Država ukupno duguje 2.5 milijarde kuna veledrogerijama

Ukupan iznos koji država duguje veledrogerijama za isporuku lijekova i medicinskog materijala bolnicama iznosi 2,5 milijarde kuna, pri čemu je gotovo dvije milijarde kuna dospjeli dug.

Predstavnik veledrogerija Jasminko Herceg izjavio je prošloga tjedna, nakon razgovora u Ministarstvu zdravstva, kako bi ih u ovom trenutku kratkoročno zadovoljila financijska injekcija od 500 milijuna kuna, ali su potrebna dugoročna rješenja jer veledrogerije ne mogu više financirati zdravstveni sustav, budući da i same imaju milijardu kuna duga prema bankama.

Dodao je kako je najveći problem što kod pojedinih bolnica isplata duga kasni od 700 do 900 dana.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kujundzic-u-vladi-postignut-dogovor-oko-isplate-dijela-duga-veledrogerijama/961648.aspx

2.5 milijardi? sitnica,

120kg papira  3l tinte

Sutent je lijek koji se koristi za liječenje gastrointestinalnog stromalnog tumora, metastatskog karcinoma bubrežnih stanica i neuroendokrinog tumora gušterače. Pakiranje od 28 tableta Sutenta, lijeka koji proizvodi "Pfizer", s uračunanim PDV-om, košta točno 36.761,78 kuna, odnosno više od 1300 kuna po tableti. Strahovito skup lijek.

No, ima i puno skupljih: Harvoni, jedan od lijekova za hepatitis C, firme "Gilead Sciences", pakiranje od 28 tableta - košta 132.722,77 kuna, odnosno onoj jednoj tableti koja se uzima dnevno cijena je gotovo pet tisuća kuna.

Nabijanje cijena

I Sutent i Harvoni izdvojili smo s popisa posebno skupih lijekova, odobrenog 2016. godine, na kojemu se nalazi oko 170 lijekova, s rasponom cijena od oko tisuću do gotovo 133 tisuće kuna po pakiranju, koliko košta upravo Harvoni.

Europski parlament smatra da su cijene lijekova u Europskoj uniji prevelike, da to ugrožava zdravstvenu zaštitu građana i održivost proračuna država članica. Bio je to glavni zaključak izvještaja o mogućnostima za poboljšanje pristupa lijekovima koji je početkom ožujka u Europskom parlamentu izglasan s 568 glasova "za" (30 "protiv" i 52 suzdržanih).

Biljana Borzan, doktorica medicine, europarlamentarka zadužena za odnose s Europskom agencijom za lijekove, u raspravama o toj temi rekla je kako se postavlja pitanje koliko cijene lijekova odražavaju stvarne troškove razvoja i istraživanja, a koliko povećanje marže i profita farmaceutskih tvrtki.

- Parlament traži da Europska komisija unutar svojih ovlasti spriječi neopravdano nabijanje cijena lijekova - kazala je dr. Borzan, navodeći i da se radi o problemu koji će sa starenjem stanovništva i porastom kancerogenih bolesti u budućnosti sve više stiskati državne proračune, te dodajući kako već sada u Europi troškovi lijekova čine najmanje 20 posto ukupnih prosječnih troškova zdravstvene zaštite u državama članicama.



Rekla je, također, kako su u zadnjih dvadesetak godina cijene novih lijekova u mnogim slučajevima porasle u tolikoj mjeri da ih mnogi građani sebi ne mogu priuštiti.

I bogatijima je teško

No, to za hrvatske građane ne vrijedi, ili ne vrijedi u punoj mjeri: iako se šire liste lijekova u čijoj cijeni bolesnici moraju participirati, svi lijekovi, primjera radi, s popisa posebno skupih lijekova nalaze se na osnovnoj, takozvanoj A listi HZZO-a i bolesnik ih, po određenim kriterijima i uz određenu proceduru utvrđenu zakonom, te samo u okviru bolničkog liječenja, dobiva na teret zdravstvenog osiguranja.

Pitanje je, međutim, koliko će hrvatsko zdravstvo, ionako opterećeno dugovima, izdržavati pritisak cijena novih, skupih lijekova. Iz izvještaja Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (Halmed) o potrošnji lijekova u Hrvatskoj za 2015. godinu, vidljivo je da je porast bolničke potrošnje lijekova u odnosu na izvanbolničku potrošnju (u odnosu na 2014. godinu) po količini veći 3,59 posto, a po trošku - 34 posto. Razlika se objašnjava time što se izrazito skupi lijekovi propisuju upravo u bolnicama.

S obzirom na to da su terapijske mogućnosti sve veće te da inovativna farmaceutska industrija ulaže puno novca koji pokušava vratiti kroz cijene lijekova - procjenjuje se da razvoj lijeka prosječno košta više od milijardu dolara i uzima desetak godina od otkrića molekule do registracije za tržište - sve to opterećuje zdravstvene sustave i bogatijih zemalja nego što je Hrvatska, objašnjava dr. Jurica Nazlić, specijalist kliničke farmakologije u KBC-u Split i “uz zadarskog kolegu koji je pred mirovinom - jedini klinički farmakolog južno od Sv. Roka”.

Radi se, uz to, o pametnim lijekovima, kaže dr. Nazlić, koji odgađaju neželjene događaje, odnosno produljuju preživljavanje, što vodi do stalnog porasta njihove potrošnje.

Raste potrošnja

Značajan porast potrošnje skupih lijekova u odnosu na ostale lijekove ne uočava se samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europi, manje ili više, ovisno o tome koliko je pojedini sustav zdravstvenog osiguranja “široke ruke”, odnosno u kojoj mjeri osiguranicima omogućuje primjenu tih lijekova, iznosi dr. Nazlić, dodajući kako bolesnici u Hrvatskoj imaju jednaka ili veća prava nego u nekim bogatim europskim zemljama.



- Kod nas, načelno uzevši, osiguranici HZZO-a nemaju problema s liječenjem takozvanim posebno skupim lijekovima. Oni se, naime, uz točno određene kriterije i prema odluci nadležnog stručnog povjerenstva odobravaju bolesnicima koji ne odgovaraju na linije jeftinijih, ali u pravilu manje djelotvornih lijekova.

Radi se najčešće o kroničnim bolestima s poremećajem odgovora imunološkog sustava, kao što su upalne bolesti crijeva, upale zglobova i vezivnog tkiva, multipla skleroza…, zatim različite novotvorine solidnih organa ili krvi - karcinomi, sarkomi, leukemije, limfomi, a u novije vrijeme i kronične virusne infekcije, na primjer hepatitis C.

Za sada, ističe dr. Nazlić, za većinu posebno skupih lijekova ne postoji jeftinija alternativa. Tek kad istekne razdoblje međunarodne zaštite patenta za pojedini lijek, “ulaze” generički lijekovi kojima bi cijena trebala biti niža minimalno dvadeset posto u odnosu na originator, originalni lijek, a takvim formiranjem cijena se, jasno, ruši i originalnom lijeku.

Neodrživa politika

Usprkos situaciji u kojoj teške bolesti koje se liječe novim, skupim lijekovima postaju kronične, a time još “skuplje”; usprkos tome što svi imaju pravo na sve, i što je takva politika neodrživa u odnosu na vrijeme prije 30 godina kad se provodilo manje dijagnostičkih postupaka i kad je bilo manje terapijskih mogućnosti koje danas znatno poskupljuju liječenje, dr. Nazlić ne misli da bi sustav trebalo prekrajati na štetu prava pacijenata, no nešto bi na održivosti sustava ipak trebalo učiniti - pozabaviti se, na primjer, farmakoekonomskim analizama, kakve se kod nas još uvijek ne provode.

- Preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije da ukupni utrošak liječenja kojim se dobiva dodatna godina kvalitetnog života ne bi trebao prijeći novčanu vrijednost od tri BDP-a po glavi stanovnika neke države. U to su uračunani izravni troškovi, odnosno cijena lijeka, i neizravni troškovi - zdravstvena skrb bolnička i izvanbolnička, trošak izostanka s posla i drugo.

No, najbolji ulog države u zdravlje i održiv zdravstveni sustav bio bi, prema mišljenju dr. Nazlića, “snažna pronatalitetna politika, u suprotnom je neizbježan slom i zdravstvenog i mirovinskog osiguranja u koje više neće imati tko ulagati, a mogućnosti liječenja kakve danas imamo mnogima će postati nedostupne”.
 
Nema novca, bolesnici čekaju

Lijekovi s popisa posebno skupih lijekova visoko su efikasni, no čest je problem čekanje da se takav lijek odobri bolesniku, čemu je razlog uglavnom nedostatak novca. Pacijentima oboljelima od reumatoidnog artritisa, primjerice, ili multiple skleroze, stanje se često dodatno pogoršava dok dočekaju lijek.

Oboljelima od hepatitisa C od početka godine do početka trećeg mjeseca iz HZZO-a nije odobren ni jedan lijek, upozorava mr. sc. Tatjana Reić, predsjednica društva 'Hepatos'. 'Puštanje' lijekova dočekali su tek prvih dana ožujka. Prošle godine, inače, liječenje hepatitisa C - koje uključuje uglavnom lijekove s liste posebno skupih - započelo je oko 250 oboljelih.

EU: Farmaceutskoj industriji 200 milijardi eura godišnje

Farmaceutska industrija koristi rupe u propisima da neopravdano produžuje prava intelektualnog vlasništva i patente na skuplje lijekove, onemogućujući da jeftiniji generički lijekovi dođu na tržište, jer jednom kad patent istekne, cijene lijekova znaju pasti i do 60 posto! Jedna od takvih metoda je tzv. ozelenjivanje, kada naprave neznatne promjene u kemijskom sastavu lijeka i nanovo zatraže patent.

- Farmaceutska industrija jedan je od najkonkurentnijih sektora u EU-u, s 800 tisuća zaposlenih i godišnjim prometom od oko 200 milijardi eura. Nitko ne osporava da farmaceutske tvrtke trebaju zaraditi i ostvariti povrat ulaganja, no moraju uvažiti specifičnost usluge koju pružaju i posljedice zbog nepristupačnosti lijekova - zaključuje dr. Borzan.