UUOT! (upravo u ovom trenutku)

fridrih_niche wrote:Znaš onu ‘gorak je rad, al su slatki plodovi tog rada’?
E, pa to je život...
Ako gledamo kroz kemiju, život je ugljik...
Uglavnom dobiješ ugljen...
Al nekad ti dijamanti zasvijetle prid ocima...
;)

ae, bolje nekad, nego nikad ;)

To uvik!
<3

Evo, pošto pava tu kraj mene, da napišem kako je bilo.

Imala 5 dana lažnih trudova i povraćanja, došla na kontrolu i kad sam na pregledu dobila jake, ali lažne trudove i spomenula svrbež, hospitalizirali me zbog sumnje na kolestazu (koje na kraju nije bilo).
Provela 2 dana na Patologiji, na kojoj su mi malo ručno pokušali odvojiti ovojnice i potaknuti trudove.
Oko ponoć 14.-tog me napokon uhvatili pravi trudovi, uz povraćanje na svaki. To sam prodisavala u mraku tu noć, a sestre bi me svako malo došle povirit.

Oko 7 me vode u rađaonu. Tu su trudovi na 10 minuta i sad već gadno bole. Šetam po predrađaoni, priremaju me, još malo povraćam, otvaram se i tako.

Oko 10 mi puštaju muža u box u onoj zelenoj opravici i kapici. Na stolu sam, prokidaju mi vodenjak, stavljaju lagano drip da teče i tu počinju već stvarno jaki trudovi.
Pričamo, pokušavam pravilno disat, sjetim se Zaginih riječi...
U podne već idu trudovi na minutu dvije i to šora tako da jedva dišem. Malo se gubim (muž mi je rekao da sam se u toj fazi 3 puta okrenula prema njemu i rekla "ajme suuuper, i ti si tu"   )

Oko 2 i nešto kreće faza tiskanja, cijeli tim se odjednom stvorio. Beba se nije spuštala, pa su mi babica i doktor morali malo nalijegat na trbuh 2-3 puta.
I kad sam mislila da više ne mogu, osjetila sam nešto toplo između nogu i bebica je izašla.
Kad smo je ugledali, to je bio najbolji adrenalin i osjećaj na svijetu. Face su nam bile


Super mi je što je nisu ni odnijeli, ni prali, nego samo prebrisali, umotali u onu zelenu plahtu i stavili na prvi podoj.


Ja sam ostala na stolu da porodim još posteljicu i da me zašiju, što je trajalo. Za to vrijeme ju je muž ljuljuškao i mazio.

Nakon toga su me išli prebacit na kolicima u sobu, al sam pala u nesvijest, pa sam dolazila sebi u boxu još 2 sata. Dragi je bio sa mnom i dalje i javljao ljudima da smo dobili bebu.
Došao je i doktor pa smo malo s njim popričali.
2 doze krvi i par infuzija su me vratili u život.

Onda smo ostali u bolnici još 5 dana umjesto 3, jer mi je ona dobila žuticu, što je i taman vremena da mama malo dođe sebi ako je bio teži porod.

Kompletnom rodilištu i osoblju skidam kapu, neam jednu jedinu zamjerku na ikoga i išta, sve je doslovno bilo savršeno.

I, Modra, vjerovala ili ne, poželjela sam još djece u trenutku njenog izgona.
Nisam mislila da ću ja bit taj tip.

Sad se moram malo oporavljat od šavova i gubitka krvi, al sve u svemu je ok. Uspješno dojim, nakon prvih par dana pokušaja i pogrešaka. Bolnih pogrešaka.

Ljubav je to prevelika...

Eto, malo dulji post, nadam se da vam nisam bila dosadna.

E da, sinoć su me valjda oprali hormoni, pa sam 5 minuta nezaustavljivo plakala.
Povod je bio to što su na stolu bila 2 keksa, kad sam opet šla u prostoriju, ostao je samo jedan.
Tako usamljen me naprosto slomio.

Jutros je sve ok, al smiješne su te hormonalne oscilacije.

Čestitam ,mama med

E da mogla si malo požuriti da bude na petak 13ti 

Koji opis svega hahaha...
:D <3

Bravo, Med, sad se samo odmaraj...
:))

malo traumatično :D al predivno! mogu mislit koji je to osjećaj.. 

sad vam slijedi maženje i ljubovanje do besvijesti!  


teta modra vam šalje pusu i zagrljaj!    

med legenda si!

Mene oblio znoj dok sam citala... evo

Ja to jednostavno nikada necu moci.
Zvuci mj kao horro film, trauma.

Jos me sprdao sinoc prijatelj od muza I prepricavao mi teske porode.... skoro ssmm onu coctu ispovracala

Jos mi samo reci kako si to izgibila toliko krvi?

Inace nikada nisam cula da je netko dobio transfuziju

Sve se to na kraju isplati i to je poanta!

i ja sam suzu pustila na pricu o keksu

Med kako ste joj dali ime?

Znaš da si mi pao na pamet, jer sam imala lažne trudove i 13.-tog. Bilo bi mi drago, to mi je sretan datum... :)

Lady, ne znam kako sam izgubila toliko krvi. Rekli su, težak porod. Što to točno znači, ne bih znala, a nisam puno ni pitala jer ne znam što ću s tom informacijom. Meni je glavno da su me dobro skrpali.

I da, to je zanimljivo, jer ja sam se grozila tih priča s poroda, to mi je stvarno zvučao kao horor.
Na kraju mi se dogodila većina tih "horor" situacija, koje uopće nisu horor nego su medicinska procedura osmšljena da mama i beba izađu živi i zdravi iz rodilišta.
1. nakon 13 sati trudova popraćenih povraćanjem, ozloglašeni drip mi je bio spas jer je značio da će porodu napokon doći kraj
2. nalijeganje na trbuh nije ugodno, ali jako kratko traje, pa je bolje da mi oni par puta po 20 sekundi nalegnu na trbuh, nego da se beba satima ne spušta
3. epiziotomija koju liječnik napravi, ravno i planirano da se što bolje kasnije zašije, mi zvuči puno bolje nego da popucaš na sve strane
4. ovo krvarenje se jednostavno dogodilo, al to ne boli i ne osjećaš i nakon transfuzije si ko novi
5. povraćanje, koje se ionako rijetko kojoj dogodi, e to je bilo loše i satralo me više nego sve skupa. Mrzim povraćat.

Prihvaćam da svi različito doživljavamo stvari. Ali, mislim da ti je s ljubaznim osobljem kakvo je mene dopalo, sve to piece of cake. Zapravo je to po meni ključno.

Zagy, zove se Edita.

Predivno ime!


Lady vec ima paniku i njoj bih ja preporucila carski da plati ili sredi....


To da se beba ne spusta je cesto....a i muskima nije lako tako bespimocnima pored....


Ljudi upravo sam spontano predala molbu u nyx...traze nekoga...drzite mi fige!

Jel znas ti koliko carski dode?!

Bolje da si umjetne sise stavim

Prirodan porod ne kosta nista

I carskog me strah vise nego vaginalnog :D
Carski je brutalna operacija....


Med te boli dolje? Kako hodas? Imas jaka krvarenja?

Tko bi tebi udovoljio!

PhoebeBuffay wrote:Jel znas ti koliko carski dode?!

Bolje da si umjetne sise stavim

obožavam tvoju jednostavnost i pragmatičnost

Samo me vi sprdajte :D


Da.mogu decku dolje kisobran stavit, stavila bih...