Turska postala sultanat

"U našim knjigama imamo poseban pojam za to: sultanat", rekao je Metin Feyzioglu novinarima u Ankari.
Parlament ubrzano mijenja ustav kako bi se uveo novi sustav vlasti. Dosad je u prvom čitanju dvotrećinskom većinom usvojeno 18 amandmana, a sedam ih je prošlo i drugo čitanje.
Usvajanje paketa ustavnih reformi očekuje se ovoga vikenda u parlamentu gdje Erdoganova stranka Pravde i razvoja (AKP) ima većinu. AKP podupire dio zastupnika desnog Nacionalističkog pokreta (MHP), dajući mu potrebne dodatne glasove.
Ustavne reforme morat će se usvojiti i na referendumu, najvjerojatnije u travnju. Feyzioglu je upozorio da bi to moglo biti "posljednje slobodno glasanje".

http://www.vecernji.hr/svijet/erdoganov-predsjednicki-sustav-bit-ce-sultanat-1143409

To je dobro, demokracija i ljudska prava su ionako degenerirane zapadne izmišljotine, Erdogan će čvrstom rukom krojiti pravdu kakvu on odluči, ali biti će bolje za sve turke

pošteno...njihova zemlja njihova stvar

Sultanat (arapski: سلطنة) je naziv za državu ili neki teritorij kojim vlada sultan^[1], najkraće rečeno oni su nešto poput evropske monarhije - model vladanja u kom vrhovna vlast pripada monarhu - sultanu. Uzor sultanata je bio kalifat utemeljen na ideji da islamski lider treba biti Muhamedov nasljednik - kalif, samo on može imati autoritet da ostvari političko jedinstvo i vodstvo islamskog svijeta.

Historija

Historijski najpoznatiji primjer sultanata bilo je Osmansko carstvo, koje je postalo uzor za osnivanje brojnih kasnijih sultanata. Sve je počelo u 11. vijeku kad je tadašnji seldžučki kan - Togrul beg zauzeo Bagdad i zahtijevao da mu kalif prizna i dodjeli titulu - sultana. To priznanje stvorilo je Seldžučku dinastiju^[2]. Drugi poznati sultanat bio je - Sultanat Delhi koji je ustanovljen 1192. i egzistirao je sve do 1398..^[2]
I danas postoji nekoliko sultanata u svijetu; Oman^[2], Brunej i Malezija^[2], ali ih je nekada bilo puno više, oni su počeli nestajati sa historijske pozornice krajem 19. i početkom 20. vijeka i transformirati se u druge oblike vladavine. Današnji sultanati liče na evropske ustavne monarhije, jer u njima sultan više nema apsolutnu vlast, uostalom tu vrst vlasti nisu imali ni posljednji osmanski sultani.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Sultanat

Turski parlament usvojio sporne ustavne reforme
Turski parlament je usvojio sporni paket ustavnih promjena, otvarajući put za referendum opredsjedničkom sistemu koji bi uveliko proširio ovlasti ureda predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.

Odluka predstavlja pobjedu za Erdogana, polarizirajuće ali u javnosti popularne ličnosti, koga kritičari optužuju da postaje sve veći autokrata. Tokom cjelonoćnog zasjedanja koje je završeno u subotu ujutru, poslanici su glasali u korist seta amandmana koji je predstavila
vladajuća stranka, a koju je osnovao Erdogan. Reformski paket otvorio je put za minimalni prag neophodan da se mjere predlože na nacionalnom referendumu na konačno usvajanje.
Glasanju je prisustvovalo 488 poslanika u 550-članoj skupštini. Ukupno 330 parlamentaraca su glasala za, 142 protiv, a petero je ubacilo prazne glasačke listiće koji su proglašeni nevažećim. 
Turski premijer Binali Yildrim pozdravio je rezultat glasanja, rekavši da je odluka sada u rukama turskog naroda koji će donijeti pravi izbor.  „Ne sumnjajte nikada da će narod sasvim sigurno donijeti najbolju odluku po pitanju ustavnih reformi. Naš narod će izaći da glasa, glasat će srcem i razumom i donijet će najbolji izbor za Tursku", izjavio je on poslanicima.
Veće ovlasti predsjednika države

Recep Tayyip Erdogan
Referendum se očekuje najranije do 26. marta, ne kasnije od sredine aprila, sudeći po zvaničnicima vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP). Pored promjene sistema vlade, reformski paket će omogućiti predsjedniku da zadrži veze sa svojom strankom i da restruktuira najviše pravosudno tijelo.
Njime se povećava broj mjesta u parlamentu na 600, snižava se mininimalna starosna dob poslanika na 18 godina i predviđaju se istovremeni parlamentarni i predsjednički izbori svakih pet godina.  Zvaničnici vladajuće stranke tvrde da je snažna predsjednička funkcija potrebna za snažnu Tursku koja je u stanju da se nosi sa širokim spektrom unutrašnjih i vanjskih sigurnosnih prijetnji.
Opozicioni poslanici smatraju promjene pokušajem da se zacementiraju ovlasti Erdogana, koji je uveo de facto predsjednički sistem kada je preuzeo taj položaj u 2014. Neki se žale da ograničenja na medije i intenzivni pritisak kako bi se povinovali vladajućem mišljenju ne ostavljaju prostora da izraze svoje stavove.