Državni poticaji u stanogradnji : stan na Kili dobio u pola cijene, a sada ga iznajmljuje turistima

Još od vremena prvog splitskog POS-a, nezadovoljni građani koji bi se "našli ispod crte", ali i oni koji su u konačnici kupili takve stanove u svim sljedećim projektima, upozoravali su na zloupotrebe i preprodaju tih itekako povoljnih kvadrata samo nekoliko dana od useljenja i predaje ključeva.
O tome smo zadnji put pisali kada su već tri dana nakon prvih useljavanja u zgrade na Kili bili oglašavani stanovi za prodaju, uvijek se pitajući zašto se takva postupanja ne zabrane Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji ili se ne pronađe model kojim se ne bi narušilo Ustavom zaštićeno pravo vlasništva.
Otkrili smo i najnoviji primjer nepoštovanja svih onih koji godinama žude za vlastitim domom te su prisiljeni biti podstanari u gradu gdje je to svakoga dana sve teže.
Kod ulaza u zgradu u Ulici Vrboran 19, koja je kao dio projekta "Kila 1" useljena u travnju, a kvadrat je iznosio 1108 eura, osvanula je apartmanska oznaka.
Naši čitatelji takvu pojavu smatraju potpuno neprimjerenom zbog više razloga, a ponajprije zbog toga što su svjesni da žive u POS-ovim stanovima i da biznis njihova susjeda šalje pogrešnu sliku o ostalim suvlasnicima, kao i da je neprimjereno da se takva oznaka stavlja na fasadu zgrade koja je zajednički dio imovine.
– Nije korektno i moralno, netko je to očito kupio za turističko iznajmljivanje, a samim time je ostavio jednu podstanarsku obitelj na ulici – istaknuo je Željen Popadić, dopredsjednik Udruge stanara "Nova Kila", koji i sam živi u stanu izgrađenom uz poticaje za koje posredno izdvajaju svi porezni obveznici.
Naš sugovornik upozorio je na loš model provjere dostavljenih podataka pri samom natječaju, te da bi službene osobe trebale provoditi kontrole navedenih prebivališta kako bi se utvrdilo gdje su dotad prijavitelji živjeli i imaju li podstanarski ugovor koji im donosi velike bodove.
Popadić je ustvrdio da bi država trebala ostati barem u 10-postotnom vlasništvu prostora, čime bi se mogle kontrolirati najamnine i (pre)prodaja tih stanova.
– Nenormalno je da jedan dan kupite stan za 87 tisuća eura, a da drugi dan taj isti objekt osvane u oglasnicima gdje se prodaje za 130 tisuća eura. Ima stanova koji se prodaju i po 600 eura više po metru četvornome od onoga što su platili. Što se iznajmljivanja tiče, prosjek je 350 eura za dvosobni stan na Kili, a za jednosobni treba izdvojiti dvije tisuće kuna. Ipak ne žele da im se ulazi u novi stan za male novce – otkriva nam Popadić, navodeći kako na Kili ima sedam nebodera i šest paviljona s oko 600 stanova.
– Ništa nova – komentar je Zorana Ergovića iz iste udruge građana s Kile, koji nam je kazao kako su se s trendom iznajmljivanja stanova u turističke svrhe susreli još prije godinu i pol, u vrijeme useljenja prvih 200 stanova na "Kili 3", kada je već poslije nekoliko dana osvanula identična ploča na "portunu".
– Agencija za posredovanje i prodaju nekretnina (APN) dopustila je kupnju svima bez obzira imaju li nekretninu ili su podstanari. Država taj problem nije riješila kako bi se proveo cilj poticane stanogradnje namijenjene onima koji nemaju adekvatan životni prostor. Neki su sad kupili nekretninu koja im ne treba za stanovanje, neki su je uzeli za svoju djecu, za što ih ne možemo osuditi, a treći su oni koji su je kupili isključivo za komercijalne svrhe. Nemojte zaboraviti ni da je iznos kredita u POS-u manji od tržišnog iznosa podstanarstva za takav stan, što znači da im podstanar vraća kredit – jasan je Ergović, koji se pita kako je moguće da APN dopušta da je netko u kreditu s državom koja ga čeka da otplati kredit banci, pa onda njoj samoj, a u međuvremenu iznajmljuje taj stan.
– Da je država ostala u nekakvom suvlasničkom dijelu, spriječilo bi se mešetarenje jer bi kupci morali dobiti suglasnost države i za najam i za prodaju – ističe korisnik POS-ova programa.
APN šalje 'pismo'
Zašto se u ugovore o kupnji POS-ova stana dosad nisu uvodile stavke kojima bi se zabranjivala prodaja ili iznajmljivanje tih nekretnina – pitanje je koje smo na službeni e-mail poslali APN-u, kao i imaju li namjeru u budućnosti uvesti vremenske zabrane otuđivanja tih prostora. Nisu bili u mogućnosti odgovoriti do zaključenja ovog broja našeg lista, uz obećanje da će to učiniti tijekom današnjeg dana.

http://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/493991/nesposobnost-drzave-najbolje-se-odrazava-u-projektu-koji-smo-svi-poticali-stan-na-kili-dobio-u-pola-cijene-a-sada-ga-iznajmljuje-turistima

mnogi su stanove iz programa pos-a kupili nezasluženo...
poznat mi je slučaj kako je n.n. isto tako kupio stan iz programa pos-a od cca 70 m2, a posjeduje kuću s bazenom koju iznajmljuje ljeti....
sad, jel stvar u nesređenim javnim knjigama ili nečemu drugome, nisam posebno istraživao, samo sam primijetio....

Možda nema on , možda mu ima ćaća a on sam je službeno podstanar ....ko i onaj Kureta.

  



Iako se nalazi na visokom 49. mjestu, Ivan Kuret, bivši gradonačenik 'sa zidića', nije se odazvao pozivu prvog sata kada je imao tu mogućnost po rasporedu, no kako nam je objasnio Krešimir Žunić, zamjenik direktora APN-a, on, ali i svi ostali kandidati čiji red je prošao mogu se javiti i naknadno, no to im smanjuje mogućnost odabira željenog stana.

http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/320966/rijetki-su-kreditno-sposobni-za-najatraktivnije-stanove-pos-a

A ostalih 1000 eura po metru smo platili mi ostali.

Nenormalno je da jedan dan kupite stan za 87 tisuća eura, a da drugi dan taj isti objekt osvane u oglasnicima gdje se prodaje za 130 tisuća eura. Ima stanova koji se prodaju i po 600 eura više po metru četvornome od onoga što su platili. Što se iznajmljivanja tiče, prosjek je 350 eura za dvosobni stan na Kili, a za jednosobni treba izdvojiti dvije tisuće kuna. Ipak ne žele da im se ulazi u novi stan za male novce – otkriva nam Popadić, navodeći kako na Kili ima sedam nebodera i šest paviljona s oko 600 stanova.