Istina o Pepe žapcu i njegovoj haos mađiji

https://pepethefrogfaith.wordpress.com/

Znači:



I’ll cut right to the chase:
Pepe the Frog isn’t a white nationalist symbol.
Pepe the Frog isn’t a harmless meme propagated by teenagers on the internet.
Pepe the Frog is, in fact, the modern-day avatar of an ancient Egyptian deity accidentally resurrected by online imageboard culture. 
Does that sound like the most b@tsh#t crazy thing you’ve ever heard?
Strap in, friendo.  You’re in for one hell of a ride.
(UPDATE 11/9/16: Well memed, America, well memed.  A post-election follow-up to this article has been added here.)

[size=35][size=35]When Memes Collide: The Origins of Pepe the Frog[/size]

The precise origins of Pepe the Frog are, like all imageboards memes, obscure and unimportant.
All you really need to know is that sometime around 2010, a sad-looking cartoon frog began to trend among posters on 4chan.org and similar “underground” imageboards.
Shortly after, the age-old piece of online vernacular used to express laughter—”LOL”—fell out of favor on these sites.
In its place a new slang term of synonymous meaning rose to common use: “KEK.”
The origins of this trend are much more important.  It comes from an odd technicality involving the Korean language and the popular video game World of Warcraft.
Keep that in mind for later.
And so, just like that, two seemingly unrelated elements that would later give life to a deity were arranged in piecemeal fashion.  But they remained dormant for several years, up until…

[size=35][size=35]Donald Trump and the 2016 Election[/size][/size]

By this time, Pepe the Frog had become the unofficial mascot for 4chan’s political discussion board (a highly despised corner of the Internet fittingly entitled “Politically Incorrect”).
/Pol/ is a place where the unspoken outsiders of Millennial culture gather en masse.  Here you’ll find the lonely and depressed, the socially inept, the generational dropouts, and all shades of disenfranchised youth—every one of them united with an unshakable underdog mentality that pervades the forum’s every kilobyte.
To call this place a “white nationalist” or “alt-right” message board is categorically incorrect.  /Pol/, above all else, is place where our society’s status quo is mercilessly challenged.  It’s a melting pot for well-meaning free thinkers and misguided mad men alike.
It is a place of chaos. 
So when Donald J. Trump strolled onto the political scene in 2015, it was a match made in heaven.  He immediately became /pol/’s candidate of choice.
And it wasn’t long before Trump was mated with /pol/’s beloved mascot, in typical imageboard fashion:

And then, something very strange began to happen…

[size=35][size=35]The Digits Declare a Deity[/size][/size]

One last thing you need to understand about imageboard culture: dubs.
Every post on 4chan and similar venues comes with an 8-digit numerical stamp.  This number represents that post’s entry position in the entire posting lineage of the imageboard.
With the amount of traffic these sites get, the last couple digits of this number are essentially a random roll.  When a poster gets repeated digits, its called “dubs”, “trips”, “quads”, and so on.
Since a poster can’t know their post number until after they’ve submitted the post, its common for people to “bet” the contents of their message on the occurrence of repeating digits, like so:

When that endeavor proves a successful, a “GET” has been made and the stroke of luck is celebrated.
Out of this practice, a strange phenomenon began to take place on /pol/: discussion threads associated with Trump displayed noticeably frequent GETs. 

It wasn’t long before all of these seemingly random elements discussed so far became irreparably tied together within imageboard culture:
[/size]

• Pepe the Frog (now /pol/’s unofficial mascot)
  
• Donald Trump (/pol/’s overwhelming candidate of choice)
  
• Repeating digit post numbers (“GETS”)
  
• “KEK” (used as an expression of delight, particular in response to Trump’s “trolling” of the establishment, as well as in reaction to unlikely GETs in general)
  

[size]
…and a god was born.

[size=35][size=35]Here’s Where It Starts To Get Weird: The Queer Coincidence of Kek[/size][/size]

Soon, it became all the rage on /pol/ to hail Trump as nothing less than god’s chosen candidate.
But which god’s chosen candidate exactly?
The answer is obvious: Kek.
Remember how we learned that “kek” the meme came about from an obscure Korean language onomatopoeia, completely independently from Pepe the Frog?
Well, it turns out Kek is also—and always has been—an ancient Egyptian deity…
A frog-headed one. 

Quite the coincidence, wouldn’t you say? “A little,” perhaps you reply.
“A little” indeed, but that’s just the very tip of the synchronicity iceberg.  That’s just where this unfathomable string of “coincidences” begins.  And where it ends?  We just don’t know.  Day by day this all getting stranger…
The second major (“little”) coincidence can be found when one looks into what Kek stood for among the ancient Egyptian pantheon:
[/size]

Kuk (also spelled as Kek or Keku) is the deification of the primordial concept of darkness in ancient Egyptian religion…
…Like all four dualistic concepts in the Ogdoad, Kuk’s male form was depicted as a frog, or as a frog-headed man, and the female form as a snake, or a snake-headed woman. As a symbol of darkness, Kuk also represented obscurity and the unknown, and thus chaos. Also, Kuk was seen as that which occurred before light, thus was known as the bringer-in of light.

[size]
And who else, at this point, had been declared a “bringer of light” into the world by enthusiastic supporters (mainstream and imageboard alike)?

It gets even weirder.
Kek’s hieroglyphic spelling in ancient egyptian? It bears an undeniable resemblance to  a certain something:


A person using a computer. Like say, to post on an imageboard? 
And so, the Cult of Kek—AKA “Meme Magic”—took concrete form. This new digital “faith” is summed up neatly in this image passed around on all the major imageboards of the day:

[size=35][size=35]It Gets Weirder: Pepe/Keke “Emerges” in Plain Sight on September 11th, 2016[/size][/size]

Now, /pol/’s users were—quite seriously—directly attributing all strokes of luck for the Trump campaign (and likewise, all strokes of misfortune for the Hillary campaign) to their benevolent frog-headed deity that spoke to them in dubs.
That all came to a head on September 11th, 2016, when three major, mind-blowing events transpired within 48 hours of each other:
[/size][list="box-sizing: border-box; border: 0px; font-family: inherit; font-style: inherit; font-weight: inherit; margin-right: 0px; margin-bottom: 20px; margin-left: 0px; outline: 0px; padding-right: 0px; padding-left: 0px; vertical-align: baseline; list-style-position: inside; list-style-image: initial;"]
[*]Hillary Clinton fainted or nearly fainted in New York. The overwhelming sentiment of /Pol/ —still reeling from the event—is captured two days later in this post:
[/list]
[size]

(Note this person’s post number)
[/size][list=2]
[*]Hillary Clinton literally declares Pepe the Frog an enemy of the state with paper-thin reasoning:
[/list]

 Here’s the short version: Pepe is a cartoon frog who began his internet life as an innocent meme enjoyed by teenagers and pop stars alike.
But in recent months, Pepe’s been almost entirely co-opted by the white supremacists who call themselves the “alt-right.” They’ve decided to take back Pepe by adding swastikas and other symbols of anti-semitism and white supremacy.

[size]
What can I or anyone else hope to add here?  How bizarre does reality get?  How deep does the rabbit hole go?
Oh, I see how deep…
[/size][list=3]
[*] (REALLY F#CKI’N WEIRD)Kek/Pepe’s musical anthem is discovered on YouTube:
[/list]
[size]
Now get a load of this one.
While all of this was happening, one or a few anonymous 4chan contributors discovered an old track from the 80’s on YouTube. A track stamped all over with a very familiar face:

That’s right folks. A B-side vinyl by performer “P. E. P. E.”, sporting a frog with a magic wand.
A frog. 
And what’s P. E. P. E. stand for?
[/size]

• Point
  
• Emerging
  
• Probably 
  
• Entering
  

[size]
“Probably.” What are sweet repeating digit GETs all about? Probability.
What is this “gist” of Kekism on /pol/?  He speaks to them through dubs.  Their ancient egyptian god of obscurity and chaos “emerges/enters” at “points” of “probability.”
Feel like that’s a stretch?  Check out what the full-length vocal version’s album artwork is adorned with:

Don’t see the significance? Let 4chan help you:

(Again, note the post’s number)
And—hey—who’s that fair-haired man pointed towards Trump Tower’s clock in the artwork?
Gee, I wonder who.

[size=35][size=35]Okay, What The Hell Is Going On?[/size][/size]

Most likely? Chaos Magick.
You see, one of the core tenets of Chaos Magick practice (the only mainstay, really) is the creation of magic sigils (also called “glyphs”) to “codify and project one’s Will into the Universe.”
Basically, you make an image that represents your “will”  (desire fueled by powerful emotions or altered states) and the universe will take care of the rest.
When a lot of people pool their united willpower towards a single sigil, its called a Hypersigil, and its exponentially more potent.
Pepe/Kek is 4chan’s hypersigil. 
Millions of the “little people” that browse 4chan have embedded the image of Pepe with their hatred for Hillary’s alleged corruption, and their hope for Trump’s victory over her in November.  Whether they did this consciously or not, its exactly what has happened.
And so far, their hypersigil seems to be working.

[size=35]Hold Up: You’re Seriously Telling Me Magic Is Real?[/size]

Absolutely I am.  But you must understand, “magic” probably isn’t what you think it is. It’s not about wand-waving or pentagrams or sacrificing babies.
Magick is actually much less involved than that.  As a matter of fact, you’re casting magick right now. You pretty much always are, whether you like it or not.
That’s because the REAL magic comes from plain and simple human attention. How you look at reality shapes it in ways that we’re only now beginning to fully understand.  Ironically, the science of quantum physics is rapidly bringing the reality of magick to light (shadilay).
In my book You’re Imagining Things, I’ll tell you how it works–and WHY it works–in plain-spoken English.  I’ll also explain how you can use your attention to alter your own little pocket of reality in extraordinary ways.  Right now you can pre-order the book off Amerzon by clicking on the image below.

Because I mean, hey, this whole magic(k) thing sure worked out for 4chan, didn’t it? Get used to hearing “President Trump” for the next four years (eight, if the memes stay strong).

[size=35][size=35]So What Happens Next?[/size][/size]

Most likely? Kek will continue to grow in power and continue to oppose Hillary Clinton and the corrupt political establishment.  Will the Lord of Light win out over the powers that be?  We shall find out very soon. (We found out what happened, didn’t we?)[/size]

Pepe prska po antifašizmu , doveo God Emperor Trumpa na tron

kek

zapravo, sigili ne funkcioniraju baš ovak, inače bi svi bili chaos magiciani, ne znam šta piše u knjizi, ali fali tu dosta detalja, pepe je propaganda prije sveg..

kic wrote:
zapravo, sigili ne funkcioniraju baš ovak, inače bi svi bili chaos magiciani, ne znam šta piše u knjizi, ali fali tu dosta detalja, pepe je propaganda prije sveg..

propaganda, amblemi, logo-i su vrlo često sigili

asilovski wrote:

kic wrote:
zapravo, sigili ne funkcioniraju baš ovak, inače bi svi bili chaos magiciani, ne znam šta piše u knjizi, ali fali tu dosta detalja, pepe je propaganda prije sveg..

propaganda, amblemi, logo-i su vrlo često sigili

da, i zato što ne koristimo banishanje, ne možemo iz podsvijesti izbaciti sigile svih korporacija.. tako da bi se ova generacija pepanaca mogal sjebati..

kic wrote:

asilovski wrote:

kic wrote:
zapravo, sigili ne funkcioniraju baš ovak, inače bi svi bili chaos magiciani, ne znam šta piše u knjizi, ali fali tu dosta detalja, pepe je propaganda prije sveg..

propaganda, amblemi, logo-i su vrlo često sigili

da, i zato što ne koristimo banishanje, ne možemo iz podsvijesti izbaciti sigile svih korporacija.. tako da bi se ova generacija pepanaca mogal sjebati..

može se, prvo se mora doći do toga da je to sigil, a to 99% ljudi nije čulo a ne...

napraviš sigil, charge, zaboraviš ga.. ovako ostaje i jebe te..

kic wrote:
napraviš sigil, charge, zaboraviš ga..  ovako ostaje i jebe te..

iskreno nisam sam se bavio sa tim, stalno saću pa opet odem na neke ludorije

cm je za lijene..

http://kalitribune.com/bog-iz-zabokrecine-alternativna-desnica-kaos-magija-i-donald-trump/

Nema sumnje kako je svijetom prostrujao tihi uzdah olakšanja u trenutku kad je postalo jasno da je Hillary Clinton definitivno poražena na izborima za predsjednika SAD-a. Ako ni zbog čega drugog, onda barem zbog tihog zadovoljstva što ga je pružio prizor adolescentskih komesara kako se tope u suzama „zbog: rasizma, homofobije, ksenofobije i kajgodfobije“; riječ je o zadovoljstvu, i olakšanju, jer to je bio dokaz da je monolitni sistem kontrole, ovlaš definiran kao „politička korektnost“, zapravo tigar od papira.
Međutim, zabava je gotova, dim se razilazi i dijalektički sukobi vraćaju se u vidokrug. Kako „ratnici socijalne pravde“ (eng. SJWs – Social Justice Warriors), nadajmo se, polako ali sigurno klize iz fokusa naše post-historijske scene, novi kandidat već počinje zahtijevati svoje pravo da oblikuje zbilju naših dana na vlastitu sliku i priliku.
Ako se po jutru dan poznaje, ta će slika biti jednako gadna – i jednako nestvarna – kao i hermafroditski ideal politički korektnog „proljevičara“ (eng. shitlib)
Ako je suditi prema riječima manje više univerzalno priznatog vođe pokreta alternativne desnice, Richarda Spencera, ubuduće ćemo imati posla sa svjetskom dominacijom „djece sunca“.
Riječ je o zanimljivom, i za moj pojam krajnje zabrinjavajućem, pismu namjere – manifestaciji volje, kako bi me Spencer bez sumnje ispravio – što upućuje u bezbroj smjerova dok se prividno ograničava na vječno – i sasvim jednosmjerno – kružno kretanje poganskog božanstva, koje je obožavao svaki nadčovjek do sad – od Nietzschea do modernih okultista.
Međutim, na djelu je zapravo dublja astro-teološka metafora. „Bistro oko što može gledati i preveliku radost bez zavisti“ (Nietzsche), re-brandirano i re-instalirano u postmoderni oblik ne može se – kako Spencer pretpostavlja – predstaviti kukastim križem, nego jednim drugim, samo naizgled drevnim, simbolom što je zapravo preuzet iz svijeta video igara i pretvoren u ideološki brand  marnim radom ruskog filozofa Aleksandra Dugina (ili njegovih sljedbenika): čovjeka kojeg na Zapadu nesebično podržavaju vođe alternativne desnice.
Simbol u pitanju je zvijezda s osam krakova koja ne simbolizira, poput Svastike, kretanje sunca nego, navodno, kretanje iskonskog počela svega što jest: kretanje Kaosa.

Na stranicama koje slijede pružit ćemo preliminarnu analizu situacije u nastajanju: prizivanja načela kaosa – i njemu pripadne kaos-logike – putem labavo povezanog pokreta alternativne desnice, uzimajući za nit vodilju neke izjave izvučene iz govora Richarda Spencera održanog na konferenciji NPI-a u Washingtonu, 21. studenog tekuće godine.
 
Trijumf volje
 
U uvodnim riječima eulogiji ideološkoj pobijedi alternativne desnice, utjelovljenoj u izboru Donalda Trumpa, Spencer iznosi jednu zanimljivu primjedbu:

„I unatoč tome što smo oduvijek Trumpa uzimali ozbiljno, ipak je oduvijek tu bio i trenutak nestvarnosti – ili možda bolno intenzivne stvarnosti – kad je postalo jasno da se Pensilvanija opredijelila za Trumpa, onaj trenutak kad smo shvatili da nam se Kek osmjehnuo, da je memetska magija stvarnost. I premda se ovi izrazi koriste napola u šali, oni zastupaju nešto doista bitno – pobjedu volje. Mi smo uželjeli Trumpa na dužnost Predsjednika, pretvorili san u stvarnost.“

Ton govora je napola šaljiv, Spencer ne očekuje da ga se shvati preozbiljno. Štoviše, onima koji nisu inicirani u misterije ovog internetskog pokreta vjerojatno nije jasno tko je to „Kek“ i što je točno „memetska magija“.
Započet ćemo naše tumačenje s manje suludim aspektima priče.
„Mem“ je izraz što označava „nepostojeće postojeće“, a skovao ga je Richard Dawkins kako bi objasnio – točnije: izmaštao – način na koji se ljudske misli uklapaju u njegovu teologiju evolucije: memi su misli izražene u slici i/ili frazi koje, kad počnu kružiti u javnosti, zadobivaju samostalan život i u stanju su „zaraziti“ svijest porukama koje sadrže, sasvim poput virusa. Mem je „nepostojeći“ jer misli ne mogu postojati kao samostalna živa bića u biološkom smislu te se onda razmnožavati kao virusi. Slike i/ili fraze su živa bića samo unutar loše analogije u kojoj nam se propušta objasniti na čemu se ona zasniva: koje je to jedno načelo na osnovi kojeg su virusi i misli srodni. Pa ipak, memi, paradoksalno, postoje jer analogija, kako se čini, doista radi, odnosno izaziva učinke u zbilji. Pritom se nitko ne pita, kako je to moguće.
E pa moguće je zbog toga što je riječ o magijskom činu.
Naime, na djelu je primjer magijskog mišljenja u postmodernoj – transhumanističkoj –varijanti, a koje počiva na pretpostavci da ono što nije „evoluiralo“ u prirodi može – i mora – biti umjetno stvoreno u skladu sa zamišljenim načelima prema kojima evolucija „funkcionira“. Ukoliko je umjetna tvorba u skladu s „evolucijskim načelom“, onda je ona automatski i stvarna ili, nešto preciznije: ona je u skladu s izmaštanom naravi ovog načela; ona je „umaštana“ u postojanje.
Stoga „memetska magija“ doista djeluje, ali samo ukoliko se oslanja na umjetni, poželjno: tehnološki, medij koji je podržava, kao i na pretpostavku da se oni na koje djeluje poistovjećuju sa vlastitim umjetnim, poželjno: online identitetima koje memi mogu prožeti, jer su i jedno i drugo umjetne, nasumične konstrukcije.
Praktikant ove vrste magije ima za cilj promijeniti svijet u skladu s vlastitom voljom. Riječ je o nečemu što je od sedamdesetih godina prošlog stoljeća poznato pod imenom chaos magick, postmoderna imitacija drevne prakse djelovanja na pod-ljudskom i pod-prirodnom planu postojanja, što je u prošlosti uglavnom bila stvar ljudi rođenih s nezavidnim talentom da je provode.
Glavne su osobine kaos magije da je ona, u jednu ruku, potpuno sinkretična, odnosno da dopušta primjenu svega što praktikant može prožeti vlastitim, subjektivnim, smislom te da, s druge strane, ona ovisi o virtualnom, umjetnom svijetu popularne kulture, danas iznad svega utjelovljenom u internetu.
U osnovi, sve se svodi na načelo: ništa nije istina – sve je moguće.
Ovdje opažamo brojne zanimljive implikacije.
Prva je da otud slijedi kako je sve povezano sa svime – na taj način, gdje god kreneš doći ćeš tamo gdje si se namjerio ako to dovoljno jako želiš. Druga je da nema hijerarhije onog višeg i onog nižeg – postoji samo beskonačna površina što se razgrađuje u sve kompleksnije elemente, koji se pak dalje raspadaju u ništa ukoliko se na njih usredotoči pogled.
Kako ne postoji ono više, nema ničega što bi se moglo štovati i sve postaje potencijalni predmet ironičnog smijeha.
Riječ je u osnovi o svijetu snova kojim vlada logika snova ili, da budemo precizniji: kaos logika ili ne-logika.
U tom je smislu Richard Spencer sasvim točno proglasio Trumpovu pobjedu djelom memetičke ili kaos magije.
Trumpa se „uželjelo“ na vlast putem internetskih mema prožetih voljom pristalica alternativne desnice da njihovi snovi postanu stvarnost – virtualna, moglo bi se dodati, pa ipak bez sumnje stvarnost. Činjenica da je Trump izabran s brojnih razloga i motiva – od privlačnosti njegove politike do javnog odstrela Hillary Clinton putem Wikileaksa – potpuno je nebitna, jer u svijetu kaosa svaki subjektivni „tunel zbilje“, ili interpretacija svijeta, jednako je stvaran ili nestvaran kao i svaki drugi.
U tom smislu možemo promatrati „Božanskog Cara SAD-a“ kao magijsko stvorenje interneta, putem interneta i za internet – danas još uvijek internet povezanih računala, ali već sutra možda internet stvari. Ako bi doveli Spencerovu primjedbu do njezina logičkog ishoda, mogli bismo zaključiti kako je živopisni Donald prvi predsjednik posthumane rase; utjelovljenje ultra progresivističkog sna prizvano u stvarnost od strane deklarativno ultra anti-progresivističke skupine.
Toliko o manje suludim aspektima slučaja. Pređimo sad na potpuno ludilo.
 
Heil Kek!
 
Dugujemo čitatelju odgovor na pitanje: tko je zaboga Kek?
Razlog zbog kojega ga Spencer spominje je ponovo magijska „polu-šala“: Kek je egipatsko božanstvo koje je skupina promatrača na internetu identificirala s memetičkim simbolom alternativne desnice – žapcem Pepeom. Premda se u osnovi klonim komentara o drevnoj egipatskoj kulturi koja je živo blato čak i za stručnjake, smatram kako je riječ o, u svjetlu kaos logike, sasvim ispravnom zaključku.
Naime, Pepe, lik iz stripa što ga je 2005. osmislio Matt Furie, izronio je u obliku mema iz dubina internetskih foruma, preciznije: 4chan pod-foruma /pol/, posvećenog raspravama o politici lišenih političke korektnosti makar i u naznakama, koji je bio mrjestilište brojnih budućih pripadnika pokreta alternativne desnice; mjesto potpune slobode, dakle: potpunog kaosa.
Izraz „kek“ također je preuzet s internetskih foruma i potječe od interne šale igrača World of Warcraft, koji su njome zamijenili uvriježenu internetsku skraćenicu za „pucam od smijeha“, LOL (eng. „laughing out loud“). Netko je s vremenom opazio kako je „Kek“ zapravo ime egipatskog božanstva sa žabljom glavom, koje simbolizira kaos i tamu, i Pepe je promptno preimenovan u Boga Keka – ironičnog boga, bez sumnje; boga parodije, kako to brojni alternativni desničari vole istaći, pa ipak, unatoč tomu, boga.
Važno je istaći kako je iz perspektive „ezoteričnih kekista“, odnosno vjernika Keka/Pepea, ova veza između božanstva i mema nastala potpuno slučajno i razvila se u kontinuirano rastući sistem sinhroniciteta – uzročno nepovezanih događaja, povezanih smislom. Tako se dogodilo da Kek zvuči kao „cuck“ (izvorno: cuckservative), izraz što označava staromodnog konzervativca koji još uvijek nije „progutao crvenu pilulu“ (eng. red pilled. Još jedan mem preuzet iz filma „Matrix“, koji alternativni desničari dijele s teoretičarima zavjere) alternativne desnice; nadalje, Hillary Clinton je imenovala žapca Pepea kao, ni manje ni više, državnog neprijatelja, poistovjećujući kako se čini cijelo Trumpovo biračko tijelo s likom iz crtića. Nakon govora na obljetnici rušenja WTC-a gdje je izašla s ovom izjavom, pozlilo joj je i to su brojni promatrači, napola u šali, protumačili kao Kekovu kaznu.

Međutim sve je počelo kad su ljudi počeli primjećivati sinhronicitet u nasumičnim serijama brojeva pojedinih postova na 4chan/pol/ pod-forumu:

„Ima još jedna stvar koju trebate znati o kulturi foruma: dubs.
Svaki post na 4chanu i sličnim stranicama dolazi s brojčanim pečatom od 8 znamenki. Taj broj označava mjesto pojedinog posta u cijelom slijedu postova na forumu.
Imajući u vidu količinu prometa na forumima, zadnjih par znamenki je potpuno nasumično. Kad neki post dobije znamenke koje se ponavljaju, onda se to naziva „dubs“, „trips“, „quads“, itd.
Kako autor posta ne može znati koji će broj dobiti dok ne postavi post, postalo je normalno da se ljudi klade na to da će upravo sadržaj njihove poruke polučiti ponavljanje brojki (…) Kad se to pokaže točnim, dobilo se „GET“ i slavi ga se kao sretan slučaj.
Iz ove prakse ponikao je čudan fenomen: linije rasprave na /pol/ pod-forumu koje su bile povezane s Trumpom počele su pokazivati učestale GET-ove. Nije trebalo dugo čekati da ljudi povežu ove nepovezane elemente:

• Žapca Pepea (nezvaničnu maskotu pod-foruma /pol/)
  
  
• Donalda Trumpa (nezvaničnog favorita većine ljudi na pod-forumu)
  
  
• Ponavljajuće znamenke u brojevima postova (“GETS”)
  
  
• “KEK” (ukoliko se izraz koristi kao izraz radosti, osobito u slučaju Trumpovog „trollinga“ establishmenta, kao i reakcije na GET-ove uopće)
  
  

[size]
… i rođen je bog.“ (izvor)[/size]

Sinhroniciteti što se odnose na „rađanje“ boga Keka i njegovo stapanje s Trumpom u dubinama internetskih foruma, u samom početku predsjedničke kampanje, toliko su brojni i, da budem iskren, toliko sumanuti da ih ovdje poradi kratkoće nema svrhe nabrajati. No dovoljno je istaći kako je za brojne pristalice alternativne desnice, uključujući zvanično vodstvo, Kek doista Bog, a Trump je njegov prorok – sve to deklarirano s lukavim osmjehom i ironičnom pozom, pa ipak prožeto svom potrebnom energijom istinskog uvjerenja.
Naime, kaos magija oslanja se na smijeh, ili neštovanje vlastitih načela, jer je ona u osnovi neprincipijelna. Sasvim u skladu s vlastitom postmodernom naravlju ona stremi razaranju bilo kakve vrste poretka i omogućava njezinu „praktikantu“ da nametne svoju volju i promijeni svijet – kao što bi Spencer rekao: da svoje snove pretoči u zbilju.
Ja bih otišao dalje i dodao: da pretoči svu stvarnost u san; jer, kaos magija i alternativna desnica nisu ništa drugo do jedan trenutak u razvoju virtualnog, odnosno posthumanog, svijeta. Ideja pristajanja uz- i ponovnog vezanja za Tradiciju koju alternativna desnica tobože zastupa nije ništa drugo do simulakrum privlačan ljudima umornim od liberalnog nihilizma – u svojoj osnovi, međutim, riječ je o nečemu potpuno oprečnom Tradiciji: jednoj metodičkoj razgradnji njezinih osnovnih načela – iznad svega ideje postojanja hijerarhije Bitka – u ništavilo iskonskog kaosa.
 
Perverzija Tradicije
 
Ovaj sam uvid već donekle razvio u pogledu subverzivnog djelovanja Aleksandra Dugina, koji je vjerojatno najdosljedniji unutrašnji neprijatelj tradicionalističkih pokreta na Zapadu našeg doba, čije nam je javno djelovanje poznato, ali sad možemo vidjeti kako njemu bliski pojedinci i grupe u Americi i Europi čine istu stvar – s nešto manje filozofijske suptilnosti, doduše.
Naime, alternativna desnica, sudeći po onome što njezino vodstvo zastupa, ideološki nije ništa drugo do proces izgradnje simulirane tradicije – nečega što Richard Spencer voli zvati „politička teologija“ – utemeljene na arijskim rasnim mitovima provučenim kroz New Age filter, rasističkom tumačenju Nietzschea i uopće „čini što ti je volja“ mentalitetu. I sve se to izvodi u virtualnom eteru informacijske tehnologije. Na posljetku, ako bi se složili sa Spencerom – napola u šali, naravno – da je Božanskog Cara inaugurirao Kek, onda je pobjeda „tradicionalista“ zapravo pobjeda tehnološke magije; čin pseudo-maga koji maše istim čarobnim štapićem kakav Ray Kurzweill nudi progresivističkim luđacima.
 
U tom smislu ovdje je riječ o još jednoj pobijedi posthumanizma, brandiranog, spontano ili ne, kao „tradicionalizam“. Opsesija alternativne desnice s „identitetom“ i „bjelačkim identiteom“ upućuje na činjenicu da njezini pripadnici nisu u stanju razlučiti jednostavno načelo koje tobože brane: oni shvaćaju identitet kao nešto što se može stvoriti a ne kao nešto što se mora prihvatiti. Promatrajući brojne, krajnje ekscentrične pojedince što je predstavljaju doista je teško naći zajednički nazivnik koji ih sve drži zajedno osim, možda, ako izdvojimo neo-darwinistički svjetonazor koji nitko od njih ne stavlja u pitanje. Ako netko misli da se može ponovo „prikopčati“ na predmodernu duhovnu Tradiciju ljudskog roda – zapravo jedinu koja postoji – dok istodobno priča o „alfa i beta mužjacima“, „seksualnom tržištu“, „signaliziranju statusa“, itd., ističući na taj način s ponosom svoje majmunsko porijeklo i svodeći ljudske odnose na mentalni GMO mema, gena i bioloških analogija, onda on ne čini ništa drugo do podriva upravo to što prividno brani.
Privlačnost alternativne desnice leži u njezinoj dijalektičkoj opreci u odnosu na političku korektnost i na razaranje moralne supstancije Zapada inicirano procesom globalizacije. No to je eristička, ili da upotrijebim neologizam, diskordijanskadijalektika; proces beskonačnog dijeljenja u opreke koje se multipliciraju u beskonačnost, u skladu s načelom kaosa.
Sve se to zbiva uz iskrivljen osmjeh, zrno soli uz svaku dvosmislenu dosjetku – uz ironiju čovjeka koji zna da je lažljivac i varalica. Međutim, dvosmisleni humor ima svoje granice. Na koncu on se preobražava u sarkazam i neštovanje onoga što bi trebalo štovati te na taj način subvertira upravo ono što deklarativno brani, i to daleko efektnije nego što bi to smrtno ozbiljni politički korektni proljevičari ili transhumanistički tehno luđaci ikada mogli postići.
Zaključit ćemo uz jedno upozorenje kršćanskim pristalicama alternativne desnice.
Riječi imaju konačna značenja i zbiljsku moć. Postoji samo jedan Kaos i samo jedan bog koji donosi svjetlo iz Kaosa. Ali to nije Onaj kojeg nazivate „Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla“, nego „Bog iz šljama, svjetlo iz tame“. Prave tame što sja u virtualnom svjetlu.
Stoga – bez i trunke ironije – pripazite kome vičete „heil!“