Sukobi hrvatskih postrojbi sa srpskim paravojnim postrojbama prije otvorenog svrstavanja JNA na velikosrpsku i Miloševićevu stranu

Ova tema je malo obrađena pa da nesto o njoj prozborimo a ona je vrlo zanimljiva.Hrvatske postrojbe su organizirane potpuno sve do osmog mjeseca 1991.Dakle radi se o MUP-u i ZNG-u,NZ(narodna zastita) kao legalnim postrojbama a tijekom ljeta 1991 formiran je potpuno i HOS za koje se smatralo da je paravojna postrojba koja je pred kraj 1991 ukljucena u ZNG i time dobila legimitet.Sa druge strane dakle srpske strane bilo je niz srpskih paravojnih formacija ali do pocetka otvorene agresije u suradnji sa JNA na Hrvatsku tek ih je nekoliko djelovalo na podrucju Hrvatske tijekom proljeca i ljeta 1991.Najpoznatija paravojna formacija u Hrvatskoj ili tada tzv.SAO Krajini bili je Marticeva milicija ili skraceno 'marticevci'.Ta paravojna postrojba je bila formirana jos pocetkom 1991 godine koja je ispocetka djelovala samo na Kninskom i sjeverno dalmatinskom podrucju te na podrucju oko Gracaca dakle juzne Like koja se nadovezivala na Kninsku krajinu.Zapoovjednik 'marticevaca' je bio Mile martic po kojem je ta postrojba dobila i naziv.Marticevci su jos u sjecnju kad su formirani prakticno zamjenili tadasnju miliciju u policijskim stanicama koje su bile pod kontrolom pobunjenika dakle vec u sijecnju 1991 preuzeli su nadzor nad kninskim,benkovackim,gracackim i obrovackim stanicama tada nazivanim kao stanice javne bjezbednosti.Tadasnji milicijski djelatnici mahom srpske nacionalnosti u tim stanicama dragovoljno su presli u marticevce.Preuzimanje stanica javne bezbjednosti od strane marticevaca nastavilo se i u rano proljece.Pa tako marticevci krajem drugog mjeseca preuzimaju postaje u Korenici,Lapcu,Dvoru na Uni no pokusaj preuzimanja postaje u Pakracu propao je pocetkom treceg mjeseca 1991 i to preuzimanje sprijecili su postrojbe mup-a RH-a.Također nekoliko dana pokusano je zauzimanje postaje u Grubisinom polju nesto drugacijim putem od onog u Pakracu tj.'događanjem naroda' kada je u postaju pokusala uci grupa ekstremnih srba i zauzeti postaju no taj pokusaj je sprijecen u samom zacetku zbog veceg broja hrvatskih redarstvenika u toj postaji koji nisu dozvolili da se desi pakracki scenarij netom prije pa su dio kolega srposke nacionalnosti za koje se smatralo da su ekstremni sprijecili u naumu da ponove ono sto su napravili im pakracki sunarodnjaci policajci.Tsako da tu nije bila potrebna intervencija policijskih snaga iz ostatka Hrvatske nakon tog neuspjelog pokusaja grubisinopoljski policajci srpske nacionalnosti su otisli i odmetnuli se u dio bilogore pod srpskom kontrolom.Pocetkom proljeca zamjecen je dolazak paravojnih skupina na podrucje istocne Slavonije mahom onih iz Srbije i to seseljovih 'belih orlova' te paravojne cetnicke skupine Mirka Jovica predsjednika cetnicke stranke SNO-a.Mahom te paravojne skupine osnivaju svoje baze u Borovu selu,Mirkovcima,Brsadinu,Dalju,Boboti.Također u Mirkovcima u proljece dolazi i prva skupina marticevaca iz Knina koja tamo formira stanicu i regrutira u marticevce tamosnje lokalne Srbe.No marticevaca je bilo u puno manjem broju od seseljevih i jovicevih cetnickih paravojnih skupina koje su prakticno preuzeloe ulogu marticevaca a to je bilo sve u dogovoru Knina i Beograda.Pojavom tih paravojnih skupina na podrucju istocne slavonije dolazi do ucestalih oruzanih incidenata i napada kako na hrvatske ortuzane postrojbe tako i na civilno stanovnistvo nesrpske nacionalnosti za razliku od podrucja sjeverne Dalmacije,Like i Banije gdje su se u proljece događali sporadicniji incidenti i napadi manjeg inteziteta.Brojnost u prolejce 1991 srpskih paravojnih skupina na podrucju pod kontrolom srpskih ekstremista bila je oko 3500 pripadnika tih skupina.Ipak tu je rijec samo o organioziranim skupinama dok je broj naoruzanih srpskih civila za koje s enije smatralo da pripadaju bilo kojoj skupini vec su djelovali na samoinijativnoj bazi ili u grupama za kojes emsatralo neidentificiranima bio kudikamo veci,nesto kasnije te skupine su organizirane u TO 'Republike Srpske Krajine'.Pocetkom ljeta 1991 godine i sve vecom krizom koja je prijetila u ratno eskaliranje brojcano stanje paravojnih srpskih postrojba drasticno se povecao jer je istovremeno u sestom mjesecu 1991 godine pocinje sa osnivanjem grupa 'TO Srpske Krajine' pa njihov broj vec dostize na citavom podrucju pod srpskom kontrolom pocetkom sedmog mjeseca 1991 i preko 10 000.Da napomenem krajem petog mjeseca 1991 dolazi u Golubicu pokraj Knina i do formiranja paravojne postrojbe kapetana Dragana tzv.'Kninđi' koje je osnovala srbijanska sluzba drzavne bezbjednosti te je ona stavljena direktno pdo marticevu komandu i djelovala je zajedno u akcijama sa 'marticevcima' ili u nekim slucajevima i pojedinacno ali uz znanje i odobrenej samog Mile Martica kao i Beograda.Nasuprot tome krajem sestog i pocetkom sedmog mjeseca 1991 brojno stanje hrvatskih oruzanih postrojbi u prvom redu ZNG-a i MUP-a po sluzbenim podacima je bilo oko 7 500 tisuca pripadnika.Sto se vidi da ih je bilo manje za trecinu do onih u srp0skim paravojnim postrojbama jedan od razloga je i naoruzanje koje je kudikamo bilo slabije na hrvatskoj strani za razliku do srpske strane pa shodno tome nije se mogla napraviti adekvatna mobilizacija tj prihvat sve veceg broja onih koji su se javljali dragovoljno u hravstke postrojbe.Tu moramo naglasiti da je u postrojbama NZ u to vrijeme bilo oko 3 500 pripadnika ali 80% pripadnika tada NZ je bilo nenaoruzano pa ih moramo smatrati kao postrojbu koja kvalitetno nije mogla sudjelovati tada u nekim ozbiljnijim borbenim djelovanjima osim onih tipa osmatranja ili cuvanja nekih prometnica,objekata JNA ali mahom se radilo o teritoriju koje nije bilo dir5ektno zahvaceno krizom na tlu Hravtske.

Po rijecima tada ministra mup-a Ivana  Vekica a radi se o pocetku sedmog mjeseca 1991...samo na tada baniji bilo je stacionirano oko 1000 pripadnika raznih paravojnih srpskih postrojbi..marticevci,kninđe,šiltovi i neki odredi TO-a 'sao krajine' da bi do polovice sedmog mjeseca ta brojka narasla cak na oko 3000...vekic je rekao nasuprot tome na banovini je tada bilo razmjesteno svega 250 pripadnika aktivnog i rezerbnog sastava mup-a..i oko 200 pripadnika garde..primjerice tada u hrvatskoj kostajnici bilo ej svega trideset pripadnika mup-a a u hravtskoj dubici oko dvadeset...naspram tim snagama na tom podrucju bilo ej oko 500 pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i neidentificiran broj naoruzanih srpskih civila..to je bilo dvadesetak dana prije operacije 'žaoka' u hrvatskom pounju...da bi taj broj neposredno prije same akcije narastao na oko 1500...a broj policajaca je gotovo ostao isti sa neznatnim pojacanjem policajaca iz zagreba,bjelovara..te dolzak oko stotinjak gardista tako da neposredno uoci operacije zaoka omjer snaga je bio debelo u korist pripadnika srpskih paravojnih formacija...u isto vrijeme na podrucju istocne slavonije vec je formiran niz paravojnih srpskih skupina pojacan doalscima dragovoljaca ili dobrovoljaca iz srbije...i tu je doslo do nesrazmjernog odnosa snaga u srpsku korist...primjerice u samom dalju i nedalekom biojelom brdu i borovu selu...bilo je stacionirano oko 700 pripadnika srpskih paravojnika...dok je npr.u PP Dalj tada bilo svega tridesetak redarstvenika a u obliznjem aljmasu i erdutu oko stotinjak pripadnika garde

Problem hrvatskih postrojbi ljeti 1991 bio je najizrazeniji na podrucju banovine i slavonije.Najveci problem je bio taj sto su hrvatska naselja bila gotovo izmejsana sa srpskim naseljima ili su s enalazili u prstenu srpskih naselja pa je problem prometnih komunikacija bio znatno otezan.na dosta mjesta su srbspki pobunjencii kontrolirali te prometne komunikacije ili barikadima ili su jendostavno imali prometnice na dohvat ciljnika.To je otezavalo hrvatskim postrojbama da dođu u pomoc napadnutim hrvatskim naseljima a da sami usput ne budu izlozeni napadima.Zbog takvih starteskih problema srpske paravojne postrojbe(uz pripomoc snaga jna u vidu tampon zona) tijekom 7 i 8 mjeseca 1991 ovladali poprilicnim hrvatskim prostorom i okupirali hrvatska naselja.Najdelikatnija situacija u tom periodu je bila u hrvatskom pounju,prostoru kod dalja,erduta,aljmasa,vukovar i okucani i pakrac u zapadnoj slavoniji.U dalmaciji u takvoj situaciji naslo se selo Kijevo i vrlicki kraj.

Najdramaticnije situacije tijekom ljeta 1991 godine na njegovoj polovici su bile na banovini i istocnoj slavoniji.Krajem 7 mjeseca 1991 srpske paravojne formacije na banovini u hrvatskom pounju otpocele su najajci napad do tad u Hrvatskoj pod kodnim imenom 'žaoka'.U toj operaciji je sudjelovalo do 1000 do 1500 pripadnika raznih paravojnih skupina...marticevci,kninđe,šiltovi,cetnicki dragovoljacki odred iz BiH te nekoliko odreda lokalne TO..te postrojbe su bile naoruzane lakim i teskim pjesackim naoruzanjem,rpg-ovima.tromblonima..posjedovali su nekoliko desetaka minobacaca raznog kalibra do 60 mm do 120 mm...tri beztrzajna topa...imali su cetri oklopljen akamiona i nekoliko milicijskih oklopnih vozila koje su marticevci prisvojili do tadasnje sluzbe bezbjednosti tj milicije..naravno u pricuvi ej bila i jedna manja oklopna postrojba tzv.jna ako stogod krene po zlu..toj jakoj skupini...otpor je trebalo pruziti oko stotinjak redarstvenika sto aktivnog sto pricuvnog sastava na potezu od struge do hrvatske kostajnice...te oko pedesetak pripadnika zng tj 2 gardijske brigade stacionirane u sisku...te nekoliko desetaka civila dragovoljaca naoruzanih mahom osobnim naoruzanjem pretezno lovackim..mup i zng su bili mahom naoruzani lakim pjesackim naoruzanjem,tromblonima te dva rucna protuoklopna bacaca...imali su na raspolaganju i jedno policijsko oklopno vozilo stacionirano u PP Hrvatska Kostajnica.Staretseki polozaj hrvatskih branitelja pounja je bio izrazito nepovoljan..hravtska sela smjestena mahom u kotlini između nobronaka planine samarica ili danas zrinske gore i rijeke gdje najveca sirina bila 700 metara dala je izrazitu startesku nadmoc srpskoj paravojsci koja je bila smjestena na obroncima zrinske gore te u dvoru na uni te na bosanskoj strani une.Prekticno branitelji su se nasli u svojevrsnoj misolovci sa veoma malo manevarskog prostora.Jos jedna nepovoljna situacija za branitelje je bila sto je dio srpskih paravojnih formacija kontrolirao dio sela Kuljana gdje su srbi u tom dijelu sela bili vecina i oni su bili udaljeni od glavne komunikacijske prometnice koja je zivot znacila kako za branitelje pounja tako i civile svega tristotinjak metara pa je svaki prolazak tom cestom znacio izrazitu zivotnu opasnost za onog koji ej tuda prolazio kako od samog srpskog oruzja tako i od vrlo potencijalnih zasjeda.iz Kuljana su tijekom dva prethodna mjeseca lokalni srbi postavljali barikade i tako prakticno odsjekli vecinu hrvatskih sela u pounju od hrvatske kostajnice ali intervencijom mupa pocetkom sedmog mjeseca 1991 na tom dijelu osigurano ej da srpski teroristi vise se ne usude postavljati barikade ali zato su im zasjede blizu same prometnice postala specijalnost pa su u nekoliko navrata napadali mucki vozila iz zasjede gdje bilo i mrtvih i ranjenih.Istovremeno sa ovim događajima na banovini subraca po oruzju teroristickim skupinama na banovini u istocnoj slavoniji naumili suu isti scenarij ciscenja podrucja uz dunav i dravu od hrvata.najkriticnije je bilo na podrucju između osijeka i vukovara u svjevrsnom trokutu bijelo brdo,tenja,dalj erdut,aljmas.Dio dalja je bio nastanjen hrvatima dio srbima i cinili su odprilike polovicu stanovnistva Dalja sa neznatnom srpskom vecinom.Erdut i Aljmas su bili vecenski hrvatski sa gotovo 90% hrvata.Bijelo brdo je bili vecinski srpsko sa oko 80% srba.Problem za branitelje,hrvate civile su također predstavljala i nedaleka sela sa srpskom vecinom kao bobota,vera i najjace uporiste srpskih cetnickih paravojnih skupina borovo selo odakle je i prijetila najveca opasnost i odakle se vrsio tranzit cetnickih paravojnih postrojbi kao i naoruzanja u okolna srpska sela.Na tom podrucju bilo je u to vrijeme stacionirano oko 800 pripadnika razlicitih srpskih paravojnih postrojbi a najbrojnija su bile one iz srbije od seselja i mirka jovica.Tu su jos djelovala i lokalna TO odreda iz Bobote,Bijelog brda i Pacetina.Velika opasnost prijetila je i od oklopnih pšostrojbi jna koje su bile smjestene sa obje strane erdutskog mosta kao i jedna manja oklopna postrojba u Bijelom brdu.Sto se tice hrvatskih postrojbi na tom prostoru tu su bili pripadnici mup-a,te pripadnici zng-a tj dijelovi prve i trece gardijske brigade.Intezivniji napadi srpskih terorista uz pomoc jna na ovaj prostor poceo je napadima pocetkom sedmog mjeseca na prostoru sela Tenja,Celije kao i zracni napad na obucni centar garde kod erduta gdje je smrtno tradalo nekoliko pripadnika tigrova a dobar dio ih je bio i ranjen.uglavnom starteski nepovoljna situacija za hrvatske snage u porjecju rijeka Drave i dunava gdje su se sela dalj,Aljmas i Erdut nasla u okruzenju srpskih sela i srpskih paravojnih postrojbi te JNA.Jedina veza sa Erdutom,daljom i Aljmasem je bilo rijekom Dravom i Dunavom ali i taj pravac je bio pun opasnosti jer su rijekama patrolirali brodovi JRM-a a iz dalaj i Bijelog brda vrlo lako su se mogli gađati plovila koji su doturali opkoljenim hrvatskim snagama i civilnom stanovnistvu pomoc u ljudstvu,hrani,lijekovima i naoruzanju istovremeno prevozeci ranjenike,bolesnike i starije stanovnistvo.No najkriticnije nje ipak bilo krajem sedmog mjeseca u dalju gdje su dio sela kontrolirali srpski teroristi a dio hravtska policija i garda sa PP Dalj.U Dalju s evidio nesrazmjer snaga.U Dalju ej bilo stacionirano oko pedeset pripadnika mup-a mahom raspoređenih u policiskoj postaji i podrucju oko nje i oko pedesetak pripadnika garde mahom koji su kontrolirali onaj hrvatski dio dalja koji je bio slobodan te sjeverni ulaz u Dalj iz smjera Erduta.Kao ispomoc braniteljima u daljuje bilo i dvadesetak naoruzanih dragovoljaca civila iz Dalja od kojih je dio bio naouzan samo osbnim oruzjem tj lovackim i pistoljima a dio ej bio nenaoruzan koji je na polozajima i punktovima preuzimao oruzje na smjeni.U odnosu na srpsku stranu to je bilo slabo naoruzanje.U dalju je tj u dijelu pod srpskom kontrolom bilo prisutno oko 200 naoruzanih priapdnika raznih paravojnih skupina pretezno cetnickih mirka jovica i vojislava seselja koji su bili stacionirani kako u samom dalju pod kontrolom srba tako i okolnim srpskim selima poput bobote,borova sela,pacetina koji su u svakom trenutku mogli priskocit svojima u Dalju.također u Dalju je bilo i dosta naoruzanih srpskih civila de dio TO-a iz Bijelog brda.Njihove zadace su bile da kontroliraju juzni i zapadni ulaz u Dalj te postavljanje punktova na poljskim putovima koji su vidli u ili iz dalja a koji nisu bili pod kontrolom hrvatskih snaga.srpski teroristi u Dalju i oko dalja su mogli racunati i an otvorenu podrsku dijela oklopne postrojbe jna smjestene u Bijelom brdu ako zaskripi.na podrsku jna su mogli racunati koja je bila smjestena i sa obje strane erdutskog mosta ali ta pomoc se ocekivala samo u sluaju potpuno nepovoljne situacije za srpsku paravojsku.Nemogucnost redovite opskrpe kopnenim putem otezavala je ionako nepovoljnu siuaciju hrvatskih branitelja u tom dijelu podunavlja.Jedan dio branitelja je morao biti na osiguranju Erduta i Aljmasa jer tim selima direktna opasnost je prijetila od jna snaga kod erdutskog mosta i iz vojvodine te paravojnih i jna snaga iz obliznjeg Bijelog brda.tako razvucenehrvatske snage nisu mogle kvalitetno pomoci malobrojnim hrvatskim snagama u dalju koji je u tom trenutku bio najkriticnije ugrozen.Sve su to i srbi znali pa su 26.27 i 28.7.1991 u dio Dalja i oko Dalja dovukli iz Borova sela i Bobote oko stotinjak cetnika kao ispomoc ionako brojnim snagama.Ti koji su dolsi imali su zadatak da sprijece intervenciju hrvatskih snaga iz smjera Erduta i Aljmasa te kontrolu obale dunava uz Dalj.U tako nepovljnim okolnostima branitelji dalja nisu imali prevelikog izbora ili pruziti otpor ili se povuci zajedno sa civilima iz dalja u smjeru aljmasa i erduta tj slobodnog dijela.Odluceno je na sastanku 30.7.1991 daljskih branitelja da se pruzi otpor i da dovoljno vremena da se organizira obrana u erdutu i aljmasu ili da se iz tih sela izvuku civili bez velikih zrtava jer poslije dalja sigurno bi uslijedio napad na ova dva hrvatska mjesta na obalama Dunava.također u sito vrijeme odvijao se satsanak zapovjednika obrane tog podrucja sa stanovnistvom erduta i Aljmasa jer je situacija i za ta dva mjesta svakim danom postojala sve kriticnija a napose nakon neselektivnog granatiranja Erduta od strane jna kod erdutskog mosta i vojvođanske strane 29.7.1991.Napravljeni su i pravci moguceg izvlacenja a to su bila samo dva pravca dunavom i dravom ili kopnenim putem kroz polja i sume koji je ipak bio puno rizicniji nego vodenim putem jer kopnenim putem se trebalo proci i kroz dio podrucja pod kontrolom srba ili podrucjem koji su na nisan imali lokalni srbi i srpske paravojne postrojbe..odluceno je ipak d ase ide vodenim putem drave i dunava slepovima.Napad srpskih terorista na Dalj koji je bio njihova glavna meta tih dana na tom podrucju otpoceo je vec 31.7.1991 u kasnim popodnevnim satima oruzanim provokacijama terorista iz Daja po policjskim punktovima u blizini PP Dalj.Ali to je jos uvijek bilo slabijeg inteziteta i mahom iz pjesackog oruzja uz poneko ispaljivanje tromblonskih mina.Ali zamjeceno je jace dovlacanje i priblkizavanje cetnicko teroristickih skupina u blizinu same PP Dalj.Istovremeno sa ovim napadima u Dalju.Negdje u sito vrijeme srpski teroristi su iz smjera Bijelog brda ispalili nekoliko minobacackih granata na Aljmas te su s eneke cetnicke grupe kroz polja uspjele pribliziti nekoliko stotina metara od Aljmasa ali branitelji Aljmasa su adekvatno dogovorili na ove provokacije te natjerali neprijatelja da se povuce nazad prema Bijelom brdu.Ova akcija je okarakterizirana u kriznom stozeru za Aljmas,erdut i Dalj kao provokativno djelovanje neprijatelja za odvlacenje paznje sa Dalja gdje s epripremao tada glavni napad.Shodno tome zbog slabijih snaga krizni stozer je bio sprijecen da poslaje ispomoc iz aljmasa i erduta u dalj.Donesen je zakljucak da se iz obliznjeg Erduta evakuira i najveci dio stanovnistva iz erduta u Aljmas slepovima jer je erdutu doista prijetio napad jna snaga kod erdutskog mosta i sa vojvođanske starne a  u erdutu u to vrijeme bile su i najslabije hrvatske snage svega nekoliko desetaka pripadnika garde i nesto naoruzanih civila sto nije bilo dovoljno da se bar na neko vrijeme sprijeci ili obuzda jna napad.No u dalju u to vrijeme kiada su se desavale aktivnosti spasavanja civilnog stanovnistva Erduta i aljmasa doslo je tijekom noci sa 31.7/1.8.1991 do sve jacih i bezobzirnijih napda srbocetnickih snaga.Oko 23 sata 31.7.1991 cetnici iz dalja su snazno napali PP dalj raketnim bacacima i tromblonima i prostor oko nje ali istovremeno djelujuci snajperima i pjesackim oruzjem po polozajima garde u dijelu dalja pod hrvatskom kontrolom sprjecavajuci njihovu pomoc napadnutoj PP kao i punktovima oko nje.Tijekom noci dolazi i do minobacackog napada na polozaje mup-a i garde oko PP kao i na samu postaju ali i do nekoliko pjesackih pokusaja napada koji su nekako odbijeni ali ne i sprijeceni.Zbog sve nepovoljnijih okolnosti za branitelje u Dalju narocito kod PP odluceno je da se prednji obrambeni punktovi blizu PP napuste i obranja se koncentrira oko same postaje te u slobodnom dijelu Dalja i istovremeno pokusa izvuci sto vise ncivila nesrba iz dalja prema jos trenutno slobodnom dijelu odnsno prema Erdutu i Aljmasu.Dio civila tijekom noci je izvucen iz Dalja ponajprije zena i djeca u smjeru Erduta i Aljmasa:prebacivanje je izvrseno vozilima najvise poljskim putevima koji njisu bili direktno pdo kontrolom srpskih terorista.U Dalju su ostali samo branitelji i oni koji nisu htjeli otici.kako s eblizilo jutra tako je situacija postajala sve kriticnija za daljske branitelje koji ionako malobrojni i slabije naoruzani na jedvite jade zaustavljali su napade razularenih cetnickih paravojnih postrojbi.Oko cetri sataujutro 1.8.1991 kada se vec razdanjivalo uslijedio je i najzesci napad srpskih terorista prvotno na podrucje oko PP kao i na samu PP.Cetnici su uspjeli zauzeti jedan dio podrucja oko PP i tako su se priblizili na svega manje od stotinu metara od P.Oko pola pet također je uslijedio jaci tromblonski i minobacaki napad na sjeverni dio dalja i izlaz iz dalja koji je kontrolirala garda uzrokovavsi tim napadom podosta zrtava u redovima branitelja i civila.Ocito ej ta akcija bila usmjerena da se presjece odstupnica hrvatskim snagama i civilima ako se pokusaju izvuci u tom jedinom slobodnom smjeru iz Dalja.Na zalost jedan dio branitelja na tom smjertu sto iz straha,soka jer je mnogima to bilo prvo borbeno iskustvo napustio je polozaje i povukao se u smjeru erduta i aljmasa.Prakticno tada su ostavili nebranjen dio sjevernog dijela dalja kao i lokalni cestovnu komunikaciju jedinu slobodnu prema Erdutu.Time su stavili u jos nepovoljniju situaciju branitelje u centru Dalja oko PP koji nisu znali za ovaj slucaj napustanja tih polozaja od dijela branitelja...

....taj potez nije ostao nezamjecen kod cetnika i terorista i oni koriste tu situaciju da uz obalu dunava dođu do tog dijela Dalja i zauzmu ga bez veceg otpora i time prakticno izvrsili su blokadu i tog dijela Dalja stavivsi u okruzenje i civile i branitelej u PP i oko postaje.Doznavsi za takvu situaciju nemavsi vise mnogo manevarskog prostora jedan dio branitelja odlucuje se za samoinicijativni proboj obruca te spasavanje u smjeru erduta i aljmasa...iznenadivsi cetnike na tom prostoru koji nisu ocekivali odmah ovakav potez branitelja u kratkotrajnoj zestokoj borbi grupice branitelja se ispak uspijevaju probiti prema jos slobodnom dijelu i na taj nacin spasavaju sebe i jedna dio civila ali to je sad dovelo u totalno bezizlazan polozaj branitelje u PP koji su se nasli u potpunom okruzenju ali su i dalje pruzali zestok otpor sve jacim udarima cetnika koji nisu nikako muspijevali zauzeti PP i tada nastupa tzv.jna koju su cetnici pozvali u pomoc a koji s epojavljuju navodno kao spasitelji...iz smjera obliznjeg bijelog brda dosla su cetri tenka koji su prvo pozbali na predaju branitelje u PP Dalj ali ovi su to odbili znajuci kakav ih sudbina ceka u slucaju predaje i tenkovi jna otvaraju paljbu i ruse PP te ubijau gotovo sve redarstvenike i gardiste u njoj od koji je samo nekoliko bilo ranjeno a samo se jedan policajac citav spasio..koji se pokusao nakon toga probiti kroz obliznje vrtove i potraziti spas ali je ubrzo zarobljen..

Vrlo nepovoljna situacija tijekom ljeta 1991 razvijala se i na zapadnoslavonskom podrucju kao i na prostorima Bjelovara,Zagreba,Podravine.Na podrucju Zapadne Slavonije p'rakticno srpski teroristi i cetnicke paravojne skupine nisu kontrolirale jedino Pakrac,daruvar;Grubisino polje,Viroviticu,Novu Gradisku i Novsku osim Okucana.Brdska podrucja Zapadne Slavonije su u najvecem dijelu bila pod kontrolom srbocetnickih paravojnih skupina odakle su opasno prijetila tim gradovima kao i postavljanju zasjeda i prekidu na zapadnoslavonskim prometnciama poput autoceste,zeljeznicke pruhe i lokalnih cesta.Na podrucju Zapadne Slavonije brojcano stanje u srpskim paravojnim formacijama tijekom sedmog mjeseca 1991 bilo je oko 1200 pripadnika razlicitih paravojnih formacija a najbrojnija su bila tr TO odreda tzv.'Sao zapadne Slavonije'.Ta dri tzv.odreda TO operirala su na podrucju Okucana,Pakraca i Grubisinog polja.Na tom podrucju bila je prisutna i tzv.'Marticeva milicija' ali su oni bili najvecim diejlom prisutni na prostoru Okucana te kod Daruvara u nesto manjem broju(pedesetak).Također na prostoru Grubisinog polja bila je prisutna cetnicka paravojna skupina 'Dusan silni' sastavljena vecinom od dragovoljaca iz Bosne a njihovo brojcano stanje je variralo od sto do tristo.Oni su 'operirali' najvecim dijelom u dijelu Bilogore pod srpskom kontrolom te na prostoru Vocina i tog dijela Papuka.Nasuprot njima hrvatske snage tijekom sedmog mjeseca 1991 bile su upola manje odnosno oko petsto pripadnika mup-a,zng-a te jedan odred NZ sastavljen od civilnih dragovoljaca na podrucju Daruvara.Naravno te postrojbe su bile kudikamo slabije naoruzane od cetnickih paravojnih skupina kojima ej logisticku(a i drugu) pomoc pruzala tzv.JNA najvise iz velikog skladista-vojarne u Polomu kod Daruvara te garnizon u Bjelovaru i Koprivnici.Tijekom sedmog mjeseca na tom prostoru srpski teroristi i paravojne skupine vrsile su raznorazne napade u manjem obliku najcesce zasjede u kojima su uhicivali pripadnike nesrpskog stanovnistva i dovodile ih na okupirano podrucje u improviziranje zatvore i logore dgje su prozivljavali starsne torture.Vec pocetkom mjeseca te srpske paravojne formacije uz pomoc JNA koja ej mozda tu bila i najizrazenija u tom trenutku na podrucju cijele Hrvatskeotpocinju ozbiljnim napadima.Krajem sedmog mjeseca srpski teroristi ubijaju nekoliko policajaca u zasjedaqma na podrucju Daruvara i Pakraca te Grubisinog polja.Sve otvoreniji napadi srpskih terorista na tom podrucju prisiljava zapovjednistvo MUP-a i ZNG-a da posalju neka pojacanja tamosnjim braniteljima pa se salju redarstvene snage iz koprivnice,Bjelovara,kutine,Zagreba kao i iz ZNG-a.Pocetkom somog mjeseca sve kompliciranija situacija je i na podrucju Okucana,Novske,Stare Gradiske i Nove Gradiske.Srspki teroristi sve cesce prekidaju promet na autocesti i prugi Zagreb-Beograd.Prvi napad tezim oruzjem(minobacacima) izveden je na prostoru Okucani-Novska gdje je sa nekoliko minobacackih mina napdnuta mjesta Gornji Rajic te Vocarica.Tu prvi put se ozbiljno umijesala i oklopna postrojba JNA postavivsi tamon zonu na pocetku sela Gornji rajic iz smjera Okucana.Pocetkom osmog mjeseca u Gornjem Rajicu je smjestena manja postrojba policje iz Novske i Kutine(oko trideset) te nesto naoruzanih lokalnih hrvatskih civila i desetak pripadnika ZNG-a iz Novske.U Okucanima je tada bilo stacionirano oko dvjesto pripadnika raznih srpskih paravojnih formacija predvođeni lokalnim marticevcima te jedna oklopna postrojba JNA sastavljena od pet tenova i sedam transportera iz bjelovarskog garnizona pod zapovjednistvom Milana Celeketica.Te postrojbe su u to vrijeme najcesce ugrozavale iz Okucana hrvatska sela na potezu Okucani-Novska poput Borovca,Rajica,Rozdanika vrseci napadne ispade iz samih Okucana te sela Bodegraj,Vrbovljani,Benkovac,Rajcici.Hrvatsko selo Borovac kao i mjesovito selo lađevac najblize Okucanima u smjeru Okucani-Novska bilo je izvrgnuto najvecem pritisku terorista iz Okucana i okolnih srpskih sela.Tako pocetkom somog mjeseca srpske paravojne formacije napadaju minobacacima hrvatski dio sela Lađevca 3.8.1991 te taj dio zauzimaju u popodnevnim satima istjerujuci hrvate iz svojih domova prema obliznjem hrvatskom selu Borovac koji istog dana dozivljavaju minobacaki napad sjeverno iz smjera srpskog sela Rajcic na padinama Novljanske gore.Ipak nakon pristizanja pomoci iz Rajica hrvatske snage ojacavaju obranu Borovca koje su do tad cinile samo lokalni civili uz nekoliko pripadnika mup-a te zaustavljaju moguce napade iz rajcica i lađevca.Pocetkom osmog mjeseca taj dio zapadnoslavonskog kriznog zarista je bio najaktivniji.razlog se moze traziti u tim napadnim operacijama srpskih paravojnih formacija uz ogranicenu pomoc oklopa JNA i taj da stave sto veci dio prometnice Novska-Okucani pod svoju kontrolu i samim time olaksani put blokade obliznje autoceste.I time odsjecu ovu vrlo vaznu cestovnu komunikaciju u to vrijeme dalje prema istocnoj Slavoniji kao i prema obliznjoj Novoj gradisci i Slavonskom Brodu.Ipak nisu to ucinili zbog odlucne obrane malobrojnih hrvatskih snaga na tom podrucju.

Također zamjetno je tog ljeta 1991 bilo i dizanje tenzija na onim podrucjima koji u zargonu nisu bila glavna krizna zarista.No da to ipak tako nije dokazuju i incidentne situacije u gradovima i na pdorcijima koji bar javno su smatrana nesto sigurnijima.Tako npr u Zagrebu imamo nekoliko ozbiljnih slucajeva incidentnih situacija na rubu otvorenog sukoba.Slucaj velikog prosvjeda građana Zagreba zbog izlaska tenkova iz tada vojarne jna 'marsal tito' u novom zagrebu kojima je bio cilj da pomognu snagama u Sloveniji dgje gine jedan građanin Zagreba a desetke ih je ozljeđeno.Tijekom sedmog i osmog mjeseca 1991 dolazi do ozbiljnijih incidenata sa tzvJNA između JNa te pripadnika ZNG-a,MUP-a,NZ i civilnih osoba koji su prosvjedovali protiv tzv.JNA i njene uloge u Hrvatskoj.Kriticne tocke su oko samih objekata u Zagrebu i na podrucju koje gravitira samom gradu.Tu se vec u ljeto 1991 javčlja i problem potencijalnih snajperista i dosunika JNA.Kod dijela građana srpske nacionalnosti pronađene su određene kolicine oruzja koje vuce porijeklo iz JNA.Stvara s epsihoza rata i otvorenog sukoba.Sve je vise građana Zagreba koji se ukljucuju tijekom rata u ZNG,MUP,NZ...ppsotavljaju se prepreke..vrse se pripreme osiguranja vitalnih objekata po gradu.Na podruju samog grada kao i okolici brojno stanje u redovima MUP-a,ZNG-a i NZ u srpnju mjesecu 1991 godine je oko 4 500 naspram 11 000 pripadnika JNA sto oficira,podoficira i vojnika a po podacima tijekom sedmog mjeseca iz drugih krajeva tada bivse drzave u zagrebacke vojne objekte JNA pristigla je i grupa rezervista smatra se oko 300 u vojarnu jna na Borongaju jedan dio a drugi dio na vojni aerodrom Pleso.Tijekom ljeta sve vecu obrambenu ulogu u Zagrebu preuzimaju odredi NZ(narodne zastite9 posto su postrojbe zng-a i mup-a iz zagreba sve vise potrebni na drugim opasnijim kriznim zaristima u Hrvatskoj.Pocetkom osmog mjeseca 1991 godine dolazi do najopasnije situacije u tom periodu po Zagreb.Komanda V vojne oblasti prijeti da ce na ulice zagreba izaci oklopne postrojbe i druge snage ako se ne prestane sa vec zapocetim polujavnim blokadama vojnih objekata JNA po gradu i u okolici.Povod je naime bio incident kod vojnog aerodroma Pleso kod Velike Gorice gdje je doslo do sukoba manjeg inteziteta između postrojbi zng-a,mup-a sa jedne starne i JNA na drugoj starni gdje je tijekom noci sa 6/7.kolovoza.1991 doslo do međusobne razmjene vatre na jednom dijelu oko samog aerodroma.Razlog je bio sto je unutar kruga aerodroma doslo do pucnjave zbog pokusaja sprecavanja bjekstva rocnika iz kruga aerodroma.U toj pucnjavi otvorena je dijelom vatra po pripadnicima mup-a i zng-a koji su se nalazili na tom smjeru a ovi su uzvratili vatru koja je trajala desetak minuta sto je izazvalo strah kod civila u okolnim naseljima oko aerodroma.stradalih na hrvatskoj strani nije bilo a za gubitke unutar aerodroma nije bilo procjene i ako ih ej bilo jna ih je vjesto prikrila i vjerojatno s eradilo mozebitno o ubijenim rocnicima koji su se usudili da pobjegnu a nisu uspjeli.

Slavko Trnčec(bivši pripadnik NZ Međimurje,kasnije čakovačke brigade ZNG-a) opisuje vrijeme otpora prema tzv.JNA na prostoru Međimurja i Sjeverne Hrvatske

'U obranu Međimurja i tog dijela Hrvatske ukljucio sam se vec krajem sestog mjeseca 1991.godine prikljucivsi novoformiranom odredu NZ u Cakovcu.Posto je to bilo vrijeme eskalacije sukoba u Sloveniji koja nam je bila u susjedstvu a na prostoru Međimurja i Zagorja bile su jake postrojbe tzv.JNA koja je prijetila ne samo Sloveniji vec i ovim hrvatskim krajevima.nije mi preostali nista ni meni ni ostalim svjesnim međimurcima da se na bilo koji nacin prikljucimo obrani domovine.Posto sam bio lovac i imao sam svoje osobno lovacko naoruzanje bez razmisljanja sam otisao u opcinu i prijavio se u odred NZ.U tom odredu je vec bilo oko sto pedeset dragovaljaca od kojih ej dobar dio bilo mojih kolega lovaca.Prvi zadatak sam dobio vec pocetkom sedmog mjeseca a to je izviđanje podrucja oko vojarne tzv.JNA u Cakovcu kao i izviđanje pokreta postrojbi tzv.JNA po Međimurju.Nije to bio lak zadatak.Mi smo bili svjesni da kako mi pratimo aktivnosti tzv.JNA tako su oni sigurno pratili nase aktivnosti i aktivnosti hrvatskih naoruzanih postrojbi na ovom podrucju.Naravno,oni su u tom periodu bili dalkeo jaci od nas,imali su brojnije ljudstvo a da o naoruzanju ne govorimo ali nasa snaga je bila u nasoj motivaciji i zaru za obranom domovine kao i Međimurja.Na podrucju vojarne moj vod NZ je bio do polovice sedmog mjeseca 1991.godine a onda je odluceno da moj vod dobije zadatak od opcinskog stozera kao i stozera MUP-a da odemo na ispomoc kod karaule Donja Dubrava na istoku Međimurja za koju se smatralo da je potencijalno opasna za to podrucje Donje Dubrave i tog dijela Međimurja,posto je u toj karauli doslo do smjene zapovjednog kadra a dosao je zapovjednik poznat po ekstremnim velikosrpskim i jugoslavenskim stavom.Ta karaula je u to vrijeme brojala oko cetrdesetak vojnika,imali su dosta oruzja narocito tezeg naoruzanja sto je bilo neobicno za karaule ali su vjerojatno to naoruzanje dobili iz varazdinskih vojarni posto se kriza rasplamsavala i uloga vojnika u karauli ovaj put je namjenjena za nesto drugo a ne cuvanje granice.Upozoreni smo prije odlaska na to podrucje,da izbjegavamo provokacije i moguce konflikte osim ako smo izravno napadnuti kao i podrucje koje branimo.Tamo prije nas tek je bilo nekoliko naoruzanih pripadnika mup-a iz PP Donja Dubrava i nekoliko naoruzanih mjestana dragovoljaca civila.Nedovoljno da se obrane od snaga iz karaule koja je bila dosta vojno jaka.Nasim dolaskom vidjeli smo da su tamosnji redarstevnici,dragovoljci a i narod odahnuli.Nas je ipak doslo oko cetrdesetak i ako nista brojno stanje ljudi pod oruzjem okrenulo se u nasu korist mada smo sto se tice oruzja ipak bili daleko inferiorniji do onih u karauli,koji su osim osobnog naoruzanja imali na raspolaganju tri bestrzajna topa,nekoliko minobacaca lakseg kalibra i dosta zolja,osa i drugog naoruzanja.Mi koji smo branili podrucje Donje Dubrave imali smo samo osobno naoruzanje najvise lovackog oruzja tek su redarstvenici imali automatske puske i poneko iz naseg voda NZ.Na s nadređeni bio je istovremeno zapovjednik PP Donja Dubrava i od njega smo dobijali zadatke.Vod NZ sastojao se od cetri desetine.Dvije desetine su imale zadatak da kontorliraju podrucje oko same obliznje karaule,jedna desetina je bila raspoređena na obrambene punktove na ulazu u Donju Dubravu iz smjera karaule a cetrvta desetina je imala zadatak uz dozvolu mup-a da vrsi kontrolu kretanja vozila i osoba na prometnicama kod Donje Dubrave.Ja sam bio u desetini koja je imala zadatak da kontrolira situaciju kod karaule.Podrucje oko same karaule je dosta nezgodno.Nalazi se gotovo uz samu rijeku Dravu i samim time i zbog Drave i granice nismo imali pristup sa sjeveroistocne strane karaule.Sa juzne i zapadne strane teren je bio relativno tezak zbog ravnice i niskog raslinja te sam prilazak karauli sa tih strana je bio dosta tezak jer nas je neprijatelj u karauli mogao vrlo lako primjetiti.Tek sa sa jugoistocne strane smo mogli prici blize karauli posto je taj dio bio sumovitiji i pogodan da se dosta priblizis karauli a da te lako ne primjete.Ipak taj problem su zamjetili oni u karauli pa su taj dio uz karaulu i jace minirali.Uglavnom mjesec i pol dana smo vrsili izviđanja u karauli sto se desava i oko karaule a nagovjestaj je bio taj i otkrice da se posada karaule ne namjerava samo tako predati u slucaju napada a d abi lako mogli napasti posto im je zapovjednik bio ekstremnih stajalista a dobar dio i drugih nije bas se puno razlikovao od zapovjednika narocito oni vojnici porijeklom Srbi ili Crnogorci kojih je i bilo najvise u karauli vjerojatno i namjerno poslani ovdje.Bilo je nekoliko ozbiljnijih incidenata a narocito onaj kada smo nekoliko dana nakon naseg dolaska zaustavili neprijavljena dva vozial sa vojncima koji su izasli iz karaule u smjeru Donje Dubrave pregovorima vratili u karaulu i drugi kada je zapovjednik karaule prijetio da ce otvoriti vatru prema Donjoj Dubravi ako ne uklonimo punkt na galvnoj cesti koja vodi prema karauli.To nismo napravili jer nismo pristajali na ucjene ekstremnog zapovjednika karaule i jer smo bili svjesniji da je on ipak taj koji je u nepovoljnijem polozaju nego mi a toga je i on bio svjestan pa nije ucinio nista.(nastavak slijedi)

nastavak prethodnog posta

Ivan Velić(pripadnik MUP-a RH-a 1991 godine u Petrinji i Sisku) priča o događajima iz ljeta 1991 na petrinjskom i sisačkom području

'Postao sam pricuvni redarstvenik u svibnju 1991.godine prijavivsi se u policijsku upravu u Zagrebu,inace sam rodom zagrepcanin.Nakon obavljenog zdravstvenog pregleda,potipsao sam ugovor i dobio sam radno mjesto u PP Crnomerec.Citav peti i sesti mjesec odradio sam na podrucju svoje PP kao i uprave,dakle na zadacima kontrole prometa,osiguranja drzavnih i gradskih objekata od vitalnog znacaja te sam sudjelovao u nadziranju desavanju unutar vojarne i akademije tzv.JNA na Crnomercu.Ti dani su uobicajno prolazili ali ipak sve jaci osjet rata i problema bio je sve blize.Problemi u Sloveniji i Hrvatskoj tijekom sestog mjeseca 1991 nagovjestavali su da nam je rat tu na pragu.Posto sam u drugoj polovici sestog mjeseca 1991.godine vecinom proveo u blizini vojnih objekata tzv.JNa na Crnomercu,svakim danom situacija je bila napetija time i ucestalije provokacije iz tih objekata ili vojnih vozila.Negdje pocetkom sedmog mjeseca 1991.godine da li je to sad bio prvi,drugi ili treci datum ne znam,nas zapovjednik je sazvao brifing u postaji svih djelatnika koji su se u to vrijeme zatekli u postaji kao i onih koji su bili na slobodnim danima ili na godisnjem.Tako se nas okupilo u postaji taj dan oko tridesetak ne racunajuci samo na one koji su bili vani na zadacima ili na bolovanju.Zapovjednik je rekao sto je tema sastanka a to je da nasa postaja mora dati dvadeset djelatnika koji bi se rasporedili na tada kriznim zaristima diljem Hrvatske,tada u to vrijeme obicno je to bila Banovina,Zapadna i Istocna Slavonija za nasu postaju kao i vecinom za zagrebacku policijsku upravu.Zapovjednik je trazio najprije dvadeset dragovoljaca a ako se ne bi sto se tice dragovoljnosti popunila ta brojka na ovom sastanku.zapovjednik bi svojevoljno odredio tko ce popuniti nasu grupu.Javilo se cetrnaest dragovoljaca a drugih sest je odredio zapovjednik mahom od ljudi koji nisu ozenjeni i nemaju obitelj.Ja sam se javio dragovoljno jer mi je vec dosadio svakodnevni ustaljeni posao i zelio sam promjenu.Prije razilaska i dogovora da se sutradan rano ujutro oko cetri sata nađemo svi pred postajom u punoj opremi.Sutra ce nam reci zapovjednik gdje idemo.Dosla je i ta ljetna zora,okupilo se nas dvadeset redarstvenika pred postajom,jedni su imali oruzje,drugi nisu radi se o dugim cijevima a među njima i ja.Prvo sto nam je zapovjednik rekao kad nam se obratio da dio koji nema naoruzanje da ce oruzje zaduziti u postaji u koju budemo raspoređeni od kolega koje budemo mjenjali.E sad nakon ovog zapovjednik nas je podjelio u dvije grupe te nam rekao gdje idemo.Prva grupa u kojoj sam i ja ide u ispomoc PP Petrinja gdje se vec nalaze redarstvenici iz nekoliko drugih zagrebackih postaja pa cemo im se mi pridruziti tj zamjeniti ih.Druga grupa ide u Novsku kao ispomoc tamosnjoj PP.prije samog polaska zapovjednik nas je uputio u stanje na podrucju u koji idemo te rekavsi za moju grupu da je stanje na petrinjskom i opcenito banijskom podrucju danas nesto slozenije nego na novljanskom kamo ide druga grupa sto nas je bas utjesilo u mojoj grupi.Ukrcali smo s enas deset u dva policijska kombija i krenuli smo pu Petrinje.Bilo je oko pet sati ujutro.Prosli smo Veliku Goricu i polako s epriblizavali Petrinji i sve nas je vec obuzela zabrinutost sto nas tamo ceka.Znali smo da je Petrinja podjeljen grad pola Hrvati pola Srbi da imaju dvije vojarne tzv.JNA koja je tamo jaka a da u okolnim srpskim selima nalaze se naoruzani teroristi spremni na sve i da su svakodnevno Hrvati tog podrucja ugroženi svakodnevnim oruzanim napadima i provokacijama dojucerasnjih susjeda.Dosli smo u Petrinju oko pola sedam ujutro u tamosnju PP koja s enalazila u blizini vojarne tzv.JNA 'Šamarica'.Prvo sto smo ugledali i opazili vidjeli smo da na zidovima postaje ima tragova puscanih metaka vjerojatno ispaljenih iz obliznje vojarne.To nas je dodatno zabrinulo ali ne i demotiviralo.U samoj postaji izvrsili smo primopredaju sa nasim kolegama koji su se vratili tim istim kombijima u Zagreb.Zaduzio sam automatsku pusku tzv.'rumunjku'.Taj dan sam bio slobodan ja i jos nekoliko kolega dok su drugi iz moje grupe dobili raspored gdje ce biti taj dan.Neki su dobili ophodnju po Petrinji,a trojica kolega su otisli sa domacim policajcima u obliznje mjesto Pecki nekoliko kilometara udaljeno od Petrinje i koje je bilo na samoj crti razdvajanja.dan sam iskoristio za odmor i setnju Petrinjom da upoznam malo grad.Drugi dan u sest sati ujutro trebala je poceti moja smjena a dobio sam zadatak da nas nekoliko idemo mjenjati kolege u Peckom.Nisam bas bio ravnodusan posto sma znao da je to mjesto blizu srpskih sela u kojima se nalaze srpski teroristi i cetnici a i nalazi se dosta blizu vojnog poligona 'Vasil gacesa' odakle se nerjetko provociralo prema nasim polozajima i punktovima.Vozili smo se u tri kombija i dosli u pecki za 45 minuta posto smo morali voziti zaobilaznim putevima pa i polsjkim da izbjegnemo moguce zasjede koje su nerjetko bile i postavljene pa su cetnici znali otimati ljude ili ih oruzano napadati a bilo je i zrtava.Samo mjesto pecki nalazi se na brdovitom djelu opcine Petrinje i mjesto je bilo dosta razbacano dakle dosta rastrkano i samim time otezavalo obranu i osiguranje samog mjesta.Drugo sam Pecki je bio uklinjen među susjedna srpska sela Gornju i Donju Bačugu i Luščane odakle je i prijetila najveca opasnost za sam Pecki.Problem za Pecki je najvise predstvaljalo srpsko selo Gornja Bačuga koja se prakticno nadovezivalo na Pecki i ta dva sela djelilo je nekoliko stotina metara tj jedno brdo.Jos gore to brdo su pod svojom kontrolom drzali Srbi iz Gornje Bacuge i oni su prakticno imali citavo selo pod nisanom i nerjetko su sa njega oruzano provocirali pa cak i upadali u jedan dio mjesta koji je bio nebranjen a najblize se nalazio brdu.Tu se radilo o nekoliko isturenih kuca iz kojih su iselili mjestani u sigurniji dio Peckog kod rodbine ili u mjesni dom i tu nasli skloniste.Uostalom u tom domu je i policija imala svoje prostorije tj.tu ej bilo zapovjedno mjesto.Veliki problem nam je i bio sto nismo mogli jednim dijelom asfaltirane ceste doci ili izaci u pecki od Petrinje vec smo dio puta morali voziti se sumskim i poljskim putem gdje je postojala velika opsanost da nam srbi iz Gornje i Donje Bacuge postave zasjede..pa se moze reci da smo tim jedinim koridorom prolazili doslovce na srecu.Zapovjednik nam je odredio mene i jos dvojicu da budemo na punktu na izlazu iz peckog prema drugom srpskom selu Luscani koji se nalazi zapadnije od Peckog svega dva kilometra.Ti Luscani su smjesteni na brdovitom dijelu za razliku od Gornje Bacuge koja je smjestena u jednoj kotlini između dva brda.Na spunkt je bio najistureniji sto mi se i nije bas svidjelo jer to znaci da bi se nas punkt u slucjau napada nasao prvi na udaru.Druga nevolja je bila sto se punkt nalazio prakticno uz rub sume odnosno sikare i nekog sljivika sto nam sa starteskog znacaja nije davalo neko prednost jer su se napadaci mogli vrlo blizu prisuljati a da ne budu opazeni.Najblizi stambeni objekat je bio do nas udaljen stotinjak metara sto nam isto nije islo u prilog jer u slucaju napada morali bismo pretrcati jedan dio brisanog prostora do te kuce kroz rijedak sljivik.No ako je bilo sto utjesno u svemu tome a to je da cetnici i terorosti u Luscanima nisu imali jace snage po izvjescima negdje oko tridesetak terorista pod naoruzanjem.Jaace snage su bile razmjestene u Gornjoj i Donjoj Bacugi.Tri dana sam proveo u Peckom.Treci dan smo dozivjeli doslovce pravi oruzani napad.Mislim da je to bilo 6 ili 7.7.1991 godine.Negdje oko pet sati popodne na Pecki je ispaljeno nekoliko minobacackih granata iz smjera Luscana a iz smjera Gornje Bacuge po selu su tukli iz snajpera,tromblona i teske strojnice.Ocito je taj napad bio koordiniran jer je poceo u isto vrijeme.Posto je tada bilo samo tridesetak redarstvenika u selu uz nekoliko mjestana dragovolajca naoruzanih lovackim oruzjem,svi oni su i oni na odmoru zauzeli sve obrambene pozicije u selu.Cetnicki teroristi su gotovo puni sat pucali na Pecki sa svime cime su tada raspolagali a najcesce automatskim oruzjem,teskim strojnicama i tromblonima.Mjestani sela su bili sklonjeni u podrumima a ostali na polozajima.U tom napadu moj polozaj tada je bio blizu mjesne crkve ipak srecom po mene i kolege nismo bili najistureniji pa samim time i najcesce ciljana meta.Istina palo je oko naseg polozaja nekoliko tromblonskih mina od kojih srecom neke nisu eksplodirale.Nakon jedna sat napad je prestao.Izasli smo na uviđaj a vidimo ima li stradalih,srecom samo je ejdan mjestanin bio lakse ranjen pa mu je lijecnicka pomoc pruzena na licu mjesta u improviziranoj seoskoj ambulanti.Matrijalna steta je bila nesto manja ali osteceno je desetak kuca i nekoliko gospodarskih objekata a manja ostecenja je pretpjela i mjesna crkva.

Tv prilozi razlicitih tv kuca o događajima u ljeto 1991...otvorena agresija je pocela 15.8.1991 

https://www.youtube.com/watch?v=5Vg7vUsIZyc

ide jos jdan film o događajima u hrvatskoj ljeta 1991

https://www.youtube.com/watch?v=sj5THSSex6A

https://www.youtube.com/watch?v=sj5THS5ex6A

molio bi da se prikljucite ovoj temi tko je zainteresiran..ovi pisano-dokumentarni materijali dovoljan su povod da sudjelujemo u raspravi

...evidentno ej iz ovih video priloga o događajima iz ljeta 1991 godine da su hrvatske obrambene snage(zng,mup,NZ) bile malobrojne i kudikamo slabije naoruzane nego srpski teroristi o JNA necu govoriti...inace vidljivo ej i to d asu se tijekom sedmog i osmog mjeseca 1991 itekako vodile zestoke borbe napose u istocnoj i zapadnoj slavoniji te na Baniji i u sjevernoj Dalmaciji.Bilo je primjera kada je svega nekolko desetaka pripadnika zng-a i mup-a moralo braniti velik prostor od nasrtaja brojnih srpsko teroristicko paravojnih grupa uz dobar dio asistencije i tzv.jna...primjerice u nekim hrvatskim selima na petrinjskom i glinskom podrucju a koji su bili direktno ugrozeni od 'komsija' srba..nije ni bilo hravtskih postrojbi osim nekoliko samoorganiziranih lokalnih civila dragovoljaca mahom naoruzanih lovackim puskama a negdje je bilo da je selo stitilo svega nekoliko gardista ili policajaca koji nisu mogli zbog malobrojnosti kvalitetno stiti to selo ili podrucje pa se znalo desiti da srpski agresor i teroristi uđu npr. u selo Pecki a d abranitelji to nisu znali i napadnu mucki malobrojne branitelej i izvrse masakr nad nekoliko njih kao i nad nekim civilima.jednostavno su iskoristili nezasticene prostore i dok su se branitelji snasli oni su napali u unutrasnjosti sela par branitelaj koji su s enalazili na odmoru te civile..cuvsi pucnjavu u centru sela nekoliko branitelaj se spusta sa polozaja malo izvan sela i uspijeva u direktnom okrsaju natjerati teroristicko-cetnicku grupu koja je bila brojnija na povlacenje..ali za enke branitelej i civile vec je bilo kasno

Bilo je prica npr.da je JNA otvoreno krenula u napad pogotovo u sedmom i osmom mjesecu 1991..Hrvatska bi bila pregazena...netocno...upravo negativno iskustvo iz Slovenije je sprijecilo JNA da vec u ljeto krene u otvoreni napad...i zato je JNA tijekom ljeta 1991 najvise koristila u napadima srpske paravojne formacije da ispipa puls hrvatske obrane..kao i d avidi da li s emogu osloniti potpuno na te paravojne grupacije...i bila je to starteska greska JNA..zasto?..pa zato sto srpske paravojne formacije nisu imali previse uspjeha u sukobu sa hrvatskim postrojboma gdje su vise gubili nego dobili...a nisu ni zauzeli puno teritorija osim onog sto su i prije drzali..koncem sedmog mjeseca dozivjeli bi potpuni kolaps u operaciji 'žaoka' u hrvatskom pounju da se nije umiejsala jna svojim 'tampon zonama'...u nekoliko pokusaja tijekom ljeta pokusali su ovladati pakracom i dijelovima zapadne slavonije ali nisu uspjeli..tek uz pomoc jna i otvorenog napada zauzeli su nesto tijekom jeseni 1991...u istocnoj slavoniji tijekom ljeta 1991 srpske paravojne formacije su uspjele ovladati u potpunosti mjestom Dalj ali uz obilatu pomoc jna...kao i erdutom i aljmasom tu su usli bez borbe jer su se i civili i zng povukli..ne zbog srpskih paravojnih formaciaj vec zbog ozbiljnih prijetnji tzv.jna koja se nalazila na vojvođanskoj starni i tu imali veliki koncentraciju oklopa...tijekom ljeta na vukovarskom i vinkovackom podrucju i nisu imali uspjeha srpske paravojne formacije..dapace tijekom borbi pogotovo u sedmom mjesecu 1991 na tom podrucju pretrpjeli su znatnije gubitke..nisu pomakli svoje crte naprijed..u sjevernoj dalmaciji srpske paravojne formacije(opet uz obilatu pomoc jna) ovladale su u somom mjesecu 1991 selima krusevom i kijevom iz razloga jer je kijevo bilo potpuno opkoljeno mjesecima a u slicnoj poziciji se nalazilo i krusevo...i to ne bi islo glatko da nije bilo jna

Sukobi hrvatskih postrojbi sa srpskim paravojnim postrojbama prije otvorenog svrstavanja JNA na velikosrpsku i Miloševićevu stranu
naslov glasi ovako, ali svi oni su radili zajedno, organizirano, umrezeno, samo se nije odmah dalo u javnost kao sto je istaknuto u naslovu
svi su oni radili za veliku srbiju daleko ranije nego je proglasen rat u Hrvatskoj