Još malo pa neće baš ništa ostati od Hrvatske

VODNO BOGASTVO HRVATSKE: Žedni preko vode...

Četiri najveća hrvatska izvora, sada i službeno potvrđeno, više nisu u hrvatskim rukama! Ostali smo i bez Lipika i Jamnice i Svetog Roka i Cetine.

Objavljeno: 17.09.2017. u 13:27h

Piše: Damir Gašparović

A novinari i razni mediji i portali asistiraju tome više od 15 godina i pospješuju sve to da se ubrza totalno porobljavanje svake ljudske duše. Ljudi nikad u životu neće naučiti ako vjeruju razumu podložnom manipulacijama.

"Da bu sve bilo još spektakularnije, najavljuju nam da voda MORA hitno poskupiti - za 30%"


hehehe dok se priča o tablama čardak skuplja dahiju

DRUŠTVENO NEAKTIVNI

Građani su uvjereni da ništa ne mogu promijeniti

To je tužno. Jer da se bunimo, bolje bi nam bilo

Hrvatski su građani među najmanje društveno aktivnima u Europskoj uniji, pokazali su podaci Eurostata. Osim naše, još sedam zemalja ima loše rezultate kada je u pitanju participiranje građana u javnom životu - Belgija, Mađarska, Češka, Bugarska, Rumunjska, Slovačka i najgori Cipar, sa samo 2,1 posto udjela građana koji su bili na nekom prosvjedu, potpisali peticiju ili na drugi način sudjelovali u aktivnostima vezanim uz političke grupe, udruge ili stranke.

Hrvatska je među anketiranima (16-godišnjaci i stariji) imala 5,6 posto takvih građana, jako daleko od najboljih Francuza (24,6 %), Šveđana (22,1 %) ili Nizozemaca (17,8 %), koje slijede Finska, Njemačka, Luksemburg i Austrija. Europski prosjek je 11,6 posto.

U “našem” dijelu EU-a ni Slovenija sa 6,5 posto nije osobita, ali je bolja od Hrvatske. U ovom dijelu Europe istraživanje je prošireno i na Srbiju i Makedoniju.

Srbi su lošiji, sa samo 3,9 posto onih koji u takvim aktivnostima sudjeluju, ali su Makedonci s 9,8 posto osjetno bolji od nas. Prema istom principu obrađeni su i Švicarska, Island i Norveška, s tim što je Švicarska s 26,6 posto bolja od svih EU zemalja, 16,9 posto Islanđana je društveno aktivno, kao i 11,6 posto Norvežana.


Tri razloga

Stručnjak za ljudske resurse s osječkog Ekonomskog fakulteta i odnedavno predsjednik osječkog Gradskog vijeća Željko Požega i sam se ove godine uključio u politički život, sudjelujući na lokalnim izborima kao neovisni kandidat na listi Mosta. 

Njegovo je mišljenje da su razlozi niske razine političke uključenosti i političkog djelovanja naših građana, posebno žena, trojaki. Jedan od njih, smatra, svakako je u našem mentalitetu, koji odlikuju karakteristike da se društvo ne može mijenjati.

- Drugi razlog možemo tražiti u tradiciji i povijesnom nasljeđu, prije svega u nasljeđu komunizma gdje, sasvim sigurno, naši djedovi i bake nisu smjeli biti politički aktivni, niti se suprotstavljati vladajućima i njihovim odlukama, ali također i u činjenici da stoljećima nismo imali svoju državu i da nemamo tradiciju društvene i političke aktivnosti.

U povijesnom nasljeđu i tradiciji svakako se nalazi i dodatni razlog manje aktivnosti žena jer su imali znatno manja prava od muškaraca i bez prava glasa ili javnog djelovanja - kaže Željko Požega, koji kao treći razlog detektira naš obrazovni sustav.

Prema njegovim riječima, taj sustav ni u najmanjoj mjeri ne potiče kreativnost, proaktivnost te izražavanje vlastitih stavova i borbu argumentima za te iste stavove, nego, baš suprotno. Pa su “dobri učenici” oni koji šute i koji bespogovorno slušaju profesora, a oni koji se suprotstavljaju argumentima i imaju svoje stavove nerijetko budu izolirani kao problematični učenici.

“Uvijek bijedno”

- Da mi i ne kažete kako je tu prošla Hrvatska, ja bih rekla maksimalno pet posto - odmah nam je u riječ uskočila psihologinja Mirjana Krizmanić. Kaže da to i sama vidi jer ide na prosvjede “za ono što misli da treba” i to je, kaže “uvijek bijedno”. Kada smo joj rekli da u EU ima i sedam, osam zemalja lošijih od Hrvatske po sklonosti aktivizmu, čak se i iznenadila jer je mislila da smo najgori.

- Naši ljudi na to neće ići. Jer mislimo - ma to se ne može, oni su svi isti. I ta parola nas ubija. Kao, svejedno je hoće li biti ovaj ili onaj, pa što se onda vrijedi angažirati. To je tužno. Jer da se bunimo, bolje bi nam bilo. Bar bi se neke stvari vlast bojala činiti, pa bi cijela država napredovala.

Narod je korektiv kada se buni, a demonstracije i peticije su jedna vrsta korigiranja ponašanja vlasti. Znači da smo sretni i zadovoljni s njima, takvima kakvi jesu.

Zbog onoga čime nisam zadovoljna iziđem na prosvjed, iako imam puno godina, a drugi neće. 'Kako ti se da?' pitaju me. Da mi se, odgovaram, tu živim i stalo mi je da zemlja bude što bolja”, ističe Krizmanić. Posljednji prosvjed kojem je nazočila bio je, kaže, zagrebački antifašistički skup, “iako je kiša padala”.

Psihologinja Krizmanić upozorava i kako nemaju svi u Europi istu količnu razloga za prosvjede i peticije jer ekonomsko i demokratsko stanje u europskim zemljama nije jednako. Kao paradoks ostaje činjenica da su u zemljama koje su u tom pogledu iznad Hrvatske u pravilu građani u pravilu društveno aktivniji.

Mirjana Krizmanić
psihologinja


TO JE BIT DEMOKRACIJE


- Mislim da bi bilo jako dobro da su svi vrlo angažirani, ponajprije oko onih pitanja koja ih se osobno tiču. Primjerice, oni koji imaju djecu i unuke trebaju se angažirati oko kurikularne reforme, do toga bi im moralo biti stalo. Također, svima bi trebalo biti važno zdravstvo. Ali i ne samo to - trebali bi biti angažirani oko svega što se tiče općeg dobra. To je bit demokracije - zaključuje Mirjana Krizmanić, koja se slaže s tezom da smo i zbog ponašanja političara i politike u ovih 26 godina dijelom postali nezainteresirani i toliko pasivni. Kada je riječ o slabijem interesu žena za takve aktivnosti, kaže kako je to zato što se ovdje smatra da žene ne bi trebale demonstrirati nigdje, “ni doma mužu, ni u društvu”. “Uz sve ostalo tu je još, dakle, i taj patrijarhalni stav”, zaključuje.

Željko Požega
stručnjak za ljudske resurse


“NE TALASAJ” SE PRENOSI I NA MLADE


- Naši ljudi smatraju kako je sve u rukama vladajućih političara i kako su samo oni pozvani mijenjati društvo i društvene odnose. I ne samo to nego je tu i razmišljanje da ćete, ako kao pojedinac ili grupa pojedinaca pokušavate mijenjati državu, doživjeti represiju sustava i državnog aparata te da sustav ne možete niti promijeniti, niti pobijediti. U tom duhu nastala je i poznata izreka 'ne talasaj', koja se prenosi na mlade ljude i kojima se šalje poruka da je bolje prilagoditi se i šutjeti - rekao nam je stručnjak za ljudske resurse Željko Požega.

U VEĆINI ZEMALJA AKTIVNIJI MUŠKARCI, NA SJEVERU ŽENE


U najvećem dijelu Europe više je društveno aktivnih među muškarcima, no to ne vrijedi za sve nordijske zemlje, Francusku i Nizozemsku, gdje prednjače - žene. U Hrvatskoj je među aktivnijim građanima 4,8 posto žena i 6,4 posto muškaraca. I prihodi nisu nebitna kategorija u ovom istraživanju, pa je tako u svim ispitanim EU zemljama 20 posto onih s najmanjim prihodima manje uključeno u društvene aktivnosti od 20 posto onih s najvećim prihodima (što vjerojatno ima veze i s obrazovanjem) - osim u Danskoj. Gdje je obrnuto, kao i u dvije zemlje izvan EU-a, Norveškoj i Islandu.

razlozi


MENTALITET I NASLJEĐE KRIVI SU ZA PASIVNOST HRVATA

http://www.glas-slavonije.hr/343510/1/Gradjani-su-uvjereni-da-nista-ne-mogu-promijeniti

Fénix wrote:DRUŠTVENO NEAKTIVNI

Građani su uvjereni da ništa ne mogu promijeniti

To je tužno. Jer da se bunimo, bolje bi nam bilo

Hrvatski su građani među najmanje društveno aktivnima u Europskoj uniji, pokazali su podaci Eurostata. Osim naše, još sedam zemalja ima loše rezultate kada je u pitanju participiranje građana u javnom životu - Belgija, Mađarska, Češka, Bugarska, Rumunjska, Slovačka i najgori Cipar, sa samo 2,1 posto udjela građana koji su bili na nekom prosvjedu, potpisali peticiju ili na drugi način sudjelovali u aktivnostima vezanim uz političke grupe, udruge ili stranke.

Hrvatska je među anketiranima (16-godišnjaci i stariji) imala 5,6 posto takvih građana, jako daleko od najboljih Francuza (24,6 %), Šveđana (22,1 %) ili Nizozemaca (17,8 %), koje slijede Finska, Njemačka, Luksemburg i Austrija. Europski prosjek je 11,6 posto.

U “našem” dijelu EU-a ni Slovenija sa 6,5 posto nije osobita, ali je bolja od Hrvatske. U ovom dijelu Europe istraživanje je prošireno i na Srbiju i Makedoniju.

Srbi su lošiji, sa samo 3,9 posto onih koji u takvim aktivnostima sudjeluju, ali su Makedonci s 9,8 posto osjetno bolji od nas. Prema istom principu obrađeni su i Švicarska, Island i Norveška, s tim što je Švicarska s 26,6 posto bolja od svih EU zemalja, 16,9 posto Islanđana je društveno aktivno, kao i 11,6 posto Norvežana.


Tri razloga

Stručnjak za ljudske resurse s osječkog Ekonomskog fakulteta i odnedavno predsjednik osječkog Gradskog vijeća Željko Požega i sam se ove godine uključio u politički život, sudjelujući na lokalnim izborima kao neovisni kandidat na listi Mosta. 

Njegovo je mišljenje da su razlozi niske razine političke uključenosti i političkog djelovanja naših građana, posebno žena, trojaki. Jedan od njih, smatra, svakako je u našem mentalitetu, koji odlikuju karakteristike da se društvo ne može mijenjati.

- Drugi razlog možemo tražiti u tradiciji i povijesnom nasljeđu, prije svega u nasljeđu komunizma gdje, sasvim sigurno, naši djedovi i bake nisu smjeli biti politički aktivni, niti se suprotstavljati vladajućima i njihovim odlukama, ali također i u činjenici da stoljećima nismo imali svoju državu i da nemamo tradiciju društvene i političke aktivnosti.

U povijesnom nasljeđu i tradiciji svakako se nalazi i dodatni razlog manje aktivnosti žena jer su imali znatno manja prava od muškaraca i bez prava glasa ili javnog djelovanja - kaže Željko Požega, koji kao treći razlog detektira naš obrazovni sustav.

Prema njegovim riječima, taj sustav ni u najmanjoj mjeri ne potiče kreativnost, proaktivnost te izražavanje vlastitih stavova i borbu argumentima za te iste stavove, nego, baš suprotno. Pa su “dobri učenici” oni koji šute i koji bespogovorno slušaju profesora, a oni koji se suprotstavljaju argumentima i imaju svoje stavove nerijetko budu izolirani kao problematični učenici.

“Uvijek bijedno”

- Da mi i ne kažete kako je tu prošla Hrvatska, ja bih rekla maksimalno pet posto - odmah nam je u riječ uskočila psihologinja Mirjana Krizmanić. Kaže da to i sama vidi jer ide na prosvjede “za ono što misli da treba” i to je, kaže “uvijek bijedno”. Kada smo joj rekli da u EU ima i sedam, osam zemalja lošijih od Hrvatske po sklonosti aktivizmu, čak se i iznenadila jer je mislila da smo najgori.

- Naši ljudi na to neće ići. Jer mislimo - ma to se ne može, oni su svi isti. I ta parola nas ubija. Kao, svejedno je hoće li biti ovaj ili onaj, pa što se onda vrijedi angažirati. To je tužno. Jer da se bunimo, bolje bi nam bilo. Bar bi se neke stvari vlast bojala činiti, pa bi cijela država napredovala.

Narod je korektiv kada se buni, a demonstracije i peticije su jedna vrsta korigiranja ponašanja vlasti. Znači da smo sretni i zadovoljni s njima, takvima kakvi jesu.

Zbog onoga čime nisam zadovoljna iziđem na prosvjed, iako imam puno godina, a drugi neće. 'Kako ti se da?' pitaju me. Da mi se, odgovaram, tu živim i stalo mi je da zemlja bude što bolja”, ističe Krizmanić. Posljednji prosvjed kojem je nazočila bio je, kaže, zagrebački antifašistički skup, “iako je kiša padala”.

Psihologinja Krizmanić upozorava i kako nemaju svi u Europi istu količnu razloga za prosvjede i peticije jer ekonomsko i demokratsko stanje u europskim zemljama nije jednako. Kao paradoks ostaje činjenica da su u zemljama koje su u tom pogledu iznad Hrvatske u pravilu građani u pravilu društveno aktivniji.

Mirjana Krizmanić
psihologinja


TO JE BIT DEMOKRACIJE


- Mislim da bi bilo jako dobro da su svi vrlo angažirani, ponajprije oko onih pitanja koja ih se osobno tiču. Primjerice, oni koji imaju djecu i unuke trebaju se angažirati oko kurikularne reforme, do toga bi im moralo biti stalo. Također, svima bi trebalo biti važno zdravstvo. Ali i ne samo to - trebali bi biti angažirani oko svega što se tiče općeg dobra. To je bit demokracije - zaključuje Mirjana Krizmanić, koja se slaže s tezom da smo i zbog ponašanja političara i politike u ovih 26 godina dijelom postali nezainteresirani i toliko pasivni. Kada je riječ o slabijem interesu žena za takve aktivnosti, kaže kako je to zato što se ovdje smatra da žene ne bi trebale demonstrirati nigdje, “ni doma mužu, ni u društvu”. “Uz sve ostalo tu je još, dakle, i taj patrijarhalni stav”, zaključuje.

Željko Požega
stručnjak za ljudske resurse


“NE TALASAJ” SE PRENOSI I NA MLADE


- Naši ljudi smatraju kako je sve u rukama vladajućih političara i kako su samo oni pozvani mijenjati društvo i društvene odnose. I ne samo to nego je tu i razmišljanje da ćete, ako kao pojedinac ili grupa pojedinaca pokušavate mijenjati državu, doživjeti represiju sustava i državnog aparata te da sustav ne možete niti promijeniti, niti pobijediti. U tom duhu nastala je i poznata izreka 'ne talasaj', koja se prenosi na mlade ljude i kojima se šalje poruka da je bolje prilagoditi se i šutjeti - rekao nam je stručnjak za ljudske resurse Željko Požega.

U VEĆINI ZEMALJA AKTIVNIJI MUŠKARCI, NA SJEVERU ŽENE


U najvećem dijelu Europe više je društveno aktivnih među muškarcima, no to ne vrijedi za sve nordijske zemlje, Francusku i Nizozemsku, gdje prednjače - žene. U Hrvatskoj je među aktivnijim građanima 4,8 posto žena i 6,4 posto muškaraca. I prihodi nisu nebitna kategorija u ovom istraživanju, pa je tako u svim ispitanim EU zemljama 20 posto onih s najmanjim prihodima manje uključeno u društvene aktivnosti od 20 posto onih s najvećim prihodima (što vjerojatno ima veze i s obrazovanjem) - osim u Danskoj. Gdje je obrnuto, kao i u dvije zemlje izvan EU-a, Norveškoj i Islandu.

razlozi


MENTALITET I NASLJEĐE KRIVI SU ZA PASIVNOST HRVATA

http://www.glas-slavonije.hr/343510/1/Gradjani-su-uvjereni-da-nista-ne-mogu-promijeniti

Čuj godine i godine ispiranja mozga po Crkvama, pa Partija, pa ponovno Crkva učinile su svoje, odi samo na misu većinom su to Hadeze skupovi gdje se pričaju čardak priče o četnicima, ustašama, ceo svet na mrzi i kako moramo biti pokorni jer eo samo što nije procvijetalo cveće i zumbul lale

Koja god cijena je u pitanju, nije preskupa, samo da se crvena opasnost ne vrati na vlast.


Jedna od rečenica na tim seansama od klera.