Povijesni detalji
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Povijest
Page 1 of 1
Povijesni detalji
sažeci
ZANIMLJIVE SU MI KOCKICE CRVEN , BIJELI , PLAVI U OBLIKU GRBA NA NARUKVICI MUMIJE FARAONA SHESHONG II
Blago Tanisa Svezak 58 Broj 3, svibanj / lipanj 2005
Bob Brier
Kraljevska bogatstva otkrivena tijekom Drugog svjetskog rata su suparnica onima Tutankhamuna, ali ostaju gotovo nepoznati.
[slika] Zaštitne oči Horusa krase narukvice na mumiji faraona Sheshonq II, no gravirani nazivi ukazuju da su napravljeni za Sheshonq I, koji se spominje u Bibliji. (Araldo de Luca)
Milijuni Amerikanaca bili su zbunjeni kada su bogatstva Tutankamona obilazila zemlju sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sada, kako se priprema za novu izložbu, nova generacija željno čeka priliku vidjeti dječaka kraljevski kraljevski pribor. Ali postoji još jedno kraljevsko egipatsko blago, od drevnog grada Tanisa, u delti Nila sjeveroistočno od Kaira, koji je na mnogo načina još spektakularniji, ali ostaje gotovo nepoznat široj javnosti.
Krajem tridesetih i početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća u Tanisu je pronađen čitav kompleks kraljevskih grobnica, dajući četiri zlatne maske, čvrste srebrne lijesove i spektakularni nakit, a neki čak i jednom nosi faraon spomenut u Bibliji. Blago su jedno od najvećih arheoloških otkrića svih vremena. No, budući da je otkriven tijekom Drugog svjetskog rata, a objavljen je samo na francuskom, to je postalo nezapaženo. Čak i danas, posjetitelji egipatskog muzeja u Kairu okupljaju oko Tutankhamunove zlatne maske i gawk, ali prošetaju ravno u prostoriju u kojoj se prikazuju blago Tanisa. I dok svi znaju ime Howarda Cartera, on je bager Tanisa egipatski trivijalnost. To je Pierre Montet.
Godine 1939., Montetova jedanaest godina iskopavanja u Tanisu, doslovno je pogodio zlato. 27. veljače pronašao je grob kraljeva, koji je natpisima identificiran kao Osorkon II. Bilo je nekoliko soba, ali sve je bilo pljačkano. Ipak, ostao je, međutim, bio nevjerojatan kvarcitni sarkofag za Osorkonov sin, Takelot II; stotine ushabtisa (figurice slugu koji bi magično oživjeli i služili faraonu u sljedećem svijetu); alabaster staklenke; i drugih objekata. To je bilo veliko otkriće za Montet, ali bilo je teško vrijeme za svijet. Dok je uklonio artefakte iz groba, Hitler je zaplijenio Čehoslovačku.
Kad je grob bio uklonjen, Montet je otkrio još jednu susjednu grobnicu, ali ovaj je bio nesmetan. Zidni natpisi spomenuli su Psusennes I i ležali su na podu čvrstog srebrnog lijesa sa sokolovom glavom. Tri dana kasnije, 21. ožujka, Egipatski kralj Farouk stigao je za otvaranje lijesa. Bio je nagrađen vidom zlatne maske za lice i prekrasnim zlatnim nakitom. Ali bilo je još veća iznenađenja. To je očito bio kralj, ali natpisi su pokazali da nije bio Psusennes, već prije bio nepoznat kralj, Sheshonq II. Sa srebrnim lijesovima i nakitima koji su se sukobljavali s Tutankhamunovim, ti sjeverni kraljevi očito su bili snaga s kojom treba računati, a nisu bili slabi vladari koji su jedva primjenjivali na ono malo snage koju imali.
Montet je pronašao netaknuti pokop faraona Sheshonq II, ali natpisi na zidu rekli su da je grob sagrađen za Psusennes. Gdje je bio? U rujnu 1939. Njemačka je napala Poljsku. Francuska i Engleska reagirale su proglašavajući rat, ali Montet je nastavio istraživati. Nakon što je uklonjen Sheshonqov pokop, Montet je pritisnuo dalje u kompleks grobnice, otkrivajući nekoliko pljačkanih komora. Konačno, 15. veljače 1940. došao je do hodnika zapečaćen jednim ogromnim granitnim čepom napravljenim od dijela obeliska Ramesesa II - više recikliranja. Sedam dana, Montetovi su radnici skrenuli dalje u blok, i konačno, kao što Carter gleda u Tutankhamunov grob, Montet je pogledao u sobu. Vidio je zlatne i srebrne posude i šalice, ushabtis, i netaknutog ružičastog granitnog sarkofaga Psusennesa. Kraljevsko lice bilo je prekriveno spektakularnom zlatnom maskom, a na tijelu je nakit jednak Tutankhamunu.
Danas, budući da Tutankhamon ponovno započinje kraljevsku povorku kroz Sjedinjene Države, dobro je zapamtiti Tanisa i njegovog otkrića, Pierrea Monteta. Blago Tutankhamuna može biti opsežnije, ali Montet je pronašao tri netaknuta kraljevska groblja, postignuće koje nikad neće biti jednako. A kada je u pitanju zlato i nakit, Tanisova blaga može se držati vlastitim čak i sa Tutankhamunovim draguljima.
Bob Brier je viši znanstveni suradnik na CW Post kampusu na Sveučilištu Long Island i dopisni urednik arheologije.
immortal-
Posts : 23293
2014-04-16
Lokacija: : CROATIA
Re: Povijesni detalji
https://www.sharpen-up.com/japanese-ww2-pilot-presents-familys-400-year-old-sword-u-s-town-symbol-regret/
Re: Povijesni detalji
Cistim komp...spremam podatke stare , nove...
naisla na tekst koji sam davno sakrila u podacima ..
Pavelić reading Nezavisna država Hrvatska (1941.-1945.) u mom sjećanju.
SRPSKO KOMUNISTIČKI GENOCID NAD HRVATIMA TIJEKOM 2. SVJETSKOGA RATA
Kod ustanika i partizana Srba, "komunist" je značio da se taj pojedinac bori i zalaže za komunističku Jugoslaviju, a ne za Republiku Hrvatsku i neke republičke interese. Bilo kakva Jugoslavija, uvijek je značilo Velika Srbija, što je Srbima bio jedini cilj, za to su se jedino borili."
Nakon pada prve Jugoslavije, intenziviraju se četnička zvjerstva i klanje svega što nije srpsko. Ta zvjerstva su započela od istočne Bosne do Like, Banije, Korduna, Dalmacije i diljem Hrvatske, posebno u dijelovima gdje je živjelo miješano pučanstvo. Zvjerstva četnika i srpskih partizana su neopisiva, od klanja, rezanja dijelova tijela, nabijanja na kolce, do pečenja i bacanja živih Hrvata u razne jame te mučenja zarobljenih
Drugi svjetski rat u Hrvatskoj imao je tri bitna obilježja. Prvo se očituje u intenziviranju četničkog klanja svega što nije srpsko, i ostalih masovnih zločina. Drugo su odluke Avnoja s ciljem stvaranja zakonske podloge za novu Jugoslaviju - veliku Srbiju. Treće je kadrovsko preuzimanje vlasti od strane Srba, kakvo je bilo i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Dakle, nakon pada prve Jugoslavije, intenziviraju se četnička zvjerstva i klanje svega što nije srpsko. Ta zvjerstva su započela od istočne Bosne do Like, Banije, Korduna, Dalmacije i diljem Hrvatske, posebno u dijelovima gdje je živjelo miješano pučanstvo. Zvjerstva četnika i srpskih partizana su neopisiva, od klanja, rezanja dijelova tijela, nabijanja na kolce, do pečenja živih Hrvata, bacanja živih Hrvata u razne jame te mučenja zarobljenih. Tako, na primjer, kada su uhvatili župnika Jurija Gospodnetića, pozvali su sve Srbe ispred katoličke crkve, stavili župniku na leđa magareći samar i jahali na njemu. Potom su ustanici naložili vatru, te uz veliku viku i galamu nabili župnika na ražanj i pekli ga. Tada uhvaćeni Hrvati, među kojima je bila i župnikova majka, bili su primorani to gledati. Nakon toga zarobljeni Hrvati odvedeni su u Tiškovac u kojem su mučeni, potom odvedeni u Kamenicu i ubijeni.
Nekoliko dana poslije, 2. kolovoza, ustanici su počinili strašan zločin u hrvatskom selima Krnjeuši i Vrtoči koje su potpuno spalili, a više od 200 stanovnika ubili. Tamošnjem trgovcu Josipu Matijeviću odrubili su glavu, stavili je na kolac i nosili okolo, a truplo bacili u vatru. Tada su ubili devetero članova njegove obitelji, među kojima petero djece. Tada je ubijen i župnik Krešimir Barišić. Ti zločini počinjeni su pod vodstvom Mane Rokvić i Laze Astlagića. (Hrv. kontraverza str. 91)
Prikrivanje četničkih zvjerstava
Tadašnja liječnica u Drvaru, dr. Irma Rotbart, supruga poznatog ljevičarskog književnika Ervina Šinka, u svom dnevniku koji je pedantno vodila, opisala je napad ustanika (četnika) na Drvar, koji ju je iznenadio. U dnevniku navodi kako je 30. srpnja vidjela "da kolovozom prolazi grupa od pedesetak ljudi u širokim redovima, to su muškarci svezanih ruku, a pored toga svi su vezani za onog ispred i iza sebe". Dalje je dr. Irma napisala da su u jamu Kamenicu, ustanici bacili "preko 200 povezanih muškaraca katolika". Osim toga, srpski su ustanici, 27. srpnja 1941., Hrvate koji su radili u Tvornici celuloze u Drvaru, njih 89 s obiteljima pobacali žive u kotlove celuloze. (Hrv. kontraverza str. 90). Već tada je poubijano nekoliko stotina Hrvata. Samo u Drvaru ubijena su 400 Hrvata.
Rezultati srpskog ustanka bilo je etničko čišćenje Hrvata. U zapadnoj Bosni ubijeno je i protjerano oko 4000 Hrvata. Ovo je samo jedan mali prikaz zvjerstava koje su činili četnici koje su se tada zvali ustanici.
O velikosrpsko-četničkim i srpsko komunistički zločinima postoje mnoštva pisanih knjiga i izjava kao svjedočanstva. Dovoljno je pročitati Sivu knjigu – Odmetnička zvjerstva i pustošenje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Da bi prikrili dotadašnja četnička zvjerstva, Đoko Jovanić i Gojko Polovina odlaze 26. srpnja 1941. u Srb gdje dogovaraju o osnivanju prve partizanske ćelije. Potom četnici i srpski partizani uspostavljaju suradnju s talijanskim fašistima. I jedni i drugi su okupatori s osvajačkim pretenzijama i etničkim čišćenjem. Tako, 11. kolovoza 1941., u mjestu Otriću, Gojko Polovina,
ispred ustanika-četnika i Đoko Jovanić ispred partizana, zaključuju sporazum s talijanskim fašistima o nenapadanju - sporazum o suradnji.
Kasnije, Gojko Polovina priznaje da je taj sporazum u Otriću s Talijanima potpisan bez znanja i privole OK KPJ za Liku i bez znanja Marka Oreškovića Krntije, člana CK KPJ. (109)
Sprega srpskih partizana i četnika bila je očita na svim područjima djelovanja. Tako je u Srbu 23. listopada 1941. održana smotra četničkog Puka nacionalnog oslobođenja kralja Petra II. na čelu s Pajicom Omčikusom, a na smotri je bio i Gojko Polovina, te Kata Pejnović, poznata partizanka, kao članica OK KPH za Liku, koja je sudjelovala i u organizaciju srpskog ustanka u Lici.
naisla na tekst koji sam davno sakrila u podacima ..
Pavelić reading Nezavisna država Hrvatska (1941.-1945.) u mom sjećanju.
SRPSKO KOMUNISTIČKI GENOCID NAD HRVATIMA TIJEKOM 2. SVJETSKOGA RATA
Kod ustanika i partizana Srba, "komunist" je značio da se taj pojedinac bori i zalaže za komunističku Jugoslaviju, a ne za Republiku Hrvatsku i neke republičke interese. Bilo kakva Jugoslavija, uvijek je značilo Velika Srbija, što je Srbima bio jedini cilj, za to su se jedino borili."
Nakon pada prve Jugoslavije, intenziviraju se četnička zvjerstva i klanje svega što nije srpsko. Ta zvjerstva su započela od istočne Bosne do Like, Banije, Korduna, Dalmacije i diljem Hrvatske, posebno u dijelovima gdje je živjelo miješano pučanstvo. Zvjerstva četnika i srpskih partizana su neopisiva, od klanja, rezanja dijelova tijela, nabijanja na kolce, do pečenja i bacanja živih Hrvata u razne jame te mučenja zarobljenih
Drugi svjetski rat u Hrvatskoj imao je tri bitna obilježja. Prvo se očituje u intenziviranju četničkog klanja svega što nije srpsko, i ostalih masovnih zločina. Drugo su odluke Avnoja s ciljem stvaranja zakonske podloge za novu Jugoslaviju - veliku Srbiju. Treće je kadrovsko preuzimanje vlasti od strane Srba, kakvo je bilo i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Dakle, nakon pada prve Jugoslavije, intenziviraju se četnička zvjerstva i klanje svega što nije srpsko. Ta zvjerstva su započela od istočne Bosne do Like, Banije, Korduna, Dalmacije i diljem Hrvatske, posebno u dijelovima gdje je živjelo miješano pučanstvo. Zvjerstva četnika i srpskih partizana su neopisiva, od klanja, rezanja dijelova tijela, nabijanja na kolce, do pečenja živih Hrvata, bacanja živih Hrvata u razne jame te mučenja zarobljenih. Tako, na primjer, kada su uhvatili župnika Jurija Gospodnetića, pozvali su sve Srbe ispred katoličke crkve, stavili župniku na leđa magareći samar i jahali na njemu. Potom su ustanici naložili vatru, te uz veliku viku i galamu nabili župnika na ražanj i pekli ga. Tada uhvaćeni Hrvati, među kojima je bila i župnikova majka, bili su primorani to gledati. Nakon toga zarobljeni Hrvati odvedeni su u Tiškovac u kojem su mučeni, potom odvedeni u Kamenicu i ubijeni.
Nekoliko dana poslije, 2. kolovoza, ustanici su počinili strašan zločin u hrvatskom selima Krnjeuši i Vrtoči koje su potpuno spalili, a više od 200 stanovnika ubili. Tamošnjem trgovcu Josipu Matijeviću odrubili su glavu, stavili je na kolac i nosili okolo, a truplo bacili u vatru. Tada su ubili devetero članova njegove obitelji, među kojima petero djece. Tada je ubijen i župnik Krešimir Barišić. Ti zločini počinjeni su pod vodstvom Mane Rokvić i Laze Astlagića. (Hrv. kontraverza str. 91)
Prikrivanje četničkih zvjerstava
Tadašnja liječnica u Drvaru, dr. Irma Rotbart, supruga poznatog ljevičarskog književnika Ervina Šinka, u svom dnevniku koji je pedantno vodila, opisala je napad ustanika (četnika) na Drvar, koji ju je iznenadio. U dnevniku navodi kako je 30. srpnja vidjela "da kolovozom prolazi grupa od pedesetak ljudi u širokim redovima, to su muškarci svezanih ruku, a pored toga svi su vezani za onog ispred i iza sebe". Dalje je dr. Irma napisala da su u jamu Kamenicu, ustanici bacili "preko 200 povezanih muškaraca katolika". Osim toga, srpski su ustanici, 27. srpnja 1941., Hrvate koji su radili u Tvornici celuloze u Drvaru, njih 89 s obiteljima pobacali žive u kotlove celuloze. (Hrv. kontraverza str. 90). Već tada je poubijano nekoliko stotina Hrvata. Samo u Drvaru ubijena su 400 Hrvata.
Rezultati srpskog ustanka bilo je etničko čišćenje Hrvata. U zapadnoj Bosni ubijeno je i protjerano oko 4000 Hrvata. Ovo je samo jedan mali prikaz zvjerstava koje su činili četnici koje su se tada zvali ustanici.
O velikosrpsko-četničkim i srpsko komunistički zločinima postoje mnoštva pisanih knjiga i izjava kao svjedočanstva. Dovoljno je pročitati Sivu knjigu – Odmetnička zvjerstva i pustošenje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Da bi prikrili dotadašnja četnička zvjerstva, Đoko Jovanić i Gojko Polovina odlaze 26. srpnja 1941. u Srb gdje dogovaraju o osnivanju prve partizanske ćelije. Potom četnici i srpski partizani uspostavljaju suradnju s talijanskim fašistima. I jedni i drugi su okupatori s osvajačkim pretenzijama i etničkim čišćenjem. Tako, 11. kolovoza 1941., u mjestu Otriću, Gojko Polovina,
ispred ustanika-četnika i Đoko Jovanić ispred partizana, zaključuju sporazum s talijanskim fašistima o nenapadanju - sporazum o suradnji.
Kasnije, Gojko Polovina priznaje da je taj sporazum u Otriću s Talijanima potpisan bez znanja i privole OK KPJ za Liku i bez znanja Marka Oreškovića Krntije, člana CK KPJ. (109)
Sprega srpskih partizana i četnika bila je očita na svim područjima djelovanja. Tako je u Srbu 23. listopada 1941. održana smotra četničkog Puka nacionalnog oslobođenja kralja Petra II. na čelu s Pajicom Omčikusom, a na smotri je bio i Gojko Polovina, te Kata Pejnović, poznata partizanka, kao članica OK KPH za Liku, koja je sudjelovala i u organizaciju srpskog ustanka u Lici.
_________________
Bože čuvaj svoj narod u cijelom svijetu.
Daj da na vrijeme razotkriveni i pokošeni budu mučitelji naši i krvnici.
immortal-
Posts : 23293
2014-04-16
Lokacija: : CROATIA
Re: Povijesni detalji
https://en.wikipedia.org/wiki/Germanicus
During the reign of Augustus, Germanicus enjoyed an accelerated political career as the heir of the emperor's heir, entering the office of quaestor five years before the legal age in AD 7. He held that office until AD 11, and was elected consul for the first time in AD 12. The year after, he was made proconsul of Germania Inferior, Germania Superior, and all of Gaul. From there he commanded eight legions, about one-third of the entire Roman army, which he led against the Germanic tribes in his campaigns from AD 14 to 16. He avenged the Roman Empire's defeat in the Teutoberg Forest and retrieved two of the three legionary eagles that had been lost during the battle. In AD 17 he returned to Rome where he received a triumph before leaving to reorganize the provinces of Asia Minor, whereby he incorporated the provinces of Cappadocia and Commagene in AD 18
During their feud, Germanicus became ill in Antioch, where he died on 10 October AD 19. His death has been attributed to poison by ancient sources, but that was never proven. As a famous general, he was widely popular and regarded as the ideal Roman long after his death. To the Roman people, Germanicus was the Roman equivalent of Alexander the Great due to the nature of his death at a young age, his virtuous character, his dashing physique, and his military renown.
Re: Povijesni detalji
https://poskok.info/hrvatska-ivana-orleanska-legendarna-junakinja-mila-gojsalic-koja-i-danas-cuva-omis/
Re: Povijesni detalji
Plague in the Ancient World:
A Study from Thucydides to Justinian
http://people.loyno.edu/~history/journal/1996-7/Smith.html
Re: Povijesni detalji
https://en.m.wikipedia.org/wiki/Michel_Ney
Ney was given command of III Corps of the Grande Armée during the 1812 invasion of Russia. At Smolensk, Ney was wounded in the neck but recovered enough to later fight in the central sector at Borodino. During the retreat from Moscow, Ney commanded the rearguard (and was anecdotally known as "the last Frenchman on Russian soil" because of it). After being cut off from the main army fighting the Battle of Krasnoy, Ney managed to escape in a heavy fog over the Dniepr, not without heavy losses and to rejoin it in Orsha, which delighted Napoleon.[4] For this action Ney was given the nickname "the bravest of the brave" by Napoleon.[4] Ney fought at Beresina and helped hold the vital bridge at Kovno (modern-day Kaunas), where legend portrays Ney as the last of the invaders to cross the bridge and exit Russia.[
Similar topics
» Novi detalji o terorističkoj koaliciji
» POVIJESNI PROBOJ U SAD-U
» Prešućeni detalji iz biografije Đure Glogoškog
» Isplivali jezivi detalji o ubici sa Zvezdare
» Počinje povijesni kongres CDU-a
» POVIJESNI PROBOJ U SAD-U
» Prešućeni detalji iz biografije Đure Glogoškog
» Isplivali jezivi detalji o ubici sa Zvezdare
» Počinje povijesni kongres CDU-a
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Povijest
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum