Ratni sindrom drma borce

NAKON što je CJB Doboj podneo krivičnu prijavu Okružnom tužilaštvu protiv Miloša Blagojevića (52) zbog napada nožem na njihovog pripadnika, ovaj bivši borac VRS je posle istražnih radnji i saslušanja smešten u Klinički centar Istočno Sarajevo, na Psihijatrijsku kliniku Sokolac.

Iako je pod prijavom da je izvršio krivično delo sprečavanja službenog lica u obavljanju službene radnje, po svemu sudeći, Blagojević neće biti procesuiran, bar dok se ne oporavi, ako je to uopšte moguće, od posttraumatskog sindroma koji mu je dijagnostikovan.
Upravo na osnovu posttraumatskog sindroma, Blagojević je dobio invalidsku penziju, čije smanjenje je i uzrokovalo napad na policajca. On je protekle nedelje u haustoru zgrade, izgrađene za smeštaj boračkih kategorija u Doboju, napao policajca i nožem mu zadao povrede po glavi, zbog kojih je policajac zbrinut u Opštoj bolinici. Blagojević se odmah posle napada zabarikadirao u stanu gde živi sa majkom, a nakon pregovora ipak odlučio da se preda.

- Reč je o osobi lečenoj od posttraumatskog sindroma, na osnovu kojeg je pre više od decenije izgubio poslovnu sposobnost, zbog čega je poslat u invalidsku penziju, dakle pripada kategoriji lica sa invalidnošću kao posledica ratnih zbivanja - rečeno je našem listu u Odeljenju za neuropishijatriju dobojske Opšte bolnice.
Prema informacijama "Novosti", Blagojević je početkom izbijanja ratnog sukoba bio u Tuzlanskoj koloni, koja je 15. maja 1992. godine masakrirana prilikom izlaska iz kasarne "Husinska buna" u Tuzli. Do septembra te godine ostao je kao vezista u komandi potpukovnika Mila Dubajića, komandanta kasarne JNA i kasnije oficira VRS. Potom je došao u rodnu Vozuću, koja je muslimanskim snagama Drugog tuzlanskog i Trećeg zeničkog korpusa bila okružena sa tri strane.
Blagojević je iz rata izašao sa poremećajem ponašanja u kritičnim promenama vremena. I ranije je privođen zbog napada na policiju, a psihijatri su dali mišljenje da je njegova burna reakcija vezana za uniformu, vojnu ili policijsku.
Dobojska neuropsihijatrija

Blagojevićev slučaj, nažalost, nije usamljen, ali nema tačne evidencije koliko je obolelih od ratnog sindroma na ovom području. Prema podacima iz dobojske Opšte bolnice i Centra za mentalno zdravlje, godišnje neuropsihijatrijski pregled prođe i više od 8.000 građana dobojske regije, a poslednjih godina hospitalizuje se u proseku 1.200 ljudi.
- Zadržavamo u bolnici pacijente uglavnom zbog pretrpljenih moždanih udara, ali i krize svesti, odnosno depresije, psihoze i stresova - kažu u bolnici.
Blagojević i drugi oboleli od PTSP takođe potraže pomoć u ovim ustanovama, ali je njihov boravak ograničen zbog procedura u lečenju na trošak Fonda zdravstva RS. Novca da se sami jave na lečenje u jednu od specijalizovanih ustanova nemaju, a društvo nema strategiju kako da im pomogne.

MNOGI SE ODLUČUJU NA SAMOUBISTVO
U PRILOG tezi da su nagle promene vremena ozbiljan problem za osobe sa narušenom psihom ide i vest da je početkom ove nedelje u Kostajnici nadomak Doboja samoubistvo izvršio S. Č. (30). Reč je o bivšem pripadniku Specijalne jedinice MUP RS, koji je prema informacijama našeg lista nedavno udaljen s posla, upravo zbog problema sa psihom, koji su se manifestovali u poslednje vreme.
Bivši specijalac obesio se u blizini svoje kuće, a bio je otac dve male devojčice.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/republika_srpska/aktuelno.655.html:649442-Ratni-sindrom-drma-borce

sto nije glavasevic rekao da srbi nemaju ptsp...mislim ono...kako neki uspiju u politici

Nemaju PTSP jer su "antifašisti", oni od toga ne obolievaju.

Regoč wrote:Nemaju PTSP jer su "antifašisti", oni od toga ne obolievaju.

Objava: 3.3.2015 | 01:28
NOVI BROJ VP-a, MAGAZINA ZA VOJNU POVIJEST
Ludilo i psihijatrija u ratu: PTSP kod partizana
U vojnim postrojbama uobičajeno je takvo ponašanje nazivano „borbenim napadima“, a među narodom se govorilo o „partizanskoj bolesti“.

12318 pregleda

1,2 - bodova









Foto: Dinko Predoević

• 
  
• 
  
• 
  
• 
  

Autor:
Vojna povijest

Za većinu čitatelja časopisa Vojna povijest, a posebice za pripadnike srednje generacije, lik „ludog Boška“ u filmu Veljka Bulajića „ Bitka na Neretvi“ iz 1969. godine bio je prvi susret s poremećenim partizanskim borcem neobično autoritativnog i nasilnog ponašanja. Sama radnja filma odvija se u proljeće 1943. godine, kada su se zapravo među partizanima i počeli pojavljivati prvi slučajevi histeričnih psihičkih poremećaja. Prvi puta su zamijećeni i zabilježeni na području oko Kozare u izrazito partizanskim sredinama. Pojedinci su zapadali u neku vrstu transa i u tom stanju proživljavali i prikazivali borbu s neprijateljem. Napadi su trajali od nekoliko trenutaka do nekoliko sati i ponavljali su se i do desetak puta na dan. Poslije proživljenog napada bolesnik se uopće nije sjećao što je za vrijeme napada govorio ili činio. Bolest se nastavila progresivno širiti po ostalim krajevima, a posebno se intenzivira završetkom rata kada se broj oboljelih počeo naglo povećavati. U medicinskim krugovima bolest je bila poznata pod nazivom „kozarska psihoza“.


U vojnim postrojbama uobičajeno je takvo ponašanje nazivano „borbenim napadima“, a među narodom se govorilo o „partizanskoj bolesti“. U većini slučajeva ovakve bolesnike su nazivali „jurišantima“, a oni sami za sebe najradije su uzimali naziv „živčani“. „U borbi imate posla sa složenim psihološkim stanjima. U borbi nitko nije uistinu „duševno zdrav“. Stanje vojnika na bojišnici vrlo je uzburkano i javlja se epidemija ludila koja utječe na sve, a one koje ne zahvati, vrlo brzo umiru.“- iskaz američkog marinca iz Drugoga svjetskog rata iz knjige „Nema više heroja“ Richarda Gabriela. Ratni stres u borbi nije nova i nepoznata kategorija. Iako je prvo sustavno i organizirano zbrinjavanje oboljelih uvela tek ruska carska vojska, u vrijeme Rusko-japanskog rata 1905. godine slučajevi su bilježeni i praćeni kroz cijelu povijest civilizacije i ratova. Povijesni izvori i literarna djela puna su mrzovoljnosti i umora pojedinih epskih junaka, neobjašnjivih raspada dobro organiziranih vojski, bezrazložnih nedolazaka na bojno polje, samoubojstava i i drugih različitih tužnih događaja. Do sustavnog sagledavanja problema i pokušaja utjecaja na njih dolazi u razdoblju postrojavanja stalnih nacionalnih oružanih snaga. Ovakve vojske više se ne temelje na plaćenom profesionalnom vojniku koji je počesto i stranac.

Njegova neučinkovitost ili gubitak, pod uvjetom da se ima novaca, uvijek se mogla nadoknaditi novim ugovorom. Nakon obavljenog posla najamnik je bio plaćen te je odlazio i poslodavac više prema njemu nije imao nikakve obveze. Pojavom velikih vojski koje su nastale uvođenjem vojne službe i mobilizacijom vojno sposobnog stanovništva vlastodržac ili država dolaze u obvezu koju moraju preuzeti kao dio motivacije za vojnu službu. Ova briga najprije je pokrila razne vrste fizičkih oštećenja, invaliditet i zbrinjavanje obitelji poginulih vojnika. Nakon građanskog rata u SAD-u te francusko-njemačkog rata 1871. godine raste interes za pojave i praćenja psihičkog stresa vojnika. U prvom redu to je zainteresiralo vojne planere i zapovjednike radi mogućeg utjecaja ratnog stresa na postupanje pojedinaca i postrojbi u ratnim uvjetima. Npr. u njemačkoj je vojsci glavni napor po tom pitanju bio usmjeren prema prevenciji , gdje se putem liječničkih novačkih komisija nastojalo izdvojiti potencijalno „opasne i bolesne“ pojedince.
Glavni napor prvih vojnih psihijatara bio je da u obuku novaka i vojnika uvedu preventivne metode kojima bi suzbili ili spriječili pojavu ratnog stresa. Posebni naglasak ovih programa bio je na izgrađivanju poslušnosti, jačanju discipline pojedinca i postrojbe te domoljubnom odgoju i isticanju žrtve za domovinu. Ratni stres u borbi na velika vrata ulazi tijekom Prvoga svjetskog rata te ga od tada medicinska znanost i društvo pomno promatraju. Pošto ćemo u daljnjem tekstu govoriti o ratnom stresu kod boraca Narodnooslobodilačke vojske i Jugoslavenske armije u razdoblju od 1943. – 1946. najprije ćemo kao usporedbu iznijeti pokazatelja na osnovi iskustva vojske SAD iz istog vremenskog razdoblja.

Na fotografijama su partizanski borci u trenucima predaha i odmora za vrijeme rata
Prvi put opširno o ovoj temi možete čitati u novom broju VP-a, magazina za vojnu povijest koji je u prodaji na kioscima od 5. ožujka. U magazinu možete još čitati nastavak serijala o kolaboraciji i okupaciji u Drugome svjetskom ratu, ovaj put o okupaciji i podjeli Slovenije. Iz Prvoga svjetskog rata tu je posebno zanimljiva priča o ruskoj opsadi i padu grada-tvrđave Przemysla, zatim tema o željezničkom topništvu u dijelu o povijesti naoružanja, a u aktualnom uvodniku prof. dr. sc. Mirko Bilandžić piše o Ukrajini između Zapada i Istoka: ili između rata i mira. I još je niz drugih prvorazrednih tema.