Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
Page 3 of 5
Page 3 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
yodu mobilizirati i poslati na ruski front..
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
da ratuje za Plenkija i njegove Uhljebe..
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
Kako su muslimani osvojili Kosovo.. tako bi u budućnosti mogli.. Rusiju, Francusku, Švedsku, Srbiju, .. pa onda možda Britaniju pa čak i Njemačku.. to su najugroženije zemlje.. obrezani kitama izbijaju
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
kako sam rekao u WW2, čak i onako polu-okupirana imal je industrijsku proizvodnju na razini Nazi Njemačke.slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Današnja Putinova Rusija, nije Merkelovoj Njemačkoj doslovno do koljena. Toliko o tome da je Njemačka "uništena u WW2" :D .. da Angela Merkel ne trpa Njemačku i Europu kozojebima, praktički bi bila najmoćnija osobna na planeti
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
ajd ajd,,mozes ti i bolje...slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
pismejker wrote:Bas se mislim,nes o onoj izreci..Lakse je uci u Rusiju kao neprijatelj,nego izici.. :cleanteeth:nepregledna sibirska podrucja..divljina,vukovi,medjedi,zima..nema tu da netko prezivi...
Lako za vukove i medvjede, oni nisu u stanju pružiti neki zamjetniji oružani otpor potencijalnom agresoru na Rusiju.
No, izreka je točna i ukazuje na suštinu problema.
Dok je ruski narod i moguće pokoriti, zemlju baš i nije. Prije svega zbog njene veličine, ali također i vrlo surove klime.
Što se tiče Sibira, ni Hitler, a posebno Napoleon ga nisu ni primirisali.
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
Koju industrijsku proizvodnju?? Jebote,pa bili su zaostali kao tunguzija naspram njemacke..STO su proizvodili..masovno se oruzje pocelo sthantzati,tek kad je svapska armada bila duboko u Rusiji..Masovno se slalo pjesadiju na svabe,koja je ginula kao snoplje,samo da sto vise uspore Svabe,dok se ne pokrene industrija vojne opreme,i sveg prateceg..na nivou Svabije..ma da..Pinochet wrote:kako sam rekao u WW2, čak i onako polu-okupirana imal je industrijsku proizvodnju na razini Nazi Njemačke.slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Današnja Putinova Rusija, nije Merkelovoj Njemačkoj doslovno do koljena. Toliko o tome da je Njemačka "uništena u WW2" :D .. da Angela Merkel ne trpa Njemačku i Europu kozojebima, praktički bi bila najmoćnija osobna na planeti
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
pismejker wrote:ajd ajd,,mozes ti i bolje...slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Naravno da mogu, ali nema razloga. Vidim da ti je yoda već odgovorio.
Inače lako nađeš podatke o usporedbi njemačke i sovjetske industrijske proizvodnje 1941. godine na netu.
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
čekaj da ti nađem podatke..pismejker wrote:Koju industrijsku proizvodnju?? Jebote,pa bili su zaostali kao tunguzija naspram njemacke..STO su proizvodili..masovno se oruzje pocelo sthantzati,tek kad je svapska armada bila duboko u Rusiji..Masovno se slalo pjesadiju na svabe,koja je ginula kao snoplje,samo da sto vise uspore Svabe,dok se ne pokrene industrija vojne opreme,i sveg prateceg..na nivou Svabije..ma da..Pinochet wrote:kako sam rekao u WW2, čak i onako polu-okupirana imal je industrijsku proizvodnju na razini Nazi Njemačke.slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Današnja Putinova Rusija, nije Merkelovoj Njemačkoj doslovno do koljena. Toliko o tome da je Njemačka "uništena u WW2" :D .. da Angela Merkel ne trpa Njemačku i Europu kozojebima, praktički bi bila najmoćnija osobna na planeti
inače ovako iz glave.. kada je Hitler napao SSSR. Hitler je napao sa 3000 tenkova.. a pazi ovo - Rusija je imala - 20 000 tenkova. Imali su čak više vojnika nego Njemačka(Njemci oko 3milijuna, Staljin oko 4-5milijuna na zapadnoj fronti). Po broji aviona mislim da je bilo isto.
Inače Hitler je bio luđak što je napao SSSR, ali je računao(bio je u pravu) da je ta ogroman vojska kao krdo-ovaca jer je Staljin pobio sve generale(inače Crvena Armija je isto teoretski razvila taktiku Blitzkriega , Njemci su učili od Rusa(bili su saveznici čak i u 20tim godinama)
imaš na wikipediji sve
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
ok, znamo da nisu bili samo antifašisti.crvenkasti wrote:Rusija se odrekla golemih teritorija u zamjenu da Zapad prizna boljševike i Lenjina za legitimne predstavnike. Rusija je prije toga obuhvaćala i Poljsku i Finsku itd. O Ukrajini, Bjelorusiji itd nije bilo ni govora.
L'âme- Posts : 25744
2014-04-12
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
ne govorim sad o WW2,nego opcenito..recimo posebne postrojbe tipa SAS-a,Rangera ili slicno..da udju u Rusiju,nema beda..no dok dojdu do meta bitnijih,vec im je iza ledja par tisca kilometara...nek budu primjeceni,.ima da giljaju sto dublje u divljinu,a tamo su mede,fukovi,veprovi..samo cekaj da nagazis na brlog..slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:Bas se mislim,nes o onoj izreci..Lakse je uci u Rusiju kao neprijatelj,nego izici.. :cleanteeth:nepregledna sibirska podrucja..divljina,vukovi,medjedi,zima..nema tu da netko prezivi...
Lako za vukove i medvjede, oni nisu u stanju pružiti neki zamjetniji oružani otpor potencijalnom agresoru na Rusiju.
No, izreka je točna i ukazuje na suštinu problema.
Dok je ruski narod i moguće pokoriti, zemlju baš i nije. Prije svega zbog njene veličine, ali također i vrlo surove klime.
Što se tiče Sibira, ni Hitler, a posebno Napoleon ga nisu ni primirisali.
Danas,i nije moguce pokoriti vise..jaka supermoderno opremljena vojska,masovnae konvencionalne snage,masovne nuklearne..nema tu osvajanja od ikoga...
Sibirske zime znaju se spustiti nize,jako nize...evo frend dosao iz Poljske sa urlauba..minus4 non stop..dolje u RH ugodnih 22-23...Ukrajina brutalno stradava od zime svako malo,naravno po zimi..
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
https://en.wikipedia.org/wiki/Operation_Barbarossa
3350 Njemačkih tenkova naspram 11 000 sovjetskih
2770 Njemačkih aviona naspram 9000 sovjetskih..
cijelo vrijeme su Rusi imali oko 3x više tehnike i oružja nego Njemci.. cijeli rat.. i prije rata
3350 Njemačkih tenkova naspram 11 000 sovjetskih
2770 Njemačkih aviona naspram 9000 sovjetskih..
cijelo vrijeme su Rusi imali oko 3x više tehnike i oružja nego Njemci.. cijeli rat.. i prije rata
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
ovo boldano..odakle ti to??Iz dupeta??..pa da su imali toliko tenkova,i ostalog,pa jel bi bilo 10 000 000 mrtvih Rusa.jeboga mish??Pinochet wrote:čekaj da ti nađem podatke..pismejker wrote:Koju industrijsku proizvodnju?? Jebote,pa bili su zaostali kao tunguzija naspram njemacke..STO su proizvodili..masovno se oruzje pocelo sthantzati,tek kad je svapska armada bila duboko u Rusiji..Masovno se slalo pjesadiju na svabe,koja je ginula kao snoplje,samo da sto vise uspore Svabe,dok se ne pokrene industrija vojne opreme,i sveg prateceg..na nivou Svabije..ma da..Pinochet wrote:kako sam rekao u WW2, čak i onako polu-okupirana imal je industrijsku proizvodnju na razini Nazi Njemačke.slidingdoorsoperator wrote:pismejker wrote:a Rusi,uglavnom poljoprivreda,stoka,i tako..industrijski slabi..
Današnja Putinova Rusija, nije Merkelovoj Njemačkoj doslovno do koljena. Toliko o tome da je Njemačka "uništena u WW2" :D .. da Angela Merkel ne trpa Njemačku i Europu kozojebima, praktički bi bila najmoćnija osobna na planeti
inače ovako iz glave.. kada je Hitler napao SSSR. Hitler je napao sa 3000 tenkova.. a pazi ovo - Rusija je imala - 20 000 tenkova. Imali su čak više vojnika nego Njemačka(Njemci oko 3milijuna, Staljin oko 4-5milijuna na zapadnoj fronti). Po broji aviona mislim da je bilo isto.
Inače Hitler je bio luđak što je napao SSSR, ali je računao(bio je u pravu) da je ta ogroman vojska kao krdo-ovaca jer je Staljin pobio sve generale(inače Crvena Armija je isto teoretski razvila taktiku Blitzkriega , Njemci su učili od Rusa(bili su saveznici čak i u 20tim godinama)
imaš na wikipediji sve
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
sorry Yoda,
[size=15]Paul Richard Huard
September 20, 2015
[url=http://twitter.com/share?url=http%3A%2F%2Fnationalinterest.org%2Fblog%2Fthe-buzz%2Fthe-soviet-t-34-the-lethal-tank-won-world-war-ii-13889&text=The Soviet T-34%3A The Lethal Tank that Won World War II%3F]Tweet[/url]ShareShare
On June 22, 1941, Nazi German launched Operation Barbarossa, a massive attack on the Soviet Union that was the largest invasion in history.
More than three million German soldiers, 150 divisions and 3,000 tanks comprised three mammoth army groups that created a front more than 1,800 miles long.
The Germans expected to face an inferior enemy. Giddy from victories in Poland and France, Hitler and many in his military high command believed it was the destiny of Germany to invade Russia. “The end of the Jewish domination in Russia will also be the end of Russia as a state,” Hitler announced in his manifesto Mein Kampf.
For months Germans won victory after resounding victory. But then the attack stalled—and the appearance of a new Soviet tank stunned the Wehrmacht.
It was the T-34. The new armored vehicle had an excellent 76-millimeter gun and thick sloped armor and cruised at more than 35 miles per hour. It possessed many advanced design features for the time—and it could blow German Panzers to Hell.
The T-34 had its problems—something we often forget when discussing a tank with a legendary reputation. The shortfalls included bad visibility for the crew and shoddy Soviet workmanship.
“They were good, but they were not miracle weapons and they had their faults,” writes Philip Kaplan in Rolling Thunder: A Century of Tank Warfare. “But the T-34, for all its faults, is now often referred to by tank experts and historians as possibly the best tank of the war.”
World War II German Field Marshall Ewald Von Kleist was more succinct. “The finest tank in the world,” is how he described the T-34.
The origins of the T-34 are simple enough. The Red Army sought a replacement for the BT-7 cavalry tank, which was fast-moving and lightly armored for use in maneuver warfare. It also had Christie suspension, one reason for the tank’s increased speed.
But during a 1938-to-1939 border war with Japan, the BT-7 fared poorly. Even with a low-powered gun, Japanese Type 95 tanks easily destroyed the BT-7s. Tank attack crews also assaulted the BT-7s with Molotov cocktails, reducing the Soviet tank to a flaming wreck when ignited gasoline dripped through chinks between poorly welded armor into the tank’s engine compartment.
The T-34 was the solution. It kept the Christie suspension, replaced the gasoline engine with a V-2 34 V12 diesel power plant and offered the crew speeds that were 10 miles per hour faster than the German Panzer III or Panzer IV.
Furthermore, the T-34’s high-velocity gun was capable of killing any tank in the world at the time.
“In 1941 when Hitler launched Barbarossa, the tank was indisputably the best in the world,” Jason Belcourt, a veteran of the U.S. Army who served in the armor branch, told War Is Boring. “The combination of sloped armor, big gun, good speed and good maneuverability was so much better than anything the Germans had on tracks.”
By mid-1941, the USSR had more than 22,000 tanks—more tanks than all the armies of the world combined, and four times the number of tanks in the German arsenal.
By the end of the war, the Soviet Union had produced nearly 60,000 T-34 tanks—proving the point that quantity does have a quality all of its own.
At first, the Germans were at a loss when it came to countering the threat the T-34 posed. The Germans’ standard anti-tank guns, the 37-millimeter Kwk36 and the 50-millimeter Kwk 38, couldn’t put a dent in the Soviet tank with a shot to its front.
That left the Germans with a limited set of tactics. German tankers could attempt flank shots with their guns. The Wehrmacht could lay mines. Soldiers risked their lives in close assaults employing satchel charges and Molotov cocktails.
In what could be called an act of desperation, the Germans even used modified 88-millimeter anti-aircraft guns to stop attacking T-34s with direct fire.
But the Russians never had enough trained crews for the tanks the Red Army fielded. The Soviets wasted the T-34 and its crews in vast numbers.
By the time the Soviets trained enough crews to man the T-34s, the Germans had tanks with high-velocity guns and better anti-tank weapons like the Panzerfaust, a recoilless anti-tank weapon with a high-explosive warhead.
But the Russians always had more T-34s than the Germans had Panzers or Tigers.
“Where the tank was decisive was in the battle of production,” Belcourt said. “From June 1941 until the end of the war, the Soviets were always producing a tank that was often good and never worse than adequate.”
The final verdict on the T-34 perhaps is less glowing than the legend that the Soviets weaved around the tank—but is still complimentary. The T-34 tipped the balance in favor of the USSR when it came to armored battle; mass production of the tank outmatched anything the Germans could do when it came to manufacturing.
The T-34 in the hands of determined Soviet tankers routed the Germans at Kursk, the greatest tank battle of all time.
The T-34 was “undeniably revolutionary, but it was not the first in anything except how to combine thick sloped armor with a diesel engine, wide tracks and a big, relatively powerful gun,” Belcourt said. “They had all been done before, but never together.”
This piece first appeared in WarIsBoring here. [/size]
[size=15]Paul Richard Huard
September 20, 2015
[url=http://twitter.com/share?url=http%3A%2F%2Fnationalinterest.org%2Fblog%2Fthe-buzz%2Fthe-soviet-t-34-the-lethal-tank-won-world-war-ii-13889&text=The Soviet T-34%3A The Lethal Tank that Won World War II%3F]Tweet[/url]ShareShare
On June 22, 1941, Nazi German launched Operation Barbarossa, a massive attack on the Soviet Union that was the largest invasion in history.
More than three million German soldiers, 150 divisions and 3,000 tanks comprised three mammoth army groups that created a front more than 1,800 miles long.
The Germans expected to face an inferior enemy. Giddy from victories in Poland and France, Hitler and many in his military high command believed it was the destiny of Germany to invade Russia. “The end of the Jewish domination in Russia will also be the end of Russia as a state,” Hitler announced in his manifesto Mein Kampf.
For months Germans won victory after resounding victory. But then the attack stalled—and the appearance of a new Soviet tank stunned the Wehrmacht.
It was the T-34. The new armored vehicle had an excellent 76-millimeter gun and thick sloped armor and cruised at more than 35 miles per hour. It possessed many advanced design features for the time—and it could blow German Panzers to Hell.
The T-34 had its problems—something we often forget when discussing a tank with a legendary reputation. The shortfalls included bad visibility for the crew and shoddy Soviet workmanship.
“They were good, but they were not miracle weapons and they had their faults,” writes Philip Kaplan in Rolling Thunder: A Century of Tank Warfare. “But the T-34, for all its faults, is now often referred to by tank experts and historians as possibly the best tank of the war.”
World War II German Field Marshall Ewald Von Kleist was more succinct. “The finest tank in the world,” is how he described the T-34.
The origins of the T-34 are simple enough. The Red Army sought a replacement for the BT-7 cavalry tank, which was fast-moving and lightly armored for use in maneuver warfare. It also had Christie suspension, one reason for the tank’s increased speed.
But during a 1938-to-1939 border war with Japan, the BT-7 fared poorly. Even with a low-powered gun, Japanese Type 95 tanks easily destroyed the BT-7s. Tank attack crews also assaulted the BT-7s with Molotov cocktails, reducing the Soviet tank to a flaming wreck when ignited gasoline dripped through chinks between poorly welded armor into the tank’s engine compartment.
The T-34 was the solution. It kept the Christie suspension, replaced the gasoline engine with a V-2 34 V12 diesel power plant and offered the crew speeds that were 10 miles per hour faster than the German Panzer III or Panzer IV.
Furthermore, the T-34’s high-velocity gun was capable of killing any tank in the world at the time.
“In 1941 when Hitler launched Barbarossa, the tank was indisputably the best in the world,” Jason Belcourt, a veteran of the U.S. Army who served in the armor branch, told War Is Boring. “The combination of sloped armor, big gun, good speed and good maneuverability was so much better than anything the Germans had on tracks.”
By mid-1941, the USSR had more than 22,000 tanks—more tanks than all the armies of the world combined, and four times the number of tanks in the German arsenal.
By the end of the war, the Soviet Union had produced nearly 60,000 T-34 tanks—proving the point that quantity does have a quality all of its own.
At first, the Germans were at a loss when it came to countering the threat the T-34 posed. The Germans’ standard anti-tank guns, the 37-millimeter Kwk36 and the 50-millimeter Kwk 38, couldn’t put a dent in the Soviet tank with a shot to its front.
That left the Germans with a limited set of tactics. German tankers could attempt flank shots with their guns. The Wehrmacht could lay mines. Soldiers risked their lives in close assaults employing satchel charges and Molotov cocktails.
In what could be called an act of desperation, the Germans even used modified 88-millimeter anti-aircraft guns to stop attacking T-34s with direct fire.
But the Russians never had enough trained crews for the tanks the Red Army fielded. The Soviets wasted the T-34 and its crews in vast numbers.
By the time the Soviets trained enough crews to man the T-34s, the Germans had tanks with high-velocity guns and better anti-tank weapons like the Panzerfaust, a recoilless anti-tank weapon with a high-explosive warhead.
But the Russians always had more T-34s than the Germans had Panzers or Tigers.
“Where the tank was decisive was in the battle of production,” Belcourt said. “From June 1941 until the end of the war, the Soviets were always producing a tank that was often good and never worse than adequate.”
The final verdict on the T-34 perhaps is less glowing than the legend that the Soviets weaved around the tank—but is still complimentary. The T-34 tipped the balance in favor of the USSR when it came to armored battle; mass production of the tank outmatched anything the Germans could do when it came to manufacturing.
The T-34 in the hands of determined Soviet tankers routed the Germans at Kursk, the greatest tank battle of all time.
The T-34 was “undeniably revolutionary, but it was not the first in anything except how to combine thick sloped armor with a diesel engine, wide tracks and a big, relatively powerful gun,” Belcourt said. “They had all been done before, but never together.”
This piece first appeared in WarIsBoring here. [/size]
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
Evo vam malo ezoterije:
Borba za rusku kulturnu klicu
+ AAA -
Okultisti od 19. stoljeća vode rat protiv Slavena: Cilj je pokoravanje
Budućnost je u Rusiji, zapravo u Slavenstvu općenito
Kao uvijek, Steiner je kompliciran u izrazu, iako sam u prijevodu već skinuo neke „poteškoće” bez da sam promijenio smisao. Ali to je okultizam, s tim se mora nositi onaj koji se tim „tajnama” bavi. Budućnost je u Rusiji, zapravo u Slavenstvu općenito. To znaju okultisti putem okultnih sredstva, i od 19. stoljeća vode rat protiv Slavenstva na svim razinama da bi ga pokorili i uzurpirali njegovu bit, baš onako kako su podjarmili i uzurpirali sve englesko, i sada nastupaju kao Englezi, što zbilja nisu. Doklegod „Oni” drže Nijemce i Slavene u međusobnom neprijateljstvu, pa kad tad i klanju, njihova moć raste, kao i vjerojatnost da se zbilja dočepaju te odlučujuće „Istočne klice”.
Ali mi nailazimo kod Steinera na neke nejasnoće, i to kod njegovih definicija Mitteleuropa i Rusija. On u svojim mnogim predavanjima ova dva pojma upotrebljava vrlo rastezljivo. „Mitteleuropu” rabi kao pojam samo za Njemačku, pa za Njemačku, Austriju i Švicarsku zajedno (njemačko-jezično područje), pa onda i za svu zemljopisnu srednju Europu. S druge strane upotrebljava pojam „Rusija” baš za Ruse, pa za istočne Slavene – znači Ruse, Ukrajince, Bjeloruse, Rusine, i na kraju za sve Slavene.
Djelovanje anđeoskih zbora
Borba za rusku kulturnu klicu
+ AAA -
Okultisti od 19. stoljeća vode rat protiv Slavena: Cilj je pokoravanje
Budućnost je u Rusiji, zapravo u Slavenstvu općenito
Već sada lebdi u „debelom” zraku jedan novi veliki rat između Zapada i Istoka koji bi trebao niknuti na pomno isprovociranoj i konstruiranoj krizi u Ukrajini. Ali to je zapravo jedan stoljetni europski rat između Istoka i Sredine koji ulazi već u drugo stoljeće. Taj rat Sredine i Istoka našega kontinenta je u smislu „Zapada” jedna apsolutna nužnost, da bi „Oni” zavladali svijetom. Rudolf Steiner je u bezbroj predavanja već prije Prvog svjetskog rata upozorio na okultnu borbu koju Zapad vodi da bi stavio Ruse i sve Slavene pod okultnu i gospodarsku kontrolu, kao i po njegovom mišljenu „pravo” Nijemaca da oni odgajaju (!) sve Slavene, a što je također vrlo dvojbeno. O različitim okultnim razlozima, razmiricama i borbama na toj relaciji mogle bi se knjige napisati, ali mi ćemo tu izvući samo jednu bilješku Steinera koja nije zapisana ni u jednoj od njegovih 30 knjiga i 6000 predavanja. Ta bilješka pronađena je u njegovoj ostavštvini, a očito je napisana negdje 1918. godine, nakon uspjele revolucije u Rusiji koju je on prepoznao kao djelo Zapada; i kada je njemačka i ruska stvarnost postala jedan veliki kaos i metež, a gotovo sve ostalo „između” palo u masonske ralje. On je tada nešto artikulirao što je očito cijelo vrijeme znao ali nije imao „muda” to objaviti, niti nakon izgubljenog rata, i iznad svoje smrti.
Zatajena bilješka iz 1918.
Rudolf Steiner, zabilješka 1918.: „Glavni utjecaj ima jedna grupa ljudi koji hoće vladati svijetom pomoću pokretnog kapitalističkog gospodarskog impulsa. Njima pripadaju svi oni ljudski krugovi koji su u stanju vezati i organizirati gospodarska sredstva. Bitno jest, da ta grupa zna da na području ruskog teritorija leži jedna u smislu budućnosti neorganizirana skupina ljudi koja u sebi nosi klicu jedne socijalističke (danas bi se reklo „socijalne”; IVP) organizacije. Označeni cilj te anti-socijalne grupe je dovesti taj socijalistički impuls u svoje područje moći. (Ali) Taj cilj se ne može dostignuti ako „Mitteleuropa” s razumijevanjem traži ujedinjenje s (tim) „Istočnim impulsom klice”. Samo zato jer se ta grupa nalazi unutar anglo-američkog svijeta, kao podređen element nastala je ta sadašnja konstelacija moći (misli na tadašnji neprirodni savez Engleska-Rusija; IVP), koja prekriva sve protivnosti i interese. Ona pokriva pogotovo istinitu činjenicu, da se vodi borba između anglo-američkih „pluto-autokrata” i Srednjoeuropskog naroda oko „Ruske kulturne klice”. U tom trenu, kada se od Mittel-Europe ta činjenica otkrije, jedna će neistinita konstelacija biti zamijenjena od istinite. Rat će zato tako dugo u bilo kakvom obliku trajati sve dok se Nijemštvo i Slavenstvo ne nađu u zajedničkom cilju, „oslobađanju čovječanstva” od jarma Zapada.
Postoji samo jedna alternativa: Ili se raskrinka laž, s kojom Zapad mora raditi ako hoće uspjeti, (pa) se kaže: Maheri anglo-američke stvari su nosači jedne struje koja ima svoje korijene u impulsima koji leže prije Francuske revolucije i koja realizira vladanje svijetom kapitalističkim sredstvima, a služi se „Revolucionarnim Impulsima” kao fraze da se iza njih sakrije; Ili se odstupa „vladanje svijetom” jednoj okultnoj grupi unutar anglo-američkog svijeta dok se iz buduće rijeke krvi potlačenog njemačko-slavenskog područja ne dostignu iskonski duhovni ciljevi zemlje.”
Budućnost leži u SlavenstvuRudolf Steiner, zabilješka 1918.: „Glavni utjecaj ima jedna grupa ljudi koji hoće vladati svijetom pomoću pokretnog kapitalističkog gospodarskog impulsa. Njima pripadaju svi oni ljudski krugovi koji su u stanju vezati i organizirati gospodarska sredstva. Bitno jest, da ta grupa zna da na području ruskog teritorija leži jedna u smislu budućnosti neorganizirana skupina ljudi koja u sebi nosi klicu jedne socijalističke (danas bi se reklo „socijalne”; IVP) organizacije. Označeni cilj te anti-socijalne grupe je dovesti taj socijalistički impuls u svoje područje moći. (Ali) Taj cilj se ne može dostignuti ako „Mitteleuropa” s razumijevanjem traži ujedinjenje s (tim) „Istočnim impulsom klice”. Samo zato jer se ta grupa nalazi unutar anglo-američkog svijeta, kao podređen element nastala je ta sadašnja konstelacija moći (misli na tadašnji neprirodni savez Engleska-Rusija; IVP), koja prekriva sve protivnosti i interese. Ona pokriva pogotovo istinitu činjenicu, da se vodi borba između anglo-američkih „pluto-autokrata” i Srednjoeuropskog naroda oko „Ruske kulturne klice”. U tom trenu, kada se od Mittel-Europe ta činjenica otkrije, jedna će neistinita konstelacija biti zamijenjena od istinite. Rat će zato tako dugo u bilo kakvom obliku trajati sve dok se Nijemštvo i Slavenstvo ne nađu u zajedničkom cilju, „oslobađanju čovječanstva” od jarma Zapada.
Postoji samo jedna alternativa: Ili se raskrinka laž, s kojom Zapad mora raditi ako hoće uspjeti, (pa) se kaže: Maheri anglo-američke stvari su nosači jedne struje koja ima svoje korijene u impulsima koji leže prije Francuske revolucije i koja realizira vladanje svijetom kapitalističkim sredstvima, a služi se „Revolucionarnim Impulsima” kao fraze da se iza njih sakrije; Ili se odstupa „vladanje svijetom” jednoj okultnoj grupi unutar anglo-američkog svijeta dok se iz buduće rijeke krvi potlačenog njemačko-slavenskog područja ne dostignu iskonski duhovni ciljevi zemlje.”
Kao uvijek, Steiner je kompliciran u izrazu, iako sam u prijevodu već skinuo neke „poteškoće” bez da sam promijenio smisao. Ali to je okultizam, s tim se mora nositi onaj koji se tim „tajnama” bavi. Budućnost je u Rusiji, zapravo u Slavenstvu općenito. To znaju okultisti putem okultnih sredstva, i od 19. stoljeća vode rat protiv Slavenstva na svim razinama da bi ga pokorili i uzurpirali njegovu bit, baš onako kako su podjarmili i uzurpirali sve englesko, i sada nastupaju kao Englezi, što zbilja nisu. Doklegod „Oni” drže Nijemce i Slavene u međusobnom neprijateljstvu, pa kad tad i klanju, njihova moć raste, kao i vjerojatnost da se zbilja dočepaju te odlučujuće „Istočne klice”.
Ali mi nailazimo kod Steinera na neke nejasnoće, i to kod njegovih definicija Mitteleuropa i Rusija. On u svojim mnogim predavanjima ova dva pojma upotrebljava vrlo rastezljivo. „Mitteleuropu” rabi kao pojam samo za Njemačku, pa za Njemačku, Austriju i Švicarsku zajedno (njemačko-jezično područje), pa onda i za svu zemljopisnu srednju Europu. S druge strane upotrebljava pojam „Rusija” baš za Ruse, pa za istočne Slavene – znači Ruse, Ukrajince, Bjeloruse, Rusine, i na kraju za sve Slavene.
Djelovanje anđeoskih zbora
Po mojem mišljenju ovo ukazuje na to, da on ne zna dvije važne komponente „Nebeske hijerarhije”, a to su vremenska razdoblja i norodne pripadnosti hijerarhijama, iliti anđeoskim zborovima. Steiner zapravo ne zna razlučiti 4. i 6. zbor, koji su slični u ciljevima i koji nastupaju uvijek zajedno, zato onaj koji ne poznaje točno njihovu bit, teško ih razlikuje pa ih stapa ili rasteže. Što zapravo iritira je to, da četvrti zbor nastupa najkasnije u vremenu i zato ga se često miješa sa šestim zborom čiji trag on slijedi.
Steineru su nebeske hijerarhije poznate (anđeoski zborovi, ali ih Steiner naziva hijerarhijama), ali on s njima barata samo u okultno-evolucijskom smislu. Njemu su također poznata vremenska razdoblja hijerarhija. Ali, kako se može zaključiti iz njegovih uputa za školovanje okultnih istraživanja on ne zna točna vremenska razdoblja, nego tek otprilike. Ta okultna uputstva su zapravo preuzeta od Teozofije, čime je jasno da su anglosaksonski okultisti upoznati sa naukom hijerarhija, ali ne samo što im je veliki vremenski ciklus od 354 godina netočan, oni možda ni ne poznaju mali vremenski ciklus od 72 godine, ili kriju sve točne podatke pred nižim sljedbenicima. Svakako je najveća moguća podvala u tom smislu da u našem razdoblju navodno započinje vrijeme Vodenjaka (Age of Aquarius). To sasvim sigurno nije istina. Zato ja ipak mislim da oni vjerojatno više manje sve znaju, ali su cijelom New Age-pokretu podvalili osim nevjerojatnu gomilu gluposti, još i krivo računanje vremena, s čime su postigli dva bitna cilja: New Age odvlači ljude od Kršćanstva bez da „Njima” može postat opasan, jer efektivno ne raspolaže nikakvim relevantnim znanjem ili pravom duhovnošću.
Svakako ćemo samo malo razlučiti hijerarhijsku konstelaciju koja je relevantna u ovom slučaju. Ipak moram naglasti da sam ja zapravo izradio za sebe te konstalacije i da se je nemoguće s ničim uspoređivati, iako sam sa Emilom Palešom neke stvari usugalsio. U međusobnim uspoređivanjima se je pokazalo da je s temeljnim poznavanjem hijerarhija pri izračunavanju pripadnosti svaka greška gotovo isključena. Ovdje se radi o sedam hijerarhija, ili zbora, koji vladaju u sedam planetarnih sfera, koje se takoreći miješaju oko događaja čovječanstva, s time da su osma i deveta okupljene oko Boga: Najviši zbor je tako sedmi, Prijestolja-Thronoi, koji je vrlo vrlo problematičan, ambivalentan, on je tamni „saturnistički” i ukoliko nije povučen kontemplativan, on vani stvara (tamne) imperije. Emil Paleš je djelovanje sedmog zbora, imenom poznat kao Orifiel koji vlada sferom Saturna, napomenuo u najboljem smislu kao primjer Benediktince i njihov „ora et labora”. A ja bih u najgorem smislu postavio upravo „One” okultiste kao tamni saturnistički imperij. Paleš napominje kad je bilo predzadnje malo „vrijeme” sedmog zbora krajem 10. i početkom 11. stoljeća, onda su Benediktinci spasili svijet molitvom, čime je već rečeno i što je lijek za crni Saturn. A kad je mason Josip II. (1741.-1790.) bio na habsburškom prijestolju je jedna od njegovih najvažnijih reforma bila zabrana kontemplativnih redova, jer je njihovo djelovanje, tj. molitva, jedino ometalo djelovanje masonskih obreda. Sedmoj hijerarhiji suprostavljena je četvrta hijerahija u sferi sunca, arkanđeo Mihovil. Tom Mihovilskom zboru, Sile – Exusiai, pripadali su pravi Engelzi, i teško je reći kako je okultno došlo do njihove uzurpacije. Evo, ja ne znam, iako ima nekih napomena koji upućuju na to da je to bilo pripremljeno već u 9. stoljeću, ali za tim nisam išao, do sada. Pod Ivanom Orleanskom bili su i Francuzi pod tim zborom, ali ni oni se nisu održali, isto kao ni Habsburška dinastija, koja je trebali biti vodeća, a nije. Sve leži sada na Rusima koji pripadju tom četvrtom zboru, i u velikoj su opasnosti da i oni padnu, da se ogriješe na Ukrajini koja pripada makar nekim djelom istom zboru, a jednim dijelom i šestom zboru. Četvrti zbor zahtijeva da se čovijek sam uključi u duhovnu borbu da bi taj zbor došao do izržaja, i vjerojatno u tome leži sav problem suzdržanosti i neuspijeha tog zbora, što je zapravo ljudsko zakazanje. Četvrti zbor traži istinu i čovječju čežnju za istinom da bi se saturnski zmaj savladao. Borba za istinom u samom čovjeku je najveća borba uopće. A najveći problem sadašnjice je, da čovjek ne žeili sitinu i time odbacuje Mihaela. U borbi četvrtog zbora protiv zmaja uvijek ulazi rame uz rame i šesti zbor kao saveznik. To j već renesansni filozof Marsilio Ficini (1433.-1499.) prepoznao. Četvrti zbor bi trebao biti duhovni vladar svijeta, ali radi odbijanja istine od čovječanstva je ozbiljno potisnut pa i uzurpiran od sedmog zbora, onog vanjskog imperijalnog djela, ne kontemplativnog. Sedmom zboru nedvojbeno pripadaju Amerikanci (USA) i Židovi. Vrlo upadljivo je naprimjer da Židovi svoj blagdan i neradni dan u tjednu slavu subotom, danu Staurna. Tako se Subota na englskom jeziku zove Saturday, dan Saturna. Dok Kršćani slavu svoj dan nedeljom, Mihaelov dan svijetlog sunca, engl. Sunday, njemački – Sonntag. Danas pokušavaju radikalni Protestanti u Americi kršćanski blagdan u tjednu nedelju, pomaknuti na subotu, od svijtla na dan tamnog Saturna. Sedan Dana Adventisti, najveći protivnici Katolika, su to već promijenili. Jednostavno sve računice i analogije potvrđuju židovsko-američku koaliciju kao prirodni saturnistički savez. Šesti zbor, Gospodstva-Kyriotetes, imenom Zahariel kao vođa Jupiterove sfere, je voditelj Indoeuropejca, Europe, Slavena i Hrvata kao naroda, a očigledno i Nijemaca. Očigledno zato, jer nisam još tu konstelaciju računao, ali sve ukazuje na njemačku pripadnost šestom zboru, iako su neki njemački ezoteričari mišljenja da oni pripadaju Mihaelovoj sferi.U našem sunčevom sustavu Jupiter ima, osim Sunca, i sam nešto svoje osobne svijetlosti. Ovdje se osijeti ta bliskost šestog i četvrtog zbora koja vodi često do zamjene, pogotovo, kako već napomenuto, jer četvrti zbor ulazi kasno na scenu pa se iz sadašnje perpektive naknadno četvrti zbor često opisuje kao šesti, ili naopako. Ako četvrti zbor zakaže ljudskom slabošću, odgovornost pada na šesti zbor, što bi razmijer snaga, tu i tamo, ogromno zakompliciralo. A peti zbor, Moći-Virtutes, imenom Samael kao vladarom „crvenog” Marsa “, je baš taj zbor koji je prema kršćanskom učenju revoltirao i gotovo sav pao, a njemu pripadaju Srbi. Dobro, za sada nećemo dalje po toj rani kopati. To mi je bila prva rečenica oko pripadnosti zbora, i ispala je nevjerojatno jasna. Hrvati pripadaju 100% šestom zboru, a Srbi 100% petom zboru. Emil Paleš je bio vrlo začuđen točnošći te „računice” koju je dakako kontrolirao, doslovce prihvatio i objavio. Borba na nebu koja se prema Svetom Pismu odigrala, je prema Steineru upravo borba između otpalog dijela petog zbora i cijelog šestog zbora, s time da su otpadnici potučeni. Prema Steineru su 70% tog zbora pali. I to je to, sada se može razumjeti „zašto” postoje nepremostive netrpljivosti između pripadnika tih dvaju zbora gore i dvaju naroda dole. To je silini pokušaj saturnističkih snaga da se šesti zbor, njihov najopsniji protivnik, petom zboru podredi, i onda da se sve pocrveni, tj. od petog zbora uzurpira. Jednom mi je u Bratislavi Emil Paleš šaljiđivo objasnio: „Jesi vidio onaj Asteriodni pojas između Jupitera i Marsa? E, taj škart je ostao na nebu nakon „makljaže” šestog i petog zbora, a ja sam si mislio sarkastično da mi liči nekako na Bosnu. Jedna krasna činjenica razumijevanja šestog zbora kao zaštitnika Europe je da je Papa Ivan Pavle II., pored sv. Benedikta, i zaštitnike Slavena sv. Ćirila i sv. Metoda također proglasio zaštitnicima Europe. Sve se hijerarhijski poklapa, ko da je znao. U najmanju ruku je pravo vođen.
Steineru su nebeske hijerarhije poznate (anđeoski zborovi, ali ih Steiner naziva hijerarhijama), ali on s njima barata samo u okultno-evolucijskom smislu. Njemu su također poznata vremenska razdoblja hijerarhija. Ali, kako se može zaključiti iz njegovih uputa za školovanje okultnih istraživanja on ne zna točna vremenska razdoblja, nego tek otprilike. Ta okultna uputstva su zapravo preuzeta od Teozofije, čime je jasno da su anglosaksonski okultisti upoznati sa naukom hijerarhija, ali ne samo što im je veliki vremenski ciklus od 354 godina netočan, oni možda ni ne poznaju mali vremenski ciklus od 72 godine, ili kriju sve točne podatke pred nižim sljedbenicima. Svakako je najveća moguća podvala u tom smislu da u našem razdoblju navodno započinje vrijeme Vodenjaka (Age of Aquarius). To sasvim sigurno nije istina. Zato ja ipak mislim da oni vjerojatno više manje sve znaju, ali su cijelom New Age-pokretu podvalili osim nevjerojatnu gomilu gluposti, još i krivo računanje vremena, s čime su postigli dva bitna cilja: New Age odvlači ljude od Kršćanstva bez da „Njima” može postat opasan, jer efektivno ne raspolaže nikakvim relevantnim znanjem ili pravom duhovnošću.
Svakako ćemo samo malo razlučiti hijerarhijsku konstelaciju koja je relevantna u ovom slučaju. Ipak moram naglasti da sam ja zapravo izradio za sebe te konstalacije i da se je nemoguće s ničim uspoređivati, iako sam sa Emilom Palešom neke stvari usugalsio. U međusobnim uspoređivanjima se je pokazalo da je s temeljnim poznavanjem hijerarhija pri izračunavanju pripadnosti svaka greška gotovo isključena. Ovdje se radi o sedam hijerarhija, ili zbora, koji vladaju u sedam planetarnih sfera, koje se takoreći miješaju oko događaja čovječanstva, s time da su osma i deveta okupljene oko Boga: Najviši zbor je tako sedmi, Prijestolja-Thronoi, koji je vrlo vrlo problematičan, ambivalentan, on je tamni „saturnistički” i ukoliko nije povučen kontemplativan, on vani stvara (tamne) imperije. Emil Paleš je djelovanje sedmog zbora, imenom poznat kao Orifiel koji vlada sferom Saturna, napomenuo u najboljem smislu kao primjer Benediktince i njihov „ora et labora”. A ja bih u najgorem smislu postavio upravo „One” okultiste kao tamni saturnistički imperij. Paleš napominje kad je bilo predzadnje malo „vrijeme” sedmog zbora krajem 10. i početkom 11. stoljeća, onda su Benediktinci spasili svijet molitvom, čime je već rečeno i što je lijek za crni Saturn. A kad je mason Josip II. (1741.-1790.) bio na habsburškom prijestolju je jedna od njegovih najvažnijih reforma bila zabrana kontemplativnih redova, jer je njihovo djelovanje, tj. molitva, jedino ometalo djelovanje masonskih obreda. Sedmoj hijerarhiji suprostavljena je četvrta hijerahija u sferi sunca, arkanđeo Mihovil. Tom Mihovilskom zboru, Sile – Exusiai, pripadali su pravi Engelzi, i teško je reći kako je okultno došlo do njihove uzurpacije. Evo, ja ne znam, iako ima nekih napomena koji upućuju na to da je to bilo pripremljeno već u 9. stoljeću, ali za tim nisam išao, do sada. Pod Ivanom Orleanskom bili su i Francuzi pod tim zborom, ali ni oni se nisu održali, isto kao ni Habsburška dinastija, koja je trebali biti vodeća, a nije. Sve leži sada na Rusima koji pripadju tom četvrtom zboru, i u velikoj su opasnosti da i oni padnu, da se ogriješe na Ukrajini koja pripada makar nekim djelom istom zboru, a jednim dijelom i šestom zboru. Četvrti zbor zahtijeva da se čovijek sam uključi u duhovnu borbu da bi taj zbor došao do izržaja, i vjerojatno u tome leži sav problem suzdržanosti i neuspijeha tog zbora, što je zapravo ljudsko zakazanje. Četvrti zbor traži istinu i čovječju čežnju za istinom da bi se saturnski zmaj savladao. Borba za istinom u samom čovjeku je najveća borba uopće. A najveći problem sadašnjice je, da čovjek ne žeili sitinu i time odbacuje Mihaela. U borbi četvrtog zbora protiv zmaja uvijek ulazi rame uz rame i šesti zbor kao saveznik. To j već renesansni filozof Marsilio Ficini (1433.-1499.) prepoznao. Četvrti zbor bi trebao biti duhovni vladar svijeta, ali radi odbijanja istine od čovječanstva je ozbiljno potisnut pa i uzurpiran od sedmog zbora, onog vanjskog imperijalnog djela, ne kontemplativnog. Sedmom zboru nedvojbeno pripadaju Amerikanci (USA) i Židovi. Vrlo upadljivo je naprimjer da Židovi svoj blagdan i neradni dan u tjednu slavu subotom, danu Staurna. Tako se Subota na englskom jeziku zove Saturday, dan Saturna. Dok Kršćani slavu svoj dan nedeljom, Mihaelov dan svijetlog sunca, engl. Sunday, njemački – Sonntag. Danas pokušavaju radikalni Protestanti u Americi kršćanski blagdan u tjednu nedelju, pomaknuti na subotu, od svijtla na dan tamnog Saturna. Sedan Dana Adventisti, najveći protivnici Katolika, su to već promijenili. Jednostavno sve računice i analogije potvrđuju židovsko-američku koaliciju kao prirodni saturnistički savez. Šesti zbor, Gospodstva-Kyriotetes, imenom Zahariel kao vođa Jupiterove sfere, je voditelj Indoeuropejca, Europe, Slavena i Hrvata kao naroda, a očigledno i Nijemaca. Očigledno zato, jer nisam još tu konstelaciju računao, ali sve ukazuje na njemačku pripadnost šestom zboru, iako su neki njemački ezoteričari mišljenja da oni pripadaju Mihaelovoj sferi.U našem sunčevom sustavu Jupiter ima, osim Sunca, i sam nešto svoje osobne svijetlosti. Ovdje se osijeti ta bliskost šestog i četvrtog zbora koja vodi često do zamjene, pogotovo, kako već napomenuto, jer četvrti zbor ulazi kasno na scenu pa se iz sadašnje perpektive naknadno četvrti zbor često opisuje kao šesti, ili naopako. Ako četvrti zbor zakaže ljudskom slabošću, odgovornost pada na šesti zbor, što bi razmijer snaga, tu i tamo, ogromno zakompliciralo. A peti zbor, Moći-Virtutes, imenom Samael kao vladarom „crvenog” Marsa “, je baš taj zbor koji je prema kršćanskom učenju revoltirao i gotovo sav pao, a njemu pripadaju Srbi. Dobro, za sada nećemo dalje po toj rani kopati. To mi je bila prva rečenica oko pripadnosti zbora, i ispala je nevjerojatno jasna. Hrvati pripadaju 100% šestom zboru, a Srbi 100% petom zboru. Emil Paleš je bio vrlo začuđen točnošći te „računice” koju je dakako kontrolirao, doslovce prihvatio i objavio. Borba na nebu koja se prema Svetom Pismu odigrala, je prema Steineru upravo borba između otpalog dijela petog zbora i cijelog šestog zbora, s time da su otpadnici potučeni. Prema Steineru su 70% tog zbora pali. I to je to, sada se može razumjeti „zašto” postoje nepremostive netrpljivosti između pripadnika tih dvaju zbora gore i dvaju naroda dole. To je silini pokušaj saturnističkih snaga da se šesti zbor, njihov najopsniji protivnik, petom zboru podredi, i onda da se sve pocrveni, tj. od petog zbora uzurpira. Jednom mi je u Bratislavi Emil Paleš šaljiđivo objasnio: „Jesi vidio onaj Asteriodni pojas između Jupitera i Marsa? E, taj škart je ostao na nebu nakon „makljaže” šestog i petog zbora, a ja sam si mislio sarkastično da mi liči nekako na Bosnu. Jedna krasna činjenica razumijevanja šestog zbora kao zaštitnika Europe je da je Papa Ivan Pavle II., pored sv. Benedikta, i zaštitnike Slavena sv. Ćirila i sv. Metoda također proglasio zaštitnicima Europe. Sve se hijerarhijski poklapa, ko da je znao. U najmanju ruku je pravo vođen.
Tko koga kako
Obratimo se opet Steineru i njegovoj bilješki. On je napisao tu bilješku baš nakon boljševičke revolucije u Rusiji, koju je odmah prepoznao kao djelo anglo-američkih pluto-autokrata. Steiner je tu stopio dva izraza. Plutokracija označava vladanje bogastva, bogatog sloja, kao jedna posebna vrsta oligarhijskog vladanja, a imenski se odnosi na Pluta, planetu (zlog) bogatstva. Nacionalsocijalisti su upotrebljavali taj izraz za američke i židovske kapitaliste pa je taj pojam posato nekako tabu. Pojam autokracija je vladanje samovoljom bez ikakvih pravila i ograničenja. Steiner nije imao dokaza da anglo-američki pluto-autokrati stoje iza Oktobarske revolucije, a ipak je to točno znao. Ali se do kraja svog života nije usudio to znanje objaviti. Rakovski je tu grupu kojoj je i on na doljnoj razini pripadao i koja je stajala iza revolucije nazvao „Oni”, i mislio je prvenstveno na anglo-američko židovske bankare. Mi danas za to iamamo dokaze. Steiner više nije doživio Staljina na djelu kako je „Njima” pomrsio račune. U Sovjetsko Savezu su „Oni” bili vođeni od Židova Trockija, ali se nisu upsijeli dočepat te „klice”, jer ih je Staljin nagnao i tamanio. Zato taj rat Sredine i Istoka za korist Zapada neprestano s prekidima traje, i u današnjim danima ulazi u novu fazu. Sa poznavanjem tko kome pripada se da i razlučiti „ko koga kako”. Znači ta crno-saturnistička strana sedmog zbora, uzurpator svijeta, već preko 100 godina uspješno zavađa prirodne saveznike u Europi, Sredinu i Istok – četvrti i šesti zbor – međusobno i unutar sebe. A otpadnički peti zbor je svojim padom u međuvremenu postao podanik i saveznik sedmog zbora i također uvučen u bitku protiv četvrtog i šestog zbora.
E sad se može razumjeti zašto „Oni” moraju opet nanovo uvući u rat Ruse protiv ostalih Slavena i Nijemaca. Taj rat, ako dođe do njega, bi mogao završiti duhovnim „padom” Rusije , simbolično gledano, i u tom narodu bi četvrti zbor bio izbačen iz svoje sredine, a šesti zbor, Slaveni (i Njemci?) bi se međusobno trebali i dalje klati. To je želja i palog petog zbora. To bi bila apsolutna pobjeda crnog Saturna i njegovog parazita crvenog Marsa. A Saturnov simbol „lubanja i kosti”, kao na primjer američkog društva koji vlada državom, „Skull and Bones” kao i srpskih Četnika i njihove Crne ruke, bi se vijorio Europom (i svijetom) sa novim tjednim blagdanom, subotom, danom Saturna. A tko još ne zna, boja Sotone je crno-crvena, što su boje Saturna i Marsa. Ta sotonska koalicija se pobjeđuje jačinom četvrtog zbora, tj. istinom koju čovjek mora sam tražit, jer je niko neće servirati. Naprotiv, čovječanstvu se nepretsano serviraju gomile laži koje mora samo razbiti istinom, to je Mihaelova borba protiv zmaja, a ta zadaća sada pripada čovječanstvu. Čovječanstvo mora to samo odraditi. Crni okultizam, koji je uvijek saturnistički, se razbija s dobrom stranom sedmog zbora: povučenom kontemplacijom, tj. molitvom. Nepravednost i deformacija pravde se transformira jačinom šestog zbora: Pravo znanje, duboka mudrost i pravdeno vladanje.
Mi smo baš u toj fazi da „Oni” pluto-autokrati danas vladaju svijetom „mobilnim kapitalom”, dok je Steiner 1918. još zabiljižio da „hoće”. Oni su uspijeli. Hvali im još ta „Ruska kulturna klica”, ili „prsten” Gospodara da malo parafraziram. Istočna i Srednja Europa se ne smiju opet dopustiti da ih saturnističke okultne sile po ko zna koji put nanovo navuku na međusobni rat koji je tim sotonistima potreban da bi nadvladali cijelim svijetom. Imamo duhovnu ljudsku i nebesku moć kao i Kristovu ljubav da se tome suprostavimo. Ako zbilja bude neizbježno, krenut ćemo na „Njih”, ali nemojmo se dati navući na neke armagedonske fantastike i apokaliptične čežnje koje dolazu baš iz saturnističkih kuhinja, to je velika kušnja i još veća podvala.
Obratimo se opet Steineru i njegovoj bilješki. On je napisao tu bilješku baš nakon boljševičke revolucije u Rusiji, koju je odmah prepoznao kao djelo anglo-američkih pluto-autokrata. Steiner je tu stopio dva izraza. Plutokracija označava vladanje bogastva, bogatog sloja, kao jedna posebna vrsta oligarhijskog vladanja, a imenski se odnosi na Pluta, planetu (zlog) bogatstva. Nacionalsocijalisti su upotrebljavali taj izraz za američke i židovske kapitaliste pa je taj pojam posato nekako tabu. Pojam autokracija je vladanje samovoljom bez ikakvih pravila i ograničenja. Steiner nije imao dokaza da anglo-američki pluto-autokrati stoje iza Oktobarske revolucije, a ipak je to točno znao. Ali se do kraja svog života nije usudio to znanje objaviti. Rakovski je tu grupu kojoj je i on na doljnoj razini pripadao i koja je stajala iza revolucije nazvao „Oni”, i mislio je prvenstveno na anglo-američko židovske bankare. Mi danas za to iamamo dokaze. Steiner više nije doživio Staljina na djelu kako je „Njima” pomrsio račune. U Sovjetsko Savezu su „Oni” bili vođeni od Židova Trockija, ali se nisu upsijeli dočepat te „klice”, jer ih je Staljin nagnao i tamanio. Zato taj rat Sredine i Istoka za korist Zapada neprestano s prekidima traje, i u današnjim danima ulazi u novu fazu. Sa poznavanjem tko kome pripada se da i razlučiti „ko koga kako”. Znači ta crno-saturnistička strana sedmog zbora, uzurpator svijeta, već preko 100 godina uspješno zavađa prirodne saveznike u Europi, Sredinu i Istok – četvrti i šesti zbor – međusobno i unutar sebe. A otpadnički peti zbor je svojim padom u međuvremenu postao podanik i saveznik sedmog zbora i također uvučen u bitku protiv četvrtog i šestog zbora.
E sad se može razumjeti zašto „Oni” moraju opet nanovo uvući u rat Ruse protiv ostalih Slavena i Nijemaca. Taj rat, ako dođe do njega, bi mogao završiti duhovnim „padom” Rusije , simbolično gledano, i u tom narodu bi četvrti zbor bio izbačen iz svoje sredine, a šesti zbor, Slaveni (i Njemci?) bi se međusobno trebali i dalje klati. To je želja i palog petog zbora. To bi bila apsolutna pobjeda crnog Saturna i njegovog parazita crvenog Marsa. A Saturnov simbol „lubanja i kosti”, kao na primjer američkog društva koji vlada državom, „Skull and Bones” kao i srpskih Četnika i njihove Crne ruke, bi se vijorio Europom (i svijetom) sa novim tjednim blagdanom, subotom, danom Saturna. A tko još ne zna, boja Sotone je crno-crvena, što su boje Saturna i Marsa. Ta sotonska koalicija se pobjeđuje jačinom četvrtog zbora, tj. istinom koju čovjek mora sam tražit, jer je niko neće servirati. Naprotiv, čovječanstvu se nepretsano serviraju gomile laži koje mora samo razbiti istinom, to je Mihaelova borba protiv zmaja, a ta zadaća sada pripada čovječanstvu. Čovječanstvo mora to samo odraditi. Crni okultizam, koji je uvijek saturnistički, se razbija s dobrom stranom sedmog zbora: povučenom kontemplacijom, tj. molitvom. Nepravednost i deformacija pravde se transformira jačinom šestog zbora: Pravo znanje, duboka mudrost i pravdeno vladanje.
Mi smo baš u toj fazi da „Oni” pluto-autokrati danas vladaju svijetom „mobilnim kapitalom”, dok je Steiner 1918. još zabiljižio da „hoće”. Oni su uspijeli. Hvali im još ta „Ruska kulturna klica”, ili „prsten” Gospodara da malo parafraziram. Istočna i Srednja Europa se ne smiju opet dopustiti da ih saturnističke okultne sile po ko zna koji put nanovo navuku na međusobni rat koji je tim sotonistima potreban da bi nadvladali cijelim svijetom. Imamo duhovnu ljudsku i nebesku moć kao i Kristovu ljubav da se tome suprostavimo. Ako zbilja bude neizbježno, krenut ćemo na „Njih”, ali nemojmo se dati navući na neke armagedonske fantastike i apokaliptične čežnje koje dolazu baš iz saturnističkih kuhinja, to je velika kušnja i još veća podvala.
http://www.dnevno.hr/planet-x/misteriji/okultisti-od-19-stoljeca-vode-rat-protiv-slavena-cilj-je-pokoravanje-129513/
melkior- Posts : 17503
2015-08-09
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
eno ti link na wikipedijipismejker wrote:ovo boldano..odakle ti to??Iz dupeta??..pa da su imali toliko tenkova,i ostalog,pa jel bi bilo 10 000 000 mrtvih Rusa.jeboga mish??Pinochet wrote:čekaj da ti nađem podatke..pismejker wrote:Koju industrijsku proizvodnju?? Jebote,pa bili su zaostali kao tunguzija naspram njemacke..STO su proizvodili..masovno se oruzje pocelo sthantzati,tek kad je svapska armada bila duboko u Rusiji..Masovno se slalo pjesadiju na svabe,koja je ginula kao snoplje,samo da sto vise uspore Svabe,dok se ne pokrene industrija vojne opreme,i sveg prateceg..na nivou Svabije..ma da..Pinochet wrote:kako sam rekao u WW2, čak i onako polu-okupirana imal je industrijsku proizvodnju na razini Nazi Njemačke.slidingdoorsoperator wrote:
Današnja Putinova Rusija, nije Merkelovoj Njemačkoj doslovno do koljena. Toliko o tome da je Njemačka "uništena u WW2" :D .. da Angela Merkel ne trpa Njemačku i Europu kozojebima, praktički bi bila najmoćnija osobna na planeti
inače ovako iz glave.. kada je Hitler napao SSSR. Hitler je napao sa 3000 tenkova.. a pazi ovo - Rusija je imala - 20 000 tenkova. Imali su čak više vojnika nego Njemačka(Njemci oko 3milijuna, Staljin oko 4-5milijuna na zapadnoj fronti). Po broji aviona mislim da je bilo isto.
Inače Hitler je bio luđak što je napao SSSR, ali je računao(bio je u pravu) da je ta ogroman vojska kao krdo-ovaca jer je Staljin pobio sve generale(inače Crvena Armija je isto teoretski razvila taktiku Blitzkriega , Njemci su učili od Rusa(bili su saveznici čak i u 20tim godinama)
imaš na wikipediji sve
evo još jedan izvor, sa wikipedije, oni citiraju ruskog povjesničara, ukupna snaga crvne armije uoči njemačkog napada(sa naglaskom da vjeorjatno nije baš sva vojska bila protiv švaba, dio je čuvao moskvu i istok rusije itd)
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
Oke,oke,sorry,postao sam clanak gore pa pogledaj..mea culpa..Pinochet wrote:eno ti link na wikipedijipismejker wrote:ovo boldano..odakle ti to??Iz dupeta??..pa da su imali toliko tenkova,i ostalog,pa jel bi bilo 10 000 000 mrtvih Rusa.jeboga mish??Pinochet wrote:čekaj da ti nađem podatke..pismejker wrote:Koju industrijsku proizvodnju?? Jebote,pa bili su zaostali kao tunguzija naspram njemacke..STO su proizvodili..masovno se oruzje pocelo sthantzati,tek kad je svapska armada bila duboko u Rusiji..Masovno se slalo pjesadiju na svabe,koja je ginula kao snoplje,samo da sto vise uspore Svabe,dok se ne pokrene industrija vojne opreme,i sveg prateceg..na nivou Svabije..ma da..Pinochet wrote:
kako sam rekao u WW2, čak i onako polu-okupirana imal je industrijsku proizvodnju na razini Nazi Njemačke.
Današnja Putinova Rusija, nije Merkelovoj Njemačkoj doslovno do koljena. Toliko o tome da je Njemačka "uništena u WW2" :D .. da Angela Merkel ne trpa Njemačku i Europu kozojebima, praktički bi bila najmoćnija osobna na planeti
inače ovako iz glave.. kada je Hitler napao SSSR. Hitler je napao sa 3000 tenkova.. a pazi ovo - Rusija je imala - 20 000 tenkova. Imali su čak više vojnika nego Njemačka(Njemci oko 3milijuna, Staljin oko 4-5milijuna na zapadnoj fronti). Po broji aviona mislim da je bilo isto.
Inače Hitler je bio luđak što je napao SSSR, ali je računao(bio je u pravu) da je ta ogroman vojska kao krdo-ovaca jer je Staljin pobio sve generale(inače Crvena Armija je isto teoretski razvila taktiku Blitzkriega , Njemci su učili od Rusa(bili su saveznici čak i u 20tim godinama)
imaš na wikipediji sve
evo još jedan izvor, sa wikipedije, oni citiraju ruskog povjesničara, ukupna snaga crvne armije uoči njemačkog napada(sa naglaskom da vjeorjatno nije baš sva vojska bila protiv švaba, dio je čuvao moskvu i istok rusije itd)
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
eto i tu ti piše, 20 000 tenkova.. šta sorry, potvrđuješ što sam napisao :Dpismejker wrote:sorry Yoda,
[size=15]Paul Richard Huard
September 20, 2015
[url=http://twitter.com/share?url=http%3A%2F%2Fnationalinterest.org%2Fblog%2Fthe-buzz%2Fthe-soviet-t-34-the-lethal-tank-won-world-war-ii-13889&text=The Soviet T-34%3A The Lethal Tank that Won World War II%3F]Tweet[/url]ShareShare
On June 22, 1941, Nazi German launched Operation Barbarossa, a massive attack on the Soviet Union that was the largest invasion in history.
More than three million German soldiers, 150 divisions and 3,000 tanks comprised three mammoth army groups that created a front more than 1,800 miles long.
The Germans expected to face an inferior enemy. Giddy from victories in Poland and France, Hitler and many in his military high command believed it was the destiny of Germany to invade Russia. “The end of the Jewish domination in Russia will also be the end of Russia as a state,” Hitler announced in his manifesto Mein Kampf.
For months Germans won victory after resounding victory. But then the attack stalled—and the appearance of a new Soviet tank stunned the Wehrmacht.
It was the T-34. The new armored vehicle had an excellent 76-millimeter gun and thick sloped armor and cruised at more than 35 miles per hour. It possessed many advanced design features for the time—and it could blow German Panzers to Hell.
The T-34 had its problems—something we often forget when discussing a tank with a legendary reputation. The shortfalls included bad visibility for the crew and shoddy Soviet workmanship.
“They were good, but they were not miracle weapons and they had their faults,” writes Philip Kaplan in Rolling Thunder: A Century of Tank Warfare. “But the T-34, for all its faults, is now often referred to by tank experts and historians as possibly the best tank of the war.”
World War II German Field Marshall Ewald Von Kleist was more succinct. “The finest tank in the world,” is how he described the T-34.
The origins of the T-34 are simple enough. The Red Army sought a replacement for the BT-7 cavalry tank, which was fast-moving and lightly armored for use in maneuver warfare. It also had Christie suspension, one reason for the tank’s increased speed.
But during a 1938-to-1939 border war with Japan, the BT-7 fared poorly. Even with a low-powered gun, Japanese Type 95 tanks easily destroyed the BT-7s. Tank attack crews also assaulted the BT-7s with Molotov cocktails, reducing the Soviet tank to a flaming wreck when ignited gasoline dripped through chinks between poorly welded armor into the tank’s engine compartment.
The T-34 was the solution. It kept the Christie suspension, replaced the gasoline engine with a V-2 34 V12 diesel power plant and offered the crew speeds that were 10 miles per hour faster than the German Panzer III or Panzer IV.
Furthermore, the T-34’s high-velocity gun was capable of killing any tank in the world at the time.
“In 1941 when Hitler launched Barbarossa, the tank was indisputably the best in the world,” Jason Belcourt, a veteran of the U.S. Army who served in the armor branch, told War Is Boring. “The combination of sloped armor, big gun, good speed and good maneuverability was so much better than anything the Germans had on tracks.”
By mid-1941, the USSR had more than 22,000 tanks—more tanks than all the armies of the world combined, and four times the number of tanks in the German arsenal.
By the end of the war, the Soviet Union had produced nearly 60,000 T-34 tanks—proving the point that quantity does have a quality all of its own.
At first, the Germans were at a loss when it came to countering the threat the T-34 posed. The Germans’ standard anti-tank guns, the 37-millimeter Kwk36 and the 50-millimeter Kwk 38, couldn’t put a dent in the Soviet tank with a shot to its front.
That left the Germans with a limited set of tactics. German tankers could attempt flank shots with their guns. The Wehrmacht could lay mines. Soldiers risked their lives in close assaults employing satchel charges and Molotov cocktails.
In what could be called an act of desperation, the Germans even used modified 88-millimeter anti-aircraft guns to stop attacking T-34s with direct fire.
But the Russians never had enough trained crews for the tanks the Red Army fielded. The Soviets wasted the T-34 and its crews in vast numbers.
By the time the Soviets trained enough crews to man the T-34s, the Germans had tanks with high-velocity guns and better anti-tank weapons like the Panzerfaust, a recoilless anti-tank weapon with a high-explosive warhead.
But the Russians always had more T-34s than the Germans had Panzers or Tigers.
“Where the tank was decisive was in the battle of production,” Belcourt said. “From June 1941 until the end of the war, the Soviets were always producing a tank that was often good and never worse than adequate.”
The final verdict on the T-34 perhaps is less glowing than the legend that the Soviets weaved around the tank—but is still complimentary. The T-34 tipped the balance in favor of the USSR when it came to armored battle; mass production of the tank outmatched anything the Germans could do when it came to manufacturing.
The T-34 in the hands of determined Soviet tankers routed the Germans at Kursk, the greatest tank battle of all time.
The T-34 was “undeniably revolutionary, but it was not the first in anything except how to combine thick sloped armor with a diesel engine, wide tracks and a big, relatively powerful gun,” Belcourt said. “They had all been done before, but never together.”
This piece first appeared in WarIsBoring here. [/size]
meni je jebeniji onaj Ruski teški tenk Kv-1... jedan tenk sam, pazi jedan jedini KV-1 je na jednom mjestu uništio 30njemačkih tenkova :D :D i ovi morali uteć jer ga nisu mogli uništitit, sve se granate odbijale.. švabe bile u šoku.. i to 41godine
Guest- Guest
Re: Nema, nije bilo, niti će biti sile sposobne pokoriti naš narod
sorry rekoh,jer sam rekao da iz guzice izvlacis..no nisi fulao..KV-! bas vidim..Pinochet wrote:eto i tu ti piše, 20 000 tenkova.. šta sorry, potvrđuješ što sam napisao :Dpismejker wrote:sorry Yoda,
[size=15]Paul Richard Huard
September 20, 2015
[url=http://twitter.com/share?url=http%3A%2F%2Fnationalinterest.org%2Fblog%2Fthe-buzz%2Fthe-soviet-t-34-the-lethal-tank-won-world-war-ii-13889&text=The Soviet T-34%3A The Lethal Tank that Won World War II%3F]Tweet[/url]ShareShare
On June 22, 1941, Nazi German launched Operation Barbarossa, a massive attack on the Soviet Union that was the largest invasion in history.
More than three million German soldiers, 150 divisions and 3,000 tanks comprised three mammoth army groups that created a front more than 1,800 miles long.
The Germans expected to face an inferior enemy. Giddy from victories in Poland and France, Hitler and many in his military high command believed it was the destiny of Germany to invade Russia. “The end of the Jewish domination in Russia will also be the end of Russia as a state,” Hitler announced in his manifesto Mein Kampf.
For months Germans won victory after resounding victory. But then the attack stalled—and the appearance of a new Soviet tank stunned the Wehrmacht.
It was the T-34. The new armored vehicle had an excellent 76-millimeter gun and thick sloped armor and cruised at more than 35 miles per hour. It possessed many advanced design features for the time—and it could blow German Panzers to Hell.
The T-34 had its problems—something we often forget when discussing a tank with a legendary reputation. The shortfalls included bad visibility for the crew and shoddy Soviet workmanship.
“They were good, but they were not miracle weapons and they had their faults,” writes Philip Kaplan in Rolling Thunder: A Century of Tank Warfare. “But the T-34, for all its faults, is now often referred to by tank experts and historians as possibly the best tank of the war.”
World War II German Field Marshall Ewald Von Kleist was more succinct. “The finest tank in the world,” is how he described the T-34.
The origins of the T-34 are simple enough. The Red Army sought a replacement for the BT-7 cavalry tank, which was fast-moving and lightly armored for use in maneuver warfare. It also had Christie suspension, one reason for the tank’s increased speed.
But during a 1938-to-1939 border war with Japan, the BT-7 fared poorly. Even with a low-powered gun, Japanese Type 95 tanks easily destroyed the BT-7s. Tank attack crews also assaulted the BT-7s with Molotov cocktails, reducing the Soviet tank to a flaming wreck when ignited gasoline dripped through chinks between poorly welded armor into the tank’s engine compartment.
The T-34 was the solution. It kept the Christie suspension, replaced the gasoline engine with a V-2 34 V12 diesel power plant and offered the crew speeds that were 10 miles per hour faster than the German Panzer III or Panzer IV.
Furthermore, the T-34’s high-velocity gun was capable of killing any tank in the world at the time.
“In 1941 when Hitler launched Barbarossa, the tank was indisputably the best in the world,” Jason Belcourt, a veteran of the U.S. Army who served in the armor branch, told War Is Boring. “The combination of sloped armor, big gun, good speed and good maneuverability was so much better than anything the Germans had on tracks.”
By mid-1941, the USSR had more than 22,000 tanks—more tanks than all the armies of the world combined, and four times the number of tanks in the German arsenal.
By the end of the war, the Soviet Union had produced nearly 60,000 T-34 tanks—proving the point that quantity does have a quality all of its own.
At first, the Germans were at a loss when it came to countering the threat the T-34 posed. The Germans’ standard anti-tank guns, the 37-millimeter Kwk36 and the 50-millimeter Kwk 38, couldn’t put a dent in the Soviet tank with a shot to its front.
That left the Germans with a limited set of tactics. German tankers could attempt flank shots with their guns. The Wehrmacht could lay mines. Soldiers risked their lives in close assaults employing satchel charges and Molotov cocktails.
In what could be called an act of desperation, the Germans even used modified 88-millimeter anti-aircraft guns to stop attacking T-34s with direct fire.
But the Russians never had enough trained crews for the tanks the Red Army fielded. The Soviets wasted the T-34 and its crews in vast numbers.
By the time the Soviets trained enough crews to man the T-34s, the Germans had tanks with high-velocity guns and better anti-tank weapons like the Panzerfaust, a recoilless anti-tank weapon with a high-explosive warhead.
But the Russians always had more T-34s than the Germans had Panzers or Tigers.
“Where the tank was decisive was in the battle of production,” Belcourt said. “From June 1941 until the end of the war, the Soviets were always producing a tank that was often good and never worse than adequate.”
The final verdict on the T-34 perhaps is less glowing than the legend that the Soviets weaved around the tank—but is still complimentary. The T-34 tipped the balance in favor of the USSR when it came to armored battle; mass production of the tank outmatched anything the Germans could do when it came to manufacturing.
The T-34 in the hands of determined Soviet tankers routed the Germans at Kursk, the greatest tank battle of all time.
The T-34 was “undeniably revolutionary, but it was not the first in anything except how to combine thick sloped armor with a diesel engine, wide tracks and a big, relatively powerful gun,” Belcourt said. “They had all been done before, but never together.”
This piece first appeared in WarIsBoring here. [/size]
meni je jebeniji onaj Ruski teški tenk Kv-1... jedan tenk sam, pazi jedan jedini KV-1 je na jednom mjestu uništio 30njemačkih tenkova :D :D i ovi morali uteć jer ga nisu mogli uništitit, sve se granate odbijale.. švabe bile u šoku.. i to 41godine
Guest- Guest
Page 3 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Similar topics
» 'TAMO GDJE NIJE BILO HERCEG-BOSNE I HVO-A Hrvatski narod nije opstao'
» Uljanik – Niti jedan od uhićenih nije Hercegovac, niti je Hrvatski nacionalist, nije kockastoglavi katoliban niti je desničar
» Na Američkom nosaču aviona 2/3 zaraženih nema simptome(niti fibru niti kašalj niti išta)
» u HR naprosto nema nikakve krize niti ce je biti , ljeta gospodnjeg 2008
» Milanović uzvratio Karamarku: Mira nema, niti ćemo biti mirni!
» Uljanik – Niti jedan od uhićenih nije Hercegovac, niti je Hrvatski nacionalist, nije kockastoglavi katoliban niti je desničar
» Na Američkom nosaču aviona 2/3 zaraženih nema simptome(niti fibru niti kašalj niti išta)
» u HR naprosto nema nikakve krize niti ce je biti , ljeta gospodnjeg 2008
» Milanović uzvratio Karamarku: Mira nema, niti ćemo biti mirni!
Page 3 of 5
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum