Brana Mosul na Tigrisu i ugrožena sudbina milijuna nizvodno

Prijeteća katastrofa biblijskih proporcija: Brana Mosul na Tigrisu i ugrožena sudbina milijuna nizvodno


Dok se vodi bitka za Mosul, de facto prijestolnicu Islamske države, razaranja ne prijete samo od posljedica borbi kao i zračnih napada. Svega 72 km sjeverno od grada potencijalna je bomba čije bi pucanje ugrozilo živote milijuna ljudi. Radi se o brani Mosul na rijeci Tigrisu koja je ozbiljno nagrižena lošom gradnjom, održavanjem i ratom.

Brana Mosul izgrađena na rijeci Tigris visoka je 113 metara, i duga 3.4 kilometra. Njezina akumulacija Dahuk sa visinom od 330 metara sadrži 11 100 000 000 m3 vode. Od toga se 8 100 000 000 m3 aktivno koristi. Mosul ima tri centrale za proizvodnju energije, Mosul 1, Mosul 2 i Mosul 3 koje zajedno godišnje proizvedu 3420 gigavatsati.

Pucanje brane ozbiljna je prijetnja koja bi se mogla obistiniti svakog trena. Vremena još ima, no hoće li do pucanja doći sutra ili za dvije godine pitanje je na koje nitko ne može dati odgovor. Razina vode u rezervoaru je sada 308 metara, no u proljeće kada se snijeg otopi razina vode mogla bi se povećati za 22 metra što bi dodatno moglo ugroziti branu povećanjem pritiska. U slučaju pucanja brane, ta destruktivna količina vode sjurila bi se nizvodno i 20 metara visok vodeni val stigao bi do Mosula za samo 4 sata, dok bi Bagdad sa njegovih 7 milijuna stanovnika vodeni val visok oko 5 metara pogodio za oko 48 sati. Na putu vodenog razaranja ne bi bili pošteđeni ni Tikrit ni Samarra, a predviđanja govore o vodenoj smrti za milijun ljudi, ali vjerojatno još i jednako toliko od posljedica masovne panike i nedostatka organiziranog sustava za evakuaciju.



Planiranje brane Mosul, koja danas predstavlja izuzetno opasnu vodenu bombu kojoj bi opseg razaranja bio mjerljiv s atomskom bombom, započelo je 1950-ih godina kao rezultat potrebe za električnom energijom, kontroliranja vode za poljoprivredu, ali i sprečavanje poplava u Bagdadu. U planiranju su sudjelovale različita poduzeća iz svih dijelova svijeta pružajući svoje usluge izrade studija za navodnjavanje i odabir točne lokacije brane. Različite studije izrađivala su poduzeća iz Velike Britanije 1953., SAD-a 1956., Sovjetskog Saveza 1962., Finske 1965. i Jugoslavije 1972. , da bi na kraju 1978. švicarska konzultantska firma Consortium postala službeni konzultant za branu Mosul.

Izgradnja brane od samog početka zapravo je jasno vodila katastrofi. Brana je izgrađena za vrijeme vladavine režima Saddama Husseina i imala je prije svega politički značaj. Taha Yassin Ramadan bio je jedan od Saddamovih potpredsjednika i upravo je on gurao projekt brane Mosul iako je zapravo bilo jasno da bi njena izgradnja dovela do brane na klimavim nogama. Kako je on bio iz Mosula, htio je napraviti nešto što bi dovelo radna mjesta u taj grad, a ujedno pokazati Saddamu da radi nešto izuzetno dobro za režim. Brana je izgrađena 1984., a tek dvije godine kasnije postalo je jasno da su problemi s vapnenačkom podlogom veći nego se predviđalo kada je voda počela istjecati kroz temelje. Uz lošu konstrukciju, najveći problem je porozna podloga koja se sve više 'mrvi' pred pritiskom kako vode, tako i betona. Od tada se konstantno radi na popravcima brane.

Oko 95 000 tona raznih vrsta betona utrošeno je od njezine izgradnje do danas da bi se zatvorile pukotine u zidovima i temeljima brane. To je dovelo do dodatnih velikih troškova, ali i smanjenja proizvodnje energije. No, zatvaranje pukotina nakon njihovog nastanka nije ni blizu konačnog rješenja problema brane Mosul. Na taj način ona se samo održava na životu, dok bi konačno rješenje moglo biti u izgradnji nove brane, smatra Nadhir al-Ansari, irački inženjer uključen u izgradnju brane koji upozorava na mogućnost katastrofalnih posljedica pucanja brane zbog povećanja količine vode u akumulaciji.

Izgradnja nove brane Badush, započeta je 1988. godine, dvadesetak kilometara nizvodno od brane Mosul, upravo kako bi u slučaju katastrofalnog pucanja brane Mosul spriječila razaranje gradova nizvodno. No, radovi na njoj prestali su 1991. godine kao rezultat ekonomskih sankcija protiv Iraka i ostavili jedinu nadu za spas milijuna ljudi neizgrađenu niti na pola.



Ionako loše stanje pogoršao je kaos i rat u Iraku od 2003. tj. nakon američke intervencije. Raspad središnje vlasti dovelo je do nedostatka ulaganja, obustave plaća radnicima i drugi nemar. Potom je na nekoliko tjedana 2014. branu zauzela Islamska država što je dovelo do straha od namjernog miniranja, ali i potpunog zapostavljanja održavanja brane. Snage Kurda u Iraku su natrag povratile brane, ali ona je i dalje ostala u opasnosti i relativnoj blizini bojišnice. Vode se i daje napori da se brana što više popravi i doradi, no to je sada utrka s vremenom.

Situacija s vodom na Bliskom istoku nije nimalo bajna, a ratovi, međudržavna svojatanja vode kao i zastarjeli koncepti upravljanja vodama doveli su do velikih poremećaja, kako u hidrološkim sustavima, tako i u životima ljudi. Nedostatak vode već je uzrokovao konflikte, utjecao na sukobe, a u skoroj budućnosti će možda biti uzrok velikim ratovima.


http://www.advance.hr/vijesti/prijeteca-katastrofa-biblijskih-proporcija-brana-mosul-na-tigrisu-i-ugrozena-sudbina-milijuna-nizvodno/

The race to repair Iraq’s Mosul Dam

It has been dubbed the ‘most dangerous dam in the world’, and now the race is on to repair Iraq’s behemoth Mosul Dam before spring floodwaters overwhelm the structure and cause its collapse.
Built in 1986, Mosul Dam is a key water resource management tool for Iraq and an important strategic tool. Situated on the mighty Tigris River, it is downstream from the mountains of Turkey. The dam is also just north of the city of Mosul, an Islamic State (IS) stronghold, which complicates security and maintenance. In fact, in 2014, Islamic State briefly captured and held the structure.
Though control of Mosul Dam was regained, the skilled workers who painstakingly maintained the structure’s troublesome integrity by injecting cement slurry 24-hours a day, 7 days a week had already scattered. The loss of those difficult-to-replace workers, along with the deterioration of the dam while IS held it, and the impending spring floodwaters of the Tigris River have combined to create a potential humanitarian and water resource crisis. Perhaps most critically, a water release valve that has been broken since 2013 could make it impossible to release the rising reservoir level quickly enough.
In short, Mosul Dam could be on the verge of collapse and the race is on to make the necessary repairs before it is too late. It is estimated that at least 500,000 people would die if the dam collapsed.
It’s the perfect storm of water resource management and dam maintenance.
Enter the Italians. A contingent of engineers and experts under the purview of the Trevi Spa, a division of Italy’s Trevi Group, has already begun what will amount to about 8 months of repairs. The expedited contract, signed on the 2nd of March, is worth 273 million Euros.
“Specifically for this important project an intense level of drilling activities and injection of cement mixtures will take place for the consolidation of the foundations of the dam,” said the company’s top management in a statement.
In April, Trevi commenced setting up more than 450 Trevi technicians and staff in temporary housing to work at the site. The area is too dangerous for workers to live off site and travel to the dam. About the same amount of Italian military troops will also stay in the area to protect the workers from regional threats.
Trevi workers will repair and maintain the dam’s bottom outlet tunnels. They will also give specialised courses and training for technicians and local staff on the Trevi Group’s Soilmec drilling rigs. The rigs are key for repairing ongoing leakage that occurs because Mosul Dam is built on a gypsum karst foundation, which is extremely soluble and requires continuous maintenance. The foundation is drilled and the cement slurry is injected for stability. It is precisely that ongoing work that was neglected when IS held the dam for several weeks in 2014.
Trevi won the expedited contract late last year.
“The award of the contract, due to the procedure of urgency related to the conditions of the dam, will not follow the normal tendering procedures and rules of the ministry,” noted the Iraqi government in a statement in February announcing the contract.
It’s not the company’s first urgent repair job. The Trevi Group has almost 6 decades of experience in soil engineering and has done dam specialized maintenance work more than 170 times around the world.
The US Army Corps of Engineers has been intimately involved, as well. A semi-confidential report issued earlier this year that was partially leaked through the Iraqi Parliament, gave the findings of a very bleak Corps assessment of the dam’s condition. The findings of that report were largely responsible for sounding the alarm on urgent maintenance needs. U.S. interests in the area--military, business, and political--have also been given an evacuation and contingency plan by the U.S. Embassy in the event that the dam fails catastrophically.
Challenging work
Rebecca Keller, a science and technology analyst for the US-based global intelligence company Stratfor, noted that some of the repair work will be a challenge.
“It’s going to be a little bit harder in a region that’s still in flux,” said Keller. She added that fears of total collapse might not be as imminent as they seem.
“Most of what’s going through the news right now is a worst case scenario,” she said. “It is still a possibility which everyone is trying to prevent.”
In the long run, Keller said that effective regional water resource management could prove to be the most daunting challenge. There is a significant scarcity of resources and a continued migration away from agricultural areas because of a lack of water.
“In places of conflict you don’t necessarily think about that as the resource you can lose.”
Iraq is in a particularly weak position on that front, and needs to communicate with its neighbors upstream: Syria, Turkey, and Iran. Regional instability makes that a problem. Turkey’s current construction project of the controversial Ilisu Dam, also on the Tigris River, could also complicate matters. The project will flood the 10,000 year-old city of Hasankeyf and displace about 70,000 people, according to analysts. It could also have unforeseen repercussions for neighboring countries.
“There aren’t many countries that communicate well about water issues, even in the US,” said Keller. “In general people think that water is a right. They don’t think of it as a resource. You want what’s best for your town or state or nation. It’s a global problem.”
A core group of prestigious academics, who believe that Mosul Dam is under the imminent and inevitable threat of collapse, are also working to find solutions. In April, Peace Ambassadors for Iraq hosted a panel of international experts for a symposium on the topic. Aside from urging repairs, their focus has largely been on emergency evacuation procedures.
Professor Lucio Ubertini, an expert on hydrological disasters, stated that the victims of hydrological disasters are “typically the victims of inadequacy.”
Ubertini and others at the symposium recommended that local insight be tapped as a resource to create what would be “a highly complex engineering project” to map out buildings and surrounding infrastructure needed to save as many lives as possible if the dam does go.


http://www.businessreviewmiddleeast.com/leadership/548/The-race-to-repair-Iraqs-Mosul-Dam

Pucanje brane ozbiljna je prijetnja koja bi se mogla obistiniti svakog trena. Vremena još ima, no hoće li do pucanja doći sutra ili za dvije godine pitanje je na koje nitko ne može dati odgovor. Razina vode u rezervoaru je sada 308 metara, no u proljeće kada se snijeg otopi razina vode mogla bi se povećati za 22 metra što bi dodatno moglo ugroziti branu povećanjem pritiska.

---

Pa samo ispuste vodu .....

RayMabus wrote:Pucanje brane ozbiljna je prijetnja koja bi se mogla obistiniti svakog trena. Vremena još ima, no hoće li do pucanja doći sutra ili za dvije godine pitanje je na koje nitko ne može dati odgovor. Razina vode u rezervoaru je sada 308 metara, no u proljeće kada se snijeg otopi razina vode mogla bi se povećati za 22 metra što bi dodatno moglo ugroziti branu povećanjem pritiska.

---

Pa samo ispuste vodu .....

Moguća diverzija bi im trebala ipak biti veći problem od proljetnih poplava.

Ma koja diverzija ....ISIL da je mislio radit bilo kakve takve diverzije ulio bi im cisterne nafte u Eufratis i Tigris i onda pijte stoko a Bagdad ima šest miljona stanovnika , pola suniti a pola šijiti a nema pitke vode .....eto ti rat odma na relaciji suniti i šijiti u Bagdadu i kraj iracke vlade i Iraka kao takvoga.

RayMabus wrote:Pucanje brane ozbiljna je prijetnja koja bi se mogla obistiniti svakog trena. Vremena još ima, no hoće li do pucanja doći sutra ili za dvije godine pitanje je na koje nitko ne može dati odgovor. Razina vode u rezervoaru je sada 308 metara, no u proljeće kada se snijeg otopi razina vode mogla bi se povećati za 22 metra što bi dodatno moglo ugroziti branu povećanjem pritiska.

---

Pa samo ispuste vodu .....

Ne razumijem se baš u brane, ali veću količinu vode treba ispustiti u brojne kanale. Pitanje u kakvom stanju su ti kanali i koliko se vode može otpustiti odjednom.

Nemoraš u kanale nego samo ispustaš tzv kontrolirana poplava ....nema tog vala i tih šema.

RayMabus wrote:Ma koja diverzija ....ISIL da je mislio radit bilo kakve takve diverzije ulio bi im cisterne nafte u Eufratis i Tigris i onda pijte stoko a Bagdad ima šest miljona stanovnika , pola suniti a pola šijiti a nema pitke vode .....eto ti rat odma na relaciji suniti i šijiti u Bagdadu i kraj iracke vlade i Iraka kao takvoga.

To još uvijek može biti potez očajnika. Nema smisla razvaliti Bagdad ako se se nadaš u budućnosti njime upravljati. Ali ako ISIL shvati da nepovratno gubi Irak, onda bi moglo biti svašta. S druge strane, tim potezom mogli bi sami sebi napraviti medvjeđu uslugu, jer neće stradati samo šiiti u slučaju uništenja brane, već i suniti. Postoji velika opasnost da bi se u tom slučaju svi suniti na Bliskom istoku okrenuli protiv ISIL-a, a suniti su im praktički teroristička baza.

Ja bih njih sve otrovao.

melkior wrote:

RayMabus wrote:Ma koja diverzija ....ISIL da je mislio radit bilo kakve takve diverzije ulio bi im cisterne nafte u Eufratis i Tigris i onda pijte stoko a Bagdad ima šest miljona stanovnika , pola suniti a pola šijiti a nema pitke vode .....eto ti rat odma na relaciji suniti i šijiti u Bagdadu i kraj iracke vlade i Iraka kao takvoga.

To još uvijek može biti potez očajnika. Nema smisla razvaliti Bagdad ako se se nadaš u budućnosti njime upravljati. Ali ako ISIL shvati da nepovratno gubi Irak, onda bi moglo biti svašta. S druge strane, tim potezom mogli bi sami sebi napraviti medvjeđu uslugu, jer neće stradati samo šiiti u slučaju uništenja brane, već i suniti. Postoji velika opasnost da bi se u tom slučaju svi suniti na Bliskom istoku okrenuli protiv ISIL-a, a suniti su im  praktički teroristička baza.

U stvari, tu branu bi mogli razvaliti netko treći   Pada mi na pamet Izrael 

Tko ima vodu ima moć
U Turskoj izviru rijeke Eufrat i Tigris. O njma ovise Sirija i Irak. One strahuju da bi Turska mogla ograničiti količinu vode koja teče ovim rijekama. Sirija, naime, iz Eufrata crpi 90 posto svojih potreba za vodom.

Oymapinar Staudamm
Mezopotamija - močvara između Eufrata i Tigrisa bila je primjer biblijskog Edenskog vrta. Ljudi su se nastanili u Mezopotamiji i počeli kupovati zemljišta za obradu i uzgoj životinja. No, tisućljetnoj tradiciji bi uskoro mogao doäikraj, jer zemlji s dvije rijeke ponestaje vode. Zbog rasta broja stanovnika i potrošnje po osobi, za pokrivanje dugoročnih potreba na Bliskom istoku nisu više dovoljni današnji vodeni resursi, pokazalo je istraživanje turskog ministarstva vanjskih poslova. Uz to, zbog klimatskih promjena, suše su sve češće i ekstremnije. Ne pomažu ni projekti za izgradnju brana u Turskoj, Siriji i Iraku, koji zbog manjka vode u tim zemljama, lako postaju uzroci konflikata.

Suša u Iraku
U 60-im godinama prošlog stoljeća te su tri zemlje htjele akumulirati vodu za kontroliranje suša i poplava. No ubrzo su se iz toga razvile hidroelektrane s ambicioznim planovima. Potražnja za vodom je premašila kapacitete izvorišta vode - time se i povećao potencijal za sukob između država. Tu se radi i o moći - koju ima onaj koji sjedi na izvoru. To je u ovom slučaju Turska, koja bi u budućnosti mogla postati regionalna sila koja vlada vodenim izvorima.
Turski projekt s branama nailazi na kritike
„Neke zemlje prodaju naftu. Mi ćemo prodavati vodu." Tu viziju imao je i bivši predsjednik Turgut Özal. Već 2004. Turska je zaključila odgovarajući sporazum s Izraelom, koji nikad nije proveden, a na koncu je 2010. ukinut.  Ali ambicije Turske time nisu nestale: trenutno ju kritiziraju zbog projekta s branama (GAP) u južnoj Anatoliji. On uključuje 22 brane duž Eufrata i Tigrisa, od kojih je većina već završena. Turska se time želi razviti, socijalno i gospodarski, i na jugoistoku. No, Sirija i Irak na to gledaju sumnjičavo.
Posebice je sporno korištenje Eufrata. Rijeka je od vitalnog značaja za Siriju, iz koje se pokriva oko 90 posto ukupnih sirijskih potreba za vodom. Turska je sa Sirijom 1987. potpisala sporazum o maksimalnom iskorištavanju vode. Od tad u Siriju pritječe najmanje 500 kubičnih metara vode u sekundi. Zbog suše u Iraku i Siriji, Turska je naknadno povećala protok za dodatnih 17 kubičnih metara u sekundi. Tri zemlje razgovarale su ponovno 2009. o količini vode - no bez uspjeha.
Turska kao vodena sila
Teoretski bi Turska obim zemljama uz pomoć brana mogla u svakom trenutku isključiti vodu. No, bi li to i učinila? Ovisio o kutu gledišta.
Turska stručnjakinja na njemačkom Institutu za pomoć u razvoju (DIE) Waltina Scheumann istražuje vodenu politiku Turske i pritom je posebno pogledala bilateralne i međunarodne sporazume. Ona pozitivno gleda na ulogu Turske: "Turska nikad nije iskoristila svoju poziciju u prošlosti." Turska je kooperativna u vodenoj politici.

Sporna brana Ilisu koju Turska želi graditi na Tigrisu prijeti uništenju povijesnog gradića Hasankeyfa. Na slici se vide ostaci mosta na Tigrisu izgrađenog u 12. stoljeću
Osnivač organizacije za zaštitu prirode u Iraku Azzam Alwash, vidi ulogu Turske drugačije. "Ta zemlja koristi svoju moć, za nju u pregovorima nema kompromisa. Turska nema međunarodne obaveze poštivanja ugovora." On svejedno misli da će se zemlje u toj regiji usuglasiti. Jer i Turska želi u EU - a kao kandidat mora prvenstveno riješiti pitanje vode s lokalnim stanovništvom. Oboje stručnjaka se slažu da je važno da sve stranke sjednu za stol. "Najbitniji su međunarodni obavezujući sporazumi da točno podijele vodu obiju rijeka.", kaže Alwash. Samo tako će se zauzdati konflikti.
Pročišćavanje otpadnih voda sprječava ratove
Drugu priliku da se smanji mogućnost sukoba Alwash vidi u učinkovitijem korištenju vode: "Poljoprivrednici u Iraku koriste se metodom koja se nije promijenila zadnjih deset tisuća godina." Tako poljoprivreda u Iraku koristi za navodnjavanje zemljišta 90 posto vode. "Problem u regiji nije samo količina vode, nego i kvaliteta vode.", objašnjava Scheumann. Otprilike 30 do 50 posto otpadnih voda na Bliskom istoku se ne pročišćava. S time se onečišćavaju i nestaju podzemne vode.
Taj problem nemaju samo Sirija i Irak, nego i razvijena Turska. Tursko ministarstvo okoliša je izračunalo da su za razdobljeizmeđu 2007. i 2023. potrebne investicije od oko 18 milijardi eura za izgradnju postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda. Prema rezultatima Društva za poticanje gospodarstva German Trade and Invest (GTAI), samo 52 posto građana u Turskoj je bilo priključeno na kanalizaciju, dok je 2008. bilo samo 48 posto. Kad bi se pročišćavalo više vode, ljudi bi raspolagali s više pitke vode, a time bi se smanjio potencijal za sukobe među zemljama, kaže Scheumann. “Ako se može izgraditi postrojenje za pročišćavanje voda, nema potrebe voditi ratove."

RayMabus wrote:Ja bih njih sve otrovao.

Trovanje je muslimanska taktika. Ako ne znaš što bi i kud ćeš, otruj bunare. Ne, ovu branu bi mogao razvaliti Izrael, SAD, Turska, Rusija...malicioznih kandidata ne nedostaje   Dobro, SAD-u za sad nije u interesu.

Sve je to biznis i geopolitika , Turska ima kontrolu nad 90% sirijske pitke vode.

« on: June 01, 2014, 08:37:52 am »

---

Potez protiv Sirije i Iraka koji bi mogao prouzročiti katastrofu bez presedana -

Turska prekida dotok rijeke Eufrat, milijuni bi mogli ostati bez pitke vode




 Eufrat 1.jpg (59.76 KB. 800x511 - viewed 95 times.)

Nakon svih uplitanja, direktnog podupiranja militanata u Siriji, turske vlasti odlučile su se za možda i najagresivniji potez do sada - kako prenosi libanonski list Al-Akhbar - Turska je prekinula dotok rijeke Eufrat zbog čega sada Siriji, ali i Iraku, prijeti velika kriza vode.

Isti izvor saznaje kako je razina vode u sirijskom jezeru Assad već pala za čak šest metara, zbog čega bi milijuni Sirijaca mogli ostati - ili već i ostaju - bez pitke vode.

Libanonski list prenosi: "Prije dva tjedna turske vlasti su još jednom intervenirale u Sirijsku krizu. No, ovo što su učinili sada drugačije je od bilo čega ranije i posljedice bi mogle izazvati još neviđenu katastrofu u Siriji i Iraku. Kršeći međunarodne norme, turske vlasti su nedavno kompletno prekinule dotok vode rijeke Eufrat. Zapravo Ankara je već prije mjesec i po dana počela postepeno smanjivati dotok vode u Eufrat te je prije dva tjedna dotok vode potpuno zaustavljen".



 Eufrat 2.gif (8.62 KB. 407x298 - viewed 682 times.)

Izvor iz Sirije ističe kako se voda u jezeru Assad (umjetno jezero na rijeci Eufrat) smanjila za 6 metara te ako se smanji za još jedan metar obližnja brana više neće funkcionirati. Ovo smanjenje razine vode već ukazuje na gubitak milijuna kubičnih metara vode.

Posljedice ovog turskog napada postale su očite kada se razina dostupne vode počela smanjivati u naseljima istočno od Aleppa. Rezervni rezervoari vode već su gotovo u potpunosti potrošeni. Izvori prenose kako bi uskoro čak 7 milijuna Sirijaca moglo ostati bez vode.

Nadalje, zbog nedostatka vode brana Tishrin već je prestala raditi. Zbog prekida rada njenih turbina koje proizvode električnu energiju, Aleppo i okolica bi uskoro mogli ostati bez struje.

Teško će biti pogođeni i grad Raqqa, sjeverno od jezera Assad, kao i okolna naselja gdje ukupno živi oko 2 milijuna stanovnika.



 Eufrat 3.jpg (97.97 KB. 800x454 - viewed 133 times.)

Rijeka Eufrat je bila i kroz povijest centralni konflikt između Turske s jedne strane i Sirije i Iraka s druge strane. Ankara tvrdi kako je Eufrat "trans-granična rijeka", a ne "međunarodna rijeka", sukladno tome, tvrde turske vlasti, rijeka Eufrat "ne podliježe međunarodnim zakonima".

RayMabus wrote:Sve je to biznis i geopolitika , Turska ima kontrolu nad 90% sirijske pitke vode.

Vjerojatno jedan od razloga zvog kojeg je Asad htio spriječiti pod svaku cijenu mogućnost izravne konfrontacije s Turskom, iako mu je Erdogan davao nebrojeno mogućnosti za to. Ok, vjerojatno bi u tom slučaju i rizik za Tursku bio poveći, jer bi tada protiv sebe ujedinila Kurde s obje strane granice.

Treba i Turcima voda za navodnjavanje i ostalo .....to je kišnica sa njihovih planina i nema razloga da je đabe proslijede u Irak i Siriju kad treba i njima.

RayMabus wrote:

« on: June 01, 2014, 08:37:52 am »

---

Potez protiv Sirije i Iraka koji bi mogao prouzročiti katastrofu bez presedana -

Turska prekida dotok rijeke Eufrat, milijuni bi mogli ostati bez pitke vode




 Eufrat 1.jpg (59.76 KB. 800x511 - viewed 95 times.)

Nakon svih uplitanja, direktnog podupiranja militanata u Siriji, turske vlasti odlučile su se za možda i najagresivniji potez do sada - kako prenosi libanonski list Al-Akhbar - Turska je prekinula dotok rijeke Eufrat zbog čega sada Siriji, ali i Iraku, prijeti velika kriza vode.

Isti izvor saznaje kako je razina vode u sirijskom jezeru Assad već pala za čak šest metara, zbog čega bi milijuni Sirijaca mogli ostati - ili već i ostaju - bez pitke vode.

Libanonski list prenosi: "Prije dva tjedna turske vlasti su još jednom intervenirale u Sirijsku krizu. No, ovo što su učinili sada drugačije je od bilo čega ranije i posljedice bi mogle izazvati još neviđenu katastrofu u Siriji i Iraku. Kršeći međunarodne norme, turske vlasti su nedavno kompletno prekinule dotok vode rijeke Eufrat. Zapravo Ankara je već prije mjesec i po dana počela postepeno smanjivati dotok vode u Eufrat te je prije dva tjedna dotok vode potpuno zaustavljen".



 Eufrat 2.gif (8.62 KB. 407x298 - viewed 682 times.)

Izvor iz Sirije ističe kako se voda u jezeru Assad (umjetno jezero na rijeci Eufrat) smanjila za 6 metara te ako se smanji za još jedan metar obližnja brana više neće funkcionirati. Ovo smanjenje razine vode već ukazuje na gubitak milijuna kubičnih metara vode.

Posljedice ovog turskog napada postale su očite kada se razina dostupne vode počela smanjivati u naseljima istočno od Aleppa. Rezervni rezervoari vode već su gotovo u potpunosti potrošeni. Izvori prenose kako bi uskoro čak 7 milijuna Sirijaca moglo ostati bez vode.

Nadalje, zbog nedostatka vode brana Tishrin već je prestala raditi. Zbog prekida rada njenih turbina koje proizvode električnu energiju, Aleppo i okolica bi uskoro mogli ostati bez struje.

Teško će biti pogođeni i grad Raqqa, sjeverno od jezera Assad, kao i okolna naselja gdje ukupno živi oko 2 milijuna stanovnika.



 Eufrat 3.jpg (97.97 KB. 800x454 - viewed 133 times.)

Rijeka Eufrat je bila i kroz povijest centralni konflikt između Turske s jedne strane i Sirije i Iraka s druge strane. Ankara tvrdi kako je Eufrat "trans-granična rijeka", a ne "međunarodna rijeka", sukladno tome, tvrde turske vlasti, rijeka Eufrat "ne podliježe međunarodnim zakonima".

Pitanje kako bi reagirala Rusija u tom slučaju. Možda je Erdogan i namjeravao trajno zatvoriti vodu Siriji, ali onda je uletio Putin. Možemo samo nagađati, ali najveći joker Asada u odnosu na Erdogana je upravo Putin.

Rusija nema šta reagirat ...nece oni Siriji zatvorit vodu skroz jer nece ici toliko daleko al dešava se to da onda Sirija uzima svaku kap vode pa još manje istijece u Irak .....u biti Irak ce dobit još manje.

Assad tj Rusija se može dogovorit sa Erdogan da sada kad pocme ljeto Turska namjerno smanji kolicinu vode u Siriju al dovoljnu za Assada i onda ima dole brana i jezero Assad se nepuni i nema potrebe pražnjenja i svi ovi suniti dole i ISIL ostane bez pitke vode i na taj nacin ovi dobijaju ISIL tamo.

RayMabus wrote:Rusija nema šta reagirat ...nece oni Siriji zatvorit vodu skroz jer nece ici toliko daleko al dešava se to da onda Sirija uzima svaku kap vode pa još manje istijece u Irak .....u biti Irak ce dobit još manje.

Za sada, vode u akumulacijskom jezeru kod Mosula ima dovoljno. Dapače, skoro pa i previše