Prije točno 27 godina rulja je uništila sve što su Srbi imali u Zadru

drugo..u isto vrijeme najvece hrvatsko selo tada u kninskoj opcini kijevo..potpuno ej blokirano od marticevaca i tzv.jna..sa prijetnjom ako se ne ukine novoosnovana PP..i ne odu redarstvenici da c ebiti selo sravnjeno sa zemljom amen..

selo kijevo 04.05.1991

https://www.youtube.com/watch?v=xvOtY8CyTnI

Koja sračka od teksta i naslova ,niti za komentirati nego opalit plesku autoru teksta

RayMabus wrote:Koja sračka od teksta i naslova ,niti za komentirati nego opalit plesku autoru teksta

...pazi malo uspoređivati razbijanje par lokala i vikendica..sa terorom koji su istovremeno sa ubojstvima,palezom,pljackom,mucenjem i protjerivanjem nad hrvatima kninskih sela vrpolja,potkonja,kijeva uz ubojstva redarstvenika i civila u zasjedama kod benkovca...je p0rvo bolesno i zlonamjerno a drugo..govor da zrtve nisu sve iste da su one druge ipak vrjedniej i da je veca zrtva onog srbian kojem je razbijeno staklo na vikendici od ubojkstva,maltretiranaj,progona hrvata..oko knina i benkovca..strasno

ja ih zovem podguzne muhe i zadnji supak

Ma šta ću pazit, to pleščurina odma direkt priko cile face i aj Bog

vuksadinare wrote:selo kijevo 04.05.1991

https://www.youtube.com/watch?v=xvOtY8CyTnI

debo će prije otvorit i po 3. put temu kristalna noć kad su srbinu u zadru razbili prozor, nego jednu o kijevu ili vrlici,

Istu stvar ti danas radi Beograd u zapadnoj RS skupa sa lokalnim četnicima

Zašto je pucano iz JNA brodova po Splitu nego da rade mržnju između ljudi jel nebi oni dobili sto postotnu podršku Srba da prvo nisu napravili mržnju i razaranje

Noor wrote:

vuksadinare wrote:selo kijevo 04.05.1991

https://www.youtube.com/watch?v=xvOtY8CyTnI

debo će prije otvorit i po 3. put temu kristalna noć kad su srbinu u zadru razbili prozor, nego jednu o kijevu ili vrlici,

debo?..sve je to peta kolona..prodali se za rostilj sos papricica..

..i da..mozemo otvoreno govoiti o petoj koloni...iz upisa se to jasno vidi...budi kod izraelaca peta kolona..n-ti iruda ima da te pred zid i da nestanes rasprsen u atomske cestice..

vuksadinare wrote:prvo pitanje i mjedino..u toj navodnoj zadarskoj 'kristalnoj noci' je'l stradao koji srbin makar da mu ej glava razbijena..nije..ubijen naravno nije niko...a u isto vrijeme odnosno koji dan prije koju nitko ne spominje tj kkninskoj 'kristalnoj noci' hrvati kninskih hrvatskih sela vrpolja i potkonja su fizicki ozljeđivani,dio ih je odveden u kninski zatvor gdje su muceni,dio protjeran,imovina opljackana,dvije kuce zapaljene...dakle neusporedivo tezi zlocin u razmaku 60-tak kilometara

Usporedivo jedino za četničku gamad i Sorosevu kopilad.

vuksadinare wrote:..i da..mozemo otvoreno govoiti o petoj koloni...iz upisa se to jasno vidi...budi kod izraelaca peta kolona..n-ti iruda ima da te pred zid i da nestanes rasprsen u atomske cestice..

Prije debili a ne peta kolona

RayMabus wrote:

vuksadinare wrote:..i da..mozemo otvoreno govoiti o petoj koloni...iz upisa se to jasno vidi...budi kod izraelaca peta kolona..n-ti iruda ima da te pred zid i da nestanes rasprsen u atomske cestice..

Prije debili a ne peta kolona

pa debili i postaju peta kolona jer ih je najlakse obraditi...citao sam knjigu o kos-u..gtdje su vrbovali takve..i gdje pise...i ps-u kos-a...'pokusati pronaci ljude da budu operativni sa nama među licnostima koji su karijeristi,slabijeg imovnog stanja,politicki na istoj liniji,koji su ekscesni,anacionalno opredeljeni'

vuksadinare wrote:

RayMabus wrote:

vuksadinare wrote:..i da..mozemo otvoreno govoiti o petoj koloni...iz upisa se to jasno vidi...budi kod izraelaca peta kolona..n-ti iruda ima da te pred zid i da nestanes rasprsen u atomske cestice..

Prije debili a ne peta kolona

pa debili i postaju peta kolona jer ih je najlakse obraditi...citao sam knjigu o kos-u..gtdje su vrbovali takve..i gdje pise...i ps-u kos-a...'pokusati pronaci ljude da budu operativni sa nama među licnostima koji su karijeristi,slabijeg imovnog stanja,politicki na istoj liniji,koji su ekscesni,anacionalno opredeljeni'

Ma ovo su ti tekstovi za Srbe samo malo prerađeni za naše tržište 

Ciljana skupina čitatelja su Srbi jer ovo ti je jedna verzija klali nejać prodavali srpsko meso jedan kilogram kilo

Pa vidiš iz aviona čiji je to tu potpis 



Evo ti pa čitaj 



Telegram.hr

POLITIKA & KRIMINAL

Telegram komentar: Što stoji iza licemjerne i besmislene Deklaracije o genocidu NDH nad Srbima

[size=40]Dragan Čavić se 2004. na TV-u službeno ispričao za zločine u Srebrenici[/size]

[*]IVAN LOVRENOVIĆ


FOTO: AFP


Politička borba u Republici Srpskoj između vlasti Milorada Dodika i opozicijskog bloka (Savez za promjene) poprima sve ogorčenije oblike. Dugogodišnji apsolutni gazda političkog života u svojoj kvazidržavi Dodik je od prošlih općih izbora u Bosni i Hercegovini ozbiljno poljuljan – Savez za promjene izbacio ga je iz vlasti na državnoj razini, a i u parlamentu Republike Srpske Dodik je jedva skuckao tanku većinu, i to uz upotrebu veoma problematičnih sredstava.
Retorika uzajamnih optužbi vrvi žestokim izrazima i diskvalifikacijama – opozicijski prvaci Dodiku ispostavljaju sve ozbiljnije račune za korupciju, pljačku, svevlašće i upropaštavanje entiteta, pozivaju ga da podnese ostavku i raspiše izvanredne izbore, a on njih ideološki demonizira kao izdajnike Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa. Makar prozirna i demagoška, ova etiketa je i dalje bauk za sve političare u Republici Srpskoj, ali, ruku na srce, i u svim drugim našim nacionalno zatrovanim društvima.

[size=37]MITOLOŠKE CIFRE

U takvoj atmosferi čelnici Saveza za promjene posegnuli su za jednim jakim nacionalno-patriotskim činom, koji bi im pribavio dodatnu legitimaciju i u srpskoj javnosti ukinuo ili umanjio Dodikov monopol čuvara nacionalnih interesa i osjećaja. Riječ je o “Deklaraciji o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata”, koju je Narodna skupština Republike Srpske nedavno usvojila, a prijedlog Deklaracije podnio je Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta, jedne od stranaka u Savezu za promjene.
U Deklaraciji se, među ostalim, zahtijeva da se „u razumnom roku isplati pravična odšteta žrtvama ovog genocida i njihovim potomcima od strane Hrvatske“, a što se broja žrtava tiče, operira se starom mitološkom cifrom od 700.000 Srba ubijenih „samo u jasenovačkom sistemu hrvatskih koncentracionih logora“. Ona je proizašla iz proizvoljne procjene od 1,700.000 žrtava s kojom je za potrebe pregovora o reparacijama jugoslavenska vlast išla na Mirovnu konferenciju u Parizu 1947. godine, a „izračunao“ ju je po diktatu Politbiroa student matematike Vladeta Vučković, nakon što su profesori Vogelnik, Debevc i Tašićodbili da se time bave.
To je za donositelja Deklaracije dvostruko kontraproduktivno: prvo, s obzirom na autentičnost vlastitih stajališta i zahtjeva (jer su u međuvremenu prema mnogim istraživanjima utvrđene druge, niže brojke), drugo, s obzirom na istinski pijetet prema žrtvama ionako strašnoga zločina. (Potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća u Sarajevu sam se s Bogoljubom Kočovićem, autorom prve od otrežnjujućih studija o demografskim gubicima u Jugoslaviji za Drugoga svjetskog rata, dogovarao o izdavanju te studije u Svjetlosti. Tada mi je stari duhoviti gospodin iz Pariza, inače rođeni Sarajlija, rekao kako se nikada neće moći načuditi „narodnom običaju“ da se kao u nekoj vrsti natjecanja uživa u uvećavanju broja žrtava iz vlastitog naroda: „Kao da zločin postaje nekako manji, a ljudske patnje beznačajnije, ako je žrtava bilo manje od željenoga broja!“).

[size=37]HRABRA ISPRIKA[/size]

Ovo je još jedna od nebrojenih deklaracija, što usvojenih što neusvojenih što domaćih („regionalnih“) što međunarodnih, o krvavim događajima, nekim iz bliže, nekim iz dalje (zajedničke) prošlosti. U ovom slučaju, osim same deklaracije, zanimljiva je osoba predlagača.
Dragan Čavić u političkom životu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine nije bilo tko. Do 1997. nije bio javno angažiran. Te godine ulazi u Srpsku demokratsku stranku, još uvijek snažno obilježenu ratnim užasima što su počinjeni pod vladavinom njezina vođe Karadžića, u tom trenutku odmetnutog optuženika haškoga suda za ratne zločine, i njegovih vojnih egzekutora na čelu s generalom Mladićem. Mnogi su se tada u čudu pitali tko je taj čovjek koji ulazi u stranku u trenutku kad bi je svi promućurni najradije napustili tako da se ne zna da su u njoj ikada bili. Čavić u stranci brzo stječe autoritet pa 2002. biva izabran za predsjednika Republike Srpske i to ostaje do 2006.

[size=37]KULTURA PAMĆENJA[/size]

U sklopu svoga predsjedničkog mandata napravio je nešto što nije ni jedan politički prvak u eksjugoslavenskim državama, i to baš u kontekstu javnog priznavanja zločina počinjenih u ime naroda i kajanja zbog njih. Da je u našim krajevima imalo kulture pamćenja i njegovanog osjećaja za važnost događaja i trenutka, taj 22. lipnja 2004. godine i iznenadni večernji nastup Dragana Čavića na televiziji Republike Srpske pamtio bi se i spominjao kao sasvim izuzetan datum.
[/size]

Dragan Čavić se 2004. na televiziji službeno, jasno i čvrsto ispričao za zločine u Srebrenici. Citirao je doslovno neka od najstrašnijih mjesta iz izvještaja. Žrtve nije podcjenjivao lažnim suosjećanjem

[size]
Službeno, to se zvalo „Obraćanje javnosti povodom izvještaja Komisije za Srebrenicu“. Način na koji je taj iskaz artikuliran (a bilo je više nego jasno da je napisan osobno, autorski), i način na koji ga je Čavić pročitao u televizijske kamere, morao je biti uzbudljiv za svakoga s neoštećenim etičkim sluhom. Tu, naime, nije bilo ničega od uobičajenog prisilnog i usiljenog „priznavanja“ i „ispričavanja“, licemjerne relativizacije („da, ali“, „činili smo zločine, ali su i oni“), nakon čega se oni što jesu činili zločine u sebi zadovoljno smješkaju, a preživjele žrtve njihovih zločina padaju u još dublju depresiju i beznađe.
Čavić je svojoj javnosti govorio jasno i čvrsto, osviješteno i bez okolišanja. Citirao je doslovno neka od najstrašnijih mjesta iz izvještaja. Govorio je kako „saznanja koja objavljuje izvještaj predstavljaju za mene šokantno suočavanje s tragičnom istinom o ljudskom stradanju velikih razmjera“, te o istini „koja još uvijek nije potpuna, ali je i nepotpuna ipak zastrašujuća“. Govorio je protiv shvaćanja da se zločin opravdava zločinom: „Umjesto traženja ravnoteže u počinjenim zločinima vrijeme je da se svi u BiH okrenemo traženju ravnoteže pravde prema počiniocima zločina. Istina, ma kako teška bila, mora se ustanoviti, jer ako je sami ne utvrdimo, istinu će nam utvrđivati drugi.“
Počinitelje zločina nije štedio: „Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj tko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj tko je činio ovakav zločin zbog osvete, osvetio se vlastitom narodu… Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin a tek onda kao predsjednik Republike Srpske moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda.“
Žrtve nije podcjenjivao i ponižavao lažnim izrazima praznog suosjećanja: „Ne mogu znati da li će srodnicima postradalih Bošnjaka koji su žrtve ratnih zlodjela počinjenih od strane Srba, ovo moje obraćanje značiti bilo kakvo olakšanje. Razumijem i suosjećam bol onih koji još uvijek traže svoje najbliže. Svi imaju pravo na pravdu. A vjerovat će u pravdu ako saznaju istinu o sudbini svojih najbližih, i ako budu kažnjeni oni koji su počinili zlodjela.“

[size=37]TUŽAN MEMENTO[/size]

Potom su Čavić i njegova stranka 2006. godine izbore u Republici Srpskoj uvjerljivo izgubili od Milorada Dodika i njegova SNSD-a. Tom porazu Čavića i pobjedi Dodika pridonijela je međunarodna zajednica, čiji je Dodik tada bio miljenik i štićenik, ali u ogromnoj mjeri i Čavićev javni stav prema ratnim zločinima i posebno prema Srebrenici. To se ne prašta! Pa je umjesto katarze, postigao vlastiti politički debakl, a kao odgovor na njegov poziv na očišćenje uslijedila je klima u kojoj „u narodu“ nastaju divljački slogani tipa „Nož, žica, Srebrenica“.
Pandan i sekundant tome divljaštvu na razini politike i vlasti postaje Milorad Dodik kao akter i promotor žestokog nacionalizma, oličenog u bjesomučnim tiradama protiv Sarajeva i muslimana, u degutantnoj relativizaciji pa čak i negaciji zločina u Srebrenici, te u izjavama poput one: „Za mene je najveća vrijednost to što sam Srbin“. Tako je međunarodna zajednica u retorti svoje ćorave intervencionističke politike u Bosni i Hercegovini u dugom nizu proizvela još jednu kreaturu s kojom sada ne zna što će.
Što je u cijelome tom kontekstu Čavićeva “Deklaracija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata” i kakvo značenje ima? Kao akt parlamenta jednoga od entiteta u Bosni i Hercegovini, koji nema nikakvu međunarodnu snagu, koga ona može obvezivati? Ima samo jedan racionalan odgovor na ta pitanja: Deklaracija i čin njezina usvajanja u Skupštini Republike Srpske namijenjeni su isključivo unutarnjem političkom ambijentu u Republici Srpskoj i motivirani razlozima unutarnje bespoštedne političke borbe za vlast između Dodika i njegovih oponenata iz Saveza za promjene.
Za Dragana Čavića, pak, to može značiti da je odustao od visokih etičko-političkih stremljenja koja je očitovao u svojoj izjavi od 22. lipnja 2004. godine, i priklonio se otužnoj real-političkoj svakodnevnici i njenim sredstvima. Tužan memento.
[/size]

---

[size]
 
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada 2015.


[/size]

Categories: Politika & Kriminal

Tags: Bosna i Hercegovina, genocid, NDH, Srbija

[size=37]Telegram.hr

Powered by WordPress
Back to top[/size]

vuksadinare wrote:

RayMabus wrote:

vuksadinare wrote:..i da..mozemo otvoreno govoiti o petoj koloni...iz upisa se to jasno vidi...budi kod izraelaca peta kolona..n-ti iruda ima da te pred zid i da nestanes rasprsen u atomske cestice..

Prije debili a ne peta kolona

pa debili i postaju peta kolona jer ih je najlakse obraditi...citao sam knjigu o kos-u..gtdje su vrbovali takve..i gdje pise...i ps-u kos-a...'pokusati pronaci ljude da budu operativni sa nama među licnostima koji su karijeristi,slabijeg imovnog stanja,politicki na istoj liniji,koji su ekscesni,anacionalno opredeljeni'

Ma ovo su ti tekstovi za Srbe samo malo prerađeni za naše tržište 

Ciljana skupina čitatelja su Srbi jer ovo ti je jedna verzija klali nejać prodavali srpsko meso jedan kilogram kilo

Pa vidiš iz aviona čiji je to tu potpis 



Evo ti pa čitaj 



Telegram.hr

POLITIKA & KRIMINAL

Telegram komentar: Što stoji iza licemjerne i besmislene Deklaracije o genocidu NDH nad Srbima

[size=40]Dragan Čavić se 2004. na TV-u službeno ispričao za zločine u Srebrenici[/size]

[*]IVAN LOVRENOVIĆ


FOTO: AFP


Politička borba u Republici Srpskoj između vlasti Milorada Dodika i opozicijskog bloka (Savez za promjene) poprima sve ogorčenije oblike. Dugogodišnji apsolutni gazda političkog života u svojoj kvazidržavi Dodik je od prošlih općih izbora u Bosni i Hercegovini ozbiljno poljuljan – Savez za promjene izbacio ga je iz vlasti na državnoj razini, a i u parlamentu Republike Srpske Dodik je jedva skuckao tanku većinu, i to uz upotrebu veoma problematičnih sredstava.
Retorika uzajamnih optužbi vrvi žestokim izrazima i diskvalifikacijama – opozicijski prvaci Dodiku ispostavljaju sve ozbiljnije račune za korupciju, pljačku, svevlašće i upropaštavanje entiteta, pozivaju ga da podnese ostavku i raspiše izvanredne izbore, a on njih ideološki demonizira kao izdajnike Republike Srpske i srpskih nacionalnih interesa. Makar prozirna i demagoška, ova etiketa je i dalje bauk za sve političare u Republici Srpskoj, ali, ruku na srce, i u svim drugim našim nacionalno zatrovanim društvima.

[size=37]MITOLOŠKE CIFRE

U takvoj atmosferi čelnici Saveza za promjene posegnuli su za jednim jakim nacionalno-patriotskim činom, koji bi im pribavio dodatnu legitimaciju i u srpskoj javnosti ukinuo ili umanjio Dodikov monopol čuvara nacionalnih interesa i osjećaja. Riječ je o “Deklaraciji o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata”, koju je Narodna skupština Republike Srpske nedavno usvojila, a prijedlog Deklaracije podnio je Dragan Čavić, predsjednik Narodnog demokratskog pokreta, jedne od stranaka u Savezu za promjene.
U Deklaraciji se, među ostalim, zahtijeva da se „u razumnom roku isplati pravična odšteta žrtvama ovog genocida i njihovim potomcima od strane Hrvatske“, a što se broja žrtava tiče, operira se starom mitološkom cifrom od 700.000 Srba ubijenih „samo u jasenovačkom sistemu hrvatskih koncentracionih logora“. Ona je proizašla iz proizvoljne procjene od 1,700.000 žrtava s kojom je za potrebe pregovora o reparacijama jugoslavenska vlast išla na Mirovnu konferenciju u Parizu 1947. godine, a „izračunao“ ju je po diktatu Politbiroa student matematike Vladeta Vučković, nakon što su profesori Vogelnik, Debevc i Tašićodbili da se time bave.
To je za donositelja Deklaracije dvostruko kontraproduktivno: prvo, s obzirom na autentičnost vlastitih stajališta i zahtjeva (jer su u međuvremenu prema mnogim istraživanjima utvrđene druge, niže brojke), drugo, s obzirom na istinski pijetet prema žrtvama ionako strašnoga zločina. (Potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća u Sarajevu sam se s Bogoljubom Kočovićem, autorom prve od otrežnjujućih studija o demografskim gubicima u Jugoslaviji za Drugoga svjetskog rata, dogovarao o izdavanju te studije u Svjetlosti. Tada mi je stari duhoviti gospodin iz Pariza, inače rođeni Sarajlija, rekao kako se nikada neće moći načuditi „narodnom običaju“ da se kao u nekoj vrsti natjecanja uživa u uvećavanju broja žrtava iz vlastitog naroda: „Kao da zločin postaje nekako manji, a ljudske patnje beznačajnije, ako je žrtava bilo manje od željenoga broja!“).

[size=37]HRABRA ISPRIKA[/size]

Ovo je još jedna od nebrojenih deklaracija, što usvojenih što neusvojenih što domaćih („regionalnih“) što međunarodnih, o krvavim događajima, nekim iz bliže, nekim iz dalje (zajedničke) prošlosti. U ovom slučaju, osim same deklaracije, zanimljiva je osoba predlagača.
Dragan Čavić u političkom životu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine nije bilo tko. Do 1997. nije bio javno angažiran. Te godine ulazi u Srpsku demokratsku stranku, još uvijek snažno obilježenu ratnim užasima što su počinjeni pod vladavinom njezina vođe Karadžića, u tom trenutku odmetnutog optuženika haškoga suda za ratne zločine, i njegovih vojnih egzekutora na čelu s generalom Mladićem. Mnogi su se tada u čudu pitali tko je taj čovjek koji ulazi u stranku u trenutku kad bi je svi promućurni najradije napustili tako da se ne zna da su u njoj ikada bili. Čavić u stranci brzo stječe autoritet pa 2002. biva izabran za predsjednika Republike Srpske i to ostaje do 2006.

[size=37]KULTURA PAMĆENJA[/size]

U sklopu svoga predsjedničkog mandata napravio je nešto što nije ni jedan politički prvak u eksjugoslavenskim državama, i to baš u kontekstu javnog priznavanja zločina počinjenih u ime naroda i kajanja zbog njih. Da je u našim krajevima imalo kulture pamćenja i njegovanog osjećaja za važnost događaja i trenutka, taj 22. lipnja 2004. godine i iznenadni večernji nastup Dragana Čavića na televiziji Republike Srpske pamtio bi se i spominjao kao sasvim izuzetan datum.
[/size]

Dragan Čavić se 2004. na televiziji službeno, jasno i čvrsto ispričao za zločine u Srebrenici. Citirao je doslovno neka od najstrašnijih mjesta iz izvještaja. Žrtve nije podcjenjivao lažnim suosjećanjem

[size]
Službeno, to se zvalo „Obraćanje javnosti povodom izvještaja Komisije za Srebrenicu“. Način na koji je taj iskaz artikuliran (a bilo je više nego jasno da je napisan osobno, autorski), i način na koji ga je Čavić pročitao u televizijske kamere, morao je biti uzbudljiv za svakoga s neoštećenim etičkim sluhom. Tu, naime, nije bilo ničega od uobičajenog prisilnog i usiljenog „priznavanja“ i „ispričavanja“, licemjerne relativizacije („da, ali“, „činili smo zločine, ali su i oni“), nakon čega se oni što jesu činili zločine u sebi zadovoljno smješkaju, a preživjele žrtve njihovih zločina padaju u još dublju depresiju i beznađe.
Čavić je svojoj javnosti govorio jasno i čvrsto, osviješteno i bez okolišanja. Citirao je doslovno neka od najstrašnijih mjesta iz izvještaja. Govorio je kako „saznanja koja objavljuje izvještaj predstavljaju za mene šokantno suočavanje s tragičnom istinom o ljudskom stradanju velikih razmjera“, te o istini „koja još uvijek nije potpuna, ali je i nepotpuna ipak zastrašujuća“. Govorio je protiv shvaćanja da se zločin opravdava zločinom: „Umjesto traženja ravnoteže u počinjenim zločinima vrijeme je da se svi u BiH okrenemo traženju ravnoteže pravde prema počiniocima zločina. Istina, ma kako teška bila, mora se ustanoviti, jer ako je sami ne utvrdimo, istinu će nam utvrđivati drugi.“
Počinitelje zločina nije štedio: „Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj tko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj tko je činio ovakav zločin zbog osvete, osvetio se vlastitom narodu… Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin a tek onda kao predsjednik Republike Srpske moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda.“
Žrtve nije podcjenjivao i ponižavao lažnim izrazima praznog suosjećanja: „Ne mogu znati da li će srodnicima postradalih Bošnjaka koji su žrtve ratnih zlodjela počinjenih od strane Srba, ovo moje obraćanje značiti bilo kakvo olakšanje. Razumijem i suosjećam bol onih koji još uvijek traže svoje najbliže. Svi imaju pravo na pravdu. A vjerovat će u pravdu ako saznaju istinu o sudbini svojih najbližih, i ako budu kažnjeni oni koji su počinili zlodjela.“

[size=37]TUŽAN MEMENTO[/size]

Potom su Čavić i njegova stranka 2006. godine izbore u Republici Srpskoj uvjerljivo izgubili od Milorada Dodika i njegova SNSD-a. Tom porazu Čavića i pobjedi Dodika pridonijela je međunarodna zajednica, čiji je Dodik tada bio miljenik i štićenik, ali u ogromnoj mjeri i Čavićev javni stav prema ratnim zločinima i posebno prema Srebrenici. To se ne prašta! Pa je umjesto katarze, postigao vlastiti politički debakl, a kao odgovor na njegov poziv na očišćenje uslijedila je klima u kojoj „u narodu“ nastaju divljački slogani tipa „Nož, žica, Srebrenica“.
Pandan i sekundant tome divljaštvu na razini politike i vlasti postaje Milorad Dodik kao akter i promotor žestokog nacionalizma, oličenog u bjesomučnim tiradama protiv Sarajeva i muslimana, u degutantnoj relativizaciji pa čak i negaciji zločina u Srebrenici, te u izjavama poput one: „Za mene je najveća vrijednost to što sam Srbin“. Tako je međunarodna zajednica u retorti svoje ćorave intervencionističke politike u Bosni i Hercegovini u dugom nizu proizvela još jednu kreaturu s kojom sada ne zna što će.
Što je u cijelome tom kontekstu Čavićeva “Deklaracija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata” i kakvo značenje ima? Kao akt parlamenta jednoga od entiteta u Bosni i Hercegovini, koji nema nikakvu međunarodnu snagu, koga ona može obvezivati? Ima samo jedan racionalan odgovor na ta pitanja: Deklaracija i čin njezina usvajanja u Skupštini Republike Srpske namijenjeni su isključivo unutarnjem političkom ambijentu u Republici Srpskoj i motivirani razlozima unutarnje bespoštedne političke borbe za vlast između Dodika i njegovih oponenata iz Saveza za promjene.
Za Dragana Čavića, pak, to može značiti da je odustao od visokih etičko-političkih stremljenja koja je očitovao u svojoj izjavi od 22. lipnja 2004. godine, i priklonio se otužnoj real-političkoj svakodnevnici i njenim sredstvima. Tužan memento.
[/size]

---

[size]
 
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada 2015.


[/size]

Categories: Politika & Kriminal

Tags: Bosna i Hercegovina, genocid, NDH, Srbija

[size=37]Telegram.hr

Powered by WordPress
Back to top[/size]

sve je to ista shema..kao i krajem 80-tih pocetkom 90-tih..jasenovac,jasenovac,ugrozenost srpske nejaci a onda buum...priprema terena

vuksadinare wrote:sve je to ista shema..kao i krajem 80-tih pocetkom 90-tih..jasenovac,jasenovac,ugrozenost srpske nejaci a onda buum...priprema terena

Pa blejanje o Jasenovcu i spada u pripremu terena. Za teritorijalne aspiracije prema Hrvatskoj, opravdavanje agresije (Presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu) i novi genocid nad Hrvatima.

vuksadinare wrote:sve je to ista shema..kao i krajem 80-tih pocetkom 90-tih..jasenovac,jasenovac,ugrozenost srpske nejaci a onda buum...priprema terena

Namjenjeni su za srpsku populaciju plus ovih par debila kao debotjusto 

Prvenstveno su ovakvi tekstovi namjenjeni za Srbe kao Gle zle ustaše nas nevine klali

RayMabus wrote:

vuksadinare wrote:sve je to ista shema..kao i krajem 80-tih pocetkom 90-tih..jasenovac,jasenovac,ugrozenost srpske nejaci a onda buum...priprema terena

Namjenjeni su za srpsku populaciju plus ovih par debila kao debotjusto 

Prvenstveno su ovakvi tekstovi namjenjeni za Srbe kao Gle zle ustaše nas nevine klali

..to bi ja na 'razgovor u cetri oka' i šup karta

vuksadinare wrote:

RayMabus wrote:

vuksadinare wrote:sve je to ista shema..kao i krajem 80-tih pocetkom 90-tih..jasenovac,jasenovac,ugrozenost srpske nejaci a onda buum...priprema terena

Namjenjeni su za srpsku populaciju plus ovih par debila kao debotjusto 

Prvenstveno su ovakvi tekstovi namjenjeni za Srbe kao Gle zle ustaše nas nevine klali

..to bi ja na 'razgovor u cetri oka' i šup karta

Deyton nemože trajat vječno

Miloš Travica,Srbin porijeklom iz Strmice kraj Knina koji je imao kuću na izlazu iz Zadra prema Bibinju,koji se odmetnuo u Martićevu milicju početkom travnja 1991 a sudjelovao u protjerivanju i maltretiranju Hrvata iz hrvatskog sela Potkonje potkraj travnja 1991 javno je poručio Zadranima da će uči u zadar na 'bijelom konju' tih dana preko Radio Knina te poručio komsijama na Bilom Brigu gdje je imao kuću 'proci cete kao ustase iz Potkonja'..njegova kuca je kamenovana nekoliko dana iza tih 'poruka'.....dakle tip je jednostavno provocirao,prijetio i hvalio se de ce mu zadarske 'komsije' proci kao Hrvati ili po njegovom ustase iz Potkonja..dakle tip je svjesno izazvao kamenovanje vlastite kuce..i sad je on 'žrtva'..