U nasoj bivsoj drzavi bi bili na zadnjem mjestu

U toj Rijeci još imaš svakog vraga. Jedni bi najradije vidjeli Rijeku kao neku autonomiju,a imaš i bedaka koji bi da je kvart Sušak poseban grad,odvojen od Rijeke.

jastreb wrote:

Leviathan2 wrote:a da vam je ostala komunisticka drzava???
mislis da se nebi izbjegao devastirajuci napad privatizacije i demonkracije
gdje nalazis te teze jebote
kak si fiuman nebi ti bilo logicnije piangere per la Patria

Ma Fiuman ti još živi u dobi kad je Rijeku vodio mafijaš Zanela.

a što mafijaš?

n_razbojnik wrote:

jastreb wrote:

Leviathan2 wrote:a da vam je ostala komunisticka drzava???
mislis da se nebi izbjegao devastirajuci napad privatizacije i demonkracije
gdje nalazis te teze jebote
kak si fiuman nebi ti bilo logicnije piangere per la Patria

Ma Fiuman ti još živi u dobi kad je Rijeku vodio mafijaš Zanela.

a što mafijaš?

Tako ga je nazvao A.G. Matoš.

Regoč wrote:

pizzon wrote:u " vasoj " bivsoj drzavi  hrvati su bili
uglavnom  nebitni, pušikurci i sl. nebitnosti
nemo da kenjate, jedina drzava gde ste
bili bitan faktor jeste bila yuga !

Zato se Srbi s radošću sjećaju Turske u kojoj su bili rado viđeni i poštivani te su kao odlučujući čimbenik njome upravljali.

nas turska uopste ne interesuje.
ni leve ni desne, sustinski, ona je nas
neprijatelj. bivsa drzava nama
je jedino yuga. ovo, deluje glupo,
komicno, bez veze.

Juga je bila OK jer su svi Hrvati živjeli u istoj državi.

Raspadom Juge Hrvatska je doživjela ekonomski krah,a najveća rasadišta hrvatstva zauvijek su ugašena.

Ni u "najmračnijim" trenucima Jugoslavije Hrvatsku ljudi nisu napuštali ovako kao danas.

To su fakti.

abraham wrote:Zalosno je kolega da ja DNRH bila ispred istocnog bloka . Sada Ceha 50% bolji rezultat. Zasto?????? Istinska ljevicarska revolucija??? Naslijedjeni kadrovi i politika iz starog sustava??? Mjeseceve mijene?????? Kila mozga.....

Kako sad ovu papazjaniju tumačiti.

U vrijeme bivšeg režima mi smo bili 50% ispred Istočnog bloka a otkad smo se osamostalili, otišli smo u kurac i zaostali debelo. Razlog - naslijeđeni kadrovi i politika iz bivšeg režima koji nas je držao 50% ispred Istočnog bloka.

MAlo su Hrvati posvađani sami sa sobom i sa svakom logikom.

Uostalom, bio sam u Češkoj i Poljskoj o kojima bajke pričaju, a ja uopće nisam impresioniran. Sve su to njemačke kolonije, a koliko su ti podaci o prihodima istiniti, dalo bi se raspravljati.

jebi ga, ne mogu svi u mirovinu i sljakati na crno, koristiti pogodnosti i sl. Bitna je percepcija i kako sebe dozivis.

Bilo kako bilo jebena Slovacka je ispred DNRH. Pametnom dosta.

Ivo Sanader
Milan Bandić
Nadan Vidošević
Božidar Kalmeta
Radimir Čačić
Marijan Hanžeković
Ivan Vrdoljak
Tihomir Jakovina
Petar Čobanković
Andro Vlahušić i još tisuće i tisuće takvih protutnjali su Hrvatskom i još tutnje
još smo dobro i prošli...

Kupovna moć u Hrvatskoj niža je nego 1978.

Josip Tica, profesor Zagrebačkog ekonomskog fakulteta kaže da su plaće u Hrvatskoj sve veće, a kupovna moć sve manja.

Ukorak sa svakim predstavljanjem nove Vlade, svjedoci smo optimističkih najava s naglaskom na oporavku posrnulog i izmučenog hrvatskog gospodarstva. Tako je bilo i prilikom predstavljanja Vlade premijera Andreja Plenkovića. Kao četiri glavna strateška cilja navedeni su stabilan i trajan gospodarski rast, stvaranje novih i kvalitetnih radnih mjesta, zaustavljanje iseljavanja i demografska obnova te društvena pravednost i solidarnost.

„Dvadeset i pet godina nakon stjecanja samostalnosti i neovisnosti, možemo reći da smo zajedno, kao država i društvo, ostvarili mnoge uspjehe i značajno napredovali“, konstatirao je Plenković u svom govoru.

Dakako, osnovni i najvažniji cilj svake ekonomske politike je bolji standard građana – to su ponavljale sve garniture vlastodržaca od početka tranzicije i prelaska sa planske ekonomije na tržišnu.

Prije je bilo bolje, ikada više neće biti kao što je bilo, danas se živi teže, bit će nam samo još gore, jučer nam je bilo bolje, a sutra će nam biti gore nego danas… samo su neke od poznatih laičkih uzrečica u javnosti i svakodnevnom životu.

No, je li zaista prije bilo bolje, i kakav standard smo u usporedbi s današnjim imali daleke 1978., nedavno je, primjerice, analizirao dr. Josip Tica, profesor Zagrebačkog ekonomskog fakulteta. On je, naime, utvrdio da danas imamo niži standard nego 1978.

Neispunjena očekivanja

Uz konstataciju da nam je BDP na istoj razini kao i 1980. godine, što nitko razuman ne osporava, te kako je hrvatsko gospodarstvo – osim u nekim kraćim periodima – kontinuirano stagniralo, profesor Tica je napravio zgodnu usporedbu kupovne moći 1978. godine i danas prema indeksu potrošačkih cijena i konstatirao: „Te daleke 1978. godine, sa prosječnim čistim osobnim dohotkom od 5.437 dinara moglo se kupiti proizvoda i usluga koji bi po današnjim cijenama koštali 7.271 kunu ( 970 eura). Imamo li na umu kako je prema DZS-u prosječna mjesečna neto plaća u 2015. iznosila 5.710 kuna (761 euro), iz računice proizlazi kako je kupovna moć plaća od 1978. do danas pala za 1.460 kuna (195 eura) mjereno današnjim cijenama. Iskazano u postocima, kupovna moć prosječne neto plaće u 2015. godini bila je 27 posto niža od prosječne neto plaće iz 1978. godine.“

Laički rečeno; plaća nam je sve veća, ali za taj iznos možemo kupiti sve manje. Jer iznos prosječne plaće nije isto što i kupovna moć.

Iako u ovakvim analizama postoji niz otežavajućih okolnosti, kao što su različite statističke metodologije, tri denominacije i inflaciju od nekoliko milijuna posto, te vrlo velike suštinske razlike između planske i tržišne privrede, većina analitičara se slaže da danas, ipak, imamo niži standard nego 1978.