Libertarijanci i Teksas

Domaći ekonomski eksperti relativno su malobrojna i homogena skupina, koja voli reciklirati šablonska rješenja i usput si davati nagrade. Paralelno s liberalnim mainstreamom nastaje i nova grupa libertarijanaca koji vatreno zagovaraju svoju političku agendu. Posebno je vidljiv Centar za javne politike i ekonomske analize (CJPEA). Njihovi savjeti mogu se sažeti u tipične libertarijanske formule: slobodno tržište je najbolji mehanizam za stvaranje blagostanja, u Hrvatskoj ne postoji pravi kapitalizam nego kronistička i korumpirana devijacija, javna poduzeća su puna uhljeba i uteg su privredi, porezi ukidaju slobodu itd.

Sve to bi bilo relativno bezopasno kada CJPEA i njegovi vodeći ljudi ne bi dobivali prostor u mainstream medijima kao što su Jutarnji list i Index te kada ne bi s državom radili na rezanju regulacije. Treba se nadati da su ostali vjerni svojim načelima te da su taj dogovor s Ministarstvom gospodarstva sklopili pro bono. Jer ako primaju honorare onda su i sami uhljebi, zar ne?

Sama ekspertiza koju nudi CJPEA ne samo da je ideološki motivirana nego je često i činjenično neutemljena. Jedna je njihova nedavna analiza spojila te dvije stvari u zaista nevjerojatni koktel ideologije i iskrivljenih činjenica. Naime, autori iz CJPEA su u seriji tekstova predložili Teksas kao primjer u koji bi se Hrvatska trebala ugledati. Nekoliko je očitih razlika – poput veličine Texasa ili zaliha nafte i plina – koje već u startu diskvalificiraju Teksas kao korisnu usporedbu. Ali CJPEA cilja na nešto drugo. Teksas je, navodno, zahvaljujuću snažnom političkom vodstvu uspio ukloniti štetnu regulaciju te stvoriti bum u zapošljavanju. Hajde da vidimo koliko ova stilizirana interpretacija drži vodu.

Perry je dobar primjer razarajućeg anti-intelektualizma koji već dugo postoji u američkoj politici, a koji s Trumpovim mandatom ulazi u novu fazu. Perryjevi biseri ukljujučuju usporedbu homoseksualnosti i alkoholizma, zagovaranje spolne apstinencije mladih, tezu da je Woodrow Wilson (rođ. 1856) bio američki predsjednik prije deset godina, da je američka revolucija bila u 16. stoljeću, da je Juarez najopasniji grad u SAD, da su izljevi nafte božje odluke, zatim osporavanje klimatskih promjena te plesanje u Dancing with the stars. Pri tome je ovo posljednje najmanji problem.

Drugo, je li Teksas zaista doživio ekonomsko čudo i s njim povezan bum u zapošljavanju? Službena stopa nezaposlenosti je oko 4 posto, što je niže od ukupne stope u SAD, ali tek za 1 postotak. Postoji relativno banalno objašnjenje nešto bržeg ekonomskog rasta i niske nezaposlenosti u Teksasu. Naime, Teksas ima nešto brži rast stanovništva od ostatka zemlje, ponajprije zahvaljujući višim stopama imigracije iz Meksika i priljevu Amerikanaca željnih toplije klime. Taj rast stanovništva drži plaće niskima jer stalno održava konkurenciju među radnicima. Zapravo, kada se rast broja poslova korigira za veličinu ekonomski aktivnog stanovništva, Teksas postaje jedna od lošijih američkih država.

Prema tome, čudo zapošljavanja je zapravo mit. Za libertarijance je također nezgodna i činjenica da je Perry gubitak u zaposlenosti tijekom krize nadoknadio državnim zapošljavanjem: oko 180 tisuća radnih mjesta u privatnom sektoru djelomično je nadomjestio zapošljavanjem oko 125 tisuća ljudi u javnom sektoru. Što je sasvim razumna anti-recesijska mjera, ali toliko o libertarijanizmu.

Osim toga, postavlja se i pitanje kvalitete zapošljavanja u Teksasu. Kakvi se poslovi kreiraju? Teksas dijeli prvo mjesto s Mississippijem u postotku radnika koji zarađuju minimalnu plaću. Uz to, radni uvjeti u Teksasu su među najtežima jer je zaštita na radu među najslabijom u Americi.

Niskim plaćama i lošim uvjetima pridonosi i "right to work" regulativa koja ograničava djelovanje sindikatima. U Teksasu je oko 4 posto radnika učlanjeno u sindikate dok je za čitavu Ameriku to oko 10 posto. Drugim riječima, teksaško ekonomsko čudo velikim dijelom se temelji na konkuriranju drugim američkim državama kroz obaranje sindikalnih prava i radničke zaštite. Za libertarijance je također nezgodna činjenica da je Teksas izbjegao jedan dio krize 2008. godine jer je nešto stroža regulativa spriječila nastajanje velikog stambenog mjehura kakav se dogodio u Arizoni i Nevadi. Dio te regulacije je išao kroz više poreze na nekretnine. Ah, ti štetni porezi.

Zaista, što je s porezima, omiljenom temom libertarijanaca? Istina je da su porezi uglavnom niski u Teksasu. Ne postoji porez na dohodak. To znači da najveći teret oporezivanja pada na porez na potrošnju, što teksaški porezni sustav čini izrazito regresivnim. Riječ je o trećem najregresivnijem poreznom sustavu u SAD.

Niski porezi istovremeno znače i slabu ponudu javnih usluga. To je najočitije kada je riječ o zdravstvu. Naime, u Teksasu je oko 20 posto ljudi bez ikakvog zdravstvenog osiguranja, što je najviše u Americi. Autori iz CJPEA preporučaju da Hrvatska također ukine porez na dohodak, a zatim tragikomično dodaju da bi i mi mogli poput Teksasa više eksploatirati naftu te tako popuniti proračunske rupe. Zaboravljaju dodati da ovisnost o nafti vodi u cikluse uspona i krahova, već kako se kreću svjetske cijene. Sada, kada su cijene pale i Texas je u problemima. Proračunski je manjak narastao na 6 milijardi dolara. Ta se rupa mogla popuniti, ali teksaški političari uvijek iznova inzistiraju na rezanju poreza.

Ono što pomnija analiza Teksasa otkriva je da paralelno uz libertarijanski imidž postoji niz institucionalnih rješenja koja zapravo idu u drugom smjeru. Primjerice, porezi jesu niski, ali porezi na nekretnine su četvrti najviši u SAD, a pogotovo su visoki u većim gradovima. Također, financiranje državnih sveučilišta je u Teksasu robusnije nego u mnogim američkim državama zahvaljujući posebnom sovereign wealth fondu koji garantira financiranje za visoko obrazovanje.

Ili primjerice, sektor energetike je dereguliran pa potrošači kupuju energiju na tržištu (naravno da su cijene porasle). Ali istovremeno postoji niz lokalnih kooperativa koje su iz te deregulacije izuzete, primjerice u gradovima kao što su Austin i San Antonio. Sve u svemu, teksaški model je zapravo mnogo zanimljiviji nego što pojednostavljena libertarijanska interpretacija sugerira.

http://www.h-alter.org/vijesti/libertarijanci-i-teksas

http://www.cea-policy.hr/texas-je-odlican-primjer-za-hrvatsku-transformaciju/

Libertarijanci
Republikanci
Texas  
Trump

Pinochet wrote:Libertarijanci
Republikanci

Matematika
Znanost

Socijalizam je spas! Jebeš tržište.

http://www.cea-policy.hr/texas-je-odlican-primjer-za-hrvatsku-transformaciju/

Pinochet wrote:

Mnogi Teksašani ne vjeruju u centralno upravljanje. Teksašani vjeruju u snagu lokalnih inicijativa radišnih pojedinaca. Problem su federalne regulacije.

merika? fuck yeah.



nojbrže restući grod u meriki, moreš uziđati neboder di oćeš- nemaju fašističke usrbanističke regulacije

http://thefederalist.com/2016/05/13/how-no-zoning-laws-works-for-houston/

aben wrote:

Pinochet wrote:

Mnogi Teksašani ne vjeruju u centralno upravljanje. Teksašani vjeruju u snagu lokalnih inicijativa radišnih pojedinaca. Problem su federalne regulacije.

merika? fuck yeah.



nojbrže restući grod u meriki, moreš uziđati neboder di oćeš- nemaju fašističke usrbanističke regulacije

http://thefederalist.com/2016/05/13/how-no-zoning-laws-works-for-houston/

ozbiljno nemaju prostorne planove?

to mi je isto glupo, ovdje u RH se vidi ogromna razlika gdje ljudi "rade kako hoće" i gdje ipak postoji neki prostorni zakonski plan.. 

doduše postoji i ona između strana, gdje tipa kapitalisti podmažu ove iz grada da im daju dozvolu za nakardne gradnje

u USA to i ima smisla jer je USA rijetko naseljena .. nemozes u RH dozvoliti da netko uz plažu gradi neboder

Pinochet wrote:

aben wrote:

Pinochet wrote:

Mnogi Teksašani ne vjeruju u centralno upravljanje. Teksašani vjeruju u snagu lokalnih inicijativa radišnih pojedinaca. Problem su federalne regulacije.

merika? fuck yeah.



nojbrže restući grod u meriki, moreš uziđati neboder di oćeš- nemaju fašističke usrbanističke regulacije

http://thefederalist.com/2016/05/13/how-no-zoning-laws-works-for-houston/

ozbiljno nemaju prostorne planove?

to mi je isto glupo, ovdje u RH se vidi ogromna razlika gdje ljudi "rade kako hoće" i gdje ipak postoji neki prostorni zakonski plan.. 

doduše postoji i ona između strana, gdje tipa kapitalisti podmažu ove iz grada da im daju dozvolu za nakardne gradnje

u USA to i ima smisla jer je USA rijetko naseljena .. nemozes u RH dozvoliti da netko uz plažu gradi neboder

imaju, ali minimalne, i nisu dio zoning lawsa.

prostorni planovi su zlo. ako su ljudi glupi, pa grodu nakaradne kuće, ko ih jebe, nek učinu slumove od svog susjedstva, i neka rušu cijenu nekretnin.
dioklecijanova palača (srednjovjekovna) je učinjena bez zoning lawsa, ulice su toliko uske da ne moru projti dvo čovika, pa ne vidin da se neku trudi porušiti tu neobično lošu i bespravnu gradnju.

na obali tribo ograničiti gradnju nebodera do 900 katova

Pinochet wrote:

aben wrote:

Pinochet wrote:

Mnogi Teksašani ne vjeruju u centralno upravljanje. Teksašani vjeruju u snagu lokalnih inicijativa radišnih pojedinaca. Problem su federalne regulacije.

merika? fuck yeah.



nojbrže restući grod u meriki, moreš uziđati neboder di oćeš- nemaju fašističke usrbanističke regulacije

http://thefederalist.com/2016/05/13/how-no-zoning-laws-works-for-houston/

ozbiljno nemaju prostorne planove?

to mi je isto glupo, ovdje u RH se vidi ogromna razlika gdje ljudi "rade kako hoće" i gdje ipak postoji neki prostorni zakonski plan.. 

doduše postoji i ona između strana, gdje tipa kapitalisti podmažu ove iz grada da im daju dozvolu za nakardne gradnje

u USA to i ima smisla jer je USA rijetko naseljena .. nemozes u RH dozvoliti da netko uz plažu gradi neboder

Zašto ne? Ajme ništa ti od takve idelogije, kad je mjenjaš čim te dirne

Riplex wrote:

Pinochet wrote:

aben wrote:

Pinochet wrote:

Mnogi Teksašani ne vjeruju u centralno upravljanje. Teksašani vjeruju u snagu lokalnih inicijativa radišnih pojedinaca. Problem su federalne regulacije.

merika? fuck yeah.



nojbrže restući grod u meriki, moreš uziđati neboder di oćeš- nemaju fašističke usrbanističke regulacije

http://thefederalist.com/2016/05/13/how-no-zoning-laws-works-for-houston/

ozbiljno nemaju prostorne planove?

to mi je isto glupo, ovdje u RH se vidi ogromna razlika gdje ljudi "rade kako hoće" i gdje ipak postoji neki prostorni zakonski plan.. 

doduše postoji i ona između strana, gdje tipa kapitalisti podmažu ove iz grada da im daju dozvolu za nakardne gradnje

u USA to i ima smisla jer je USA rijetko naseljena .. nemozes u RH dozvoliti da netko uz plažu gradi neboder

Zašto ne? Ajme ništa ti od takve idelogije, kad je mjenjaš čim te dirne

nisam ja anarhist, ja sam Pinochet, Čile šema.. dakle minimalna državna regulacija, jaka vojska i tajna policija, besplatna vožnja helikopterom za marksiste,  sve ostalo prepušteno nevidljivoj ruci

Pinochet wrote:

Riplex wrote:

Pinochet wrote:

aben wrote:

Pinochet wrote:

Mnogi Teksašani ne vjeruju u centralno upravljanje. Teksašani vjeruju u snagu lokalnih inicijativa radišnih pojedinaca. Problem su federalne regulacije.

merika? fuck yeah.



nojbrže restući grod u meriki, moreš uziđati neboder di oćeš- nemaju fašističke usrbanističke regulacije

http://thefederalist.com/2016/05/13/how-no-zoning-laws-works-for-houston/

ozbiljno nemaju prostorne planove?

to mi je isto glupo, ovdje u RH se vidi ogromna razlika gdje ljudi "rade kako hoće" i gdje ipak postoji neki prostorni zakonski plan.. 

doduše postoji i ona između strana, gdje tipa kapitalisti podmažu ove iz grada da im daju dozvolu za nakardne gradnje

u USA to i ima smisla jer je USA rijetko naseljena .. nemozes u RH dozvoliti da netko uz plažu gradi neboder

Zašto ne? Ajme ništa ti od takve idelogije, kad je mjenjaš čim te dirne

nisam ja anarhist, ja sam Pinochet, Čile šema.. dakle minimalna državna regulacija, jaka vojska i tajna policija, besplatna vožnja helikopterom za marksiste,  sve ostalo prepušteno nevidljivoj ruci

Nisam ni reko da jesi, ali gradnja nebodera na Žnjanu bi bila taman. Vrhunski prizor, a more služit i ko svjetionik :D

Abene, Abene, da mi te je poslati u neku takvu državu. Ali ni jedan narod nije tako glup da tvoje ideje provede u praksi.