SRBI PUSTOŠILI HRVATSKOM, KRALI HRVATSKE LIPICANERE, PUŠTALI IH DA GLADUJU, ODBIJALI POVRAT DANAS GLUME PREDVODNIKE U ZAŠTITI ŽIVOTINJA , NE NA KULTURAN NAČIN NEGO U FANTOMKAMA PO HRVATSKOJ??

REPORTAŽA O KONJIMA  POSTAVLJENA KAKO BI NEUPUĆENI IMALI BOLJI UVID U DANAŠNJA NASTOJANJA ŠTO SE TIČE PRIKAZIVANJA HUMANOSTI POJEDINACA ILI SKUPINA KAO PRIPADNIKA POJEDINIH NARODA

... PRIJE NEKOLIKO GODINA, DA, ALI SE DOGODILO

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bili-su-kost-i-koza-a-sad-su-ponos-ergele/2877401/


zA VRIJEME AGRESIJE NA HRVATSKU NISU STRADAVALIA SAMO NASELJA I LJUDI NEGO I SVE ŽIVOTINJE KOJE SU SE NAŠLE NA TOM PODRUČJU; PSI, MAČKE, SVINJE, BLAGO


DRAGULJI LIPIKA
[size=40]Bili su kost i koža, a sad su ponos ergele[/size]


Danijel Soldo/CROPIX


Hrvatska ima 1300 lipicanaca. Sve su to potomci konja grofova Jankovića, Stančića i Eltza



LIPIK - Osamnaest godina poslije pljačke, paleža, ubijanja i zlostavljanja po Bosni i Srbiji, lipička ergela na najboljem je putu da zablista starim sjajem. Čini se da opet ovim statusnim simbolom Lipika, pored Kursalona koji je bio gotovo kopija onog bečkog i jedan od najljepših objekta tog tipa i namjene u zemljama krune svetog Stjepana, a u kojem se odmarala, ljetovala i zimovala austrijsko-mađarska aristokracija, opet šetaju duhovi grofova Jankovića, Stančića i Eltza, čiji su rasni konji preteče lipičke ergele.

[size=34]Pokretne mete[/size]

Ipak, dok hodam obnovljenim boksovima s gizdavim lipicancima, kao da još odjekuje njištanje konja izbezumljenih vatrom, zapaljenim štalama, eksplozijama granata, nemoćnih da pobjegnu iz stajskih boksova, tog rujna 1991. Pričaju očevici kako je dio oslobođenih konja izbezumljeno trčao poljem praćen vriskom razularenih hordi s obližnjih brda. Bili su pokretne mete u koje se gađalo iz sveg oružja.
Jedan mladi pastuh pao je tu, na pola ceste lipičke ergele izrešetan rafalima, drugi su posrtali pod malokalibarskim mecima. Kada su se borbe stišale, a hrvatski branitelji povukli, od 118 rasnih grla ostalo je 88. Nedostalo je 30 konja. Dvadeset šest ih je nakon oslobođenja Lipika pronađeno i otkopano u jami nedaleko od Filipovca. Ostalih 88 odvedeno je u Bosnu, u selo Lilić, a dio su “osloboditelji” pokrali baš kao i svu opremu: konjsku ormu, fijakere, kola.

Tako je ergela Lipik ukradena te je završila u Vojvodini, gdje su konji prolazili pravu kalvariju, od Vojne ustanove Karađorđevo do novosadskih privatnih štala raznih mafijaša. No, nakon dugih pregovora, kada je 90 konja zbog gladi i iscrpljenosti tijekom 16-godišnjeg egzodusa uginulo, dogodio se obrat i konji su vraćeni. Među 66 vraćenih konja samo je osam njih (tri pastuha i pet kobila) koji su preživjeli egzodus dok su ostali konji potomci pokradenih lipicanaca.
Među njima je 22-godišnji rasni lipicanski pastuh 53 Conversano Batosta, rasplodnjak i ponos ergele. A iz Lipika su ga ukrali kao četverogodišnjaka. Prošao je Batosta put od Lipika, preko Bosne, sve do Novog Sada, gdje je u Vojnoj ustanovi Karađorđevo bio glavni “skakač”, što se protivi regulama konjogojstva jer ukraden konj ne smije biti glavni rasplodnjak.
No, Batostini otmičari itekako su dobro znali da se radi o prvoklasnom genetskom materijalu, tako da u Srbiji ima jako puno potomaka. Njegovi uzničari nisu bili nimalo široke ruke. Batosta je nakon povratka u Lipik bio sama kost i koža. Kada se oporavio, unatoč godinama, otpremljen je u Državnu ergelu Đakovo, gdje je nastavio osjemenjavati kobile. Iako u poznijim godinama, Conversano Batosta 53 i dalje se drži kao mlad pastuh, tako da ponovo u lipičkoj ergeli stvara potomke.
Prema nekim procjenama računa se da u Srbiji ima još oko 500 potomaka lipicanaca i 20-ak arapskih konja koji nikada nisu vraćeni.
Iako su tragovi razaranja još vidljivi, najveći dio ergele je obnovljen i u čistim stajama trenutno su 53 grla, od kojih su dva arapska konja i dva međimurca, a svi ostali su lipicanci. Proljetos im je uletio virus herpesa (do tada nezabilježen u Hrvatskoj) koji napada bređe kobile i pokosio 16 tek rođenih ždrebenaca. Ipak, preživjelo je petero ždrebadi, koji sada iz boksova radoznalo promatraju posjetitelje. Ipak, stručnjaci i momci u štalama su radosni jer su sada bređe 23 kobile, koje se trebaju ždrijebiti od ožujka do lipnja sljedeće godine.

[size=34]Uz konje odrastali i umirali[/size]

Mr. Mato Čačić, ravnatelj Hrvatskog centra za konjogojstvo - Državna ergela Lipik, ustrajan je u svom naumu da ergela treba vratiti stari sjaj, pa i više od toga. Zbog toga danonoćno radi kako bi ergela postala edukacijski centar i svojevrsna banka za čuvanje genetskog unapređenja uzgoja svih pasmina u Hrvatskoj.
- Želimo da svaki rod ima svoj genski bazen. Naši rodovi nalaze se u Sloveniji, Austriji, Srbiji, Mađarskoj, Bosni i sve su to potomci konja grofova Jankovića, Stančića i Eltza. Imamo 1300 lipicanaca, možemo napraviti sedam ergela. Najveći broj grla je u vlasništvu privatnika, uglavnom Slavonaca koji su oduvijek vezani uz konje uz koje su odrastali i umirali - kaže Čačić. Dodaje kako dio ergele žele otvoriti posjetiteljima, pogotovo djeci.

[size=34]U štalama mafijaša[/size]

Po Vojvodini su ukradeni konji prolazili pravu kalvariju, od Vojne ustanove Karađorđevo do novosadskih privatnih štala raznih mafijaša. Pastuh Batosta je nakon povratka u Lipik i morao je na specijalan režim prehrane kako se ne bi razbolio i uginuo. Oporavak je trajao pola godine. Danas ima 22 godine, ali se i dalje drži kao mladi pastuh.

http://www.croatianhistory.net/etf/cacic.html

USKORO POVRATAK UKRADENIH LIPICANACA ERGELE LIPIK

mr.sc. Mato Čačić, dipl.ing., 
Voditelj uzgojnih programa konjogojstva RH
Hrvatski stočarski centar
POVIJEST DOGAĐANJA
Kao što je već poznato mnogim čitateljima, lipicanci Ergele Lipik ukradeni su prije gotovo 16 godina, točnije u kolovozu 1991. godine. O tome se i na skupštinama međunarodnog krovnog udruženja lipicanske pasmine - Lipizzan International Federation (LIF) raspravlja već više od 10 godina.
Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske pukušavalo je u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije pronaći sugovornika i iznaći rješenje i način na koji da se ukradeni lipicanci iz Lipika vrate u svoje matične štale. Na žalost, nakon brojne korespodencije koja je upućena od hrvatske strane, nije se dogodio niti jedan pozitivan pomak osim brojnih obećanja. Godine 2004. naše izaslanstvo uspjelo je dobiti dozvolu da posjeti konje ergele Lipik. Viđeno stanje bilo je razočaravajuće ne samo za izaslanstvo nego za bilo kojeg ljubitelja konja. Loši uvjeti držanja i hranidbe kraljevskih konja i našeg nacionalnog genetskog blaga bili su protivni svim načelima zakona o dobrobiti životinja. 
Foto 1. i 2. Hrvatsko genetsko blago, lipički lipicanci, u nehumanim uvjetima držanja 2002. godine i glavni krivac za to gosp. Milan Komasović koji ih je ukrao i odveo iz matičnih štala Ergele Lipik
Put ukradenih lipicanaca bio je težak. Konji su odvedni u Bosnu u mjesto Lilić u kolovozu 1991. godine. U veljači 1992. odvedeni su u Vojnu ustanovu "Karađorđevo" gdje ostaju do veljače 1995. godine kada su morali napustiti štale u Karađorđevu. Tadašnja Vlada Republike Srpske Krajine donosi odluku da gosp. Milan Komasović koji je ukrao konje mora ih vratiti na područje Hrvatske, odnosno na područje općine Pakrac na kojem se nalaze štale Ergele Lipik. O ovoj odluci postoji pisani dokument odnosno izjava koju je gosp. Komasović 03.09.2003. godine dao u Ministarstvu poljoprivrede Republike Srbije. No, gosp. Komasović nije poslušao ni odluku "svoje" Vlade, nego konje iz Karađorđeva seli u objekte poljoprivrede zadruge "Bešenovo", gdje ostaje do 1997. godine. Nakon toga, 1998. godine konji su preseljeni na poljoprivredno gospodarstvo gosp. Teodora Bukinca kod Novog Sada.Kroz sve te godine reprodukcija je bila loša, bilo je dosta uginuća, pojavljivala se često bolest, a konji su konstantno bili na rubu egzistenicije.
Sporno u cijeloj priči, je da gosp. Bukinac traži od Republike Hrvatske da mu podmiri novčani iznos od oko 300.000 eura za držanje i hranidbu konja za sve dane na njegovom imanju. Usput, isti ne navodi da je kontinuirano i po potrebi prodavao potomke ukradenih lipičkih konja. Iste su kupovali privatni uzgajivači i zaljubljenici u lipicanca na području Srbije, na čemu im se u dobrom dijelu može i zahvaliti, jer da ih nisu kupovali na svoj vlastiti rizik jer su znali o kojim konjima se radi, preostali lipički konji ne bi se imali čime prehraniti. Za te novce kupovano je sijeno i zob za njih.
Neprihvatljivo je da se od Hrvatske traži pokriće troškova od 300.000 eura, jer postoji pisani dokument da je do 10.12.1999. godine prodano točno 133 lipicanca Ergele Lipik. Od tada do danas prošlo je više od sedam godina, koliki li je tek danas ukupan broj prodanih lipičkih konja i njihovih potomaka. Kuda su otišli ti novci ako ne za podmirenje troškova prostalih lipicanca?! I glavno pitanje je zašto su konji uopće odvedeni u Srbiju, a ne primjerice u Zagreb ili negdje drugdje na tlu Republike Hrvatske gdje nije bilo ratnih zbivanja, ako je već postojalo mišljenje da ih treba spašavati? Tko je rekao da ih se uopće nekud vodi?
Prema našim procjenama sada je na prostoru Srbije oko 300 lipicanaca porijeklom iz Lipika. U svim pregovorima između ministarstva poljoprivrede Hrvatske i Srbije, hrvatska strana je tražila da se vrati točno 88 lipicanaca, onoliko koliko je ih i odvedeno. Ako se to dogodi, obećanje hrvatske strane je da će sve preostale lipicance ostaviti privatnim uzgajivačima koji su ih i kupili, uz uvjet da njihovo porijeklo rodovnikom verificira Republika Hrvatska, jer su isti konji nezino nacionalno genetsko blago. Plaćenjem iznosa koji se traži za držanje konja na imanju kod Novo Sada, u stvari bi se verificirale riječi Milana Komasovića da ih je spasio!!! To naravno nije istina. Lipički lipicanci su ukradeni!!!

PREOKRET NA GODIŠNJOJ SKUPŠTINI LIF-a 2007.
Dana 16.06.2007. u Republici Srbiji u Ergeli Kelebija kod Subotice održana je redovita godišnja skupština krovnog međunarodnog udruženja lipicanske pasmine konja – LIF-a. Na skupštini LIF-a u Ergeli Kelebija nazočilo je devet predstavnika iz Hrvatske od ukupno deset prijavljenih. Nazočili su slijedeći: HRVATSKI STOČARSKI CENTAR - mr.sc. Mato Čačić, Nidal Korabi, dipl.ing., Domagoj Tadić, dipl.ing.; DRŽAVNA ERGELA LIPICANACA ĐAKOVO - Pavo Sabolski, dipl.oecc.; HRVATSKI SAVEZ UDRUGA UZGAJIVAČA LIPICANSKE PASMINE KONJA - prof.dr. Josip Ljubešić i Martin Matasović, dipl.ing.; ZAPREŽNI KLUB "SLAVONAC" - Marijan Vrkljan, dipl.ing.; ERGELA ARAPSKIH KONJA "VIŠNJICA" - Damir Jakšić, dipl.ing.; KU "STARI GRANIČAR", ŽUPANJA - Vinko Filipović.
Prvog dana, 15.06.2007 - petak, održana je redovna sjednica uzgojne komisije LIF-a. Tri točke dnevnog reda sjednice uzgojne komisije odnosile su se na temu hrvatskog lipicanskog uzgoja. Uzgojnoj komisiji je predstavljena prva matična knjiga lipicanaca zemaljskog uzgoja Republike Hrvatske koja je bila uvjet za priznanje Hrvatskog saveza uzgajivača lipicanske pasmine konja u punopravno članstvo LIF-a. Pod točkom 7. hrvatski predstavnici su istaknuli i dalje postojeći problem ukradenih konja Ergele Lipik početkom srpske agresije na Hrvatsku. Nadalje, uzgojna komisija je informirana da su u matičnoj knjizi lipicanaca Republike Srbije pronađeni ukradeni lipički lipicanci, iako su srpski predstavnici jamčili LIF-u 2003. godine da knjiga ne smije i neće obuhvaćati ukradene konje niti njihove potomke. Matičnu knjiga koja je izrađena i bila uvjet da Srbija postane članom LIF-a, hrvatska strana je osporila uz obrazloženje da nije vjerodostojna, jer obuhvaća lipicanskog pastuha 53 Conversano Batosta VI (1987.) koji je rođen u Lipiku i na popisu je ukradenih konja. Osim njega u knjizi se nalaze navedeni i njegovi potomci, jedan pastuh i jedna kobila. Uzgojnoj komisiji je istaknuto da za Republiku Hrvatsku knjiga nije prihvatljiva i da treba razmotriti njihovo članstvo u LIF-u budući da dato obećanje nije održano. Da lipički konji ne smiju biti navedeni u srpskom lipicanskom registru bio je i uvjet postavljen iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva RH, temeljem čega je LIF-u bilo omogućeno da Srbija bude primljena u članstvo. Bilo je izričito naglašeno da se smije govoriti o konjima u Srbiji koji nemaju nikakve geneaološke veze s ukradenim lipičkim konjima. 
Foto 3. Detalj sa sjednice uzgojne komisije LIF-a 2007. u Ergeli Kelebija kod Subotice
Također je istaknuto da su lipički konji hrvatsko genetsko nacionalno blago i da se pomirenje s ovim "propustima" može shvatiti kao prihvaćanje jednog od najvećih zločina nad domaćim životinjama u ovom stoljeću. Stav hrvatskih predstavnika zapisan je u zapisnik uzgojne komisije i sutradan je bio iznešen na godišnjoj skupštini LIF-a. Dodatno, pod točkom 8. uzgojna komisija LIF-a informirana je o priznavanju hrvatskog lipicanskog roda Liza kao samostalnog roda hrvatskog porijekla i čistokrvnog lipicanskog roda, te o provedenim istraživanjima povijesnih podataka i rezultata analize DNK uzorkovanih u kobila ovog roda. Nadalje, temeljem pisanih dokumenata dokazano je da je rod Munja također samostalan rod hrvatskog porijekla, a ne ogranak lipicanskog roda Famosa. Uzgojna komisija je prihvatila rezultate i zaključke istraživanja i oba roda verificirala kao zasebne lipicanske rodove hrvatskog izvora.
Sutradan, 16.06.2007. – subota, održana je redovita godišnja skupština LIF-a. Dvije točke dnevnog skupštine LIF-a 2007. godine odnosile su se na hrvatski lipicanski uzgoj. Pod točkom 13. koja se odnosila na temu ukradenih konja Ergele Lipik, glavni tajnik LIF-a gosp. Atjan Hop dao je opsežan uvod o raspravi i zaključcima donešenim dan ranije na uzgojnoj komisiji. Nakon uvoda, mr.sc. Mato Čačić, dipl.ing., pročitao je skupštini pregledni tekst kojim je cijela skupština informirana o dosadašnjim aktivnostima Republike Hrvatske u povratku ukradenih konja, te zatražio ponovno da skupština potvrdi odluku koja je donešena na skupštini LIF-a 1997. i potvrđena na narednim skupštinama u godinama 1999., 2002., 2003., i 2004., da se niti jedno ukradeno grlo niti njihovo potomstvo ne može prihvatiti u niti jedan nacionalni registar.

Foto 4. Mr.sc. Mato Čačić u trenutku detaljnog upoznavanja skupštine LIF-a s kronologijom krađe i pokušaja povrataka lipicanaca Ergele Lipik u Republiku Hrvatsku
Dodatno, naglašeno je da će vrijeme brzo proći i biti još više generacija potomaka a stara grla će uginuti od starosti, neće biti moguće uzorkovati biološke uzorke i provesti kontrolu porijekla na DNK razini. Hrvatski predstavnici tražili su da skupština LIF-a donese odluku do kojeg roka je još moguće riješiti problem povrata ukradenih konja. Ukoliko se to ne dogodi u zakazanom roku da se sva grla proglase "isključenim iz uzgoja bez mogućnosti verifikacije". Ovakvi slučajevi su poznati iz povijesne konjogojske literature kada su grla izlučivana iz registra upravo zbog krađe. Ukoliko do toga dođe, šteta će biti velika u genetskom, ali i u ekonomskom smislu, ponajviše za vlasnike lipičkih konja i njihovih potomaka u Srbiji. Skupština LIF-a također je informirana da su u knjizi srpskog uzgoja pronađeni ukradeni lipički konji i da za Republiku Hrvatsku ovakva knjiga nije prihvatljiva za članstvo Srbije u LIF-u, jer je prekršeno dato obećanje i da skupština treba ponovno raspraviti o članstvu Republike Srbije. Budući da predsjedništvo LIF-a nije moglo odmah dati konkretan prijedlog skupštini, skupština je prekinuta zbog konzultacije predsjedništva LIF-a. Nakon konzultacije, predsjednišvo LIF-a dalo je prijedlog da se ponovno potvrdi da ukradeni konji i njihovi potomci ne mogu biti priznati u niti jedan nacionalni registar. Skupština LIF-a je ponovno potvrdila odluku donešenu 1997. godine, uz odluku da će se LIF ponovno pismeno obratiti ministarstvima poljoprivrede i Hrvatske i Srbije.
UKRADENI LIPIČKI LIPICANCI I NJIHOVI POTOMCI U KELEBIJI
Ono što je iznenadilo i revoltiralo hrvatske predstavnike je činjenica da se na Ergeli Kelebija nalaze ukradena lipička grla i veliki dio njihovog potomstva. Isti konji predvedeni su pred članove skupštine LIF-a što je bio veliki apsurd. Nesporna je kvaliteta predvedenih grla, ali ista skupština je 1997. godine donijela odluku da ta grla ne mogu se smatrati čistokrvnim lipicanskim konjima, dok se problem povrata lipicanskih konja Ergele Lipik ne riješi. Od predvedenih grla, predvedena je lipička kobila 136 Batosta IX rođena u Lipiku i njezina kćer 13 Batosta, tri sina lipičke kobile 71 Monteaura III, lipički pastuh 147 Favory Slava IV i njegov sin. Koliko je točno lipičkih konja i njihovih potomaka u Kelebiji nije nam poznato. Na iskazano nezadovoljstvo što su ti konji predvođeni pred skupštinu LIF-a, predstavnici srpskih uzgajivača rekli da ti konji nemaju veze s njihovim udruženjem i LIF-om. Zbog i daljnje nejasnoće, postavljen je upit zbog čega su onda lipički konji predvođeni pred skupštinu LIF-a, ako se ne mogu smatrati lipicancima priznatog uzgoja? Na to pitanje odgovor nije dobiven!
Foto 5 i 6. Ukradena lipička kobila 136 Batosta IX (1991) u ergeli Kelebija s jasno vidljivim žigovima.
"LOPOV" NA MJESTU DOGAĐAJA
Hrvatski predstavnici bili su dodatno šokirani pojavom stanovitog gosp. Komasovića koji je prije šesnajst godina lipicance iz Lipika preko Bosne odveo u Srbiju. Sama njegova pojava na Ergeli Kelebija svjedoči da on očigledno uživa zaštitu političke vrhuške Srbije što je bio dodatni motiv hrvatskim predstavnicima da zatraže njegovo udaljavanje sa skupštine LIF-a, te da se potvrdi odluka LIF-a iz 1997. o nepriznavanju ukradenih konja i njihovih potomaka u lipicansku pasminu. Hrvatska strana oštro je prosvjedovala na samu pojavu gosp. Komasovića i zatražila od LIF-a jasnu podršku u nastojanju Hrvatske da svoje nacionalno blago vrati u Lipik gdje pripadaju.

LAŽE SELO, LAŽU LJUDI
Iz dosadašnje korespodencije o povratu ukradenih konja i iz događanja tijekom skupštine LIF-a u Kelebiji, mogu se donijeti zaključci koji su suprotni zaključcima i službenim izjavama Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije. A to su:
1. U dokumentima je vidljivo da Ministarstvo poljoprivrede Republike Srbije tvrdi da ministarstvo nije imala nikakvog uvida niti umiješanosti u preseljenja konja na tlu Srbije. Smatramo da je to netočno jer su konji čak bili smješteni od 1993. do 1995. godine u štale Vojne ustanove „Karađorđevo“ koja je državna ergela i u potpunosti na državnoj skrbi s danas stadom veličine oko 200 grla više pasmina konja, i pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede kao i u svakoj drugoj državi. Nemoguće je da za to državne institucije Republike Srbije nisu saznale kroz dvije godine. Dokaz da je ergela Lipik bila u Karađorđevu je i to da je u ergeli Karađorđevo 1993. i 1994. godine kao glavni pepinjerni pastuh korišten lipički ukradeni pastuh 53 Conversano Batosta VI (1987.). Ovaj podatak kao dokaz je otisnut na str. 76 matične knjige lipicanaca Srbije.
2. Netočne su tvrdnje Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije da konji nisu pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede i da nikada nisu bili pod selekcijskim obuhvatom, te da su stoga ukradeni konji pod ingerencijom Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije. Na prostoru Srbije označavanje - žigovanje konja radi više konjogojskih organizacija. Konji koji su bili predvedeni pred članove skupštine LIF-a na ergeli Kelebija svi su bili označeni načinom označavanja brojkama i slovima na vratu, a na lijevom butu žig u obliku slova „J“. Ovakvim načinom žigovanja označeni su konji koji su na prostoru Srbije na kojem žiguje Konjogojska zadruga „Jedinstvo“ iz mjesta Platičevo. Organizacije koje označavaju konje pod ingerencijom su Ministarstva poljoprivrede tako da su svi ti konji pod selekcijskim obuhvatom Republike Srbije. Nadalje, za dio konja rodovnike je izdao i ovjerio Institut za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Tako označeni lipicanci nalaze se u normalnom rasplodu u Srbiji, što govori da jesu pod selekcijskim obuhvatom i u nadležnosti ministarstva poljoprivrede Srbije.
Foto 7 i 8. Pastuh 26 Maestoso Monteaura, jedan od potomaka ukradene lipičke kobile 71 Monteaura III u štali Ergela Kelebija koji je predveden pred članove skupštine LIF-a, s jasno vidljivim žigovima na vratu kao dokaz da su ukradeni lipicanci ergele Lipik i njihovi potomci pod selekcijskim obuhvatom u Republici Srbiji i pod ingerencijom ministarstva poljoprivrede.
Foto 9 i 10. Kobila 13 Batosta (2000), kćerka ukradene kobile 136 Batosta IX (1991) također je žigovana i pod selekcijskim obuhvatom.
3. Prema informacijama koje imamo i dokumentima (rodovnicima) dio konja je izvežen izvan Srbije kao označeni – žigovani konji. Nekoliko grla se čak pojavilo u Nizozemskoj, a za ista imamo i rodovnike primljene iz LIF-a u cilju provjere istih. Grla koja su izvežena iz Srbije morale su imati dozvolu za izvoz koju izdaje ministarstvo poljoprivrede. Tijekom našeg boravka predveden je pastuh jedan od potomaka ukradene lipičke kobile 71 Monteaura III koji je prodan u Mađarsku. Novi vlasnik iz Mađarske na upit hrvatskih predstavnika bio je svjestan o kojem porijeklu se radi, ali izjavljuje da je to dobar konj i da će se već nekako upisati u lipicanski registar. Ovo je bio također jedan od razloga zbog čega se inzistiralo na potvrdi odluke LIF-a da se ukradeni lipički konji niti njihovi potomci ne mogu upisati u niti jedan nacionalni registar do rješavanja povratka ukradenih konja u Republiku Hrvatsku. Ili u najgorem slučaju, čak i nikad!!!
4. I posljednje, u dokumentima pisane korespodencije je vidljivo da su ukradeni lipički konji i njihovi potomci smješteni na adresi „Ergela Bukinac“, Sajlovo bb. kod Novog Sada, što govori da su konji u sustavu, a dobivanje statusa ergele je pod ingerencijom ministarstava poljoprivrede.

SEDAMDESETI ROĐENDAN ERGELE LIPIK
Povrat lipicanaca ergele Lipik u Hrvatsku bio bi na obostranu korist. Konji koji su genetsko nacionalno blago Republike Hrvatske bili bi vraćeni natrag kući, a sva grla koja su prodana privatnim uzgajivačima u Srbiji, a prema našim saznanjima i izvan Srbije, bila bi verificirana kao čistokrvna grla lipicanske pasmine.
Ovim putem također apeliramo na privatne uzgajivače koji su kupili potomke lipičkih konja da i sami ulože napor u animiranju državnih institucija Srbije u cilju što ranije realizacije povratka ukradenih konja, i što ranije međunarodne verifikacije konja koje su kupili. Treba istaknuti da ovaj rok treba biti što kraći kako bi bilo moguće porijeklo provjeriti metodama molekularne genetike ili DNA analizama. U protivnom, ako se problem povrata lipičkih konja ne riješi, stav stručnjaka Republike Hrvatske prema LIF-u je da se zatraži od skupštine LIF-a kao najvišeg međunarodnog tijela lipicanske pasmine, odluka da se svi lipički konji i njihovi potomci proglase "isključenim iz registra lipicanske pasmine bez mogućnosti ponovne verifikacije". Na to Republika Hrvatska ima puno pravo, jer su to njeni konji i njeno vlasništvo. Ova odluka najveću štetu učiniti će vlasnicima ovih konja u Srbiji. Mislimo da niti jedna strana ne želi ovakav ishod događaja!!!
Na uzgojnoj komisiji LIF-a 2007. jedan od članova uzgojne komisije istaknuo je nekoliko primjera kako su otuđivani konji tijekom ratnih zbivanja u prošlosti u drugim zemljama. Moramo potvrditi da je to točno i da se to događalo u prošlosti, ali treba istaknuti i to da je isti zaboravio da su ukradeni konji brisani iz pasminskih registara. Također je za istaknuti i to da je ovo 21. stoljeće i da se preko ovakvih ružnih povijesnih događanja ne smije prijeći. Kako sa hrvatske, tako i sa srpske strane, posebice zbog interesa obje države da postanu članice EU i dobrih susjedskih odnosa.
I dalje živimo u nadi da će Ergela Lipik svoj 70 - ti rođendan u 2008. godini proslaviti u matičnim štalama u gradu Lipiku. Ukradeno stado lipicanaca lipičke ergele je preko Bosne i Hercegovine odvedeno u Srbiju gdje se i danas nalazi. To govori da Ergela Lipik i dalje živi. Ona postoji, samo nije u svojoj domovini. Zbog svega toga, težnja svakog od nas treba biti ispravak nepravde, a to je povratak ukradene ergele u njene matične štale u gradu Lipiku po kojem i nosi ime. Tek tada ime "Ergela Lipik" ponovno će imati puno značenje.
 

---

Lipik lipizzaners

POGLEDAJMO IH DANAS
TREBAJU LI NAM SRBI LEKCIJE DRŽATI???

moje fotografije 


[url=https://servimg.com/view/18826608/118][/url]

Praktički taj lik šta ih je izvuka iz tog područja i prebacija na mirnije ih je spasio, da imaju i po Vojvodini lipicanere od ovih ali imali su nešto i prije pošto ima i tamo tih ergela itd itd itd no ok bitno je da se to čuva i oćuva

RayMabus wrote:Praktički taj lik šta ih je izvuka iz tog područja i prebacija na mirnije ih je spasio, da imaju i po Vojvodini lipicanere od ovih ali imali su nešto i prije pošto ima i tamo tih ergela itd itd itd no ok bitno je da se to čuva i oćuva

aaaaaaaaaaa i ti pogoduješ na isti način

kad srbin zariba na neki način čini dobro djelo
a kad Hrvat zariba... treba dovesti srbe da ih nauči pameti ????

i da sigurno je tak jedan lik ukaro... nitko drugi nije imao prste u tome... on sam počistio ergelu konja... teleportirao konje dok nitko nije vidio ni čuo za njih
svi ostali nevini, pojma nemaju

mortal wrote:

RayMabus wrote:Praktički taj lik šta ih je izvuka iz tog područja i prebacija na mirnije ih je spasio, da imaju i po Vojvodini lipicanere od ovih ali imali su nešto i prije pošto ima i tamo tih ergela itd itd itd no ok bitno je da se to čuva i oćuva

aaaaaaaaaaa i ti pogoduješ na isti način

kad srbin zariba na neki način čini dobro djelo
a kad Hrvat zariba... treba dovesti srbe da ih nauči pameti ????

Ne nego to su takve okolnosti bile pošto to točno ono linija fronte tada 

Ćuj moglo se desiti da ih je netko sve pobija i gotovo no nije tako da ono bolje da nije tako ispalo kad je već ispalo tako kako je ispalo tj taj rat

mortal wrote:i da sigurno je tak jedan lik ukaro... nitko drugi nije imao prste u tome... on sam počistio ergelu konja... teleportirao konje dok nitko nije vidio ni čuo za njih
svi ostali nevini, pojma nemaju

Problem je šta su mogli bit i pobijeni .. to je sreća u nesreći da je tu netko ipak skužija da je to vrijednost

istina
od takvih ne bi bilo nikakvo čudo
mada ni svinje nisu ubijali
puštali su ih.. hodali su selima
svinje, psi, krave... mnogi pobijeni od granata, neki i od rafalog oružja
smrad lešina, vojska.... 
nije bilo lako

fotke sam radila lani u kraj 3., početak 4.  mjeseca

Ključaj temu sa prckom i šejki šekularcom

Austrija, Slovenija, Hrvatska, Mađarska  Slovačka 

Zatim cijeli svijet 

Ovdje ti je popis zemalja broja krda i ergele 

http://www.lipizzan-online.com/main.asp?VID=1&Kat1=64&Kat2=543&Kat3=

Kermit wrote:Ključaj temu sa prckom i šejki šeku

o čem ti?? mira si daj levi !

Nakon drugog svjetskog rata ona vojska je radila ergele po državi, u Srbiji je to Karađorđevo sa trideset konja a u BiH ergela Vučjak sa 130 konja

U Srbiji još postoji 230  lipicanera okolo

Očito ćim su na popisu to je uređeno na svjetskoj razini tj imaju onaj list i provjeru tj lipicaneri pasmina

znala sam da smo poznati po Lipicanerima, ali nisam znala da smo toliko visoko na ljestvici

RayMabus wrote:Nakon drugog svjetskog rata ona vojska je radila ergele po državi, u Srbiji je to Karađorđevo sa trideset konja a u BiH ergela Vučjak sa 130 konja

U Srbiji još postoji 230  lipicanera okolo

Očito ćim su na popisu to je uređeno na svjetskoj razini tj imaju onaj list i provjeru tj lipicaneri pasmina

svakako

mortal wrote:

Kermit wrote:Ključaj temu sa prckom i šejki šeku

o čem ti?? mira si daj levi !

Koji kurac je ovo?

Kermit wrote:

mortal wrote:

Kermit wrote:Ključaj temu sa prckom i šejki šeku

o čem ti?? mira si daj levi !

Koji kurac je ovo?

vijesti kao i svake druge
ove točnije postavljene uz temu o nasilju nad životinjama
treba malo šire pogledati tko sve radi nasilje nad životinjama

Kermit wrote:

mortal wrote:

Kermit wrote:Ključaj temu sa prckom i šejki šeku

o čem ti?? mira si daj levi !

Koji kurac je ovo?

vijesti kao i svake druge
ove točnije postavljene uz temu o nasilju nad životinjama i kao podsjetnik za neupućene i neuke po pitanju nasilja nad životinjama
treba malo šire pogledati tko sve radi nasilje nad životinjama

mortal wrote:znala sam da smo poznati po Lipicanerima, ali nisam znala da smo toliko visoko na ljestvici

Pa Hasburška monarhija, uzgoj konja, Lipica u Sloveniji pa onda se širilo po Hasburškoj monarhiju, to je nematerijalno kulturno dobro Austrije Slovenija Mađarska Hrvatska Slovačka.... .