Za Nijemce novi, za Hrvate stari način zdravstvene skrbi

Problem zdravstvene skrbi u njemačkoj provinciji je sve veći. Rješenje može biti u eksperimentu kakav je stvoren u Büsumu - i koji nama može izgledati dobro poznat, kao nekadašnji "Dom zdravlja".


Prijemni fascikl na stolu u čekaonici je prazan, što znači da je Kerstin Weiser-Hagelstein već dobrano prije podneva zbrinula sve pacijente koji su joj došli ovog dana. Makar u pokrajini Schleswig-Hosteinu i na čitavom sjeveru Njemačke vlada gripa, u 10 sati je u ambulantu u Büsumu došlo samo nekoliko pacijenata.

Kerstin Weiser-Hagelstein

Jer to je malena zajednica gdje nema niti toliko stanovnika da bi bilo mnogo bolesnih. To onda zapravo i po načelu "slobodnog tržišta" znači da se i liječnicima jedva isplati tamo zbrinjavati pacijente. Ipak, u tom zdravstvenom centru je liječnica opće prakse Weiser-Hagelstein tek jedna od pet liječnika koji se brinu za tamošnje stanovništvo.
I ono se ne mora brinuti da će "njihovi" liječnici otići u potrazi za boljim - i unosnijim mjestom gdje bi imali svoju praksu. Jer taj zdravstveni centar je nešto posve novo - za zapadnu Njemačku. Svi liječnici koji tamo rade su zapravo namještenici općine, a tim - mi bismo rekli "Domom zdravlja" - upravlja Zbor liječnika regije sjever gdje je i nastala ideja za takvu ambulantu.

Općina preuzima zdravstvenu skrb


Zgrada u Büsumu je postojala i bila je izgrađena za četiri privatne liječničke ordinacije. Ali to je bila teorija: i taj gradić je mučio isti problem kao i mnoge druge komune u provinciji. Stari liječnici su se već odavno povukli u mirovinu, a mladi nisu imali ambicija doći na njihovo mjesto. To nije samo stvar ideala "seoskog liječnika", nego i čista računica. Malo pacijenata znači i manje prihoda i zato će prije uložiti imutak i kupiti uhodanu ordinaciju u nekom gradu nego besplatno preuzeti praksu na selu.



Büsum po ljeti broji 25 tisuća stanovnika, ali po zimi ostaje jedva petina. To se jedva isplati za mladog liječnika...

Zato je općina preuzela stvar u svoje ruke i od te četiri liječničke ordinacije čitavu zgradu pretvorila u jedinstveni zdravstveni centar. Ta investicija je iznosila oko četiri milijuna eura i liječnici su sada dobili suvremene prostorije sa svim što im treba. I to bez da su sami morali uložiti novac i upustili se u rizik.
A to je onda privuklo i mlade liječnike. Od osnutka ovog zdravstvenog centra prije skoro dvije godine je došlo troje novih kolega. Kerstin Weiser-Hagelstein ima 39 godina i tu je već skoro godinu dana. Ne radi puno radno vrijeme zato jer želi imati dovoljno vremena za svoje troje djece. Zato nije željela niti vlastitu liječničku ordinaciju: "Tu financijsku odgovornost trenutno nisam željela preuzeti na sebe."
Čitav niz prednosti pred "privatnim"

Thomas Rampoldt: "Liječnici neka liječe, mi se brinemo za papire."

Takav zdravstveni centar joj nudi i druge prednosti koje inače nemaju pravi "seoski liječnici". Jer tu su uvijek kolege s kojima može razmijeniti iskustva o pojedinim slučajevima. Isto tako, ne mora se brinuti za nikakvu "papirologiju": za to je zadužen Thomas Rampoldt iz Zbora liječnika regije sjever. "Mi se brinemo za poslovanje, a liječnici za zdravlje", sažima Rampoldt.
Ipak je i on oprezan u procjeni, je li to bolje rješenje nego privatne ordinacije: "Ovo što smo mi stvorili u Büsumu to je svojevrsni 'postupak u najgorem slučaju' jer liječnička skrb više nije bila zajamčena."

Jednom tjedno se svi djelatnici zdravstvenog centra okupljaju i razgovaraju o svom poslu. Raspravlja se kako bi se postupak mogao učiniti još djelotvornijim, makar se za pacijente ništa nije promijenilo. Svi su oni i dalje kod "svog starog" liječnika.
Tako i Lisa Kutzinski već godinama dolazi doktoru Lindemannu. Njoj je 81 godina i ne zna, kako bi uopće išla doktoru da nema tog centra: "Prije tri godine sam prestala voziti automobil." Umjesto toga sada joj je potrebnija staračka hodalica s kojom je došla liječniku. Pored nje je Emma Peters koja ima isto toliko godina i kaže da ona pak nikad nije niti vozila auto. To znači da joj i život ovisi o toj ordinaciji u njihovom mjestašcu.


I jednoj i drugoj stanovnici Büsuma je 81 godina. Da nema tog centra, ne znaju kako bi inače do liječnika...

Ljetni odmor - prvi put nakon 30 godina
Osobito sada u zimi su to prije svega stari ljudi koji trebaju liječničku pomoć. Jer Büsum je tipično turističko mjesto na Sjevernom moru, što i za liječnike znači da posla imaju samo "u sezoni". "Sad se brinemo za oko 5.000 ljudi, to su stanovnici Büsuma koji i žive ovdje. Ali po ljeti je tu odjednom i po 25.000 ljudi", kaže nam Volker Staats. I on je liječnik koji je još 1983. tu otvorio praksu. Sad je i on u timu zaposlenih liječnika tog zdravstvenog centra.
I on je zadovoljan svojim novim statusom, ako ništa drugo već i iz jednog banalnog razloga. Ako želite biti liječnik u Büsumu na obali mora, dobro je da volite skijanje i zimske radosti. Na ljetni odmor ne možete niti pomisliti kao privatnik jer po ljeti ima previše posla - i kada se, priznaje Staats i zarađuje najviše novca. Ovako se liječnici među sobom mogu dogovoriti, kad će tko na odmor pa tako i on konačno može uživati u ljetu nakon skoro tri desetljeća.
I za Weiser-Hagelstein, majku troje djece, je to važan argument. "Upravo ljeti kad su i ljetni raspusti koji se negdje trebaju provesti, to za mene ne bi došlo u obzir", kaže nam liječnica.

Volker Staats je i s 58 godina još bio "novajlija". Sad se konačno više ne mora brinuti tko će ga naslijediti - a konačno može i na ljetovanje.

Postojeći njemački model ne rješava problem


Teoretski, Njemačka ima razmjerno mnogo liječnika. Po statistikama OECD-a, ova zemlja s 4,1 liječnika na 1.000 stanovnika je na petom mjestu ljestvice 34 zemlje, iza Grčke, Austrije, Norveške i Portugala. Da može izgledati sasvim drugačije vidi se u Turskoj s 1,8 i Čileu s 1,9 liječnika na 1.000 stanovnika.
Ali administrativna podjela mjesta gdje liječnici mogu otvoriti svoju praksu jednostavno ne može riješiti problem sve manje liječnika u provinciji. O tome u Njemačkoj odlučuje Kassenärztliche Vereinigung (Udruga liječnika sustava zdravstvenog osiguranja) i ono uopće ne dopušta otvaranje ordinacija gdje će onda liječnik moći obračunavati svoju uslugu od zdravstvenog osiguranja u gradovima i općinama gdje je dovoljno liječnika. A to prije svega znače gradovi poput Hamburga, Bremena ili Berlina. Običaj je onda - zapravo duboko u sivoj zoni - da se liječničke ordinacije prodaju i mogu koštati i po nekoliko stotina tisuća eura, praktično samo za dozvolu da tamo liječite osobe čije liječenje plaća zdravstveno osiguranje.

A u provinciji je sasvim druga priča. I Volker Staats iz Büsuma je još prije dvije godine u svojoj ordinaciji bio liječnički "novajlija" - makar mu je bilo 58 godina. Ali on je bio najmlađi i ništa nije pokazivalo da će se to promijeniti. Sada, u zdravstvenom centru konačno ima i mnogo mlađe kolegice i kolege i kaže da mu je i to bio veliki motiv da odustane od vlastite privatne ordinacije. Jer ovako se više ne mora brinuti tko će preuzeti njegove pacijente kad on ode u mirovinu.

http://www.dw.com/hr/za-nijemce-novi-za-hrvate-stari-na%C4%8Din-zdravstvene-skrbi/a-37528430