Dugogodišnji reprezentativci i srebrni iz Rusije Ćorluka, Đilkoš i Subašić se oprostili od reprezentacije

Vedran Ćorluka oprostio se od hrvatske nogometne reprezentacije: ''Najljepši i najdraži dres na svijetu''

Hrvatski dokapetan, srebrni Vatreni i jedan od članova "Kluba 100", Vedran Ćorluka, emotivnim se pismom oprostio od hrvatske nogometne reprezentacije.

objavljeno: 10.08.2018 / 13:01



U emotivnom pismu, koje je objavljeno u petak na internetskom portalu HNS-a, Vedran Ćorluka navodi da mu je igranje za hrvatsku reprezentaciju omogućilo da upozna mnogo divnih ljudi s kojima je dijelio svlačionicu, da je sudjelovao na najvećim natjecanjima, igrao protiv najvećih momčadi i najvećih igrača, te da je sve to kulminiralo na nedavnom SP u Rusiji osvajanjem srebra.

''Kada sam 2002. godine kao 16-godišnjak prvi puta obukao taj dres, bio sam tek golobradi klinac, presretan što ću, eto, barem jednom nastupiti za hrvatsku reprezentaciju u mlađim uzrastima. Nisam mogao tada ni zamisliti, niti sam se usudio sanjati, što će mi sve u životu taj dres značiti, što ću sve u tom dresu doživjeti i koliko će taj dres definirati ne samo moju nogometnu karijeru već i moj život.

145 utakmica kasnije, od čega 103 u dresu A reprezentacije, pravo je vrijeme da tom dresu kažem - zbogom. I hvala.

Hvala jer sam u tom dresu upoznao mnogo divnih ljudi s kojima sam dijelio hrvatsku svlačionicu svih ovih godina, od kojih će brojni ostati prijatelji za cijeli život. To su moji suigrači, s kojima sam pjevao i plakao, radovao se i tugovao, prošao najljepše i najteže trenutke naših karijera.

To su svi izbornici i treneri koji su me učinili boljim igračem. To su onda i svi dobri ljudi oko reprezentacije i u HNS-u, koji sjajno i vrijedno rade svoj posao kako bi nama omogućili najbolje uvjete.

Javnost vidi samo utakmice, ali reprezentacija je puno više od toga. Masaže u tri ujutro, neizvjesno iščekivanje rezultata magnetske rezonancije, beskonačna putovanja avionima i autobusima, press-konferencije, sastanci, obroci - sve je to dio života s reprezentacijom. Koji bi bio puno teži da nismo prava obitelj. U kojoj ima i razmirica i neslaganja, ali u kojoj smo, na kraju dana, uvijek jedan uz drugoga. To je ono što Hrvatsku čini posebnom u odnosu na druge.

U tom dresu prošao sam cijeli svijet. Igrao sam najveća natjecanja, protiv najvećih momčadi i najvećih igrača. Osjetio sam kako je pobijediti Njemačku, Španjolsku ili Englesku, a doživio sam i kako je izgubiti od Gruzije ili kako je ostati bez Svjetskog prvenstva.

Doživio sam Portugal. I Meksiko.

A tek Tursku. Svi smo doživjeli Tursku.

I onda sam imao privilegiju, sreću, čast, nagradu, ne znam kako to nazvati - doživjeti Rusiju.
Bio bih presretan sa svojom reprezentativnom karijerom i bez Rusije - bilo je dovoljno velikih pobjeda i trenutaka za pamćenje. No Rusija je donijela osjećaje koje onaj 16-godišnji klinac nije mogao ni zamisliti.

Sve blatnjave utakmice, svi naporni treninzi, sva duga putovanja, svi porazi, utakmice pred praznim tribinama, kritike, etikete "neispunjenih potencijala", sve je to prebrisano u tih bajkovitih mjesec dana kada smo dosanjali biti svjetski doprvaci. Još uvijek zvuči nevjerojatno to reći, ili napisati. Zar nas je stvarno dočekalo pola milijuna ljudi? Zar smo se stvarno vozili šest sati do Trga? Zar smo stvarno pjevali Lijepa li si pred punim Trgom, sa srebrnim medaljama oko vrata?

Sve to omogućio mi je najljepši i najdraži dres na svijetu, dres hrvatske nogometne reprezentacije. Imao sam priliku dijeliti najjače emocije sa suigračima, kao i s našim sjajnim navijačima - hvala vam na podršci! Sve lijepe i manje lijepe trenutke proživio sam u krugu svoje obitelji i svojih prijatelja, kojima se ne mogu dovoljno zahvaliti na podršci u karijeri.

Zauzvrat, za taj dres dao sam sve od sebe. Tako sam naučio od svojih prethodnika.

Ništa manje ne očekujem od onih koji će ga nositi u budućnosti, a u meni će imati najvećeg navijača. Iznad svih - Hrvatska!''

https://gol.dnevnik.hr/clanak/rubrika/nogomet/vedran-corluka-se-oprostio-od-hrvatske-nogometne-reprezentacije---526632.html

Još jedan odlazak: Mandžukić se oprostio od reprezentacije!

Dugogodišnji napadač hrvatske reprezentacije objavio je odlazak iz reprezentacije.


objavljeno:
14.08.2018 / 14:11







Mario Mandžukić oprostio se od reprezentacije! Prije Mandžukića, reprezentativnu mirovinu nakon SP-a u Rusiji objavio je i Vedran Ćorluka.



Mandžukić je za reprezentaciju odigrao 89 utakmica i zabio 33 gola.

Oproštajno pismo objavljeno je na stranicama HNS-a, a prenosimo ga u cijelosti.


''Dragi navijači,

uvijek sam više volio govoriti na terenu nego izvan njega.

Stoga mi i ove riječi dolaze malo teže nego što mi je bilo uklizati protivniku ili istrčati sprint u 120. minuti. Teže, jer znam koliko radosti mi donose sva okupljanja, utakmice i pobjede. Teže, jer znam da je slušanje Lijepe naše prije utakmice najveća emocija. Teže, jer znam kakva je čast obući hrvatski dres i predstavljati svoju zemlju. Teže, jer znam da je ovo konačno i da nakon ovih riječi više nema povratka.

Pa ipak, znam da je vrijeme baš za te riječi...

Opraštam se od hrvatske reprezentacije.

Koliko god me srebro napunilo novom energijom, ujedno mi je olakšalo ovu nemoguće tešku odluku. Doživjeli smo svoj san, napravili povijesni uspjeh i pritom osjetili nevjerojatnu ljubav navijača. Tih mjesec dana, kao i dočeci u Zagrebu, Slavonskom Brodu i cijeloj Hrvatskoj, ostat će najvažnija uspomena moje karijere. Bilo je to najljepše putovanje s reprezentacijom i najdraži povratak kući. Presretan sam, ispunjen i do neba ponosan na to srebro koje smo kovali godinama, kroz puno muke, truda, rada, razočaranja i teških trenutaka.

Nema idealnog trenutka za odlazak. Da možemo, vjerujem da bismo svi nastupali za Hrvatsku dok smo živi jer većeg ponosa nema. No, osjećam da je za mene taj trenutak sada. Da sam dao najbolje od sebe, da sam dao doprinos najvećem uspjehu hrvatskog nogometa.

Prije 14 godina, prvi puta sam kao juniorski reprezentativac obukao sveti dres. Od tada sam upoznao, igrao i radio s puno odličnih suigrača, izbornika, trenera i ljudi oko reprezentacije. Svi smo imali isti cilj - dati sve za uspjeh Hrvatske. Zahvaljujem svima, jer je svatko na neki način ostavio trag u mojoj karijeri. Na tom putu sa mnom su uvijek bili moji najbliži, kojima zahvaljujem na velikoj podršci.

I na kraju, hvala navijačima.

Nitko od nas nije savršen. Promašivao sam prilike, gubio lopte ili krivo dodavao.

No, uvijek sam dao sve od sebe i ostavio srce na terenu. Hvala vam što ste to prepoznali i bili uz mene i reprezentaciju.

Od danas, moje je mjesto s vama - među najvjernijim navijačima Hrvatske.

Voli vas Mandžo''

Odlazi još jedan Vatreni: Subašić ide u reprezentativnu mirovinu, oprostio se dirljivim pismom

Srebrna generacija Vatrenih ostala je bez još jednog člana.


objavljeno:
15.08.2018 / 11:41



Prvi vratar hrvatske nogometne reprezentacije Danijel Subašić objavio je reprezentativnu mirovinu na stranicama Hrvatskog nogometnog saveza.

Subašić je treći srebrni Vatreni koji se oprostio od reprezentacije. Prije 33-godišnjeg čuvara mreže oproštaj su objavili Vedran Ćorluka i dan prije Subašića Mario Mandžukić.



Subašić se oprostio pismom zahvale na stranici HNS-a koje prenosimo u cijelosti.

''Dragi navijači hrvatske reprezentacije,

došlo je vrime da se i ja nakon 10 godina u reprezentaciji oprostim od najdražeg nam dresa. Bilo je ovo dugo putovanje, još od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ‘'golmančića'’ iz Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na klupi da postanem broj jedan - odnosno meni omiljeni 23.

Želim od srca zahvaliti svim trenerima - od svakoga od vas sam puno naučio! Volio bih posebno spomenuti Slavena Bilića koji me prvi pozvao u reprezentaciju i Zlatka Dalića s kojim smo dogurali do tog nevjerojatnog srebra. Hvala puno svim ljudima u HNS-u i oko reprezentacije što su nam uvik bili tu pri ruci za sve što nam je tribalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, sritni i zdravi.

Hvala mojoj obitelji i svim najmilijima koji su od prvoga dana bili uz mene i na koje sam se mogao osloniti u svim teškim trenucima, a takvih je također bilo dosta.

Ovu odluku donija sam puno prije Svjetskog prvenstva jer sam htio zaključiti reprezentativnu karijeru s nastupom na Svjetskom, što je bio jedan od mojih snova. Svatko od nas ima neki rok trajanja, i na nama je procijeniti koliko dugo možemo igrati. Možda sam mogao još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku - na mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost.

Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra u svetom dresu za kojeg sam davao cilog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako ih, doduše, nema puno, to je manje bitno - najvažnije od svega je da sam ispunjen i sritan čovik što sam moga igrati za moju domovinu i najlipši dres na svitu. Svi do jednoga smo budni sanjali tijekom onih nevjerojatnih dočeka u Zagrebu, mom Zadru i ciloj Hrvatskoj. To su bili najlipši, najemotivniji trenuci moje karijere koji su, zajedno s tih mjesec dana u Rusiji, obilježili i definirali moju priču u reprezentaciji.

Hvala svim suigračima, bez vas ništa ne bi imalo smisla. Proživljavali smo teške trenutke skupa, ali proveli isto tako zajedno puno lipih. Ovo zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz Rusije pamtit ću cili svoj život. O utakmicama neću pričati; pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na glavu, plakali od sriće, igrali pod injekcijama, gutali tablete k'o bombone, sve za nas, za naš dres, za naš narod, za našu povijesnu svjetsku srebrnu medalju.

Sva klupska natjecanja ne mogu se usporediti ni blizu igranju za hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju Lijepe naše prije svake utakmice.

Hvala vam svima od srca na bezuvjetnoj podršci!

Ona je ljubav koja ne može proć.

Zauvik jedan od Vas,

Vaš Suba

Iznad svih VATRENI 2018!''

Kad si na vrhu i imaš 32-33-34 godine, znaš da je najbolje se oprostiti i uživati dalje u preostalim godinama klupske karijere, a mladima dati šansu da postanu oni ili još bolji jer imaju motivaciju, snagu i energiju da se nose sa zahtjevima.

Hvala Ćorluki, Mandžukiću i Subašiću na svemu što su dali i učinili za Hrvatsku!

prica se po gradu da odlazi i mali carobnjak

Drago mi je Subašić odlazi.

Još jedan četnik manje u Hrvatskoj!

Fénix wrote:Kad si na vrhu i imaš 32-33-34 godine, znaš da je najbolje se oprostiti i uživati dalje u preostalim godinama klupske karijere, a mladima dati šansu da postanu oni ili još bolji jer imaju motivaciju, snagu i energiju da se nose sa zahtjevima.

Hvala Ćorluki, Mandžukiću i Subašiću na svemu što su dali i učinili za Hrvatsku!

To je to

vjerojatno će otić i luka, sad će ovih dana navršit 33 godine, do ep bi imao skoro 35 a do idućeg sp 37...

čarli je genijalac ali je već bio malo prestar i spor i u rusiji, upotrebljiv više kao zamjena nego za cijelu tekmu...

sjajna genaracija ali budimo realni, oni su svoje istrčali

Da to je to, mislim iduće svjetsko je za četiri godine, druge momčadi dovode mlađe, znači ono pola reprezentacije oko 35 godina prosjek da se takmiči sa ovima od dvadeset godina u naponu snage

Ispravna odluka od njih

samo ti mladi će imat prilično velike kopačke za ispunit...

marcellus wrote:samo ti mladi će imat prilično velike kopačke za ispunit...

Pa ako želiš biti najbolji, onda moraš takav karakter imati i to na terenu pokazati, preuzeti odgovornost, pokazati napredak u vlastitom nogometnom razvoju, igri i dr. Nije se ni za Modrića mislilo da može biti nekakav vođa prije 8-9 godina jer je izgledao pomalo tupav s onim mucanjem na konferencijama i nekim mlitavim, plašljivim glasom, ali čovjek je s godinama sazrio, preuzeo odgovornost i postao kapetanom pa došao do Real Madrida, standardnog prvotimca, jedne od 3 najvažnije i neophodne violine sustava i momčadi madridskog kluba i ovog ljeta do titule najboljeg igrača SP-a.

i have a dream kako mijo caktas zauzima mjesto malog carobnjaka

Inače 3 od 4 igrača od 32-32+ godine što sam ovdje na ViP-u uoči finala spomenuo da bi trebali i mogli se umiroviti nakon Rusije 2018. su se umirovila.
Modrić je taj posljednji preostali koji to mora napraviti ili će ostati još koliko je novokomponirana Liga Nacija i EP 2020.

tako i treba i nek se drze toga, a ne pet godina odlaze, pa ne odlaze pa odu, pa se vrate i slicno

Treba znati stati kada je kraj. I u tome se ogleda veličina čovjeka. Nažalost, mnogi ljudi to neće sami sebi priznati. Da su Vatreni iz 1998. toga bili svjesni, igrala bi Hrvatska i na Euru dvijetisućite u pederzemskoj...
Inače, nakon 30-e napadači gube na svojim glavnim karakteristikama; brzini i eksplozivnosti. To je bitno i za obrambene igrače u modernom nogometu, ali ne toliko kao kod napadača. A veznjaci su u stanju kvalitetno odigrati i do 35.-36. Njima je najbitnija kondicija da mogu i dalje kvalitetno koristiti mozak za upravljanje igrom.
Ne igraju imena, nego izvedba na terenu. A kvalitetnih mladih i srčanih imamo još...