Poziv Crkve na pomaganje imigrantima – znak kršćanske ljubavi ili opasna naivnost?

Naši crkveni predstavnici u ovoj imigrantskoj krizi mnogima se čine kao da su u svojevrsnom bunilu i nikako da dođu k sebi. Naglašavaju samo humanitarni karakter, dok sve druge – možda i puno važnije vidove – stavljaju u debeli drugi plan. Slijede ih i najjači vjerski portali, kao i katoličke radio postaje. Gotovo da se ne može naći neki kritički tekst, koji pokušava problemu prići s više strana. U tom mi je smislu, blago rečeno, vrlo čudan tekst kojega je, u nizu sličnih, objavio Bitno.net, a čiji naslov glasi: Kako možete pomoći izbjeglicama?

Doslovno se pitam jesam li ja toliko paranoična i neosjetljiva ili su oni toliko naivni? (Ili je samo razlika u tome što je njihovo sjedište u Splitu, a naše u Osijeku, odakle su perspektive, što je sasvim razumljivo, potpuno drugačije.) Naravno, pomoći treba i tu nema dvojbe, ali izostavljanje vrlo važnih okolnosti nipošto nije dobro. Zar oni, naime, ne vide koga zapravo u tom tekstu nekritički podupiru, odnosno o kojim je udrugama i medijima mahom riječ i zar im to baš ništa ne govori: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, h-Alter, 24 sata, RODA, RTL… U tom svjetlu treba gledati i niz vrlo usklađenih i protočnih novoosnovanih Facebook stranica u više država koje izražavaju dobrodošlicu imigrantima (i koje redovito nazivaju izbjeglicama). Dovoljno je pogledati našu pod nazivom DearRefugees – Welcome to Croatia, a koju Bitno.net propagira, i mnoge će stvari biti jasnije.

Naime, riječ je o sekularističkim udrugama koje u drugim okolnostima Bitno.net izvrsno i vrlo temeljito otkriva, ali ovdje jednostavne iz nekog razloga ignorira, iako je jasno da su isti ti u pozadini. Ti su sekularisti, naime, obučeni da se vrlo vješto snalaze u kriznim situacijama, a prvenstveno da djeluju na emocije ljudi, dakako sa svojim ciljevima. Dovoljno je prisjetiti se prošlogodišnjih poplava i njihovih nečasnih manevriranja i guranja Hrvatske u zagrljaj sa Srbijom i Republikom Srpskom, a kao izravan rezultat dobili smo otvorenu velikosrpsku politiku na svim poljima djelovanja u Hrvatskoj. Iz toga mi je razloga posebno neshvatljiv Bitno.net, jer znamo sve o „toleranciji“ i „miroljubivosti“ sekularista, i jednostavno ne mogu vjerovati da su na to nasjeli. Dovoljno je pogledati objave na njihovim Facebook stranicama i vrlo lako se može uočiti da se isključivo poziva na pomaganje imigrantima, dok se svaka kritika i upozoravanje na objektivne probleme briše. Jednako kao i kod prošlogodišnjih poplava. (Uz to svakako valja svrnuti pogled na stranice koje su označili da im se sviđaju, kao i na one koje reklamiraju u svojim objavama.)

Zato treba biti vrlo budan na sve što oni rade, jer oni isključivo rade u skladu sa svojim ciljevima, a njihovi su ciljevi baš sve što je u suprotnosti s interesima Republike Hrvatske i što je u suprotnosti s Katoličkom Crkvom.

Ja živim u Čepinu gdje su imigranti (bili) smješteni i iako ne znam što bih zapravo rekla o njima, jer ih stvarno na prvu ima simpatičnih i sve djeluje – s obzirom na moguću invaziju muslimana – prilično bezazleno, ali ima i svakakvih drugih, pa je možda najbolje za sada biti suzdržan (koliko je moguće). Ono što posebno upada u oči, to je da (mnogi) imaju jako puno novaca, najnovije smartphone, muškarci su velikim dijelom uredno obrijani, a žene našminkane kao za izlazak. (Jasno mi je da se našminkati mogu u kampovima, ali zar je nekome u takvoj krizi to bitno?)

Najveći ih broj izvrsno govori engleski i mahom su obrazovani. Uglavnom nisu nasilni (nego čak naprotiv), iako ima među njima doslovno svega i svakoga, ali valja imati na umu da je gotovo normalno da u tako napetoj situaciji i na tako zgusnutom prostoru dolazi do ekscesa.

Ono na što želim skrenuti pozornost, to je da njima (barem najvećem broju) u ovom trenutku ne treba baš nikakva materijalna pomoć. Dobiju vodu i pakete, a kupuju Colu, cigarete, bonove za mobitel i svašta drugo. Hodaju s ruksacima i manjim torbama ili vrećicama, jer sve što im treba kupe, a što ne treba bace. Spremni su puno platiti za taxi, autobus, vlak, auto, pa i bicikl, samo da im se omogući daljnji put. Razumljivo je što su im iz tog razloga najvažnije kartice za mobitele, jer gotovo nekakvom suludom programiranošću zahtijevaju da nužno idu dalje što prije.

Šetaju slobodno mjestom i narod ih se boji, jer ih je, bez obzira što ne pokazuju nasilje (bilo je ekscesa u kampu i pri smještaju u autobuse za daljnji put, ali nisam čula da je bilo išta na ulici), neugodno vidjeti. Mnogi su u crnini, s “maramama”, zamotani… Kamp im je tik uz obiteljske kuće, a oni su viđeni kilometrima udaljenima od njega, tako da, iz straha, mnogi roditelji dolaze po djecu u školu, stanovništvo se ne udaljava previše od kuća, svatko se zaključava, jer je zavladao jedan možda i iracionalan, ali vidno prisutan strah. Ne kod svih, ali kod većine svakako da.

Pitam se zašto su migranti smješteni baš u Čepinu, i to bez ikakvog znanja načelnika? Prema njegovim riječima, obavijest da će imigranti stići dobio je kad su se već dizali šatori… Dakle, bez ikakvog znanja lokalnih vlasti. A kako vidim iz teksta s Bitno.net da svime upravljaju Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek i građanska inicijativa DearRefugees – Welcome. Sad je jasno da Čepin nipošto nije slučajno izabran, pogotovo jer je prostor na kojem su smješteni, blago rečeno, neadekvatan. Riječ je o dvorištu starog i ruševnog dvorca velike kulturne vrijednosti (donedavno je tu bio starački dom za psihičke bolesnike), na kojem su postavljeni šatori. Takvih „objekata“ u Hrvatskoj ima na tisuće i baš ni po čemu taj u Čepinu nije imao razloga biti proglašen prihvatljivijim od drugih. Osim ako nije pomno predložen od navedenih udruga, a iz razloga jer je Čepin odigrao važnu ulogu u Domovinskom ratu, te su tako poremećeni mnogi velikosrpski interesi. Držim da je to razlog, a oni koji su prijedlog sekularističkih udruga prihvatili (jer njih se pita za sve, pa tako i za to) vjerojatno nikada nisu ni bili u Čepinu, nego su mislili kako je riječ o prognaničkom naselju u kojemu postoji cjelokupna infrastruktura, iako su sve montažne kućice uklonjene još prije desetak godina. Vjerujem da su nadležnima taj „detaljčić“ sekularisti „zaboravili“ reći.

A zašto baš Čepin?

Čepin je u Domovinskom ratu višestuko podnio teret, duže nego mnogi drugi tamošnji krajevi. Bio je, naime, dugo vremena obasipan granatama, prva crta obrane, gotovo je svo žensko stanovništvo otišlo u izbjeglište (ja sam bila ostala i kroz nekoliko mjeseci dok su drugi bili u izbjeglištvu doslovno sam vidjela desetak žena, a svojim ostankom i poslom kojega sam objavljala mogu svjedočiti o brutalnim svakodnevnim srpskim napadima), tako da svi stanovnici koji su to iskusili još uvijek svježe pamte ili jedne ili druge probleme, a onda smo opet primili more izbjeglica, mahom muslimana iz Bosne (dok je odande Hrvatska napadana)… Sve je to ostavilo rane za cijelo mjesto, koje su potisnute, ali ovim su događanjima sada snažno evocirani nekadašnji strahovi i u tom smislu nipošto nije dobro.

Onaj dio Čepina u kojem su smješteni imigranti prije rata bio je mahom kraj u kojem je živjelo srpsko stanovništvo (zato mu je naziv „Racki kraj“), a njegovi su stanovnici, kako je to i drugdje bilo, bili na najvažnijim položajima, iako su Hrvati bili daleko brojniji. Na početku rata mnogi su od njih pobjegli (neki su bili i vrlo nečasno umiješani u agresorsko djelovanje), a doselili su se prognani Hrvati iz Srijema i drugih krajeva. Sada je Čepin još daleko više hrvatskije mjesto (oko 94%), na čijim su najvažnijim položajima Hrvati, i vjerojatno im to “mirovnjaci” nipošto ne mogu oprostiti. Zato čvrsto držim da su oni kumovali smještanju migranata baš u Čepin, s vrlo niskim ciljevima.

Iako je do sada većina imigranata napustila Čepin i sve prolazi relativno mirno i dostojanstveno, nadam se da će vladajući poštovati odluku stanovnika koji su na svojoj sjednici kriznog stožera odlučili da ih više ne žele primati. S obzirom na sve napisano, mogu zaključiti Bogu hvala što je sve dobro prošlo, ali ako netko pokuša na sličan način, mimo volje i protiv volje mještana ponovno dovesti novi val imigranata u Čepin, bojim se da to nikako neće proći dobro, a iz navedenih razloga.

Naime, taktika “tolerancije” i “brige za drugoga” koju konstantno provode sekularisti trebala bi biti svima već odavno poznata, a pogotovo jer oni najbolje i sljubljeno sa Srbima (a sada po potrebi i sa slovenskim, mađarskim i drugim sekularistima) izvanredno djeluju u kriznim situacijama, kako su to prošle godine jasno pokazale poplave. Oni u cijeloj priči, bez imalo sumnje, imaju svoje interese, a to nije prvenstveno briga za imigrante.

Zato mi je doslovno strašno gledati što Bitno.net objavljuje. Razumljivo mi je da mi odavde, s ponovljenim iskustvom vrlo snažnih strahova, vidimo i ono čega nema, ali zasigurno ni gledanje kroz šarene naočale iz Splita ili Zagreba nipošto nije dobro. Previše se olako prelazi preko vrlo uznemirujućih činjenica poput istine da upravo oni podupiru jedan h-Alter, jedan RTL, 24 sata, RODU ili Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, naivno misleći da se svi trebamo u ovom slučaju ujediniti i zaboraviti da smo inače u suprotnim taborima, kao i zaboravljajući da nas je ta “ujedinjenost” debelo koštala u vrijeme poplava, a koštat će nas i sada.

Jer, gdje god djeluju te i takve udruge, možemo čvrsto vjerovati da imamo dvostruku opasnost – od moguće islamizacije i od velikosrpske politike. A o razmjerima u umiješanost tih i takvih sekularista u islamizaciji cijele Europe ne mogu niti pojmiti. Naime, sve upućuje na činjenicu kako su europski i svjetski sekularisti, koji su svoju mrežu pustili preko cijelog svijeta, operativci koji provode upravo tu politiku svojih nalogodavaca. Dovoljno je npr. slijediti slične Facebook stranice kao što je DearRefugees – Welcome to Croatia i vrlo brzo će se uočiti kako upravo sekularisti preko njih koordiniraju val izbjeglica od njihovog polaska i usmjeravaju ih do pojedinosti gdje trebaju ići dalje. Zato imigranti najprije traže kako i gdje kupiti kartice za mobitele, a onda po uputama idu gdje ih ovi navode. (Vjerojatno su oni, kao operativci, vrlo povezani i s velikom količinom novca koju imigranti sa sobom nose.)

Samo me zanima hoće li se odjednom u tom svom pomaganju i usmjeravanju predomisliti kada imigranti nahrupe u sjevernoeuropske zemlje, debelo nagrizene dženderističkom ideologijom, a koja će pred silinom i snagom koju mladi muslimani sa sobom nose morati ustuknuti, a možda i odumrijeti. Kad malo bolje razmislim, možda ovaj imigracijski val i nije tako loš, jer kako vrijeme teče sve mi se više čini da će na kraju znatno više biti ugrožene sekularističke sjevernoeuropske zemlje i njihov protukršćanski identitet, nego li zemlje srednje i južne Europe. Štoviše, upravo ova događanja mnogima prizivaju u pamet kako smo kao narodi bitno popustili u svojim kršćanskim načelima, a to onda svakako može biti i izravan poticaj jednoj novoj duhovnoj obnovi. Svakako valja imati u vidu da poviješću – kako se god nekada činila nepredvidljiva – ne upravljamo mi, nego Bog. U tom je smislu vrijeme da se itekako prisjetimo gotovo zaboravljenog pojma u današnjem društvu – Providnost Božja i životno shvatimo svu njezinu dubinu i ljepotu.