Savršen dan za ribu bananu....

by Guest 18/12/2016, 11:42

vjerojatno ste čuli za ovu kratku priču dj salingera.. ali još moram smisliti što ću pisati na ovom topicu.. koji služi isključivo za privlačenje pažnje.. bounce

by Guest 18/12/2016, 11:46

Jerome David Salinger (New York, 1. siječnja 1919. - 27. siječnja 2010.), bio je američki romanopisac i pripovjedač.

Salinger je objavio jedan roman i nekoliko zbirki pripovjedaka između 1948. i 1959. godine. Od 1965. nije ništa više napisao i nije intervjuiran od 1980. Njegovo najpoznatije djelo je "Lovac u žitu" (Catcher in the Rye), a ovisno i prijevodu, knjiga se može naći i pod naslovom "Lovac u raži". U "Lovcu" je ispričana priča o mladom buntovniku imenom Holden Caulfield i njegovim zanimljivim doživljajima u New Yorku.

Navest ću i citat iz Lovca u žitu, koji je savršen uvod u daljnju Salingerovu biografiju: "Što me doista zapanji, je knjiga koja te, pošto si svršio s čitanjem, navede da poželiš da ti je njen autor blizak prijatelj i da ga možeš nazvati kad god to poželiš. To se, doduše, ne događa često." (Holden Caulfield)

J.D. Salinger rođen je na Manhattanu (New York), gdje je i odrastao. Bio je sin uspješnog Židova, koji se bavio uvozom sira. Majka mu je bila škotsko-irskog podrijetla. U djetinjstvu su ga zvali Sonny. Nakon osnovnog školovanja, poslan je u Valley Forge Vojnu Akademiju, gdje je boravio od 1934. do 1936. godine. 1937. godine je proboravio 5 mjeseci u Europi. Od 1937. do 1938. godine studirao je na Ursinus College i Sveučilištu u New Yorku. Prva prava ljubav bila mu je u Oona O'Neill, s kojom se redovito dopisivao, i bio je nemalo iznenađen kad se ona udala za Charlesa Chaplina, koji je bio mnogo stariji od nje.

Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je u raznim bitkama, čak i u invaziji na Normandiju. Njegovi suborci opisali su ga kao hrabrog i istinskog heroja. Tijekom prvih mjeseci u Europi uspjevao se baviti pisanjem, a u Parizu je čak i upoznao Ernesta Hemingwaya.

1945.godine oženio se francuskom liječnicom Sylviom, no rastali su se, pa se 1955. godine ponovno oženio - ovog puta je odabranica njegova srca bila Claire Douglas. I taj brak je završio razvodom 1967.godine, kad se Salinger posve povukao u svoj vlastiti svijet.

Salinger je često patio od stresa, i s godinama se sve više povlačio u sebe. O svom najpoznatijem liku, Holdenu, često je govorio kao o prijatelju.

S vremena na vrijeme su se javljale glasine da će Salinger objaviti još koji roman, no to se nikad nije dogodilo.

Najpoznatija djela su mu: Lovac u žitu (Catcher in the Rye), Visoko podignite krovnu gredu, tesari (Raise high the roof beam, carpenters), Seymour - uvod (Seymour - introduction), Franny i Zooey (Franny and Zooey).

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Jerome David Salinger
Kategorija: Američki književnici

by Guest 18/12/2016, 11:47

s obzirom na završetak pripovijetke, možda malo poezije iz regiona:

by Guest 18/12/2016, 12:33

metilda wrote:s obzirom na završetak pripovijetke, možda malo poezije iz regiona

Ave Serbia

Tvoje sunce nose sad na zastavama,
ti živiš u besnom ponosu sinova;
Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama,
i zore da zrače na putima snova.

Još si uz nas, sveta majko, koju muče;
Sve su tvoje munje, u mačeva sevu,
sve u našoj krvi tvoje reke huče,
svi vetri u našem osvetničkom gnevu.

Mi smo tvoje biće i tvoja sudbina,
udarac tvog srca u svemiru. Večna,
tvoj je udes pisan na čelu tvog sina,
na mač njegov reč ti strašna, neizrečna.

Mlekom svoje dojke nas si otrovala,
u bolu i slavi da budemo prvi;
Jer su dva blizanca što si na svet dala -
mučenik i heroj, kap suze i krvi.

Ti si znak u nebu i svetlost u noći,
kolevka i groblje, u odeći sunca;
Ti si gorki zavet stradanja i moći,
jedini put koji vodi do vrhunca.

Mi smo tvoje trube pobede, i vali
tvog ognjenog mora i sunčanih reka;
Mi smo, dobra majko, oni što su dali
Svagda kaplju krvi za kap tvoga mleka.

Jovan Dučić

by Guest 18/12/2016, 13:34

Balkanac

Ne stidim se što sam,
kako vi velite,
varvarin sa Balkana,
tla prljavštine i bure.
Čujte sad,
i kod nas ima neke
vama nepoznate kulture.

Vi prvo ispitujete i sumnjate,
daleki ste i od rođenih sinova,
za trpezu svoju
ne posadite svakog tuđina;
vi možete da pijete
a da svakom ne pružite
čašu vina.

A kod nas su još stari običaji grubi:
mi puštamo svakog pod svoje sleme,
kod nas se još i s namernikom ljubi,
kod nas se podvizi zbog gostoljublja čine;
kod nas svaki čovek ima
čitavo pleme
prijatelja i rodbine.

Vi, doista, imate
nekoliko miliona Hristovih kipova,
na svakog čoveka po jednoga,
imaju ga drumovi i polja, apsane i škole;
a kod nas, kad ljudi veruju u Boga,
u sebi ga nose,
i tiho mu se,
skoro u snu, mole.

Vi, istina, za svaki kut života
imate sprava i mašina,
sve ste sračunali i sve znate;
izumi su vaši za divljenje;
a mi još imamo starinske alate,
ali sve je kod nas još zdravo
i prirodno kao glina:
i umiranje, i rađanje, i življenje.

Vi imate čitave zbirke
pravila i nauka o slobodi,
o svemu se kod vas piše i pripoveda;
ali mi i po nepisanim zakonima
slobodno živimo
i nekog prirodnog držimo se reda,
slično ognju, vetru, i vodi.

Kod vas je, zbilja, sve tačno propisano,
kako se jede, govori, oblači;
a mi, kad govorimo, vičemo
i mašemo rukama,
i čorbu glasno srčemo,
i u rukavicama smo kao na mukama.

Sve je kod nas zaista prosto:
obuću nosimo od svinjske kože,
puno je kod nas seljačkih
navika i stvari;
i kraljevski preci naši
doista su bili govedari.

Narod naš, zbilja, u gnevu može da kolje,
ruši i pali;
ali mi nismo oni što smišljeno tlače,
mi ne smatramo da je svet celi
naše polje;
mi ne bismo podneli
ni urođenik prašuski da zbog nas plače;
duša nam je prostrana,
iako smo brojem mali.

Desanka Maksimović

by Guest 18/12/2016, 13:35

desanka maksimović wrote:Narod naš, zbilja, u gnevu može da kolje,
ruši i pali

pa ja...

by Guest 19/12/2016, 11:53

Oj Moravo, Što Bi Bez Srbinja

Oj Moravo, što bi bez Srbinja,
što bi Srbinj bez srca junačka,
što bi junak bez desnice ruke,
što bi ruka bez te sablje britke,
što bi sablja bez vešta kovača,
što bi kovač bez tog tvrdog gvožđa,
što bi gvožđe da g' u brdu nije,
što bi brdo da mu gore nije,
što bi gora da nema drveta,
što bi drvo da ne ima lišća,
što bi lišće da mu tica nije,
što bi tice da im pesme nema,
što bi pesma da od srca nije,
što bi srce da milosti nije,
što bi milost da mladosti nema,
što bi mladost da devojke nema,
što devojka kad joj venac uzmu,
što bi venac bez ljupkoga cveća,
što bi cveće bez te rose sjajne,
što bi rosa bez zorice bele,
što l' zorica bez brata sunašca,
što bi sunce da mu neba nema, —
što ćeš, pesmo, što ćeš, srce moje,
daleko je vedro nebo tvoje.

Branko Radičević

by Guest 19/12/2016, 12:29

STOJANKA MAJKA KNEZOPOLJKA -

ZOVE NA OSVETU TRAZECI SINOVE SRDJANA,
MRDJANA I MLADJENA STO POGINUSE U FASISTICKOJ OFANZIVI

Svatri ste mi na sisi capcala - joj, blagodatno
sunce knespoljsko! -
svetrojici povijala nozice sam rumene
u bijele povoje lanene,
svetrojici sam prala jutrenje tople pelene ...
Joooj,
Srdjane,
Mrdjane,
Mladjene,
joj, tri goda u mom vijeku,
tri prvine u mom mlijeku,
tri saca teska,
silovita,
sto ih utroba moja izvrca,
joj, rosni trolisni struce djeteline knespoljske,
sto procva ispod moga srca!
Joooj,
tri goda srpska u mom vijeku,
tri Obilica u mom mlijeku,
joj, Srdjane-Ðurdevdane,
joj, Mrdjane-Mitrovdane,
joj, Mladjene-Ilindane:
Kozara izvila tri bora pod oblak,
Stojanka podigla tri sina pod barjak!
Joooj,
gdje ste,
Srdjane,
Mrdjane,
Mladjene,
Joooj,
gdje ste,
tri ilinske puske prve,
tri suze moje zadnje:
Hoce majka mrtve da vas izljubi
pa sedam ravnih redi
- sto Knespolje izrovase pogani nerasti svejedi
nit ije
nit pije,
vec petama krvavim
Kozarom, Prosarom
po ljesevima cepa crvavim
ne bi li kojeg od vas poznala
zalosna majka Stojanka,
sto vas je zimus pratila u akciju,
posvunoc cjelcem batrgala
i prugu trgala!
Joj, tri vuka moja i tri ljute mecave,
hoce majka da vas izljubi ledene:
Zasuci rukav, Srdjane,
lako bi tebe majka poznala:
na lijevoj miski mladez - mrka kupina!
Zavrni, sine Mrdjane,
zavrni mi desnu nogavicu:
tu ti je prvi kursum probio
pod listom cjevanicu!
A ti se mrtav nasmij majci, Mladjene,
tebe bi majka ponajlakse poznala:
cetiri ocnjaka ostale zube prerasla,
ko u kurjaka!...
Joj, tri moje biljege od soja,
joj, tri ljute guje s prisoja
sto vas majka junackom snagom nasisa,
sto vas buna kursumskom sarom ispisa,
Joooj,
gdje ste?
Da l vas placu
vode mljecanicke,
ili gracanicke,
ili mostanicke,
ili vas rastacu
bljuvci zutih crvi
po skotskim crnim rovovima,
na skotskim stozubim zicama
kraj dubicke ceste?
Ustajte, ustajte,
niz Knespolje pogledajte:
Je li ovo juceranje Knespolje?
Je li ovo, djeco, pred jesen?
Gdje su bijele kosacke druzine povijene?
Pod kojom kruskom uzrelom
ceka
kosce jarne, uganule
i zetelice preplanule
velika rumena pita
od prvog slobodnog zita
i velika zdjela kisela mlijeka?

A od Kozare, rano moja, pa do Save,
ljetina natisla iz slobode,
ko iz vode,
kukuruzi nanijeli ko vojske zelene,
glavinjaju psenice bremene,
sljive savke uplavile
od slacina,
pa se lijepo, od tezina,
razglavile
ko steone krave:
Svud hljebno je i medno je i grozdno je
preko glave,
krckaju zemlje ko krcate kosnice,
cekaju, rano moja, da se oznoje
orne muske misice...
Al zalud, zalud cekaju!
Djeco moja
vi cete Stojanki majci oprostiti
sto ce vas majka mrtve razalostiti:
Oca su vam u zbjegu upeljali,
i na cesti dok su nam ga strijeljali,
zubima je stisno lulu druzicu,
a strica vam Radoja
odveli su u zicu,
otjerali vamiliju i kum-Ilije,
i sve redom vamilije!...
Pusto lezi Knespolje,
obnemoglo, suro, jalovo.
I ko sipnja ga pritisce
suncano olovo.
Sve je gluvo, bezuvo.
Ni ptice, ni pcele.
Samo u praznu sobu
ubasa samotno tele
pa glavom o zatvorena vrata tuce
i beuce,
ko u grobu...

Nije ovo, djeco, Knespolje,
ovo je polje nevolje!
Ko li ce ove godine kositi?
Ko li ce djevojke prositi?
Ko li ce rakije peci?
Ko li ce slanine sjeci?
Aj, zar ce se ovi nerasti nesiti,
zar ce se nasom pogacom rumenom
- crvena kad nikne iz nasih kostiju-
zar ce se nasom pogacom crvenom
nesiti nerasti slastiti?!
I zar ce skotske laloke pogane
nasim mrsom alapljivo mastiti?!
I zar ce nasom rakijom prvenom
salovita svoja zdrijela palucati?!
I zar ce njihove sape cupave
sto su se u nasoj krvi kupale
nevjestama sto su za vas pupale
proljetna njedra satrti?!
I, djeco moja, poslije nase samrti,
zar ce im se sito-pjano stucati?!
Aj, ko ce ove vukodlake zatrti?
Kozaro,
Kozaro,
Kozaro,
kazuj, Kozaro, ko ce ih zatrti,
ko ce okajati
moga Srdjana,
moga Mrdjana,
moga Mladjena? ...

Kozaro, seko zelena,
druga majko moga Mladjena,
s daleka li se vidis
i dalje li se cujes!
Vjerovat ne moze majka Stojanka
da si ti opustjela
i da si nas napustila!...
Sa ceste preorane,
sa mrtvih psina sto im djeca nasa sudise,
kad oci uznesem uz tvoje kosate strane,
u mom srcu - ko u tvom gnijezdu -
jedno ptice prokljuvava,
jedna vjera procvjetava:
Ti si moje sinove,
ti si, sele, svoje dzinove
u pletenice zelene savila,
pa cutis nad Knespoljem
i obrve teske sastavljas
i u srcu,
ko u kotlu plamenom,
mijesas svetu osvetu!
Osvetu, seko, osvetu!
Okaj mi sina Srdjana,
okaj mi sina Mrdjana,
okaj mi sina Mladjena:
Kise je zeljno sveto Ilinje,
a Knespolje osvete presvete!
Sveti nas, seko Kozaro,
okaj nas smrtno, krvavo,
cujes li jednu uku veliku
od one strane otkud sunce izlazi? ...
Nju mi je Mladjen cesto pominjo:
„Ako poginem, majko Stojanko,
mene ce okajat pomajka Kozara,
mene ce okajat pramajka Rusija,
nece, majko, dugo potrajat,
cuce se jedna uka velika!"
I ne vidim od rose ocinje,
vec samo cujem: uka pocinje!
Uka, seko, uka velika
s daleke strane otkud sunce izlazi,
ko da planinom gude jugovi!
To ide vojska, sve covjek do covjeka,
oblak vojske, vojska srdita:
Kad bi sve gromove, seko vjekovjeka,
sto su ti mrcevnom kosom igrali
vjecine vjecina, -
u jedan tresak i rsak slozila,
on ne bi bio toj uki velikoj
ni jeka jekina:
tolika, sele, vojska udara,
toliko srditih nasrce Srdjana!
Tresak, seko, rsak do neba
s daleke strane otkud sunce izlazi:
Koliko ljutih te izrani kursuma,
koliko ljutih me nahrani jadova,
toliko, sele, iz tog rsuma,
toliko mrgodnih namice Mrdjana!
Tresak i rsak zemlju premecu
pa sijevci, sejo, nebom prelijecu
od one strane otkud sunce izlazi:
Kada bi svaku suzu stociju,
sto majcinu,
sto djeciju,
(i kraviju,
i ovciju!)
po zbjegovima sto potece s ociju,

sto potece i u tebe utece, -
sve suze kad bi na list zelen skapila
pa suncu ranom sa njeg zrake vratila:
toliko, sejo, sijeva sijevaka,
toliko krilatih nalijece Mladjena!...
O, nije, sejo, ovo rosa ocinja,
dva Ilinja sto oci moje opcinja,
vec pred tom vojskom eno covjeka,
za celo svu je vojsku nadrasto
- a osrednjeg je uzrasta -
oci su mu - evandelja stovjeka,
a Rusija - kosa mu grgurasta,
i sav trepti ko od prede vilinje:
Ide tako, usred silna gromora,
- takav nam se prisniva na Ilinje -
i smijesi se, sve mu igra brk,
sto bi se njime Mladen salio
da bi ga jednom vidjet volio
vec. da je njegovo odavde do mora!
Cujes li, sele Kozaro,
cujes li uku veliku? ...
Razvijaj kose zelene,
seka te zaklinje Stojanka,
rasplici mrke pletenice,
pustaj nam dzinove vilene,
nek skotskom krvi
oboje
tri nase vode ledene,
nek mrljinama skotskim,
za zrnate psenice,
zemlju nasu
pognoje!

Cujes li, sele vesela,
cujes tu uku veliku? ...
Gudi zemlja, zemlja vascijela:
Otiskuje se vojska golema od moskovskoga Jerusolema,
siri jele,
zelena sele,
prosipaj celicne pcele
niz zemlju nasu
na krvavu pasu!
Znaj:
Kad bi se utroba moja oplodila,
jos bih tri Mladjena,
i tri bih Mrdjana,
i tri bih Srdjana
porodila,
i ljutom dojkom odojila,
i svatri tebi poklonila!
Stani mi stamena,
u dvije zmije uzvij obrve,
u ljut ugriz stegni vilice,
i iz svake zilice
srkni jeda mamena
pa ga uzdi na ognjene nozdrve
u tri ziva plamena,
u tri ziva Mladjena,
u tri ziva Mrdjana,
u tri ziva Srdjana,
u ilinska tristaitri plamena,
cikni, sele, stoglavo,
stuci ih, seko, storuko
nek im nema ni traga ni znamena,
nek se pamti gdje je raka trojaka:

Ovdje snagom doji Stojanka,
bunom pita Kozara pomajka,
vjerom hrani Rusija pramajka,
tri se majke ovdje sastaju:
Ko god nam doso da ambare izaspe,
i torove pune da nam razaspe,
i krcata da nam ulista
pbsasne,
i da pogasne
ognjista
- a loza mu od kletve ne pomrla -
djeca ce mu zalud ovud skitati
i za kosti pitati,
jer ce ovdje, gdje je samrt vrsaj zavrgla,
i vrsuci krvlju liptala,
pa na koncu svoju samrt ovrhla:
ko krv danas, sutra med proliptati,
med i mlijeko djeci nasoj do grla -
zemlja ce nam u sunce prociktati!

Skender Kulenovic

......

šta ti je srpska mržnja i osveta.. kukajući za sinovima opet bi ih Stojanka zemlji poklonila samo da se osveti za njihovu smrt... uspoređujem s našim majkama koje traže nestale sinove... one samo žele njihove kosti da ih mogu u miru oplakivati...

by Guest 20/12/2016, 12:52

Dva Se Tića Pobratila

Iz drame Maksim Crnojević
Dva se tića pobratila, do dva sokola,
posred boja, posred mila, posred pokolja.
Krili su se zagrlila pobratima dva,
u boj lete, rane ljute hrana su im sva.
Tako tići zagrljeni preletaju svet,
bela jedna golubica susrete im let;
divna beše, sjajna beše, rajski beše cvet,
prevari se soko sivi čarom obuzet.
Osta soko u opseni golubičinoj,
dugo nije pobru vid'o, dugo nije boj,
dugo nije, jedva, jedva dade im se srest,
al' mu pobra ne poznade pobratimsku svest!
Perje mu je sagorelo, što će neznanik?
A golupče begat stade, ne poznaje lik,
perje mu je sagorelo milujući plam,
milujući u tri duše osta soko sam.

pesme:

27

Laza Kostić

by Guest 21/1/2017, 15:09

by Guest 22/1/2017, 10:53

by Guest 22/1/2017, 11:18

by Guest 22/1/2017, 11:35

ovo je kozmopolitski topic...

by Guest 22/1/2017, 12:15

by Guest 22/1/2017, 13:02

Did You Know?

Since cosmopolitan includes the root polit-, from the Greek word for "citizen", someone who is cosmopolitan is a "citizen of the world". She may be able to read the morning paper in Rio de Janeiro, attend a lecture in Madrid, and assist at a refugee camp in Uganda with equal ease—and maybe all in the same week. And a city or a country that is cosmopolitan has aspects and elements that come from various countries.

by Guest 22/1/2017, 13:34

kosher banana

Savršen dan za ribu bananu.... Kosher_banana

by Guest 22/1/2017, 14:54

by Guest 24/1/2017, 13:21

jeste li ikada sami klikali svoju temu da, recimo, u tri dana tema dobije više od 3 000 pregleda?

by Guest 27/3/2017, 13:58

by Sponsored content

Savršen dan za ribu bananu....