Balkanskom ulicom u Beču

Beč je pored Chicaga grad s najvećim brojem iseljenika iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske izvan prostora bivše Jugoslavije. Ljudi s Balkana prisutni su u ovome gradu već stoljećima.

„U mome djetinjstvu ovo pecivo uvijek smo zvali ‚Bosniak‘", kaže jedan stariji kupac u bečkoj pekari Felzl u Sedmom okrugu. U ponudi ove pekare nalaze se i ražene kifle s kimom: pecivo koje sе još od Prvog svjetskog rata u Austriji nazivа po Bošnjacima, bh. trupama koje su u Austrougarskoj vojsci uživale veliki ugled. No, ne podsjeća Bečane samo ‚Bosniak‘ ili ‚Bosniakerl‘ na Balkan. Nema osobe iz bivše Jugoslavije koja posjeti glavni austrijski grad, a da nije začuđena velikim brojem ljudi podrijetlom s balkanskih prostora koji žive u glavnome gradu Austrije.
Radne migracije od sredine 1960-ih godina, posljednji rat te želja za boljim životom doveli su mnoge ljude iz BiH, Srbije i Hrvatske u Beč. Preko 90.000 migranata iz Srbije, skoro 70.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine te oko 35.000 osoba koje su rođene ili imaju hrvatsku putovnicu danas živi ovdje. S obzirom da mnogi migranti iz bivše Jugoslavije već nekoliko generacija žive u Austriji ili su postali austrijski državljani, broj osoba podrijetlom iz bivše Jugoslavije mnogo je veći. Tako se procjenjuje da oko 300.000 osoba u cijeloj Austriji ima srpsko podrijetlo, oko 200.000 vuče korijene iz Bosne i Hercegovine, a oko 100.000 njih iz Hrvatske.


Edin Islamović

Jedan od njih je i Edin Islamović, tvorac novog i uspješnog bečkog brenda Pitawerk – mješavine moderne pekare i bistroa specijaliziranog za prodaju i služenje bosanske pite koji je već ušao u listu od pet najboljih fast food mjesta u gradu. Rođeni Modričanin došao je 1992. kao izbjeglica u Beč, a danas je vlasnik nekoliko telekomunikacijskih prodavaonica, a od siječnja prošle godine zajedno s partnerom Nadanom Hadžibeganovićem i suvlasnik ovog gastronomskog koncepta koji je za godinu dana privukao pozornost ne samo balkanske zajednice: čak 40% mušterija u Pitawerku nemaju balkansko podrijetlo. Islamović za sebe kaže da „živi austrijski san" i da se u ovaj grad integrirao „ni previše ni premalo, već tamam". Upitan da nam pojasni ovo „tamam", ovaj uspješni poduzetnik kaže: „Prihvatio sam od Austrijanaca radni mentalitet, ali sam zadržao ljubav prema bosanskoj kulturi i običajima." Ovu ljubav prema bh. kulturnom nasljeđu Islamović ovih dana s dvojicom sunarodnjaka pretvara u konkretan projekt: Bosanskohercegovačku kulturnu platformu čiji cilj je promovirati bh. kulturu u austrijskoj prijestolnici. A za nju Islamović ima samo riječi hvale: „Beč volim jer je raznolik, a ljudi iz Bosne i Hercegovine i Balkana tome mnogo doprinose. Lično sam sretan što sam u ratu – svojoj najvećoj nesreći u životu – dospio u ovaj grad", kaže nam Islamović koji je možda jedan od najboljih primjera onoga u čemu je balkanska zajednica u Beču danas posebno uspješna: malome i srednjem poduzetništvu. S ovim se slaže i bečki novinar i zaljubljenik u Balkan Christoph Baumgarten: „Migranti iz bivše Jugoslavije preuzeli su nasljeđe klasične bečke radničke klase", kaže nam te ističe da je balkanski identitet u Beču postao vidljiviji u zadnjih 20-tak godina: „Ljudi se više ne stide reći svoje podrijetlo, a znaju biti prema njemu i ironični."


Ulica u bečkoj četvrti Spittelbergu

Pogled u povijest
No, prisutnost ljudi s Balkana u Beču mnogo je starija od prvih gastarbajtera iz šezdesetih godina prošloga stoljeća ili izbjeglica iz ratova u 1990-im. U Austriji je svima poznata izreka koja se vezuje za kancelara Metternicha koji je početkom 19. stoljeća navodno izjavio da Balkan počinje u Beču. No, i pored anegdota prisutnost Južnih Slavena u topografiji Beča vezana je i do dan danas za određene kvartove. Tako su već od 17. stoljeća tri lokacije u Beču u narodnome jeziku nosile naziv „Krowotendörfel" (hrvatsko selo), jedna od njih nalazila se na području današnjeg Spittelberga – bečkoga umjetničkog kvarta u Sedmom gradskom okrugu koje je danas omiljeno među turistima. Krajem 18. stoljeća u Beč dolaze i srpski trgovci, kasnije i intelektualci i pjesnici, a već od 1860. ovdje postoji srpsko-pravoslavna crkvena općina. Okupacijom Bosne i Hercegovine krajem 1878. u Beč dolaze i prvi Bosanci: obično vojnici, studenti ili trgovci sitnom robom.


"Bosna" osvaja Beč


Na trgu ispred Bečke državne opere nalazi se Bitzinger, jedan od najluksuznijih štandova s kobasicama u gradu. Velikim slovima iznad šanka stoji natpis "Bosna": „Pa valjda je to iz Bosne", odgovara simpatični prodavač na moje pitanje otkuda jednoj od najpopularnijih kobasica u sosu od luka, senfa i curryja sličnoj hot dogu ovakvo ime. No, naziv počesto može i prevariti: i pored nekoliko teorija o podrijetlu ove kobasice, čini se da je najvjerodostojnija sljedeća: izmislio ju je neki bugarski prodavač kobasica u Salzburgu te joj nadjenuo ime „Nadanitza". Kako je ovaj naziv Austrijancima bio težak za izgovoriti, prozvali su je jednostavno „Bosna". Danas se ova kobasica na bečkim štandovima može naći u desetak različitih varijanti.


Ovdje se može kupiti "Bosnu"

Između segregacije i prihvaćanja


Ako biste danas upitali prosječnoga Bečanina što ga u ovome gradu najviše asocira na Balkan, kao iz topa bi odgovorio: „Ottakringer Straße!". Ovu podugačku ulicu koja dijeli 16. od 17. bečkog gradskog okruga u svakodnevnom govoru nazivaju još „Balkanstraße" ili „Balkanmeile". Brojni kafići, disko-klubovi, restorani s balkanskom muzikom i jelima redaju se ovdje jedan za drugim. Od nje se nekada zaziralo – u mračnim 1990-im stanje je znalo biti i napeto. Svatko je znao i zalazio isključivo u „svoje" lokale. Danas je, ipak, stanje drugačije: Ottakringer Straße postala je neotuđivi dio jedne bečke supkulture. „Ova ulica možda nije najpozitivnije mjesto u gradu, ali je svakako jedno od najautentičnijih", kaže nam Christoph Baumgarten koji inače vodi i blog balkanstories.net. „Ona je dio jednog paralelnog svijeta, ali opet i rezultat segregacije, etničke segregacije u austrijskom društvu: Austrijanci se i dalje slabo mogu vidjeti kako sjede u lokalima u ovoj ulici. Oni najčešće ovamo dođu da bi izvidjeli kako to migranti žive, a onda se vrate u svoje kvartove."


Tako ova bečka ulica postaje simbol integracije balkanske zajednice: dok je Austrijanci u međuvremenu gledaju s manje prezira i zaziranja, još uvijek se ne usuđuju postati njezin dio. Tako je i bečkim Balkancima: danas ih austrijsko društvo uglavnom tapša po ramenu i proglašava uzorno integriranima, ali je put do njihove potpune emancipacije u austrijskome društvu još uvijek dug.

http://www.dw.com/hr/balkanskom-ulicom-u-be%C4%8Du/a-37496250

Ray, ti si postal dio Asiline promidžbe za iseljavanje Hrvatah iz domovine. Zajedno činite zelenu i plavu brazdu.

Regoč wrote:Ray, ti si postal dio Asiline promidžbe za iseljavanje Hrvatah iz domovine. Zajedno činite zelenu i plavu brazdu.

Nemoram ja ništa , sve to nevidljiva ruka regulira ...pogle udaljenost :



A za tri godine Austrija mora pustit hr radnu snagu slobodno na svoje tržište rada.

RayMabus wrote:

Hrvatska do Muenchena. Muenchen je bliži Zagrebu nego Berlinu.

Regoč wrote:Ray, ti si postal dio Asiline promidžbe za iseljavanje Hrvatah iz domovine. Zajedno činite zelenu i plavu brazdu.

Znaš šta je zanimljivo ? Sinoc sam gledao portal zavoda za zapošljavanje na razini EU i Hr su podijelili kao regiju tocno ovako : Jadranska i Kontinentalna.

Hrvatska je statistički podijeljena na 2 NUTS regije, Kontinentalnu i Jadransku Hrvatsku.

https://ec.europa.eu/eures/main.jsp?catId=10562&countryId=HR&acro=lmi&lang=hr®ionId=HR0&nuts2Code=%20&nuts3Code=®ionName=Nacionalna%20razina

Kratki pregled tržišta rada

 
Kontinentalna Hrvatska sastoji se od Istočne (Panonske) i Sjeverozapadne regije Hrvatske.  Obuhvaća sljedećih 14 županija: Grad Zagreb, Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Međimurska, Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska, Karlovačka te Sisačko-moslavačka županija. Graniči s Mađarskom na sjeveru, Slovenijom na sjeverozapadu, Srbijom na istoku te Bosnom i Hercegovinom na jugu. Glavni grad Kontinentalne Hrvatske je Zagreb. Kopnena površina regije iznosi 22.338 km2. Ova regija ima 2.960.157 stanovnika ili 69,08 % ukupnog stanovništva Hrvatske. Bruto domaći proizvod po stanovniku u ovoj regiji iznosi 64,1% prosjeka BDP Europske unije.

U razdoblju od 2009. do 2015. godine, uslijed gospodarske krize koja je zahvatila ovu regiju, nezaposlenost je u porastu. U zadnjih 10 godina ugašena je polovica industrijskih tvrtki, naročito u Slavoniji. Nekadašnje ljevaonice i tvornice metalne ili drvoprerađivačke industrije koje su zapošljavale preko 1000 ljudi više ne postoje, a s njima su nestala i radna mjesta. Također je smanjen broj zaposlenika u sektorima graditeljstva i trgovine.

Najveće hrvatske tvrtke u Kontinentalnoj Hrvatskoj su sljedeće: INA, koncern Agrokor, Konzum, HEP grupa, T-HT grupa, Orbico, Crodux Derivati Dva, Prirodni plin, Zagrebačka banka i Atlantic grupa. Sektori koji imaju najveći broj zaposlenih osoba u ovoj regiji su prerađivačka industrija, građevinarstvo, trgovina na veliko i malo, djelatnosti pružanja smještaja i pripreme i usluživanja hrane i poljoprivreda

https://ec.europa.eu/eures/main.jsp?countryId=HR&acro=lmi&showRegion=true&lang=hr&mode=text®ionId=HR0&nuts2Code=%20&nuts3Code=null&catId=10564

Kratki pregled tržišta rada

 
Jadranska Hrvatska obuhvaća sedam županija: Primorsko-goransku, Ličko-senjsku, Zadarsku, Šibensko-kninsku, Splitsko-dalmatinsku, Istarsku i Dubrovačko-neretvansku.  Regija graniči sa Slovenijom na sjeverozapadu, Bosnom i Hercegovinom na istoku, Crnom Gorom na jugu dok s Italijom ima morsku granicu na zapadu. Granica Bosne i Hercegovine dijeli ovu regiju u od južnog dijela Jadranske Hrvatske. Glavni grad Jadranske Hrvatske je Split. Kopnena površina regije iznosi 34.204 km2 dok je površina teritorijalnog mora 31. 067 km2. Ova regija ima 1.468.921 stanovnika što čini 34,28% ukupnog stanovništva Hrvatske. Bruto domaći proizvod po stanovniku u ovoj regiji iznosi 62,1% prosjeka BDP-a Europske unije.

U razdoblju od 2009. do 2015. godine, uslijed gospodarske krize koja je zahvatila ovu regiju, nezaposlenost je u porastu. Brodogradilišta koja su zapošljavala najveći broj radnika su nestala ili su u fazi restrukturiranja i reorganizacije. Sezonski čimbenici utječu na kretanje broja nezaposlenih svake godine pa su tako i tijekom 2015. godine utjecali na kretanje broja nezaposlenih. Nezaposlenost se povećala u drugom  mjesecu, a potom je došlo do značajnog smanjivanja sve do ljetnih mjeseci, nakon čega je uslijedio uobičajeni rast nezaposlenosti nakon ljetne sezone

Izvanredno povoljan geoprometni položaj regije koja se nalazi na raskrižju važnih europskih kopnenih i morskih putova utjecao je na to da se stanovništvo već od davnina opredijelilo za pomorstvo i druge gospodarske djelatnosti vezane uz more. Stoga ovo područje ima razvijenu pomorsko-prometnu, brodograđevnu, lučku i turističku djelatnost koje su od velikog značenja za cijelu Hrvatsku, a Gorski kotar je tradicionalno jako šumarsko i drvoprerađivačko gospodarsko područje.

Najveće hrvatske tvrtke u Jadranskoj Hrvatskoj su Adris grupa, Brodosplit, Uljanik, Brodograđevna industrija 3.maj, Tankerska plovidba Zadar, Luka Rijeka, Luka Ploče, Arenaturist.

https://ec.europa.eu/eures/main.jsp?countryId=HR&acro=lmi&showRegion=true&lang=hr&mode=text®ionId=HR0&nuts2Code=%20&nuts3Code=null&catId=10563

Regoč wrote:Ray, ti si postal dio Asiline promidžbe za iseljavanje Hrvatah iz domovine. Zajedno činite zelenu i plavu brazdu.

Nemoram ja ništa , oni s malim plačama tjeraju ljude iz Hr.


Nezaposlenost tek treći razlog odlaska iz Hrvatske

Suprotno uvriježenom mišljenju, nezaposlenost nije glavni već tek treći razlog odlaska, a na prvom je niska plaća (80 posto), a potom uvjeti rada (31 posto).  Puno mladih odlazi odmah nakon škole ili fakulteta, prije nego što uopće dođu do burze.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/zelite-raditi-u-njemackoj-u-ovom-dokumentu-nalazi-se-sve-sto-trebate-znati-/949745.aspx


S malim plačama tjeraju ljude koji se neboje rada i žele radit iz Hr , šljakali ovdje il tamo isto im je al zato su primanja poprilično razlicita i nek je 30% razlika kad sve zbrojiš i oduzmeš znaci da ovdje radiš 10 godina za šta vani radiš 7.

Plaće su male kad se usporede, ali treba usporediti i troškove života. Ni s plaćom u njemačkom konzumu nećeš imati vilu na moru.

Regoč wrote:Plaće su male kad se usporede, ali treba usporediti i troškove života. Ni s plaćom u njemačkom konzumu nećeš imati vilu na moru.

Da samo su ti tamo i kad platiš podstanarstvo i troškove i oduzmeš input output opet u prosjeku bar 30% vece.

Jbga to je RAZLIKA.

Samo 30% razlike u plači ( plus nakon pet godina rada u Švabiji imaš pravo na njihovu mirovinu ) ti znaci da ti ovdje šljakaš 10 godina a tamo 7.

Tri godine razlike a isti posao ...osam sati odradiš i vamo i tamo.

Ili prevedeno to ti znaci ovo : ovdje ceš radit tri godine a tamo ceš radit dvije i ovdje jednu uživat.

Tebi ovdje s ovom plačicom nakon tri godine nece ostat ništa sa strane a tamo ti ostane za još jednu da sve četri u zrak i neradiš ništa i onda opet dvije godine gore pa opet jednu ovdje sve četri u zrak itd itd itd.

Kažem, sve treba staviti u omjere i uvjete života.

Regoč wrote:Kažem, sve treba staviti u omjere i uvjete života.

Nebrini se stavili su posebno oni koji i u Hr moraju plačat podstanrstvo i posebno oni kojima su plače male a imaju djecu tj dodatne troškove.


Suprotno uvriježenom mišljenju, nezaposlenost nije glavni već tek treći razlog odlaska, a na prvom je niska plaća (80 posto), a potom uvjeti rada (31 posto).  Puno mladih odlazi odmah nakon škole ili fakulteta, prije nego što uopće dođu do burze.

Sta ima u Becu kad plati troskove?

Serbinho-3 wrote:Sta ima u Becu kad plati troskove?

To moraš pitat od slucaja do slucaja , osobno nebih u Austriju no ako nema ništa onda za prvu ruku može i tamo da naucim jezik jer je njemačko govorno podrucje pa imam neku racunicu.