Re: ima li tko iskustva....

by veber Sun 22 Jul - 0:51

Fibica wrote:
veber wrote:
violator wrote:Dobro je da tata slusa. :-)
ma stari mora slušat, klepim ga iza uha
stari je odgovoran. prestao je pušit nakon 40g

i ja sam prestao pušit prije par godina. žena s kojom sam sada je pušač i branim joj pušit u spavaćoj sobi. ja nisam nikad pušio u spavaćoj sobi.
ne smeta me kaj puši, doduše poljubac je nikotinski, ali nema u sobi. stan je velik ima balkon i terasu, čikaj vani.
Zabranjeno pusenje

lejdice, kaj si to ti?

hoćeš srnetine?

by Guest Sun 22 Jul - 7:20

imam jedno pitanje za vas ali sad nemam vremena, postavim ga kasnije.. :))
veber žao mi je za tvoju mamu, moj primjer je sličan, baš me zanima što ćete reći.. pozdrav svima... <3

by Guest Sun 22 Jul - 18:14

violator wrote:Svi smo mi dr. kad su drugi u pitanju. :-)

Ali kad se moramo suociti s vlastitim stanjem, strah izoblici percepciju do neprepoznatljivosti. Razumijem je. To je moj najveci demon. Strah. Znam sto je sposoban uciniti.

je, strah je u pitanju.. o tome je moja priča ali sam preemotivna danas pa ću je ispričati kad budem "stina"

by veber Mon 23 Jul - 11:05

bitno da si ok.
ja sam ti dao najgori scenarij.

i di je pitanje?

by Guest Mon 23 Jul - 14:34

metilda wrote:
violator wrote:Svi smo mi dr. kad su drugi u pitanju. :-)

Ali kad se moramo suociti s vlastitim stanjem, strah izoblici percepciju do neprepoznatljivosti. Razumijem je. To je moj najveci demon. Strah. Znam sto je sposoban uciniti.

je, strah je u pitanju.. o tome je moja priča ali sam preemotivna danas pa ću je ispričati kad budem "stina"

Kad se budes osjecala dovoljno jakom..

Jucer sam razgovarala s prijateljem o tome koliko nas nasa podsvijest zna izobliciti, stvoriti monstrume od nas. Mislim da svatko tko se skrbio za voljenu osobu, nakon njezinog odlaska, misli da to nije cinio dovoljno dobro. Pronadje tisucu detalja kojima si ruje po svijesti, umjesto da se prisjeca lijepih, divnih trenutaka s njome.

Ja jos ne mogu preboljeti noninu smrt. Ona mi je bila poput mame. Sanjam je, razgovaramo, grlim je, dobri su to osjecaji. No nakon budjenja uvijek mi se pojavi demoncic koji me samoj sebi predstavi kao svemocnu i sveznadarsku osobu koja je mogla puno stvari uciniti, koje nije ucinila, pa me umjesto lijepih trenutaka, na javi i u snu, doceka potop od suza.

Let it go. Rekao je jedan. Ucinili smo najbolje sto smo mogli i znali u tom razdoblju. Nema mjesta konstantnom predbacivanju.

(To ja ovako malo sama sa sobom danas. )

by veber Mon 23 Jul - 16:15

a, gle sve je to ljudski.
dan prije nego što mi je mati umrla, posvadili smo se. bezveze.

drugo jutro je umrla. i žao mi je kaj smo se posvadili. život nosi svoje.

by Guest Mon 23 Jul - 17:03

violator wrote:

Kad se budes osjecala dovoljno jakom..

Jucer sam razgovarala s prijateljem o tome koliko nas nasa podsvijest zna izobliciti, stvoriti monstrume od nas. Mislim da svatko tko se skrbio za voljenu osobu, nakon njezinog odlaska, misli da to nije cinio dovoljno dobro. Pronadje tisucu detalja kojima si ruje po svijesti, umjesto da se prisjeca lijepih, divnih trenutaka s njome.

Ja jos ne mogu preboljeti noninu smrt. Ona mi je bila poput mame. Sanjam je, razgovaramo, grlim je, dobri su to osjecaji. No nakon budjenja uvijek mi se pojavi demoncic koji me samoj sebi predstavi kao svemocnu i sveznadarsku osobu koja je mogla puno stvari uciniti, koje nije ucinila, pa me umjesto lijepih trenutaka, na javi i u snu, doceka potop od suza.

Let it go. Rekao je jedan. Ucinili smo najbolje sto smo mogli i znali u tom razdoblju. Nema mjesta konstantnom predbacivanju.

(To ja ovako malo sama sa sobom danas. )

Ti lijepo pripovijedaš... u malo riječi kažeš sve što je bitno.. lijepo te je čitati.. :))

I ja sam bila jako vezana za svoju baku, ali uvijek sam bila prgava baš kao i sada na forumu pa nisam bila najbolja unuka.. no govorila sam sebi.. nadoknadit ću to kad bude stara i nemoćna, njegovat ću je i paziti na nju.. dogodilo se da je ona umrla kad sam bila na prvoj godini fakulteta, bio je ispitni rok i ona nije dopustila da me obavijeste o tome da joj se bliži kraj da me ne bi omela u ispitima.. bio je pravi šok za mene kad su došli po mene u dubrovnik.. kasnije sam mjesecima imala noćne more.. sanjala bih da je oživjela i da se hoću brinuti o njoj a onda bi ona opet umrla i ja ne bih imala priliku njegovati je .. isplakala sam more suza zbog toga što nisam bila dobra unuka dok je još bilo vremena ... i tako su te noćne more trajale od svibnja kad je umrla do Svih Svetih.. kasnije bih je sanjala kad bih morala donijeti neku važnu životnu odluku.. pomagala mi je i u snovima...

Druga priča je o pokojnoj mami.. s njom sam također bila jako povezana, pomagala mi je u odgoju djece no odjednom je rekla da mi ne može više pomagati i prestala je dolaziti kod nas.. naravno, ja sam nju posjećivala i po nekoliko puta dnevno i bila je uvijek nasmijana.. sve dok mi susjedi nisu počeli govoriti da noćima jauče.. ona je naravno sve negirala i nisam mogla ništa učiniti sve dok me ujak nije navikao da ne brinem dovoljno o njoj i da ona glumi preda mnom kad dođem.. priznala je kad više nije mogla sebi skuhati jutarnju kavu.. nije htjela otići liječniku jer se bojala dijagnoze a ona je naravno bila karcinom.. strah ju je doveo do toga da više nije bila moguća operacija nego samo zračenje i kemoterapija.. eto što strah može učiniti.. ali zauvijek mi je ostala u sjećanju njena slika dok smo čekali neke pretrage u bolnici .. kupili smo joj lijepu periku i bila je u fazi remisije .. lijepo je izgledala i ogledavala se sa smješkom u staklu.. bila je zadovoljna onim što vidi.. no karcinom je uskoro metastazirao.. njegovala sam je tako da nadoknadim sve ono što sam propustila za baku..

...sad ono pitanje u vezi s veberovom mamom.. ona je kao liječnik očito znala da terapija neće pomoći u njenoj bolesti i odbila ju je..
Moja mama je umrla usprkos kemoterapiji i sve one mučnine, povraćanja, otpadanje kose.. sve je bilo uzalud...
Kad biste znali da imate rak što biste izabrali? Bezuspješnu i tešku terapiju ili ionako sigurnu smrt?

by veber Mon 23 Jul - 17:19

metilda wrote:

Kad biste znali da imate rak što biste izabrali? Bezuspješnu i tešku terapiju ili ionako sigurnu smrt?

pitanje za sto dollara. upitno.

a, što se tiče moje majke. stvarno si je sama kriva, mogla je pratit terapiju.

by Guest Wed 25 Jul - 9:40

Jako teska tema, Metilda. Ne znam mogu li u njoj sudjelovati. Neke stvari zelim ostaviti za sobom i krenuti dalje, optimisticno i veselo.. Rijetke su obitelji koje se nisu morale boriti s malignim bolestima. :-(

----

Razumijem ti baku. Bila joj je velika utjeha sto nisi znala o onome sto joj se desava. Pomoci joj nisi mogla, a ona nije htjela gledati jos jedno ozalosceno lice. Vjerojatno je osjecala krivnju sto sve to morate prolaziti uz nju. Bubica. :-(

Slicnu pricu i mama ti je htjela nastaviti, ali preduhitrili ste je.. Bili ste uz nju, bas kao sto su bakina djeca bili uz baku.. Nije kroz sve to sama prolazila i ublazili ste joj patnje koliko ste najvise mogli. :-*

Ostavljam ti jedan videozapis. Velim - tebi jer je Veber rascistio s mogucom griznjom savjesti.

Ovo je tip koji me svojim javljanjima umiruje. Pozitivan je, duhovit, emotivac. U 38. godini doggodilo mu se nesto sto nije htio, nije dozivao ili razmisljao o tome. Odskrinula su mu se vrata onog sto naziva "spirit world" i zapocele su mu stizati poruke od dusa s "one strane". Nije nikakav razmetljivac, cesto su njegovi monolozi usmjereni na budjenje dobrog raspolozenja i vracanje "moci nama samima". Njegova jemajka umrla dok je jos bio dtecak..

by Guest Wed 25 Jul - 17:58

je, znam da je pitanje teško, ali nisam ni pitala savjet nego sam više htjela čuti vaša razmišljanja u odnosu na slučaj veberove mame koja je kao liječnica odbila terapiju.. ja sam nakon mamine smrti dugo razmišljala o kemoterapiji i što bih ja uradila i čak odlučila da ću je ako dođe do toga odbiti.. međutim, i meni se dogodilo da sam ušla u duhovni svijet a ne samo tradiciju obreda i zaključila sam da treba iskusiti sve što nam život donosi i dobro i loše.. postoji tu i strah i od trpljenja od tzv liječenja .. često se čini da je smrt lakša opcija..
nemam grižnje savjesti, u to doba ulaska u "spirit world" raščistila sam i svoju podsvijest i svijest.. svejedno hvala na dobroj namjeri :))

poslušala sam video i Bajerski zbilja zvuči optimistično, međutim ja sam jako skeptična prema bilo kakvim mističnim iskustvima a posebno lokuciji o kojoj ako sam dobro razumjela govori.. i sama sam imala iskustvo lokucije i shvatila sam da to nije za mene i zamolila Boga da me oslobodi toga "dara" . svašta se može "čuti" i teško je procijeniti što je istinito a što je samo varka uma... u KC imamo dosta karizmatika sa različitim darovima ali ja vjerujem samo onome što je provjereno kroz pažljiva razmatranja i nakon dugog vremenskog razdoblja.. kad se spoznaju posljedice tih darova...
ali kao katolik vjerujem u zajedništvo svih ljudi, živih i mrtvih.. povezani smo molitvama

.. molimo jedni za druge..

pročitala sam dosta knjiga o katoličkim karizmaticima koji su imali iskustva sa dušama u čistilištu, njihove kontakte i komunikaciju s njima.. nije to zazivanje duhova kakvo gledamo u filmovima nego također "dar" ali kažem, jako sam skeptična.. više se volim držati ovozemaljskog i sve ono što u duhovnom svijetu doživim prenijeti u svakodnevnicu .. kasnije vidim da to i nije baš uvijek bilo onako kako sam zamislila da bi trebalo biti..

stavit ću ti na temu Katolicizam jedan tekst o kršćanskoj komunikaciji sa onostranošću ...

i ... hvala.. :))

by Guest Wed 25 Jul - 18:29

Kriste boze....

Ne znam sto vam svima reci...
A rado bih rekla, ma da me nista niste pitali...

Moj dida je umro od alzheimera. Nismo bili povezani. Bio je talijan odgojen na istarski nacin, "nikad priko ucke" itd.

Medutim pamtim jednu curicu u osnovnoj skoli.
Tada sam imala 14 godina.
To je ujedno bilo i najgore razdoblje mog zivota. Brat je ostao invalid, a mene su u skoli gurali, psihicki maltretirali i skidali mi majicu...
Sjecam se te curice, tata ju je svaki dan dovozio u skolu jer nije mogla duze hodati radi problema sa srcem. Na pauzi smo svi bili u dvoristu, ona je sjedila u dvorani za cjelodnevni boravak ili ucionici sa u uciteljicom koja ju je pazila.
Sjecam se kada se polako penjala uz stepenice i knjige su joj ispale..
Bila je uzasno, uzasno mrsava, slabaa, blijeda.
Rekli su nam da navodno ima presadeno srce...

Netom nakon toga je umrla... dobra, dobra, njezna curica. Koja je prema svima bila prekrasna i...
Ne znam.
To cu pamtit cijeli zivot, eto.

Gdje god da je, nadam se da je u miru.

by Guest Thu 26 Jul - 7:59

Uglavnom, metilda, slusaj doktoricu :)

by Guest Sat 11 Aug - 9:20

Fibica wrote:Kriste boze....

Ne znam sto vam svima reci...
A rado bih rekla, ma da me nista niste pitali...

Moj dida je umro od alzheimera. Nismo bili povezani. Bio je talijan odgojen na istarski nacin, "nikad priko ucke" itd.

Medutim pamtim jednu curicu u osnovnoj skoli.
Tada sam imala 14 godina.
To je ujedno bilo i najgore razdoblje mog zivota. Brat je ostao invalid, a mene su u skoli gurali, psihicki maltretirali i skidali mi majicu...
Sjecam se te curice, tata ju je svaki dan dovozio u skolu jer nije mogla duze hodati radi problema sa srcem. Na pauzi smo svi bili u dvoristu, ona je sjedila u dvorani za cjelodnevni boravak ili ucionici sa u uciteljicom koja ju je pazila.
Sjecam se kada se polako penjala uz stepenice i knjige su joj ispale..
Bila je uzasno, uzasno mrsava, slabaa, blijeda.
Rekli su nam da navodno ima presadeno srce...

Netom nakon toga je umrla... dobra, dobra, njezna curica. Koja je prema svima bila prekrasna i...
Ne znam.
To cu pamtit cijeli zivot, eto.

Gdje god da je, nadam se da je u miru.

baš teško sjećanje, fibice.. ne znam što bih rekla.. bilo je teško i tebi i njoj.. ali ti si Bogu hvala živa i boriš se sa svojim problemima koliko god možeš, pa možda ti se čini i preko svojih snaga..
ta curica je sad na puno ljepšem mjestu... vidim je kako živi u neprekidnoj radosti...
čovjek nikada ne zna kad je na gubitku ili dobitku

by Sponsored content