Nacionalni stadion - Nova rupa bez dna ili stvarna potreba?

pitamo i vas
Nacionalni stadion - Nova rupa bez dna ili stvarna potreba?

• Autor: Vedran Brkulj / Ante Srzić
  
• Zadnja izmjena 19.07.2018 17:29
  
• Objavljeno 19.07.2018 u 17:29
  

Srebro iz Rusije naciju je bacilo u euforiju. Kao asa iz rukava premijer Andrej Kenwood Kenon izbacio je ideju gradnje nacionalnog stadiona. Podržala ga je odmah predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izvukao je iz ladice deset godina star projekt Plavog vulkana, a javila se i Velika Gorica nudeći zemljište

Novinari tportala Ante Srzić i Vedran Brkulj sučelili su argumente za i protiv takvog projekta. S po pet argumenata svaki je pokušao izložiti svoje viđenje tog problema, a vi sami prosudite čijim ste argumentima bliži. U nastavku također objavljujemo anketu o potrebi gradnje nacionalnog stadiona, pa se uključite u glasanje.

Argumenti Vedrana Brkulja protiv nacionalnog stadiona

Koliko bi koštao taj projekt, zapravo se ne zna

Bandić gura projekt Plavog vulkana na Kajzerici, autora Hrvoja Njirića, a koliko bi taj stadion koštao, potpuno je nejasno. Naime, kad je projekt predstavljen prije deset godina, a tada je planiran za 50 tisuća ljudi, spominjala se brojka od 120 milijuna eura. Danas bi stadion trebao imati 35 tisuća sjedećih mjesta. Gostujući prije nekoliko dana u Dnevniku Nove TV, Njirić je naveo da prema današnjim cjenicima cijena ne bi mogla biti ispod 300, pa i skoro 400 milijuna eura, ovisno o veličini.

Koji dan nakon toga Bandić je na konferenciji za medije na Kajzerici kazao kako 'mi nismo Rusija i ne trebaju nam stadioni kakve je Vladimir Putin izgradio za Svjetsko prvenstvo'. Uz to je dodao da bi cijena stadiona iznosila 'između 100 i 120 milijuna eura'. Grad bi, prema njegovim riječima, pokrio 70 posto troškova cjelokupne investicije u koju bi bilo uključeno i 30 posto troškova zemljišta.

Ovdje valja podsjetiti da se Hrvatska već ponašala kao Rusija. Naime, Bandić je s bivšim premijerom Ivom Sanaderom (HDZ) ušao u projekt Arene Zagreb. Arena je, podsjećamo, sagrađena na privatnom zemljištu novcem Ingre i partnera Trigranita za devedesetak milijuna eura, a do 2036. godine, kada istječe zadnja rata, porezni obveznici za nju će izdvojiti između 350 i 380 milijuna eura. Od početka posluje u minusu, promijenila je tri direktora i nijedan još nije uspio prodati njeno ime u reklamne svrhe.

Arena Baltik u Kalinjingradu, gdje je Hrvatska dobila Nigeriju, ima 36 tisuća mjesta i koštala je 300 milijuna eura. Uz sve spomenuto, potpuno je nejasno zašto Zagreb želi ugurati stadion u već zagušeni kvart koji nema ni pošten nogostup i dječji park. Dovoljno je pogledati gdje je München sagradio Allianz Arenu ili Ljubljana Stožice, na koju se također na spomenutoj presici Bandić pozvao, da bi se shvatilo koliko je pogrešno graditi stadion na Kajzerici.

HNS nije u stanju izgraditi kamp, a gradili bi stadion

U protekla dva desetljeća svjedoci smo tome da je HNS u nekoliko navrata obećavao gradnju kampova. Ploča za gradnju 2008. položena je u Termama Tuhelj i dalje od toga nije se maklo. Potom je dogovorena gradnja na zagrebačkim Sveticama. Potpisan je ugovor s Gradom Zagrebom, Svetice su devastirane, pokušao se promijeniti i podvaliti drugačiji projekt koji bi atletičare bacio na marginu, a na kraju se i od njega odustalo. Mislite li da su u stanju participirati u gradnji stadiona?

Hrvatskoj nacionalni stadion, ako ga želi imati, može biti Poljud

Hrvatska nije bogata kao Francuska da bi imala svoj Stade de France, makar imao i 35 tisuća mjesta, a ne 80. Iako je stadionska infrastruktura poput same države na dnu Europske unije, Hrvatska ima stadion koji, ako baš želi, može biti nacionalni. Riječ je o Poljudu u koji se, istina, treba uložiti, prvenstveno u obnovu krova jer su ploče od leksana potpuno dotrajale. To bi ulaganje sasvim sigurno bilo manje od onog što se planira dati za gradnju novog stadiona. Uz to, postoji projekt iz 2013. godine prema kojem bi krov Poljuda bio od solarnih ploča, a strujom s njega bi se osim stadiona moglo snabdijevati osam tisuća kućanstava.

Umjesto stadiona, niz manjih regionalnih kampova za djecu

Puno bolja od gradnje grandioznog objekta bila bi gradnja niza manjih kampova po regionalnom principu, koji ne bi nužno morali biti u regionalnim središtima. Na taj način djeca i stariji uzrasti imali bi priliku od Vukovara do Cavtata u neposrednoj blizini svojih domova vježbati i učiti. Lokalne zajednice mogle bi dati zemljišta, a HNS i država sredstva. Gradnjom velebnog stadiona kuća se zapravo gradi od krova, a ne od temelja.

Što sa stadionima u Maksimiru i Kranjčevićevoj ako se izgradi Plavi vulkan?

Nevjerojatna je lakoća razbacivanja javnim novcem. U Maksimir, rušenje, gradnju sjeverne tribine, razne obnove i dorade zbog želje Franje Tuđmana (HDZ) da to bude nacionalni stadion kapaciteta 60 tisuća mjesta do danas ulupano je oko milijardu kuna iako to vjerojatno nije konačna brojka. Pitanje na koje nema odgovora je što će biti s njim i Kranjčevićevom ako se izgradi nacionalni stadion na Kajzerici.

Logika nalaže da bi u Plavom vulkanu trebala igrati reprezentacija, što čini nekoliko utakmica godišnje. Marijan Kustić, dopredsjednik HNS-a, gostujući u 'Otvorenom' HRT-a kazao je da gradnja stadiona u Zagrebu ne bi značila da reprezentacija ne bi igrala i u drugim gradovima. Drugim riječima, i tih nekoliko utakmica godišnje svelo bi se na njih još manje.

Dakle, ako Zagreb daje većinu sredstava, bilo bi logično da na njemu igraju i zagrebački klubovi. Ali se onda postavlja pitanje trebaju li Maksimir ili Kranjčevićeva uopće postojati ili ih treba srušiti. Jer potpuno je nejasno kako financirati sve te hladne pogone.

Argumenti Ante Srzića za nacionalni stadion

Nogometna infrastruktura u Hrvatskoj na europskom je dnu

Izgradnja infrastrukture pridonijet će razvoju sporta. Nije problem samo to što se Modrić, Mandžukić i ostali srame kada ugošćuju suparnike na maksimirskom stadionu, nego smo bilo svjedoci toga da i ostale hrvatske sportske zvijezde poput Blanke Vlašić, Janice Kostelić ili recimo Filipa Udea nisu imali gdje trenirati i da su njihovi uspjesi praktički plod slučajnosti. Osmišljenim ulaganjem u sportske objekte, među kojima bi bila i izgradnja nacionalnog stadiona, koji ne bi bio megalomanski mastodont, već mali objekt prilagođen potrebama Hrvatske, bio bi dobar potez.

Reprezentacija praktički nema gdje igrati

Ponos Hrvatske većinu utakmica igra na stadionu Maksimir, koji ne zadovoljava ni minimalne kriterije koje imaju moderni europski stadioni. Na Maksimiru bi se luksuzom smatralo i to da se naprave adekvatni sanitarni čvorovi. Kad dođe hladnije vrijeme, gotovo sigurno znatan dio ljudi ostaje kod kuće jer se ne želi smočiti na stadionu bez krova u studenom pri niskim temperaturama i pritom si ugroziti zdravlje. Od listopada do travnja na stadion u Maksimiru dolaze samo oni najhrabriji jer, eto, u 21. stoljeću Hrvatska ne može sagraditi nacionalni stadion s krovom.

Ako su mogli drugi, možemo i mi

Cijelo vrijeme se govori kako je gradnja stadiona skupa, ali država troši novac na hrpu stvari, pa zašto ne bi i na stadion? Većina zemalja iz bližeg okruženja slične kupovne moći, poput Slovenije, Makedonije ili Mađarske, u posljednjih deset godina izgradila je nacionalne nogometne stadione. A nacionalni stadion gradi i Srbija.

Turska je, recimo, 2015. godine izgradila Antalya Stadium za oko 35 milijuna eura, dok je Mađarska 2014. godine izgradila višenamjensku Groupama Arenu u Budimpešti, kapaciteta 23.700 mjesta, za više od 40 milijuna eura. Stadion s krovom napravili su i Makedonci i za obnovu Arene Filipa II utrošili 32 milijuna eura, a na tom stadionu su ugostili finale europskog Superkupa 2017. godine između Real Madrida i Manchester Uniteda. Ako su mogle sve te zemlje, zašto ne bi mogla i Hrvatska?

Ulaganje u maksimirski stadion više nema nikakvog smisla

Zagrebu je potreban stadion pa bi se na taj način mogao riješiti i problem maksimirskog stadiona. Tijekom godina su u Maksimir uložene stotine milijuna eura, a ako se nastaviti koristiti, ulagat će se i dalje da ga se dovede u kakav-takav red i da se ispune barem minimalni uvjeti koji su potrebni za organizaciju službenih utakmica. Nije bolja situacija ni u ostalim gradovima jer Poljud u Splitu vapi za obnovom, a i Rijeka i Osijek planiraju gradnju novih zdanja jer su postojeća dotrajala.

Gradnjom novog stadiona u Zagrebu bi se začepila maksimirska rupa bez dna i s vremenom bi se vjerojatno i Dinamo odselio te bi ga se konačno srušilo, a vrijednu lokaciju se iskoristilo na ekonomski probitačniji način. Novi stadion bi koristili svi zagrebački klubovi i reprezentacija, a ako bi se napravila višenamjenska arena, tamo bi se mogli organizirati koncerti i druga događanja.

Rezultatima su zaslužili pristojan stadion

Država se voli pohvaliti reprezentacijom kao najboljim izvoznim brendom. Nogometna reprezentacija je nesrazmjerno ulaganjima već godinama, i prije ovog uspjeha, ostvarivala velike rezultate. Od nezavisnosti smo propustili tek dva natjecanja.

Međutim, ulaganje u taj brend ponovno nije na visini. Reprezentacija nema ni stadion ni kamp u kojem bi se pripremala, a sve zbog korupcije i nesposobnosti odgovornih.


https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/nacionalni-stadion-nova-rupa-bez-dna-ili-stvarna-potreba-foto-20180719

LIBERALNA KAPITALISTICA

Milijarda kuna za nacionalni stadion je pokvareno rasipništvo koje s nogometom nema nikakve veze

Autor: Dragana Radusinović,

17.07.2018. u 21:29

Tko ako ne mi? Kad ako ne sad? Što? Pa potrošiti milijardu kuna za gradnju nacionalnog nogometnog stadiona, naravno. Nogometna nam je reprezentacija pod samorođenim geslom "možeš padati, ali moraš ustati" drugi put u 20 godina, ovaj put još bolje, više i jače priuštila dane ponosa, slave i veselja.

Naša politička reprezentacija je odmah ugledala svoju priliku. Priliku da na valu opravdane euforije i zanosa prigodno nakockičana zavapi – "nacionalni stadion, milijarda kuna, plavi vulkan, za nogomet, za reprezentaciju, iz proračuna, državnog, zagrebačkog".

Baš kao što sam prije desetak godina predsjedniku Uprave Ingre Igoru Oppenheimu rekla "Vi ste si sagradili spomenik" dok smo razgovarali o troškovima održavanja zagrebačke rukometne Arene i baš u skladu s aktualnim sloganom Hrvatske turističke zajednice "Hrvatska puna spomenika".

Andrej Kenwood Kenon je očito pomislio da će biti velik poput Ive Sanadera obilazeći gradilište ponosa, Milan Bandić je zahvalio zvijezadama što su mu nogometaši omogućili da u šestom mandatu još jednom pokuša oderati građane Zagreba za novac namjenjen velikim projektima.

Trošak nacionalnog stadiona s kojim su licitirali je različit. Bandićev dvostruko veći od Plenkovićeva. Političko iskustvo je doista čudo. Dok se u krugu naivnog premijera u prvom mandatu govori o 50 do 60 milijuna eura, iskusniji zagrebački krug puca na 120 milijuna eura. Na toliko su procijenili euforiju siromašne nacije.

Od svjetske nogometne bronce prije 20 godina, do svjetskog nogometnog srebra prije dva dana, u ta dva desetljeća hrvatska je politička reprezentacija spiskala i puno više od milijarde kuna na pokušaje gradnje nogometne infrastrukture, po principu "malo tamo, malo vamo" u koje se ulijevao novac, a koji nikad nisu dovršeni i koji stoga nikad nisu ispunili svoju svrhu.

Pozitivno nogometno ludilo i pokvareno politikantsko rasipništvo. To vam je kao da danas zagrlite najboljeg igrača svijeta Luku Modrića, kažete mu "Hvala, kapetane", a potom mu pljunete u lice besramno slineći nad svojom srećicom jer ako ste hrvatski političar ne veselite se samo nogometnoj pobjedi – veselite se onome što vam je ta pobjeda omogućila.


Politička reprezentacija Hrvatske se veseli mogućnosti da na krilima nacionalnog zanosa još jednom spiska milijardu ili više kuna na isti hrvatski način prekomjerne potrošnje, mita, korupcije i preplaćenih radova dok biraju boju šljema koji će nataknuti na glavu ritualno zakapajći prvu lopatu, možda i tri put ako odustanu od prve dvije odabrane lokacije.

Puno je izbora pred nama. Treba iskopati temelje za izbore za Europski parlament, potom za Pantovčak, a potom za Banske dvore, a onda za još jednu sezonu u fotelji zagrebačkog gradonačelnika. Što je milijarda kuna za te svete ciljeve? Ništa. Sitnica.

A nogomet? Isto kao i rukomet. Prvo su i rukometaši 1996. bili olimpijski prvaci. Pa su potom tonuli i padali, pa su se uzdigli u svjetske prvake, pa su hvatali srebra i bronce. U međuvremenu su dobili dvorane spomenike uz puna usta potrebe za izgradnjom infrastrukture. Pripremaju se rukometaši za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo iduće godine.

Ako bude zlato, sagradit ćemo im nove spomenike, a priča će opet biti ista – da su uspjeli unatoč sustavu, a ne zahvaljujući njemu.

U posljednjih 20 godina od nogometne bronce do danas Hrvatska je imala tisuću i jedan opravdan razlog da ulaže u nogometnu infrastrukturu. Već tada smo se u nogometu upisali među velike nacije. Hrvatska reprezentacija u Moskvi, slavljena u svijetu kao iznenađenje u finalu imala je iza sebe sjajan rezultat jedne generacije prije njih i to ne baš tako davno, koji je trebalo nadmašiti. I nadmašen je. Unatoč sustavu i bez adekvatne infrastrukture, a ne zahvaljujući tome.

Baš kao što su jednom uspjeli Kostelići u skijanju, ali nikad nitko tako nakon njih unatoč tome što im je stvoren spomenik Snježne Kraljice.

Hrvatska politička reprezentacija nažalost ima drugačiju vrstu rezultata. Koji također želi nadmašiti. S generacijama prije svoje ili sa svojim povijesnim "uspjesima" natječe se u rasipanju novca koji maskira u "ulaganje u infrastrukturu", par magičnih riječi koje nikad ne plasiraju kad sportske reprezentacije gube već samo kada dobijaju jer znaju i oni da megalomanija najbolje prolazi na krilima euforije. Da su zaista htjeli ulagati u nogometnu infrastrukturu ne bismo danas nabrajali potrošene kune na neostvarene projekte.

Bila je to iskrena tuga na licima naših nogometaša. Razumljiva tuga. Jer kad igraš za zlato, tada zlato želiš i osvojiti. I tako je lako staviti im "krušku pod njušku" i slušati kako su tužni i ponosni, kako slave svoj rezultat i objašnjavaju ono što su doživjeli kao poraz.

Političari su drugačiji soj. Za rukometne arene čije održavanje svako malo nema tko platiti, za novac bačen u rupu bez dna maksimirskog stadiona, za novac nikad uložen u obnovu poljudske ljepotice, za novac rasut na igrice oko nogometnog kampa na zagrebačkim Sveticama politička reprezentacija Hrvatske vam se nikad neće ispričati.

Samo će nastaviti igrati loše, gubiti utakmice na svakom polju i svoju sramotnu nesposobnost pokrivati navlačeći na sebe pobjedničke sportske dresove. Učiteljica u osnovnoj školi bi rekla "i naša djeca nekad osvoje svjetsko zlato, srebro ili broncu u natjecanju iz matematike i to već 30 godina tako, bez adekvatne infrastrukture".

Infrastruktura za uspjeh su prvenstveno ljudi, dok bi Plavi vulkan bio tek grandiozni spomenik namjenjen političkoj promociji i korupciji. Hrvatsko iskustvo nas je naučilo, kako u nogometu, tako i mnogim drugim sportovima i nizu drugih disciplina da se u Hrvatskoj i iz Hrvatske uspjeva unatoč, a ne zahvaljujući sustavu. I tako će to biti dok god na krilima euforije izabremo da ćemo pljeskati gradnji spomenika umjesto ulaganju u ljude.


https://direktno.hr/kolumne/milijarda-kuna-nacionalni-stadion-pokvareno-rasipnistvo-koje-s-nogometom-nema-nikakve-veze-128552/

Politika i sustav koji gazi sve pred sobom. Neće ići!

Četnici.
Čim su protiv nečeg nacionalnog.
Pa makar to bio i stadion-spomenik.

Predsjednik NK Osijeka ima svoje misli oko izgradnje stadiona.

Komercijalni ili romantični crowdfunding model financiranja

22.07.2018.

Predsjednik NK Osijek spominje dva načina izgradnje stadiona koji bi služio za potrebe hrvatske reprezentacije.


Suvlasnik i predsjednik NK Osijek Ivan Meštrović bio je na prvoj službenoj utakmici Bijelo-plavih u Gradskom vrtu. Iskoristili smo prigodu i zabilježili neka njegova razmišljanja na temu nogometnih aktualnosti, počevši dakako od sjajnog uspjeha hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Bilo je i bolje od fenomenalnog, iznad svih očekivanja, zaista prekrasno! Bio sam na najznačajnijim utakmicama, dakako i na finalu. Kada kažem da je bilo sjajno, ne mislim samo na ono što se moglo vidjeti na malim ekranima i ono što je Domovina iskusila na svojim ulicama i trgovima, nego i na onaj efekat koji je hrvatska reprezentacija napravila na našu delegaciju tamo, kroz ostvareni uspjeh. Činjenica da smo mi nogometni brand, puno veći nego što smo bili prije ovog Prvenstva, svakako nas sve zajedno treba činiti zadovoljnima.


Barem nakratko zaboravili na probleme


Pokazalo se i prilikom povratka nacionalne momčadi iz Rusije koliko je taj sjajan natjecateljski doseg značio za mnoge građane naše male zemlje koji su se ujedinili u slavlju.

Nije Hrvatska razjedinjena toliko, ali nas je reprezentacija ujedinila u onom smislu da smo barem u tom razdoblju zaboravili na probleme, da je negdje u zaleđini ostala ona tmurna svakodnevnica koja našu državu pritišće i da smo se fokusirali na igru. Kako bi se reklo „kruha i igara“ i ovaj puta su igre bile jako uspješne za nas.


Jeste li vjerovali da naša reprezentacija može doći u prigodu osvojiti naslov prvaka svijeta?

Nisam očekivao da će Hrvatska igrati u finalu Svjetskog prvenstva. Životno sam, onako, blagi optimist, a na trenutke sam bio i pesimist što se tiče naše nacionalne momčadi. Drago mi je da sam do korijena razuvjeren, proživio sam ovo kao i svaki dobronamjerni Hrvat i ljubitelj nogometa općenito u svijetu. Znate da živim izvan naših granica, a uslijed odličnih nastupa Hrvatske u Rusiji javili su mi se i ljudi koje nisam čuo godinama. Znači da je ovo sve na neki način dotaknulo, ljude oko nas. Nije to velika stvar samo za hrvatski nogomet, nego i za samo ime Croatia , ovo je jedno veliko priznanje našem narodu.


Komercijalizacija imena velike tvrtke


Viceprvaci svijeta zaslužuju i svoj moderni nacionalni stadion. To je tema koja  je ponovno aktualizirana, a upravo je čelnik Bijelo-plavih bio je jedan od inicijatora tog velikog projekta...

Ne bih rekao da sam inicijator, inicijatora ima puno u Republici Hrvatskoj, a osobno imam dva viđenja rješenja pitanja nacionalnog stadiona. Jedno je izgradnja kroz komercijalizaciju imena, nešto što je primjerice Allianz radio u Torinu, Munchenu, Nici... Kod nas u tom kontekstu možemo uzeti neku od većih hrvatskih firmi, primjerice da se stadion zove INA Arena. Tako bi se kroz komercijalizaciju imena, odnosno određenu naknadu, moglo ostvariti do 50 posto troškova za izgradnju stadiona, a ostalo bi naravno pokrio HNS koji bi bio i vlasnik istoga. Drugi put je nešto romantičniji, riječ je o ideji kojom se bavim već nekoliko mjeseci, a to je izgradnja stadiona kroz Crowdfunding i to hrvatske dijaspore kojoj i sam pripadam. Stoga kao u onim partizanskim filmovima mogu reći „drugovi, za mnom“.


Dijaspora je najveći investitor


Pritom je Meštrović pojasnio na koji je način zamislio realizaciju jedna takve priče:

Vi ste svjesni da više od 4 milijuna Hrvata živi izvan Domovine, a oni su i najveći ulagači u Republiku Hrvatsku. Podatak za 2017. je da su uložili više od 2 milijarde eura. Sve su to tužne priče u kontekstu raseljavanja, a mi bismo na ovaj način napravili spomenik hrvatskoj dijaspori i to onim prvim pokoljenjima koja su napustila Hrvatsku dvadesetih, tridesetih, pedesetih godina prošloga stoljeća. Obitelji bi donirale novac kroz jednu web-platformu, skroz transparentnu, a na svakoj bi sjedalici novoga stadiona bilo ugravirano ime njihovog pretka koji je napustio Domovinu i godina kada je to bilo. Je li to Stančić s Brača koji je otišao u Punta Arenas u Čileu,  1936. godine, koji je devet ili deset tisuća kilometara daleko ili bilo tko drugi... Imali bismo stadion kapaciteta od 35 do 50.000 ljudi kojega bi kasnije i Hrvati iz dijaspore obilazili, razgledavali, gdje bi cijeli svijet vidio jedan novi pristup Crowdfundingu.


Tražit ću i pomoć predsjednice


Predsjednik Osijeka vjeruje kako je takav model moguć, a o njemu je već razgovarao i s najvišim državnim dužnosnicima:

Dakle, riječ je o spomeniku našoj dijaspori, hrvatskoj tugi, jednom od tri najraseljenija naroda na svijetu. Vidim ga ne samo kao stadion, nego kao najveći spomenik hrvatskoj nesreći, a opet u kontekstu i hrvatske sreće kroz sportska dostignuća. To je jedan oksimoron u kojem se morala promijeniti klima i moralo je doći na naplatu sve ono što je hrvatski narod patio, da bi sada kroz sport, eto, ostvario to da ga prepoznaju diljem svijeta. Tražit ću pomoć predsjednice  Republike da me u tome podupre i da vidimo postoji li rješenje izgradnje stadiona na takav način. Ponovit ću, hrvatska je dijaspora najveći investitor u Republiku Hrvatsku od svoga osamostaljenja do danas.


Očekujem još jaču navijačku potporu


Kada je, pak, riječ o našem prvoligašu, pitali smo Meštrovića što od momčadi očekuje u ovoj natjecateljskoj godini?

Očekujem da navijači, simpatizeri i građani Osijeka još jače stanu uz svoj klub, da postane konstanta da se u Osijeku ljeti igraju europske utakmice, pa i kasnije, kada ljeto prođe. Očekujem stabilan europski Osijek i ove sezone. Lani smo igrali s jednim PSV-om, sada nam slijedi Rangers, da nam je to netko prije pet godina rekao vjerojatno bismo pomislili da sanjamo. No, u konačnici očekujem da prođemo i njih!


Stadion je nešto što će trajati vječno


Mnogi s velikim zanimanjem prate i sve ono što se odnosi na izgradnju novog stadiona i Kampa Škole nogometa na Pampasu...


Za Kamp i stadion sve zajedno smo morali ishodovati pet građevinskih dozvola, a do sada su tri izdane. U tijeku su zemljani i pripremni radovi, a projekt je jako kompleksan. Tlo je nezahvalno, poskupili su nam pripremni radovi zbog nasipavanja terena kojega moramo izdići za nekoliko metara jer je Drava blizu, pa su tako prisutne i podzemne vode. I opet smo pokazali ozbiljnost jer radimo nešto dosta skuplje od onoga što smo inicijalno započeli, a ostati će pokoljenjima koja vjerojatno mnogi od nas neće moći ispratiti. Radimo najljepši stadion u Hrvatskoj, ali tako da traje vječno.








http://nk-osijek.hr/vijesti/16332/komercijalni-ili-romanticni-crowdfunding-model-financiranja/

Ruglo u maksimiru sravniti za zemljom, lovu od zemljišta namjeniti za novi stadion

Novi stadion napraviti za 25.000, maksimalno 30.000 gledatelja, sve preko bilo bi megalomanija. No sa VIP ložama, krovom, dvoranama,...


I odustati od onog "plavog vulkana" koji bi koštao pola milijarde eura...

meni ideja da domoljubna HR donacijama izgradi stadion najbolja

debotoijusto wrote:meni ideja da domoljubna HR donacijama izgradi stadion najbolja

I meni.
Nek sagrade sta hoce i to odrzavaju.

Hektorović wrote:Ruglo u maksimiru sravniti za zemljom, lovu od zemljišta namjeniti za novi stadion

Novi stadion napraviti za 25.000, maksimalno 30.000 gledatelja, sve preko bilo bi megalomanija. No sa VIP ložama, krovom, dvoranama,...


I odustati od onog "plavog vulkana" koji bi koštao pola milijarde eura...

tuđman je uništio maksimirski stadion svojom soc-megalomanijom.

to je bio lijep stadion.

Triny wrote:

debotoijusto wrote:meni ideja da domoljubna HR donacijama izgradi stadion najbolja

I meni.
Nek sagrade sta hoce i to odrzavaju.

neka to nazovu crowdfunding a nikako samodoprinos

1) zašto da se sve trpa u Zagreb
2)neka HNS i repka i ostala ekipa gradi stadion, a ne sirotinja koja ima plaću od 3000kn da im se još uzima za stadion

AssadNaPodmornici wrote:1) zašto da se sve trpa u Zagreb
2)neka HNS i repka i ostala ekipa gradi stadion, a ne sirotinja koja ima plaću od 3000kn da im se još uzima za stadion

ja osobno bi poljud obnovio i neka bude nacionalni stadion.

AssadNaPodmornici wrote:1) zašto da se sve trpa u Zagreb
2)neka HNS i repka i ostala ekipa gradi stadion, a ne sirotinja koja ima plaću od 3000kn da im se još uzima za stadion

di bi ti nacionalni stadion , u livnu ? .. kad malo promislim ima logike 

misljenja sam da bi samo argentinska domoljubnost mogla skupiti taj iznos ako dobro prodamo pricu ...i australija isto eto za jos jedan s atletskom stazom

mislim nakesali su se para.. ovi iz HNSa i nogometaši.. doslovno ekipa je zajedno sada skuplja za koju milijardu kuna.. dakle neka odvoje za stadion, plus nađu neke sponzore i adio..

a ne udri porez sirotinji koja radi za 3000kn, za stadion da bi ovi bogatuni mogli biti još bogatiji.. onda će na idućem svjetskom biti 2milijuna hrvata u hrvatskoj i imati će 3milijuna fanova iz njemačke,irske i australije

AssadNaPodmornici wrote:mislim nakesali su se para.. ovi iz HNSa i nogometaši.. doslovno ekipa je zajedno sada skuplja za koju milijardu kuna.. dakle neka odvoje za stadion, plus nađu neke sponzore i adio..

a ne udri porez sirotinji koja radi za 3000kn, za stadion da bi ovi bogatuni mogli biti još bogatiji.. onda će na idućem svjetskom biti 2milijuna hrvata u hrvatskoj i imati će 3milijuna fanova iz njemačke,irske i australije

hehehe, nije beg bio bogat zato sto je davao sirotinje vec obratno :)

Leviathan2 wrote:

AssadNaPodmornici wrote:mislim nakesali su se para.. ovi iz HNSa i nogometaši.. doslovno ekipa je zajedno sada skuplja za koju milijardu kuna.. dakle neka odvoje za stadion, plus nađu neke sponzore i adio..

a ne udri porez sirotinji koja radi za 3000kn, za stadion da bi ovi bogatuni mogli biti još bogatiji.. onda će na idućem svjetskom biti 2milijuna hrvata u hrvatskoj i imati će 3milijuna fanova iz njemačke,irske i australije

hehehe, nije beg bio bogat zato sto je davao sirotinje vec obratno :)

vespazijan je uveo porez na šekrete, kada mu je tit. sin, prigovorio da je to smrdljiv novac, otac mu je odgovorio da kada dođe u njegov džep prestane smrdit.
i sirotinja će plaćat.

neka.. trpaj sve u zagreb.. sirotinji digni nove poreze.. i neka idu ča raditi u degeneriranu njemačku i irsku, gdje ima pederskih parada.. a ovdje tko se pobuni protiv novih poreza za stadion, je yugoslaven koji mrzi sve čardaško

treba trpat u dalmaciju. ionako 9mj nikaj ne delate.

kaj 9, 10 nikaj ne delate.

AssadNaPodmornici wrote:neka.. trpaj sve u zagreb.. sirotinji digni nove poreze.. i neka idu ča raditi u degeneriranu njemačku i irsku, gdje ima pederskih parada.. a ovdje tko se pobuni protiv novih poreza za stadion, je yugoslaven koji mrzi sve čardaško

jugoslovencino :)