Zbog toga sam malkoc oklijevala na ovoj temi. Imam neke svoje navikice kada osjetim da mi je tlak "na milijun". Obično je to odlazak u prirodu, il sezonske radnje, poput skupljanja lješnjaka u ovo vrijeme. Prije toga, obožavam čistiti grašak :)
Često razmišljam na način da nam je za svako doba godine nešto dano....u smislu posvete, odvajanja.
Daleko od toga da ne čitam. Čitam, al to mi je nakon spajanja ugodnog s korisnim :)
Berem sve, gljive, kupine, bazgu, bagrem, šparoge, lješnjake. :)
Ne moraš čitati knjige, radi ono što je provjereno i "čupa" te iz loših stanja.
Nedavno je brat od prijateljice (dipl. ekonomist) ostavio posao (vodeća funkcija) i zapalio za Njemačku. Našao je posao na traci u nekoj auto industriji. Kaže, spasio se. Mozak opušten, rade samo ruke, posao lagan, ono, sretan kao malo dijete. Gazda mu nudi tečaj njemačkog da ga zaposli u struci, a on ne želi ni čuti.
Mislim da ću i sama mijenjati svoj za neki takav. Ubi me ovo što radim.
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Našla sam, hvala.kic wrote:
ima, ja ih imam u pdf i rado bi ih poslao, ali sam preko tjedna samo na mobu :)) google: naslov knjige pdf
prometheus rising je mozda vise malo eksperimentiranje-
kvantna svijest - je razlaganje otpocetka pa, heh, do kraja..
mnoge vjezbe me dan danas kopkaju, i mnoge su postale dio mene..
Ali bila bih zahvalna na nekom skraćenom opisu vježbe (kao moja osmica)
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Rabarbara wrote:Našla sam, hvala.kic wrote:
ima, ja ih imam u pdf i rado bi ih poslao, ali sam preko tjedna samo na mobu :)) google: naslov knjige pdf
prometheus rising je mozda vise malo eksperimentiranje-
kvantna svijest - je razlaganje otpocetka pa, heh, do kraja..
mnoge vjezbe me dan danas kopkaju, i mnoge su postale dio mene..
Ali bila bih zahvalna na nekom skraćenom opisu vježbe (kao moja osmica)
preletila sam temu / zato ne zamjeri ak ponavljma već napisano-nisi zamjerila / za brzinsko autoskuliravanje meni predobro djeluje sistem disanja: po prilici pet sekundi udišeš kroz nos, isto toliko zadržiš zrak, pa isto toliko izdišeš kroz usta. Ponoviš to oko desetak puta i budeš ko tičica.
orion- Posts : 2287
2017-06-06
Re: Knjige samopomoći?
Rabarbara wrote:Našla sam, hvala.kic wrote:
ima, ja ih imam u pdf i rado bi ih poslao, ali sam preko tjedna samo na mobu :)) google: naslov knjige pdf
prometheus rising je mozda vise malo eksperimentiranje-
kvantna svijest - je razlaganje otpocetka pa, heh, do kraja..
mnoge vjezbe me dan danas kopkaju, i mnoge su postale dio mene..
Ali bila bih zahvalna na nekom skraćenom opisu vježbe (kao moja osmica)
evo orion me podsjetila na jednu, mislim stvarno je dosta vježbi u obje knjige..
sve s čim se identificiramo nas limitira na neki način, tako npr ako nas neko sjećanje na neki događaj u danu opterećuje i ne možemo ga izbaciti iz glave i uvijek mu se vraćamo: zamislimo da sjedimo u praznoj kino dvorani, negdje u srednjem redu smo sami i gledamo na velikom ekranu scenu koja nas uzrujava, gledamo sami sebe sa strane u biti, i vjerojatno će nas opet uzrujavati ta scena, ali tu vježbu treba malo ponavljati, i kako se distanciramo uz pomoć ove metode sve više uviđamo objektivniji kut gledanja na događaj, i sve nas manje opterećuje događaj, sve dok se ne pomirimo s njim..
Re: Knjige samopomoći?
Rabarbara wrote:
Što je po tebi definicija znanja (po tebi, nemoj molim te tuđe definicije)?
Ako ćemo znanje definirati kao niz informacija zabilježenih u našoj memoriji, vrijednost proživljenog (spoznaje) je neuporedivo veća od čiste informacije zabilježene u našem umu, koja čeka primjenu (koja pak nikad ne mora doći i onda je to "jalova energija" našeg mozga, odnosno bespotrebno zauzeti prostor memorije).
Da, raspravljati možemo i o jednom i o drugom kako bi pokazali koliko informacija je naš mozak uspio prikupiti i arhivirati. I bit ćemo pametni i važni. To se uglavnom i radi na forumima. :)
Znanje zbog znanja je super. Znanje zbog primjene je bit života.
Boldao sam ključne dijelove u postu. :)
Kao prvo, bar sam ja na forumu (kako starom tako i ovom) poznat po tome što ne bježim od vlastitih autorskih definicija doslovce svega i svačega. :)
No, nije tu lako biti orginalan, pogotovo kada su neke notorne stvari u pitanju tako da ću ipak preskočiti direktan odgovor na ovo pitanje, a uostalom, temeljne definicije znanja nisu nikakva nepoznanica.
Da, tako se uglavnom radi na forumima, ali kako sam već rekao ranije - kako tko. :) Nismo svi isti, dapače, zapravo smo svi različiti, makar slični.
Kad sam već na ovoj temi, zgodno je dodati kako je pojašnjavanje nekih stvari drugima moguće i najbolji način da iste pojasnimo i sami sebi pa tako ispada da ovo famozno bistrenje u raspravama na forumu ima funkciju i bistrenja našeg znanja o raznim temama. To je zapravo možda i najbolji način onog teorijskog pročišćavanja vlastitih stavova i znanja i odbacivanja zbrke u umu i šuma u komunikacijskom kanalu koji uzrokuje onu nepotrebnu redundanciju, druga je priča što redundancija itekako ima i svoje pozitivne strane, pogotovo kada je u pitanju podebljavanje posljedica nekih iskustava.
I to je u skladu sa onom konstatacijom da je učenje na temelju vlastitog iskustva vjerojatno najsnažnije, najdublje nam se usječe u um i najteže nas napušta, a tu od redundancije glava uglavnom ne boli.
Postoji tu još jedna važna spoznaja koja se možda najbolje razumije u onom fenomenu tzv. univerzalnih genija.
Kada su jednom Žarka Dolinara pitali odakle mu tako dobro poznavanje čitave hrpe područja koji čak na prvi pogled nisu direktno povezani (sport, estetika, znanost) on je odgovorio da što bolje poznajemo neko područje, to će nam samo to poznavanja olakšati razumjevanje i drugih područja, posebno onih srodnih. Tu su dakle potpuno u krivu oni koji tvrde kako ćemo zaboravljanjem stvari koje nam u određenom trenutku nisu od velike važnosti napraviti prostora u memoriji za neke nove podatke i spoznaje. Um jednostavno tako ne funkcionira.
I to je jedan od glavnih razloga zašto doslovce svako znanje pa i ono na prvi pogled teško redundantno može itekako polučiti pozitivne efekte.
Doduše, Dolinar je pri tome imao problem kako je i sam priznao, a to je da je zbog posvećenosti stjecanju znanja na raznim područjima patio njegov obiteljski život zbog čega se do pred sam kraj jako žalio. Ali dobro, to je bio njegov izbor, njegova odgovornost i posljedice koje je morao snositi zbog toga su bile uglavnom njegove, makar doduše i njegove obitelji.
Dalje, znanje zbog primjene jeste bit života, ali prije svega bit znanja, jer je život sam po sebi strahovito kompleksan i do sada u svojoj biti ne u potpunosti razjašnjen fenomen (najvjerojatnije će takav i ostati) koji često zahtjeva samo ovladavanje automatiziranim reakcijama za koje je neophodno posjedovati nekakav minimum informacija.
Svako je znanje naravno dobro, ili barem može biti dobro, ali razlikovanje onog znanja koje ćemo moći primjeniti u životu od onog koje je efemerno i koje nam najvjerojatnije nikada neće konkretno zatrebati ovisi o mudrosti koja čak ne mora imati previše veze sa znanjem samim, nebitno što sama po sebi također predstavlja neku vrstu znanja.
I ne samo to, nego mudrost sama po sebi uopće ne mora bitno ovisiti o godinama, bez obzira na široko rasprostranjenu zabludu koja te dvije stvari povezuje, jer postoje i mudri ljudi koji su relativno mladi i koji imaju neku nazovimo je tako urođenu mudrost, a postoje i starci koji ništa iz svog životnog iskustva nisu naučili pa se i u starosti ponašanju krajnje nemudro da ne kažem kao balava djeca. Dakle, nije ni samo iskustvo kojeg starci po definiciji imaju obilatije nego mladi ljudi toliko sveta stvar kako se to često misli.
A sad malo konkretnije o znanju.
Znanje nije samo skup informacija pobacan po memoriji, kao voće i povrće bezveze pobacano na gomilu, znanje je sustav.
Svaki sustav podrazumjeva ne samo postojanje nekih podsustava i elemenata nego i svih njihovih funkcionalnih veza i međuodnosa odnosno određenog konteksta.
Memorirane informacije su beskorisne ukoliko ih nismo u stanju staviti u određeni kontekst pa bi tako Einsteinova formula iz Specijalne teorije relativnosti samo zbunila ljude koji ne poznaju što ona podrazumjeva, badava im pri tome znanje o drugim područjima uključujući tu i ono da se tako izrazim krvavo stečeno na vlastitom životnom iskustvu.
Da bi se razumio kontekst, bitno je naravno posjedovati određene informacije ili bolje rečeno imati memorirane određene podatke koji su funkcionalno povezani (informacija nije isto što i podatak, ali o tom potom), a pri tome memorija čak nije niti najvažnija stvar koliko je to percepcija. To također nisu iste stvari.
Da bi se dobro razumjele funkcionalne veze i sa njima povezan kontekst, potrebno je imati i određenu razinu inteligencije, inače ćemo izgubiti jako puno vremena na taj proces pri čemu nam niti ono famozno životno iskustvo neće moći puno pomoći, pa čak niti još famoznija mudrost.
Percepcija i memorija predstavljaju temelje svijesti, i to ne samo one temeljne, koja zapravo predstavlja budnost, sposobnost reakcije na zbivanja u okruženju, nego i one proširene, koja snažno uključuje i fenomen poznat kao samosvijest i postojanje onog famoznog autobiografskog "ja" kojeg je odlično opisao Antonio Damasio.
Kad spominjem samosvijest, zgodno je primjetiti kako ona ne ovisi toliko o inteligenciji kako se to često misli koliko o našoj sposobnosti apstraktnog izdvajanja onog famoznog autobiografskog ja, vlastite apstraktne predstave o sebi, od svoje okoline i sposobnosti doživljavanja tog ja kao samostalnog entiteta, individue na posve apstraktan način. Dakle, uza sve pobrojano, bitna je i sposobnost apstrahiranja.
I tako dobivamo jednu konstrukciju, građevinu, koja je zapravo vrlo fragilna i koja se može raspasti kao kula od karata ako nije sazdana na dovoljno čvrstim temeljima.
Ako popusti samo jedna karika poput recimo veza između podataka i informacija u memoriji sa sviješću kada nam onaj famozni Švabo počne skrivati stvari po kući, badava nam sama memorija pa čak i ona fotografska koja jako može pomoći u raznim kvizovima, badava percepcija, badava inteligencija, apstrahiranje pa i iskustvo, a posebno badava mudrost.
Sve se ruši. I to je možda i glavni razloga zašto redudantnost u smislu postojanja povećanih zaliha znanja nego nam je to potrebno za neko svakodnevno funkcionalno egzistiranje, može biti jako dobra, dapače, od ključne važnosti za očuvanje cijele konstrukcije u nekom funkcionalnom stanju sve do samog kraja, manje ili više gorkog (smrti).
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
kic wrote:Rabarbara wrote:Našla sam, hvala.kic wrote:
ima, ja ih imam u pdf i rado bi ih poslao, ali sam preko tjedna samo na mobu :)) google: naslov knjige pdf
prometheus rising je mozda vise malo eksperimentiranje-
kvantna svijest - je razlaganje otpocetka pa, heh, do kraja..
mnoge vjezbe me dan danas kopkaju, i mnoge su postale dio mene..
Ali bila bih zahvalna na nekom skraćenom opisu vježbe (kao moja osmica)
evo orion me podsjetila na jednu, mislim stvarno je dosta vježbi u obje knjige..
sve s čim se identificiramo nas limitira na neki način, tako npr ako nas neko sjećanje na neki događaj u danu opterećuje i ne možemo ga izbaciti iz glave i uvijek mu se vraćamo: zamislimo da sjedimo u praznoj kino dvorani, negdje u srednjem redu smo sami i gledamo na velikom ekranu scenu koja nas uzrujava, gledamo sami sebe sa strane u biti, i vjerojatno će nas opet uzrujavati ta scena, ali tu vježbu treba malo ponavljati, i kako se distanciramo uz pomoć ove metode sve više uviđamo objektivniji kut gledanja na događaj, i sve nas manje opterećuje događaj, sve dok se ne pomirimo s njim..
sve ti je objašnjeno u ovoj reklamici za torticu:
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
kic wrote:Rabarbara wrote:Našla sam, hvala.kic wrote:
ima, ja ih imam u pdf i rado bi ih poslao, ali sam preko tjedna samo na mobu :)) google: naslov knjige pdf
prometheus rising je mozda vise malo eksperimentiranje-
kvantna svijest - je razlaganje otpocetka pa, heh, do kraja..
mnoge vjezbe me dan danas kopkaju, i mnoge su postale dio mene..
Ali bila bih zahvalna na nekom skraćenom opisu vježbe (kao moja osmica)
evo orion me podsjetila na jednu, mislim stvarno je dosta vježbi u obje knjige..
sve s čim se identificiramo nas limitira na neki način, tako npr ako nas neko sjećanje na neki događaj u danu opterećuje i ne možemo ga izbaciti iz glave i uvijek mu se vraćamo: zamislimo da sjedimo u praznoj kino dvorani, negdje u srednjem redu smo sami i gledamo na velikom ekranu scenu koja nas uzrujava, gledamo sami sebe sa strane u biti, i vjerojatno će nas opet uzrujavati ta scena, ali tu vježbu treba malo ponavljati, i kako se distanciramo uz pomoć ove metode sve više uviđamo objektivniji kut gledanja na događaj, i sve nas manje opterećuje događaj, sve dok se ne pomirimo s njim..
znači treba se odvojiti od samoga sebe da bi riješio neki sukob u sebi .. lijepo ... psihijatri su očito puni pacijenata zbog samopomoći odvajanja od samih sebe
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
metilda wrote:kic wrote:Rabarbara wrote:Našla sam, hvala.kic wrote:
ima, ja ih imam u pdf i rado bi ih poslao, ali sam preko tjedna samo na mobu :)) google: naslov knjige pdf
prometheus rising je mozda vise malo eksperimentiranje-
kvantna svijest - je razlaganje otpocetka pa, heh, do kraja..
mnoge vjezbe me dan danas kopkaju, i mnoge su postale dio mene..
Ali bila bih zahvalna na nekom skraćenom opisu vježbe (kao moja osmica)
evo orion me podsjetila na jednu, mislim stvarno je dosta vježbi u obje knjige..
sve s čim se identificiramo nas limitira na neki način, tako npr ako nas neko sjećanje na neki događaj u danu opterećuje i ne možemo ga izbaciti iz glave i uvijek mu se vraćamo: zamislimo da sjedimo u praznoj kino dvorani, negdje u srednjem redu smo sami i gledamo na velikom ekranu scenu koja nas uzrujava, gledamo sami sebe sa strane u biti, i vjerojatno će nas opet uzrujavati ta scena, ali tu vježbu treba malo ponavljati, i kako se distanciramo uz pomoć ove metode sve više uviđamo objektivniji kut gledanja na događaj, i sve nas manje opterećuje događaj, sve dok se ne pomirimo s njim..
znači treba se odvojiti od samoga sebe da bi riješio neki sukob u sebi .. lijepo ... psihijatri su očito puni pacijenata zbog samopomoći odvajanja od samih sebe
Što te muči u ovoj vježbici?
Gledanje sebe (vizualizacija) kako nepristrano (koliko je to moguće) promatramo događaj koji nam izaziva negativne emocije?
Kod većine onog što nas izbaci iz takta tek manji postotak čini sam događaj (ma koliko neugodan bio), a najveći dio je zapravo naša percepcija istog. Ono što se dogodilo ne možemo mijenjati, ali možemo mijenjati našu percepciju i vježba je upravo to, pokušaj mijenjanja percepcije kako bi nešto prihvatili i ostavili tamo gdje mu je mjesto-u prošlosti.
Što činiš dok maštaš? Zamišljaš neki lijep događaj, recimo susret s najmilijima. Vidiš kako ti prilaze, vidiš sebe kako im trčiš u zagrljaj, vraćaš emociju ugode dok ih grliš. Čak možemo izvući iz sjećanja i mirise povezane s njima. Kao da gledaš neki lijepi film u kojem vidiš učesnike pa i samog sebe.
Ovo je ista stvar s tim da sebe gledaš u nekoj neugodnoj situaciji i pokušavaš ne reagirati kao što je reagirao "učesnik na sceni". I suočavaš se s time dok ne shvatiš što u tom događanju izaziva nepoželjni osjećaj (tuga, ljutnja, bijes, zbunjenost, štogod).
Pokušavaš objetivno sagledati situaciju, ali kao učesnik si subjektivan i jedino ako se "odvojiš od sebe" možeš koliko toliko objektivno vidjeti što se uistinu događalo, kako bi sve skupa mogao prihvatiti i arhivirati bez straha da ćeš opet eksplodirati u slijedećoj sličnoj situaciji.
Pa čak i ako se ne dokuči što je bio okidač neugodne reakcije, ponavljanje scene, to suočavanje sebe s istim događajem, nekako izliže događaj i on gubi na vrijednosti.
U najgorem primjeru nakon prakticiranja vježbe to što nas muči će se pretvoriti u petardu, a ne u nagaznu minu.
Guest- Guest
Re: Knjige samopomoći?
Speare Shaker wrote:Rabarbara wrote:
Što je po tebi definicija znanja (po tebi, nemoj molim te tuđe definicije)?
Ako ćemo znanje definirati kao niz informacija zabilježenih u našoj memoriji, vrijednost proživljenog (spoznaje) je neuporedivo veća od čiste informacije zabilježene u našem umu, koja čeka primjenu (koja pak nikad ne mora doći i onda je to "jalova energija" našeg mozga, odnosno bespotrebno zauzeti prostor memorije).
Da, raspravljati možemo i o jednom i o drugom kako bi pokazali koliko informacija je naš mozak uspio prikupiti i arhivirati. I bit ćemo pametni i važni. To se uglavnom i radi na forumima. :)
Znanje zbog znanja je super. Znanje zbog primjene je bit života.
Boldao sam ključne dijelove u postu. :)
Kao prvo, bar sam ja na forumu (kako starom tako i ovom) poznat po tome što ne bježim od vlastitih autorskih definicija doslovce svega i svačega. :)
No, nije tu lako biti orginalan, pogotovo kada su neke notorne stvari u pitanju tako da ću ipak preskočiti direktan odgovor na ovo pitanje, a uostalom, temeljne definicije znanja nisu nikakva nepoznanica.
Da, tako se uglavnom radi na forumima, ali kako sam već rekao ranije - kako tko. :) Nismo svi isti, dapače, zapravo smo svi različiti, makar slični.
Kad sam već na ovoj temi, zgodno je dodati kako je pojašnjavanje nekih stvari drugima moguće i najbolji način da iste pojasnimo i sami sebi pa tako ispada da ovo famozno bistrenje u raspravama na forumu ima funkciju i bistrenja našeg znanja o raznim temama. To je zapravo možda i najbolji način onog teorijskog pročišćavanja vlastitih stavova i znanja i odbacivanja zbrke u umu i šuma u komunikacijskom kanalu koji uzrokuje onu nepotrebnu redundanciju, druga je priča što redundancija itekako ima i svoje pozitivne strane, pogotovo kada je u pitanju podebljavanje posljedica nekih iskustava.
I to je u skladu sa onom konstatacijom da je učenje na temelju vlastitog iskustva vjerojatno najsnažnije, najdublje nam se usječe u um i najteže nas napušta, a tu od redundancije glava uglavnom ne boli.
Postoji tu još jedna važna spoznaja koja se možda najbolje razumije u onom fenomenu tzv. univerzalnih genija.
Kada su jednom Žarka Dolinara pitali odakle mu tako dobro poznavanje čitave hrpe područja koji čak na prvi pogled nisu direktno povezani (sport, estetika, znanost) on je odgovorio da što bolje poznajemo neko područje, to će nam samo to poznavanja olakšati razumjevanje i drugih područja, posebno onih srodnih. Tu su dakle potpuno u krivu oni koji tvrde kako ćemo zaboravljanjem stvari koje nam u određenom trenutku nisu od velike važnosti napraviti prostora u memoriji za neke nove podatke i spoznaje. Um jednostavno tako ne funkcionira.
I to je jedan od glavnih razloga zašto doslovce svako znanje pa i ono na prvi pogled teško redundantno može itekako polučiti pozitivne efekte.
Doduše, Dolinar je pri tome imao problem kako je i sam priznao, a to je da je zbog posvećenosti stjecanju znanja na raznim područjima patio njegov obiteljski život zbog čega se do pred sam kraj jako žalio. Ali dobro, to je bio njegov izbor, njegova odgovornost i posljedice koje je morao snositi zbog toga su bile uglavnom njegove, makar doduše i njegove obitelji.
Dalje, znanje zbog primjene jeste bit života, ali prije svega bit znanja, jer je život sam po sebi strahovito kompleksan i do sada u svojoj biti ne u potpunosti razjašnjen fenomen (najvjerojatnije će takav i ostati) koji često zahtjeva samo ovladavanje automatiziranim reakcijama za koje je neophodno posjedovati nekakav minimum informacija.
Svako je znanje naravno dobro, ili barem može biti dobro, ali razlikovanje onog znanja koje ćemo moći primjeniti u životu od onog koje je efemerno i koje nam najvjerojatnije nikada neće konkretno zatrebati ovisi o mudrosti koja čak ne mora imati previše veze sa znanjem samim, nebitno što sama po sebi također predstavlja neku vrstu znanja.
I ne samo to, nego mudrost sama po sebi uopće ne mora bitno ovisiti o godinama, bez obzira na široko rasprostranjenu zabludu koja te dvije stvari povezuje, jer postoje i mudri ljudi koji su relativno mladi i koji imaju neku nazovimo je tako urođenu mudrost, a postoje i starci koji ništa iz svog životnog iskustva nisu naučili pa se i u starosti ponašanju krajnje nemudro da ne kažem kao balava djeca. Dakle, nije ni samo iskustvo kojeg starci po definiciji imaju obilatije nego mladi ljudi toliko sveta stvar kako se to često misli.
A sad malo konkretnije o znanju.
Znanje nije samo skup informacija pobacan po memoriji, kao voće i povrće bezveze pobacano na gomilu, znanje je sustav.
Svaki sustav podrazumjeva ne samo postojanje nekih podsustava i elemenata nego i svih njihovih funkcionalnih veza i međuodnosa odnosno određenog konteksta.
Memorirane informacije su beskorisne ukoliko ih nismo u stanju staviti u određeni kontekst pa bi tako Einsteinova formula iz Specijalne teorije relativnosti samo zbunila ljude koji ne poznaju što ona podrazumjeva, badava im pri tome znanje o drugim područjima uključujući tu i ono da se tako izrazim krvavo stečeno na vlastitom životnom iskustvu.
Da bi se razumio kontekst, bitno je naravno posjedovati određene informacije ili bolje rečeno imati memorirane određene podatke koji su funkcionalno povezani (informacija nije isto što i podatak, ali o tom potom), a pri tome memorija čak nije niti najvažnija stvar koliko je to percepcija. To također nisu iste stvari.
Da bi se dobro razumjele funkcionalne veze i sa njima povezan kontekst, potrebno je imati i određenu razinu inteligencije, inače ćemo izgubiti jako puno vremena na taj proces pri čemu nam niti ono famozno životno iskustvo neće moći puno pomoći, pa čak niti još famoznija mudrost.
Percepcija i memorija predstavljaju temelje svijesti, i to ne samo one temeljne, koja zapravo predstavlja budnost, sposobnost reakcije na zbivanja u okruženju, nego i one proširene, koja snažno uključuje i fenomen poznat kao samosvijest i postojanje onog famoznog autobiografskog "ja" kojeg je odlično opisao Antonio Damasio.
Kad spominjem samosvijest, zgodno je primjetiti kako ona ne ovisi toliko o inteligenciji kako se to često misli koliko o našoj sposobnosti apstraktnog izdvajanja onog famoznog autobiografskog ja, vlastite apstraktne predstave o sebi, od svoje okoline i sposobnosti doživljavanja tog ja kao samostalnog entiteta, individue na posve apstraktan način. Dakle, uza sve pobrojano, bitna je i sposobnost apstrahiranja.
I tako dobivamo jednu konstrukciju, građevinu, koja je zapravo vrlo fragilna i koja se može raspasti kao kula od karata ako nije sazdana na dovoljno čvrstim temeljima.
Ako popusti samo jedna karika poput recimo veza između podataka i informacija u memoriji sa sviješću kada nam onaj famozni Švabo počne skrivati stvari po kući, badava nam sama memorija pa čak i ona fotografska koja jako može pomoći u raznim kvizovima, badava percepcija, badava inteligencija, apstrahiranje pa i iskustvo, a posebno badava mudrost.
Sve se ruši. I to je možda i glavni razloga zašto redudantnost u smislu postojanja povećanih zaliha znanja nego nam je to potrebno za neko svakodnevno funkcionalno egzistiranje, može biti jako dobra, dapače, od ključne važnosti za očuvanje cijele konstrukcije u nekom funkcionalnom stanju sve do samog kraja, manje ili više gorkog (smrti).
Speare imaš pravo. Totalno sam zaboravila na vezu svijest podaci.
Hvala
P.S.
Antonio Damaso je težak za čitati/razumjeti (bez obzira što piše čitko), ukoliko nisi profesionalno povezan s tim područjem ili ako već nisi pročitao dovoljno znanstvene literature na tu tematiku. Ti očito spadaš u neku od te dvije grupe.
Guest- Guest
Page 2 of 2 • 1, 2
Similar topics
» Knjige Kerubina Šegvića
» Džabe vam knjige kad ste glupi ko ...'
» Deuterokanonske knjige (ipak)su citirane u NZ
» Hasambegović financira knjige o Nediću
» TRUMP NAJAVLJUJE OSVETU ZBOG KNJIGE
» Džabe vam knjige kad ste glupi ko ...'
» Deuterokanonske knjige (ipak)su citirane u NZ
» Hasambegović financira knjige o Nediću
» TRUMP NAJAVLJUJE OSVETU ZBOG KNJIGE
Page 2 of 2
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum