ČEKA LI EUROPU NOVI STOGODIŠNJI RAT?

epikur37 wrote:


[size=35]ISIL ANTE PORTAS![/size]
Autor: Mario Stefanov / 7dnevno / 11. rujna 2015.Ponedjeljak, 14. Rujan 2015. u 16:48


ISIL će nakon ovladavanja Sirijom i započetog istrebljenja šijita i kršćana, prenijeti rat na Libanon s ciljem konačnog prodora prema Sredozemlju i zaokruživanja geopolitičke cjeline Iraka i Levanta pod svojom kontrolom, što je i izvorište njegova prvotnog naziva Islamske države Iraka i Levanta i početna agenda njegova rata. U prvom naletu na jugu Libanona, sukobiti će se sa šijitskim Hezbollahom i njegovim iranskim saveznicima. A to je ono što sanjaju američki i izraelski stratezi.

Dok sirijski režim predsjednika Bashara al-Assada na krvavoj pozornici sa svojim neprijateljima i zaštitnicima pleše, možda, svoj posljednji tango, na Bliskom istoku je na pomolu puno veća ratna drama, prema kojoj će dosadašnja zbivanja biti tek operetna uvertira, a novi izbjeglički egzodus prema Europi lako bi mogao postati epskih razmjera.

Naime, izglednim slomom Assadovog režima i padom Damaska, koji neće zauzeti nikakva praktički nepostojeća prodemokratska, prozapadna i umjerena oporba, o čemu još uvijek s nevjerojatnom upornošću govore vodeći američki i europski mediji, nego na terenu apsolutno premoćni ISIL, u Siriji će se dogoditi neviđeno ritualno klanje tisuća ljudi, a ISIL-u i njemu pridruženim islamističkim skupinama biti će otvoren put prema susjednom, nestabilnom i zapaljivom Libanonu. Mogućim, pak, padom Libanona, a time i cijelog Levanta u ruke islamističkog terora i progonom tamošnjih kršćana i šijita zajedno sa izbjeglicama koje se u Libanonu već nalaze, ostvarit će se predviđanja, u vladajućim neoliberalnim krugovima europskih političara i bruxelleskih birokrata prezrenog mađarskog premijera Orbana o milijunima novih izbjeglica, a smijeh kojim ga izruguju zaledit će im se na licima.

Milijuni sirijskih kršćana, Kurda, šijita i ostalih islamistima nepodobnih etničkih i vjerskih skupina su pred naletima i progonima ISIL-a sabijeni trenutno na teritoriju pod kontrolom Assadove vlade, na kojem je više od 15 milijuna ljudi i koji je svakim danom sve manji, a borbe se vode već nadomak Damasku. Nastavi li se dosadašnji smjer događanja, pitanje je trenutka kada će se regularna sirijska vojska – defitivno slomiti. Uz kronični nedostatak pričuvnih dijelova i streljiva, sve veći je problem popuna novim ljudstvom, jer masa vojnih obveznika, predosjećajući kraj, kreće izbjegličkim rutama prema Europi. Treba napomenuti da je i to jedan od ciljeva organiziranog i usmjerenog izbjegličkog pokreta – lišavanje Assada demografskih potencijala ratovanja. Bez direktne podrške snaga libanonskog Hezbollaha, iranskih specijalnih postrojbi i savjetnika, iranskih i ruskih isporuka ratnog materijala, sirijska obrambena struktura vjerojatno bi se već urušila.

Ruski ratni materijal i streljivo za Assadove snage

Pojačana dostava ruske vojne pomoći i diplomatska ofenziva, koja uostalom više služi ruskom pokušaju izlaska iz međunarodne političke izolacije zbog ukrajinskog rata i aneksije Krima, nego stvarnoj pomoći Damasku, teško može promijeniti dugotrajnu stratešku defenzivu Assadovih snaga, posebice nakon pada al-Karjataina i ugrožavanja strateške komunikacije Damaska sa sjeverom i zapadom države. Ruska ubrzana masivna dostava novog ratnog materijala, svjedoči samo o žestini borbi i nepovoljnom položaju vladinih snaga.

Tako je, primjerice, 18. kolovoza, nakon slijetanja borbenih zrakoplova, za koje izraelski izvori tvrde da su ruski migovi-31, u zrakoplovnu bazu Mezze u vojnoj zoni međunarodne zračne luke Damask sletio je i ruski teški transportni zrakoplov Antonov An-124 s tonama ratnog materijala i streljiva za Assadove snage, među kojima i tisuću protuoklopnih raketa “Kornet”. Dva dana kasnije, 20. kolovoza, kroz Bospor je prošao ruski desantni brod “Nikolaj Filčenkov” tipa “Aligator”, toliko prekrcan da je teret, osim uobičajeno u potpalublju, morao biti raspoređen i na samoj palubi gdje su uočena borbena vozila BTR-82a i “Tigr” koja su, nakon pristajanja broda u Tartusu, osvanula na snimkama očito namjerno objavljenim na sirijskoj državnoj televiziji.

Od 22. srpnja do 22. kolovoza u najmanje tri navrata su unajmljeni ukrajinski trgovački brodovi prevezli egipatsko oružje i streljivo za Assadove snage od egipatske luke Port Said do sirijskog Tartusa, uključujući velike količine raketa zemlja-zemlja tipa “Sakr”, čime se je i Egipat nakon razgovora al-Sisia i Putina pridružio snabdjevanju sirijske vojske. Krajem kolovoza veći broj ruskog logističkog i inženjerijskog vojnog osoblja primjećen je u zoni Jablaha kako priprema teren za objekte koji bi mogli biti buduća vojna baza. Uspostavljeni su zajednički rusko-sirijski obavještajni centri i linkovi dostave satelitskih podataka ratišta.

Tako je potpuno sigurno da se ni ruski niti iranski Assadovi saveznici neće tako lako odreći svojih interesa u Siriji. Nakon što su Rusi neko vrijeme kalkulirali sa zamjenom Assada nekim prihvatljivijim, primjerice bivšim dugogodišnjim sirijskim ministrom obrane Mustafom Tlassom, čini se da su ponovno sve svoje opcije vezali uz Assada. No, dometi ruske vojne podrške su ograničeni, jer ne postoji direktna kopnena veza, a pomorski i zračni putevi transporta su nesigurni i moguće ih je lako presjeći. Moguće je da Rusija postupno, uistinu, dovlači svoje vojne efektive u Siriju u sklopu nekakve asimetrične vojne operacije, ali njeni rizici u trenucima ukrajinske krize su preveliki.

Rusi ipak pažljivo važu pretpostavku da je Sirija za njih američki mamac koji će ih uvući u živi pijesak rata s islamistima, sličan afganistanskom, te otvoriti ratišta na južnim ruskim granicama i na Kavkazu. Nakon aneksije Krima i ubacivanja tisuća vojnika i mase vojne tehnike na istok Ukrajine, nova jednostrana vojna avantura izvan okvira međunarodne zajednice i UN-a – malo je vjerojatna. S druge strane, učiniti će sve što mogu da zadrže svoju prisutnost u Siriji i na Bliskom istoku ili je u krajnjem slučaju diplomatskom trgovinom razmjene za ustupke na nekim drugim njima puno značajnijim područjima, što su uostalom ove godine već bezuspješno pokušali.

Istodobno, američki i europski gospodari bliskoistočnih ratova sa svojim saudijskim i zaljevskim saveznicima, zakuhavaju Libanon i pripremaju ga za budući rat prema američkoj agendi stvaranja “Novog Bliskog istoka”, podijeljenog na sunitske, šijitske i kurdske dražavne entitete, u kojem nema mjesta za Siriju i Libanon. Kako su nastali francusko-britanskim iscrtavanjem po bliskoistočnoj političkoj karti, tako bi, očito, trebali i nestati novom američkom kartografijom, bez obzira na posljedice koje će se prelomiti na milijunima ljudi.

Ovih dana, posljednja u nizu glasovitih prodemokratskih revolucija nastalih, tobože, spontanim okupljanjima naroda, trese političku strukturu Libanona. Cilj te “revolucije smeća” izrasle, navodno, iz prosvjeda protiv Vladine nesposobnosti organiziranja odvoza smeća s bejrutskih ulica, je rušenje slabašnog ustavnog balansa vlasti između kršćana, sunita i šijita, po kojem je predsjednik države uvijek kršćanin, predsjednik vlade sunit, a parlamenta šijit. Trenutno je na djelu sukob kršćanskih frakcija od kojih jedna, predvođena Samirom Geageaom, pokušava u pripremi budućih događanja paktirati sa sunitima i njihovim političkom elitom povezanom sa Saudijskom Arabijom, a druga, na čelu s Michelom Aounom, usko surađuje sa šijitima i njihovim političkim vodstvom okupljenim oko Hezbollaha.

Libanonski kršćani pripadaju Maronitskoj katoličkoj crkvi, jednoj od Istočnih katoličkih crkvi s istočnim liturgijskim obredima, ali pod jurisdikcijom Pape. Njihova vodeća politička elita, tako se u trenucima koji prethode dosad, možda, najvećoj povijesnoj egzistencijalnoj ugrozi, tragično našla podijeljena upravo po paradigmi suštinskih bliskoistočnih podjela i već godinu dana njihovo suparništvo onemogućava izbor novog predsjednika. Ukoliko bi premijer dao ostavku došlo bi do opasne ustavne krize koja bi mogla Libanon gurnuti u kaos unutarnjih sukoba i građanskog rata. Upravo na to ciljaju pokrovitelji i izvršitelji “revolucije smeća” ili kako je oni nazivaju “smrdiš” (You Stink).

Bez obzira tko tu stvarno smrdi, želi se stvoriti kaos koji bi spriječio bilo kakvu mogućnost da predsjednikom države postane bivši general libanonske vojske Michel Aoun, koji je otvoreno upozorio da su islamističke skupine bliske Al-Qaidi i ISIL-u već infiltrirane u Libanonu i da se, spremne za borbu, nalaze na sjeveru u dolini Bekaa u području Baalbeka, svega 80-ak kilometara od Bejruta i pozvao na opću mobilizaciju svih domoljubnih snaga uključujući i Hezbollah. Po njemu je početni prodor islamističkih snaga u Libanon u svrsi pokretanja građanskog rata u zemlji, kako bi nakon sloma sirijskog režima, Libanon postao laka meta ISIL-ovih jurišnika, uz posljedično uništenje kršćana i šijita.

Dugogodišnji snovi američkih i izraelskih stratega

Sadašnjim pokušajem destabilizacije Libanona, ubacivanjem ISIL-ovih snaga i poticanjem unutarnjih političkih i oružanih sukoba, po mogućnosti u razmjerama građanskog rata koji je između 50-ak libanonskih vojski i milicija trajao od 1975. do 1990. godine, prislio bi šijitski Hezbollah na djelomično ili potpuno povlačenje iz Sirije, prestanak pružanja vojne podrške Assadovoj vojsci i prebacivanje na novo domaće ratište. Kako god završio rasplet sirijskog rata, neizbježno će se odraziti na sudbinu te države i njenih stanovnika. Padne li Assad i Sirijom potpuno zavlada ISIL i njemu srodne ekstremne skupine, jer ne postoji nikakva mogućnost pobjede tzv. umjerene oporbe jer ona postoji samo u spisima američkih i zapadnih geostrateških čarobnjaka i korporacijskih medija, na udaru će se, odmah nakon sirijskih kršćana i šijita, naći i libanonski.

ISIL će, nakon ovladavanja Sirijom i započetog istrebljenja šijita i kršćana, prenijeti rat na Libanon s ciljem konačnog prodora prema Sredozemlju i zaokruživanja geopolitičke cjeline Iraka i Levanta pod svojom kontrolom, što je ujedno izvorište njegova prvotnog naziva Islamske države Iraka i Levanta i početna agenda njegova rata. Već u prvom naletu na jugu Libanona, sukobiti će se sa šijitskim Hezbollahom i njegovim iranskim saveznicima.

I to je upravo ono što godinama sanjaju američki i izraelski stratezi i što je po mnogima, u pozadini tobože nepredvidivog i neobuzdanog jačanja ISIL-a – uništenje Hezbollaha i protjerivanje iranskih regionalnih utjecaja. Nakon izbacivanja iz igre Iraka, Libije i Sirije, uništenjem ili barem lomljenjem Hezbollahove vojne moći, Izrael bi se riješio još jednog protivnika čija mu vojna sila može potencijalno parirati. Sam Libanon odavno je među prvima izbačen iz tog kruga i pretvoren u razdijeljenu i nefunkcionalnu državu, pa bez Hezbollaha ne predstavlja za Izrael ništa.

Na marginama ili možda baš sukladno velikoj američkoj geostrateškoj viziji regionalnog prekrajanja po agendi stvaranja “Novog Bliskog istoka”, polako i sigurno u medijskoj tišini ostvaruje se stari izraelski plan njemu prilagođenog Bliskog istoka koji, pak, frapantno dobro funkcionira paralelno s interesima bogatih arapskih monarhija, predvođenih saudijskim dvorom. Izraelska bliskoistočna strategija asimetričnog drobljenja i razbijanja arapskih protivničkih država ili njihova pretvaranja u bezopasne nefunkcionalne paradržavne entitete razdirane unutrašnjim sukobima i regionalna fragmentacija, savršeno je jasno izražena u tzv. “Yinanovom planu” iz 1982. godine.

Naime, u studiji “Strategija za Izrael tijekom 80-ih godina”, visokog službenika izraelskog Ministarstva vanjskih poslova, Odeda Yinona, javno objavljenoj u Reviji palestinskih studija Israela Shahaka i u publikaciji “Kivunim” Uprave svjetske cionističke organizacije u Jeruzalemu, navodi se da će se “Sirija raspasti u skladu sa svojom etničkom i vjerskom strukturom u nekoliko država kao danas Libanon, tako da će nastati šijitska alavitska država uz obalu, sunitska država u području Aleppa i druga sunitska država Damaska, a Druzi će također uspostaviti svoju državu… Takvo stanje biti će garancija za mir i sigurnost u regiji za duži period, a taj cilj je već danas unutar našeg dosega”.

Izraelski disident prof. Israel Shahak tvrdio je tada da je vizija postupne fragmentacije i unutarnje podjele arapskih država u zasebne etničke i vjerske entitete iznesena u Yinonovoj studiji, postala sastavni dio izraelske strateške misli, a daljnjim razvojem događaja, nakon drugog iračkog rata i rušenja Saddama Husseina 2003. godine, isticao je potpunu sukladnost američke geopolitičke vizije prekrajanja Bliskog istoka i Yinonova plana.

Uostalom, dugodišnji šef izraelske vojne obavještajne službe, načelnik stožera izraelske vojske i sadašnji izraelski ministar obrane, Moshe Yaalon, u izjavi za National Public Radio sada potpuno otvoreno kaže: “Granice na Bliskom istoku apsolutno će se mijenjati… one su se već promijenile jer sirijski predsjednik Bashar al-Assad više nije u mogućnosti ujediniti svoju zemlju i kontrolira samo 25 posto Sirije. Prema Yaalonu, dio arapskih država nema ‘realnu povijest’ nego su umjetno iscrtane famoznim britansko-francuskim sporazumom Sykes-Picot na ruševinama Otomanskog carstva. Egipat će uvijek ostati Egipat, ali Libija, Sirija i Irak su umjetne državne tvorevine i mi danas svjedočimo njihovom kolapsu.” Yaalon nije spomenuo, ali sve se odnosi i na ostale države arapskog svijeta nastale u istom povijesnom trenutku i odlukama istih imperijalnih centara svjetske moći.

I tako bi, uz nabrojene, trebao nestati i Libanon. Cijena takvih prevrata, velike stratege pritom nimalo ne zamara. Takve agende mogu se provesti samo uz milijunske žrtve, ali regionalne geopolitičke rekonstrukcije prilagođene kontroli energetskih nalazišta na Bliskom istoku i pravaca njihova transporta prema SAD-u i Europi, interesi američkih i europskih naftnih korporacija i posljedično sigurnosno i makroekonomsko jačanje Izraela, u novoj su geopolitičkoj konstrukciji viši interesi za koje vrijedi žrtvovati nekoliko stotina tisuća ljudskih života, posebice ako nisu – američki ili europski.

‘Bistri’ zaključci britanskih stručnjaka

No, nastavak ove luciferske igre i rušenja društvene strukture Sirije i Libanona, mogao bi imati posljedice koje će izmaknuti nadzoru gospodara kaosa i postati njihov geopolitički Frankenstein. Dakako, patiti će i Europa, jer je SAD daleko, a Velika Britanija – zaštićeni otok.

Francuski degolistički politički prvak, Nicolas Dupont-Aignan, slično kao i čelnica FN-a, Martine Le Pen, ovih dana upozorava: “Ako Assad padne, Sirija će pasti, Libanon će propasti, istočni kršćani će nestati, a s ISIL-om se više nitko neće moći nositi. Da ne spominjem migracije koje će uslijediti u tom kaosu. Potrebno je hitno promijeniti naivnu francusku politiku u regiji koja je podršku sirijske tzv. umjerene oporbe pretvorila u katastrofu – oružje je završilo u rukama ISIL-a… Ako se ISIL u bliskoj budućnosti ne prevlada, Europa će se suočiti s novim stogodišnjim ratom.”

Nažalost, lako je moguće da je taj rat već u tijeku…

A još 2012. godine, u začecima sirijske krize, Shahshank Joshi, znanstveni istraživač londonskog Royal United Services Institutea (RUSI), znanstveni suradnik na programu proučavanja karaktera rata Oxfordskog sveučilišta, specijalist za južnoazijsku i bliskoistočnu politiku i doktorant na Harvardu, za think tank Chatham Housa, Kraljevskog instituta za međunarodne poslove u Londonu, “bistro” je zaključio: “Sirijska opozicija u ovim trenucima ima veliku odgovornost. Sve pobunjeničke frakcije moraju pokazati zrelost i suzdržanost u formiranju nove vlade. Buduće vladine snage moraju biti sposobne zaštititi manjine.”

Nevjerojatno, a da je otišao samo do susjednog puba, konobar bi mu rekao pravu istinu o stanju u Siriji i točnu procjenu razvoja događaja. Uz takve bistrooke mislioce, možda smo već u ratu, a da to ne zna nitko, pa ni europska politička elita.

Ne bi bilo neobično, jer je riječ o potpuno promašenoj političkoj generaciji.

http://www.dnevno.hr/geopolitika/isil-ante-portas-829543

RayMabus wrote:Arape koji idu na Balkan cemo pobit , NIjemci će svoje potirat u Francusku i Belgiju ....Francuska će puknit pod tolikom najezdom Arapa-

U Francuskoj će nastat dugogodišnji građanski rat.

melkior wrote:

RayMabus wrote:Arape koji idu na Balkan cemo pobit , NIjemci će svoje potirat u Francusku i Belgiju ....Francuska će puknit pod tolikom najezdom Arapa-

U Francuskoj će nastat dugogodišnji građanski rat.

U stvari bez većeg broja imigranata Europa bi vrlo lako i jednostavno mogla dobiti rat protiv Arapa i muslimana. Ovako se sama zajebala, za tuđi račun.

Yehudi wrote:Vjetar piri Izrael se širi.

crvenkasti wrote:Srbija će prva najebati jer je bliže. Mi poslije.

Računa li se to opet kao naša pobjeda?

Yehudi wrote:HAHAHAHAHAHHAHA

 Refren mi je najbolji a i sami kraj spota 

 A plešu kao Hasidi neki dan u Umanu ( 35 000 iz 19 zemalja)

 za Rosh Hashanah.

http://society.lb.ua/life/2015/09/14/315932_uman_prinyala_rekordnoe_kolichestvo.html

Eva wrote:100 godina, sitnica za svemir

Eva wrote:i žestoko

Eva wrote:Tak je uvijek nakon katarze.

Eva wrote:Čovjek uči dok je živ i na kraju umre bedast