Jure Vujić: Nema demografske obnove bez promjene društvene paradigme

by epikur37 27/4/2018, 23:02

[size=57]Nema demografske obnove bez promjene društvene paradigme
Postoji jedna mainstream tendencija u demografiji koja razmatra i tretira populaciju poput zamjenskih čestica i lego kockica i kao zamjenske radne snage ne uzimajući u obzir identitetsku i kulturnu singularnost svake populacije.
OBJAVA 26. TRAVNJA 2018. 4 KOMENTARA 483 PRIKAZA
[/size]

Najčitanije na blogu

4
JURE VUJIĆ

[size=31]Nema demografske obnove bez promjene društvene paradigme

483 prikaza
[/size]
Jure Vujić: Nema demografske obnove bez promjene društvene paradigme 068e18080016006180ea

vječno djete
vječno djete

Jure Vujić: Nema demografske obnove bez promjene društvene paradigme Dc7f6d0a91d2bb850c01

BLOG PIŠEJure Vujić

PODIJELITE POST

[url=https://twitter.com/share?text=Nema demografske obnove bez promjene dru%C5%A1tvene paradigme&url=https://blog.vecernji.hr/jure-vujic/nema-demografske-obnove-bez-promjene-drustvene-paradigme-10133&hashtags=][/url]

„Ako je lutka kojom manipulira Bog tragična figura, lutka ograničena na svoje vlastite kromozome je groteska“.
Arthur Koestler
Poznata je izreka da je“ rat preozbiljna stvar da bi se prepustio generalima“. Slićno bi se moglo reći da je „demografija preozbiljna stvar da bi se prepustila demografima ili političarima…“.Tu ne govorim o rijetkim i hrabrim demografima koji upozoravaju na demografsku crnu sliku, već na ograničenost same demografije kao znanost, koja je u prošlosti maltuzijanskim inženjeringom i zabludama natalitetskih politika imala katastrofalne posljedice.
Na drugu stranu, postoji jedna mainstream tendencija u demografiji koja razmatra i tretira populaciju poput zamjenskih čestica i lego kockica i kao zamjenske radne snage ne uzimajući u obzir identitetsku i kulturnu singularnost svake populacije. Institucionaliziranjem demografskog problema, osnivanjem ministarstava, ne uklanjaju se duboke uzroke demografskog izumiranja ili erozije. Hrvatska pa ni Europa neće se putem normiranja ili simboličkim palijativnim mjerama pretvoriti u veliko rodilište u kojemu se „štancaju“ dobri lojalni domoljubni hrvati u „ime spasa nacije“.
U Velikoj Britaniji su donedavno zbog sve većeg problema usamljenosti u društvu, osnovali ministarstvo samoće, koje vjerojatno skuplja statistike o usamljenim građanima, ali je nemoćno riješiti krajnju društvenu atomizaciju i otuđenje koji su plod hiper-individualizma i materijalističkog svjetonazora. Nijedna palijativna mjera koja se ne suočava s uzrokom već nastoji liječiti simptomi osuđena je na neuspjeh.
Naravno ne možemo zanemariti doprinos demografa koji nas često upozoravaju na demografsku katastrofu i na stvarni problem iseljavanja mladih iz Hrvatske. Međutim kao svaka znanost koja je usko specijalizirana, sa suženim prostorom istraživanja i interpretiranja, demografska znanost , statistika a još manje palijativne mjere bilo koje demografske politike neće zaustaviti daljnji negativni demografski trend generacijskog neobnavljanja hrvatskog pučanstva, jer je takav proces gotovo neminovan kao sastavni dio starenja i izumiranja europskog pučanstva.
Politike obitelji i financijske poticajne mjere nisu uvijek izravno povezane sa rastom nataliteta a rast obiteljskih prihoda ne potiče automatski porast nataliteta. Demografska kriza u Hrvatskoj kao i u cijeloj zapadnoj Europi, ima složenije i dublje uzroke moralno-duhovne i civilizacijske dimenzije, koji su usko povezani s dominantnom društvenom, socijetalnom paradigmom tržišnog liberalnog hiper-individualizma i erozijom modela tradicionalne obitelji, a i s ideologijom mazohističke nacionalne viktimizacije. Suvremeni model obitelji, nije više središnja odgojna poluga za očuvanje generacijskih društvenih položaja, i mora omogućiti svakom pojedincu da stekne složeniji „individualni kapital“.
Prateći ovu društvenu antropološku mutaciju, koja se može opisati kao uspon individualizma ili društvene individualizacije, obitelj je manje usmjerena na generacijski opstanak i prenošenje generacijskog „kapitala“ a više je usmjerena na individualne porive, želje i „realizacije“. Obiteljska zajednica favorizira pojavu individualizma, a djecu se tretira kao ravnopravne članove-subjekte od malih nogu a ne više kao dio generacija koje treba odgajati i usmjeravati prema uzorima i formativnim autoritetima.
Liberalizacija bračnog razvoda , društveni individualizam utječu na daljnju prekarizaciju institucije braka, koja se više ne poistovjećuje s institucijom obitelji. Fenomen „solo life-a“ je prisutniji negoli u prošlosti, a već više od četrdeset godina svjedočimo o fenomenu nepovezanosti između bračnih odnosa i roditeljskih odnosa i društvene uloge. Porast broja razvoda povezano je s novim obiteljskim oblikom, jednoroditeljskom tzv. mononuklearnim modelom obitelji. Prekarizacija braka je razvidna kroz proliferaciju „obiteljskih rekompozicija i kombinatorika“ s djecom iz nekoliko različitih brakova, u kojima su pobrkane uloge međugeneracijske transmisije između starijih i mlađih.
Ove obiteljske preobrazbe imaju posljedice za obiteljske politike koje se već dugo ograničavaju na socijalne i financijske dimenzije, a često zanemaruju taj fenomen promjene socijetalnih modela poluobiteljskih suživota koji ne priznaju više posredničku i hijerarhijsku ulogu društva. Prošlo je vrijeme kada se obitelj smatralo "osnovnom ćelijom društva", kada su brak, seksualnost i reprodukcija bili potpuno povezani. Sada svjedočimo o disocijativnim procesima između obitelji i braka, a ono što je stoljećima bilo jedinstveno sada je odvojeno. „Seksualna želja, želja za suživotom ili želja za djetetom" idu odvojeno. Na drugu stranu, s medicinskim napretkom sve više se pomiče doba smrti, što je preobrazilo logiku plodnosti, ali samo poimanje života i smrti često shvaćeno kompulzivno-fobično a ne kao prirodni proces života.
Easterlinov paradoks
Easterlinov paradoks ( Paradoks blagostanja ekonomista Richard Easterlin) ističe kako povećanje bruto domaćeg proizvoda ne mora nužno povećati osjećaj sreće kod pojedinaca . Slični paradoks se može verificirati u tzv. bogatim zapadnoeuropskim pa i u američkom društvu, u kojima visoki životni standard , kupovna moć, iluzija društva blagostanja ne povećavaju sreću ili pak želju za više djece. SAD bilježe veliki porast stope mortaliteta unatoč materijalnih društvenih postignuća.
Stoga primijenjeno i na pitanje demografije, evolucija sreće , osjećaja društvene i pojedinačne sreće koja bi trebala u načelu potaknuti na veću želju za reprodukcijom, zapravo je relativno povezana s bogatstvom i materijalnom sigurnošću. U razvijenim društvima, pripadnici najbogatijih slojeva ne rađaju više djece, a jasno je da su potonji najsretniji, ali samo zato što povećanje nejednakosti dopušta da napreduju ekonomski brže od ostalih stanovnika. Sličan je paradoks razvidan u svjetskim demografskim kretanjima prema kojima siromašne zemlje trećeg svijeta bilježe veći rast pučanstva u odnosu na bogata razvijena društva.
Duh vremena i društveni narcizam
Demografsko stanje i šire je uvijek odraz određenog“duha vremena“ koji je proizvod društvenog ozračja a ujedno i kulturne paradigme i revolucije. Riječ je o skupu uvjerenja, ideja, predočenja o životu tijekom određenog razdoblja koje utječu i određuju društvenu, kulturološku klimu i načela. Duh vremena je naslov knjige filozofa „kompleksnosti“ Edgara Morina, u kojoj je riječ o simptomima i znakovima duboke "kulturne revolucije" koja nastaje sredinom dvadesetog stoljeća s liberalno-permisivnom 68-osmarskog pobunom u zapadnim zemljama, koja je poremetila kolektivna predočenja i poimanja o obitelji i društvu. Naime, prezir prema tradiciji, generacijskom nasljeđu još uvijek ima dalekosežne posljedice na demografiju kao sastavni dio duboke krize identiteta i smisla koja se provlači danas kao naslijeđe edukativne i odgojne dekonstrukcije iz 68.
Jedna značajka tog suvremenog duha vremena je društveni narcizam prema kojemu " ništa ne može biti iznad individualne sreće“ i koji legitimira nalo samopostavljenja i auto-konzumacije. Uzvišeno mjesto „želje i auto-satisfakcije“ na društvenoj svjetonazorskoj ljestvici popraćeno je s erotizacijom praksa i objekata-robe, što postaje dodatna zapreka za demografski preporod koji se temelji na generacijskim dijakronskim tokovima i transmisiji nasljeđa unutar dugih vremenskih kategorija. Apsolutizacija « sadašnjosti » u kulturi i društvu tzv. „prezentizam“ također ne doprinosi osjećaju odgovornosti prema prošlim i budućim naraštajima. Masovna kultura koja demonizira « gerontokratske vrednote « i stigmatizira nepoželjnu starost u ime vječne mladosti i imperativa pomlađivanja, također je obilježje duha vremena, koji kombinira generacijske žanrove i vanjske izglede.
Post-tranzicijsko demografsko razdoblje
Cijela je Europa prešla iz tradicionalnog demografskog pra-tranzicijskog sustava prema tranzicijskom ciklusu, iz situacije relativne ravnoteže koju karakterizira visoka stopa nataliteta i visoka stopa smrtnosti. Post-tranzicijsko razdoblje je najsloženiji ciklus jer stopa nataliteta ovisi o društvenim socijetalnim trendovima i na način kako društvo percipira dijete u odnosu na brak, obitelj, rad itd… Također, prirodno ne-obnavljanje generacija je značajka takvog negativnog demografskog trenda. Stoga su uzaludne sve palijativne poticajne financijske mjere i politike obitelji koje ne uzimaju u obzir, ne samo nasljeđe prošle kulturno-socijetalne revolucije već i nužnu promjenu socijetalne paradigme kao tiha i dubinska transformacija strukture i funkcioniranja društvene organizacije određenog kolektiviteta.
Riječ je o percepciji i kolektivnim reprezentacijama, poimanja društva i značenja društvenog života koji utječu neminovno na odluke za osnivanje obitelji , i na povećanja broja djece. U velikom će djelu a pogotovo u Hrvatskoj, demografska situacija ovisiti o takvoj promjeni društvene paradigme, lokalnoga i nacionalnog «zeitgesita» prema većem samopoštovanju kao kolektivitet i narodna zajednica, nužnom povratku povjerenja u državne elite i institucije, naime svi socijetalni preduvjeti i pogodno ozračje u kojem je poželjno imati i odgajati djecu a ne obratno. Naprosto je riječ o promjeni « društvenog ozračja » koji je duboko zaglibio u svakodnevni pesimizam, u širenje defetizma i negativizma, etno-mazohizma ( tipa mi smo ništa, drugi su bolji i vani je bolje ! ») društveni kapilarni nihilizam koje poneki centri moči i mediji sustavno i svjesno šire.
Ako polazimo od stajališta da je svako društvo utemeljeno na duhovnoj i materijalnoj sastavnici, onda se može ustvrditi kako to društvo može poznavati napredak u svom materijalnom razvoju dok je istodobno duhovna sastavnica u regresiji. Duhovni napredak i materijalno blagostanje društva mogu simultano koegzistirati u jednom društvu. No, treba napomenuti kako regresija duhovne sastavnice nužno dovodi do raspada društva, i ako je njegova materijalna i tehnološka sastavnica u usponu, što je razvidno u djelu „stare“ zapadne Europe.
Povjesničar Arnold Toynbee ističe kako « civilizacije izumiru samoubojstvom a ne zločinom izvana“. Civilizacije kao i narodi opstaju i jačaju kada imaju kapacitete suočiti se s novim izazovima i ponuditi rješenja kako bi usmjerili društvo . Presudna je tu uloga elita kao «kreativna manjina» za pokretanje takvih rješenja. Kada nisu sposobne se nositi s izazovima i krizama, oni izumiru i opadaju a najveći izazov Europe i Hrvatske je svakako demografska obnova koja je ujedno i duhovno-društvena obnova.

https://blog.vecernji.hr/jure-vujic/nema-demografske-obnove-bez-promjene-drustvene-paradigme-10133

by epikur37 27/4/2018, 23:03

Meni je ovaj lik baš super.

by RayMabus 27/4/2018, 23:19

Pročitao prvu rečenicu i dobra je pošto sam ja đeneral Galaktičke federacije sa pet generalskih činova

Dobar je Bog koji vas drži jer bi vas ja odavno natamburao

Rat je preozbiljna stvar da bi se prepustila generalima

Potpuno točno.

I naravno

by melkior 27/4/2018, 23:32

civilizacije izumiru samoubojstvom iz pohlepe a ne zločinom izvana.

Promjene na tržištu rada i stambenoj politici važnije su od visine dječjeg doplatka. Školski i obrazovni sustav prilagođen za tržište rada unaprijed onesposobljava mlađe generacije da imaju veći broj djece.
Veći broj djece, kao prvo, nije praktično imati. Tko će uostalom odgajati tu djecu? Roditelji koji rade po cijele dane ili škola, država, Crkva, mediji, dakle INSTITUCIJE? Ako država hoće imati djecu, neka si ih napravi sama.
Drugo, s fakulteta izađeš van, odnosno da budem precizniji, opremljen za tržište rada izađeš van s 25 godina. Još 10 godina ti treba da pronađeš stalan, siguran posao, pri čemu teško da ćeš imati plaću veću od 1000 eura. S 35 godina se ne planira obitelj.
Treće, stambena politika. Ili ćeš živjeti sa svojim roditeljima, ženom i djecom u roditeljskoj kući/stanu koju/kojeg su priskrbili roditelji za neka ranija, sretnija vremena, ili ćeš biti rob bankama sljedećih 30 godina, dakle čitav svoj radni vijek.

Drugim riječima, pronatalitetna politika je unaprijed osuđena na propast. Lakše je uvoziti radnu snagu iz inozemstva, crnce, Afrikance, Arape, Rumunje, Kineze, nego ponuditi viziju budućnosti svoje zemlje za sljedećih 25 godina. Država i politika ne radi za buduće naraštaje, već za sadašnje penzionere, nakoćene birokrate po raznoraznim agencijama i onih par lopova koji su se okoristili sumnjivom privatizacijom i zasjeli na državne subvencije kao da su Boga uhvatili za bradu, i još se usude zvati poduzetnicima i kapitalistima :aw

by melkior 27/4/2018, 23:36

RayMabus wrote:Pročitao prvu rečenicu i dobra je pošto sam ja đeneral Galaktičke federacije sa pet generalskih činova

Dobar je Bog koji vas drži jer bi vas ja odavno natamburao

Rat je preozbiljna stvar da bi se prepustila generalima

Potpuno točno.

I naravno

A baš. Sami uništili budućnost svoje djece, a sad kmeče da im neće imati tko zaraditi penzije.

by **kic** 27/4/2018, 23:38

puno komplikovanih rječetina

by melkior 27/4/2018, 23:38

Društvu i državi ne trebaju djeca nego jeftine radilice bez prava glasa.

by RayMabus 27/4/2018, 23:40

I onako ćete se sami međusobno nataburat pa vas nemoram ja

OK tekst samo opet dosta nekih izraza ali pogodio je to da treba stvoriti ozračje u kojem je podizanje djece cijenjena društvena stvar

Šta bi značilo u prijevodu više cijeniti žene zbog njene uloge u društvu

by melkior 27/4/2018, 23:41

kic wrote:
puno komplikovanih rječetina

Da jebote, kao da čitaš diplomski rad o razlici između Friedricha Nietzschea i Arthura Schopenhauera. Potpuno nepotrebno.

by RayMabus 27/4/2018, 23:56

melkior wrote:Društvu i državi ne trebaju djeca nego jeftine radilice bez prava glasa.

I hrpa talibana iz Sirije kad nakon trideset godina takve politike krahira domaći natalitet
.
U Italiji su im već zapivali sa Lega Nord i pokret pet zvjezdica

Treća ekonomija euro zone

by melkior 28/4/2018, 00:01

RayMabus wrote:
melkior wrote:Društvu i državi ne trebaju djeca nego jeftine radilice bez prava glasa.
I hrpa talibana iz Sirije kad nakon trideset godina takve politike krahira domaći natalitet
.
U Italiji su im već zapivali sa Lega Nord i pokret pet zvjezdica

Treća ekonomija euro zone

Ionako se već iduće godine predviđa nova ekonomska kriza u eurozoni tako da...

by RayMabus 28/4/2018, 00:07

Oni još nisu sastavili vlast u Italiji jer stare elite nežele dat vlast novim političkim strujama

Najvjerojatnije odgađat i novi izbori u nadi da će stare elite dobit više glasova i sastaviti vladu

by melkior 28/4/2018, 00:10

RayMabus wrote:Oni još nisu sastavili vlast u Italiji jer stare elite nežele dat vlast novim političkim strujama

Najvjerojatnije odgađat i novi izbori u nadi da će stare elite dobit više glasova i sastaviti vladu

Ako Trump napadne Iran, svjetska ekonomija ide dolje već do kraja ove godine. Pitanje koliko dugo stare elite mogu održavati postojeći status quo.

by aben 28/4/2018, 00:17

prema većem samopoštovanju kao kolektivitet i narodna zajednica, nužnom povratku povjerenja u državne elite i institucije

predložin veći porez za one ki nemaju povjerenja u elite i institucije

by T. 28/4/2018, 00:21

Osnovni preduvjet demografske obnove po mojem skromnom smatranju je više sexa među pučanstvom različitog spola...

by aben 28/4/2018, 00:22

Totenkopf wrote:Osnovni preduvjet demografske obnove po mojem skromnom smatranju je više sexa među pučanstvom različitog spola...

uz porez na goldune

by prckov 28/4/2018, 00:40

mislim da zapadna civilizacija polako ali sigurno klizi prema svom nestanku
dekadencija, moralni relativizam i slavljenje i zudnja za stvarima koje ti u biti i ne trebaju, a sa kojima hoces da nadomjestis prazninu bioloske neostvarenosti i smisla koji ti taj predodredeni zivotni stil voden instiktima namece, su sve videne stvari pri kraju velikih civilizacija
zasto je sirotinja vitalna, pa zato sto su kulturoloski bazirani na cvrstim moralnim temeljima koja drzi pod kontrolom zensku cednost
na zapadu je taj duh nesto i zamjenila ga gospodja dekadencija, zenska seksualnost je bez kontrole i jos se slavi kao nesto napredno, a u tom kulturoloskom okviru obitelj nije bas prioritet a niti brak odrziv
dodaj tu obiteljski zakon koje su uvalile feministice i imas to sto imas, tj. za muskarca obitelj je postala rulet di je ulog sve sto imas, i materijalni i duhovni imetak

by T. 28/4/2018, 00:46

Prirodni tijek stvari...
Svaka je civilizacija propala, pa će i tzv. zapadna...
Dobro se još i drži...

by prckov 28/4/2018, 01:14

Totenkopf wrote:Prirodni tijek stvari...
Svaka je civilizacija propala, pa će i tzv. zapadna...
Dobro se još i drži...

samo cudo je moze spasit
kineska, i inace azijatska kultura je prilicno okrutna i dehumanizirajuca u odnosu na zapadnu
ali mislim da je buducnost njihova
iako ruzna

by Guest 28/4/2018, 01:37

aben wrote:
prema većem samopoštovanju kao kolektivitet i narodna zajednica, nužnom povratku povjerenja u državne elite i institucije

predložin veći porez za one ki nemaju povjerenja u elite i institucije

by Sponsored content

Jure Vujić: Nema demografske obnove bez promjene društvene paradigme