Hoće li se novi iseljenički val Hrvata imati kamo vratiti?

Hoće li se novi iseljenički val Hrvata imati kamo vratiti?

Mnogi su u iseljeništvu spali s konja na magarca, sram ih je priznati da su im se očekivanja izjalovila, da su sami sebe prevarili ili da su ih drugi prevarili.

Br. pregleda: 3078


Iseljeni Hrvati iz Hamburga i okolice (foto: CroExpress)
Autor: Branko Barbić

Ukidanjem saborskog Odbora za useljeništvo, u hrvatskom državnom saboru više nema ni jednog radnog tijela koje bi bilo matično radno tijelo za useljeničku politiku i zakone s tog područja.

Na nejaka leđa Ministarstva unutarnjih poslova prebačen je teret predlaganja migracijske politike. U MUP je prebačeno čak izdavanje radnih dozvola umjesto u ministarstvo nadležno za rad. To je učinjeno još u vrijeme ministrovanja Slavka Linića jer je najlakše bilo narediti MUP-u da izda radne dozvole strancima koji su kao radnici radili na gradnji autoceste.

MUP je olako prihvatio prijedlog izbjegličkih izgradnje izbjegličkih kampova u Trilju i Tovarniku a ministar MUP-a Ostojić prihvatio je da Hrvatska primi ne samo 505 nego 550 izbjeglica za čije uzdržavanje i ostvarivanje prava iz statusa azilanata, Hrvatska stvarno dobiva malu financijsku pomoć. Ta se pomoć samo neznalizacama čini znatnom. Osim toga u obzir treba uzeti i prava na spajanje obitelji temeljem kojeg se broj azilanata može povećati iznad svih očekivanja.

Integracija azilanata koji dolaze iz Hrvatskoj nepoznatih kultura i tradicija zahtjevat će velika sredstva iz Državnog proračuna, daleko više nego integracija useljenika iz drugih europskih država i integracije povratnika i potomaka povratnika što bi zapravo trebalo da bude prioritet hrvatske države ako želi da ova država zadrži hrvatski identitet.

Nitko razuman ne spori dužnost Hrvatske sudjelovati u skrbi za izbjeglice. Međutim, Hrvatska mora u tomu biti odgovorna. Primiti u Hrvatsku kategoriju i broj izbjeglica i useljenika za koje nema dostatnih sredstava, bilo bi neodgovorno i ne bi bilo u interesu ni izbjeglica ni useljenika.

Hrvatska bi ponovo morala ustrojiti ministarstvo useljeništva a ne ministarstvo iseljeništva kako se nekima čini. Iseljenim Hrvatima treba Hrvatska otvoriti vrata, olakšati integraciju povratnika i njihovih potomaka, ne samo do trećeg koljena, nego svima, bez obzira jesu li njihovi potomci potekli od oba roditelja hrvatskog etničkog podrijetla. Mnogi koji su se iz iseljeništva vratili u Hrvatsku ili u BiH, nažalost, ponovo su se vratili u tuđinu. Krivo se pretpostavljalo da i za Hrvate i za njihove potomke nije potrebna pomoć za njihovo integriranje u hrvatsko društvo.

Najgori ste mi vi Hrvati iz Australije, reče nedavno u jednom društvu Hrvat, star 82 godine, rođacima koji su se vratili u Hrvatsku. Dodijali mu svojim svakodnevnom kukanjem. Ne zna on da su njihovo kukanje odavno primjetili i starosjedioci anglosaksonskog podrijetla koji doseljenike iz Hrvatske i nekih drugih europskih država nazivaju 'wingin wogs' zbog njihova kukanja.

Sklonost kukanju, čini mi se, izvrsno koriste oni koji Hrvatskoj nameću svoju useljeničku politiku koja ide za puzajućom zamjenom hrvatskog stanovništva. Koriste to obilno i trgovci ljudima koji zarađuju na pribavljanju viza i poslova novim hrvatskim iseljenicima kako onima koji stvarno nemaju izgleda zaposliti se u Hrvatskoj i koji se ne mogu izvući iz materijalnog siromaštva tako i onima koji imaju posao, kuće i stanove bez hipoteke i druge pogodnosti koje Hrvatska pruža.

Još u srednjoj školi, jedan od profesora, promatrajući nas rođene nakon pada Hrvatske u komunističkom sustavu, ponavljao nam je da imamo mentalitet robova. Za tuđina sve radimo i ono što nipošto ne bismo prihvatili u svojoj zemlji i od svojih ljudi. Srećemo u Hrvatskoj sve više stranaca kojima je Hrvatska dobra i uspijevaju u svojim poslovima u Hrvatskoj. Nedavno u jednom društvu vidim čovjeka koji šuti. Počnem s njim razgovarati. Reče mi na talijanskom da je doselio iz Švicarske. Podrijetlom je iz južne Italije. Naselio se u malom selu nekih 30 i više km od Zagreba. Muči se s hrvatskim ali ne odustaje.

Hoće li se novi iseljenički val Hrvata imati kamo vratiti, upitao je u jednoj tv emisiji dr. Anđelko Akrap, demograf, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Nije lako prihvatiti činjenicu što su toliki ginuli za ovu zemlju, toliki teško stradali da bi je obranili a sada, ne samo uz more, nego i u kontinentalnoj Hrvatskoj, dolaze na sigurno neki drugi ljudi. Mnogi od njih ne ulažu baš ništa u Hrvatsku nego samo preprodajom hrvatskih nekretnina iz Hrvatske izvlače dobit.

Iako je biračko tijelo 11. Izborne jedinice nakon zadnjih izmjena izbornog zakonodavstva postalo skoro potpuno zanemarivo, ipak može potaknuti hrvatske stranke na izmjenu zakona koji otežavaju povratak i integraciju iseljenika i njihovih potomaka.

Može u obavijesnim sredstvima ukazati na razlikovanje stranačkih politika hrvatskih parlamentarnih stranaka glede hrvatskog iseljeništva. Ne može se reći da su npr. iste: stranka koja predlaže i usvoja zakonsku odredbu o porezu na dohodak rezidenata koji su svoje mirovine zaradile u inozemstvu i stranka koja je odbijala takav prijedlog kad je bila na vlasti i kad je postala oporbena stranka.

Hrvatsko iseljeništvo je informirano ne samo o onima koji su uspjeli u iseljeništvu nego i mnogima koji su u iseljeništvu spali s konja na magarca, o mnogima kojima je sram priznati da su im se očekivanja izjalovila, da su sami sebe prevarili ili da su ih drugi prevarili.

Može se realno prikazati što se dobiva iseljavanjem i što se zauvijek gubi, a dobit i gubitak nije samo u financijama.

Čitajte još:
>>>> Iseljenička depresija - kako je pobijediti? Evo što kažu iseljenici

Ako prethodno nauče arapski (ili barem turski) i osnove islama možda i hoće.

Zanimljiva tema no nemamo mi vremena , mladi bježe , natalite užasan , musliman ice navalit . ekonomija u kujcu .... raspad sistema.

Hoće. Preko ljeta će se za par dana naći smještaj i za njih.