ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

by debotoijusto 2/10/2017, 19:41

Korijeni dokumentarca "Trst, Jugoslavija" Alessija Bozzera sežu u 2014. Tada je nastao kratkometražni film o razdoblju šopinga u Trstu na zamolbu Wendy D'Ercole, koja ga je godinama željela snimiti, prije svega iz nostalgije jer je kći jednog tršćanskog poduzetnika. Bozzer je počeo razvijati projekt i tako su došli do prve verzije videa od 20 minuta, fokusiranog samo na Trst.

– Stupio sam u kontakt s nekim slovenskim i hrvatskim kolegama i odmah uočio da su jako zainteresirani za tu temu. Shvatio sam koliku je važnost Trst imao za sve zemlje bivše Jugoslavije i da dokumentarac može postati nešto puno veće i složenije. Produkcija se iskristalizirala i u posljednjoj godini odradili smo snimanja u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Rodio se dokumentarac od 60 minuta fokusiran na te događaje – otkrio nam je 42-godišnji Bozzer.

– Iskreno, ne sjećam se tog perioda i tih događaja. Mislim da razlog leži i u tome što su se moji roditelji, kao mnogi Tršćani, subotom držali podalje od centra Trsta i trga Ponterosso. Nevjerojatno je da bi se grad potpuno promijenio samo dva dana u tjednu i potom opet postao "normalan". Tijekom tjedna nije se moglo vidjeti ništa od onoga o čemu govorim u dokumentarcu.

by debotoijusto 2/10/2017, 19:42

Za neke je možda kava "Minas" još jača uspomena, svaki vikend se prodavalo na tone te kave! Žvakaća guma "Brooklyn" je bez sumnje predstavljala simbol ponajviše za mlade jer je simbolizirala Ameriku, pravu zemlju slobode kapitalizma. Zabavno je i kad Rade Šerbedžija spominje boce chiantija na slami, u nekim filmovima iz toga razdoblja svi nose mrežaste torbe pune boca! Sam Trst je jedan veliki "Madeleine"!

Da budem iskren, u Trstu sam imao najviše kontakta s publikom. U siječnju smo imali premijeru na Trst Film Festivalu; dvije večeri, obje projekcije rasprodane (2000 ljudi). I dalje prikazujemo film i dvorana je uvijek gotovo puna. Na kraju tršćanska publika bude jako aktivna, mnogi žele pričati anegdote i prisjećati se.

Za vrijeme projekcija u bivšoj Jugoslaviji (Ljubljana, Beograd, Kopar, Izola, Opatija...) publika je bila puno "mirnija". Možda zato što sam ja Talijan i možda im je bilo teže sa mnom dijeliti uspomene, barem iz njihove perspektive. No, kad bi se kasnije pružila prilika da porazgovaram s nekima od njih, mnogi bi se počeli prisjećati i prepričavati i mogu potvrditi da je mit o Trstu i dalje živ! Od uspomena koje sam čuo protekle godine mogao bih snimiti još jedan film!

by debotoijusto 2/10/2017, 19:43

Nostalgija je jako prisutna u filmu. Gotovo sva svjedočanstva bivših stanovnika Jugoslavije su nostalgična jer se svi sjećaju sretnih trenutaka iz svojeg života. Danas se čak skoro s nostalgijom prisjećaju i trenutaka straha od carinske kontrole.

U svjedočanstvu spisateljice Slavenke Drakulić jasno se osjeća nostalgija: u onom su periodu ljudi u Jugoslaviji živjeli dosta dobro, vladao je osjećaj sigurnosti. I Jugoslavija je predstavljala pozitivan model socijalističkog režima, jedan otvoreni model. Stoga se mogućnost da Jugoslaveni prelaze granicu i, makar nakratko, ulaze u kapitalistički zapad bilježi kao nešto jakouzbudljivo.

Čak i Tršćani osjećaju nostalgiju prema tom vremenu. Iako su se onda mnogi žalili na nečistoću i na nastalu invaziju, i možda su sanjali o čišćem i civiliziranijem gradu, danas shvaćaju da je ono vrijeme bilo puno života i energije, dok je danas grad većinom uspavan...

by debotoijusto 2/10/2017, 19:44

Završili ste film scenama rata u bivšoj Jugoslaviji, čime je završila era šopinga u Trstu. Kraj na neki način ruši mit i nalikuje na mamurluk?
– To mi je i bila namjera. 1991. sve se promijenilo, od tada Europa više nije kao prije. U tom trenutku počinje jedna druga priča, jako različita, koja je već ispričana mnogo puta. Htio sam napraviti čisti rez. Sviđalo mi se surađivati s glazbenikom i stvoriti glazbu koja može simbolizirati baš to. Završna glazba je distorzirana međunarodna himna, usporena, s ritmom bubnjeva iz 80-ih, koja korak po korak puca. Svidjelo mi se tako završiti film.

http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/509837/sjecate-li-se-trsta-i-ponterossa-oni-koji-pamte-legendarne-odlaske-u-soping-danas-s-nostalgijom-spominju-cak-i-strah-od-carine-ali-jedna-grupa-ljudi-o-tim-danima-ne-zeli-ni-zucnuti

by Sora 2/10/2017, 19:46

Naravno: sigurnost. Povjerenje . Pozitivna klima u drustvu .

Ovo danas je bezidejno i besperspektivno drustvo. I najgore od svega zatrovano mrznjom i negativnom primjerima kriminala

by danni1 2/10/2017, 20:55

Sora wrote:Naravno: sigurnost. Povjerenje . Pozitivna klima u drustvu .

Ovo danas je bezidejno i besperspektivno drustvo. I najgore od svega zatrovano mrznjom i negativnom primjerima kriminala

Ma da...sigurnost, povjerenje i pozitivna klima redovito rezultiraju krvavim ratom, klanjem susjeda i dojučerašnjih prijatelja.

Ne seri bezveze. Mrzili smo se iz dna duše i jedva dočekali da se pohvatamo za grkljane. Pozitivna klima se održavala pendrekom.

jebala vas Jugoslavija da vas jebala i to lažno bratimljenje i tapšanje.

by Sponsored content

ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

Re: ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

Re: ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

Re: ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

Re: ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

Re: ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA

Re: ZANIMLJIVA SVJEDOČANSTVA