Muškarci iz Dalmatinske zagore po žene odlaze na Filipine

Muškarci iz Dalmatinske zagore po žene odlaze na Filipine
Muškarce iz Dalmatinske zagore s Filipinkama je upoznao Joško Jakus, a njima nije problem živjeti u njihovim rodnim selima

27150 pregleda


Foto: Privatni album

• 
  
• 
  

 
Autor:
Dijana Jurasić

Kad nisu našli žene u Hrvatskoj koje su spremne živjeti u Dalmatinskoj zagori, tamošnji muškarci u potragu za suprugama zaputili su se na Filipine! I to doslovno jer Hrvatska ne poznaje pojam zaručničke vize, a upoznavanje preko interneta državi je sumnjiva stvar, pa do u detalje provjerava motive i debljinu novčanika hrvatskih građana i Filipinki koje su im odlučile reći “da”. Da smo Amerika ili Kanada, bilo bi razumljivo da država sve one koji se požele oženiti strankinjama sumnjiči da iza takvog vjenčanja stoji fiktivni brak zbog dobivanja papira u obećanoj zemlji, ali takve detaljne provjere kad hrvatski državljani sklapaju brakove sa strankinjama rade se i u Hrvatskoj iako, osim susjedima, i nije naročito privlačna strancima.

Država bi zapravo trebala biti sretna što se Filipinke žele doseliti u Hrvatsku, osobito u područja iz kojih su se mladi iselili i olakšati život svojim građanima koji su u ženama s Filipina pronašli svoj životni izbor.
Branitelji iz Zagore
A koliko država komplicira vjenčanja hrvatskih državljana i strankinja najbolje zna Trogiranin Joško Jakus (46), i sam u vezi s Filipinkom Michelle, koji je volonterski pomagao muškarcima iz Zagore, uglavnom braniteljima, u upoznavanju s Filipinkama i rješavanju birokratskih zavrzlama.
Jakus je prije pet godina upoznao Michelle i nije morao prolaziti muke kao njegovi znanci jer je Michelle, koja radi za belgijsko veleposlanstvo u Zagrebu, imala radnu vizu. Na ideju da spaja ljude došao je nakon što je upoznao dvije Filipinke koje su radile u Marini Frapa u Rogoznici s prijateljima, a danas razmišlja da otvori agenciju za posredovanje u sklapanju veza i brakova hrvatskih državljana s Filipinkama. Koliko god nekome ta ideja izgledala staromodna, temeljno je da treba poštovati slobodu tuđeg izbora i nevažno je što mi osobno mislimo o tome dok je samo jedan čovjek sretan zbog svog odabira. Uostalom, svatko ima pravo na slobodu da se veže ili ne veže za nekog, pravo da čeka da mu se dogodi ljubav ili da je traži preko interneta ili posrednika. U Hrvatskoj, kaže Jakus, trenutačno živi između 200 i 300 Filipinki koje zbog sličnog mentaliteta nemaju problema s prilagodbom u Hrvatskoj, a u materijalnom smislu na Filipinima je stanje još lošije nego u Hrvatskoj. Tamo, govori Jakus, osoba s fakultetom u prosjeku zarađuje oko 300 dolara.
– Temperament Filipinki je sličan našem i kad one dođu, tu i ostanu, nisu kao Ukrajinke koje dobiju vizu pa odu dalje. Za razliku od naših žena, nije im problem živjeti u Dalmatinskoj zagori s muškarcima koji žele ostati u svojim rodnim mjestima – kaže Jakus. Sedam vjenčanja muškaraca u četrdesetima i pedesetima s Filipinkama posljedica je njegova posredovanja pri upoznavanju, započetom preko interneta, a “spojio” je još sedam parova. Kako Hrvatska ne poznaje zaručničku vizu, a turističke vize teško prolaze, većina muškaraca, danas oženjenih Filipinkama, po svoje odabranice, govori Jakus, morala se zaputiti na Filipine i potrošiti šest, sedam tisuća eura i vjenčati se tamo s njima da bi ih mogli dovesti u Hrvatsku.
– U Trogiru su se čudili jednom mladoženji kao da je pao s Marsa kad je rekao da se upoznao sa ženom preko interneta. Pa nismo u srednjem vijeku. Kad Filipinkama odbiju turističku vizu, muškarci odavde moraju ići na Filipine po zaručnicu, ostati tamo minimalno 20 dana dok se ne vjenčaju i dok se ne srede papiri. I kad ih dovedu kao supruge, država komplicira pa traži od njih da imaju dovoljno novca na računu za uzdržavanje supruge. A kad se sklapa brak hrvatskih državljana, nitko te ne pita za novac – kaže Jakus. Priča nam o slučaju Stjepana iz trogirskog zaleđa i Filipinke Ivabelle, koje je nakon vjenčanja na Filipinima u Trogiru dočekala bitka s birokracijom. Da bi Stjepan mogao za suprugu dobiti bračnu vizu na godinu dana, uz niz dokumenata od njega se tražilo da ima na računu 2500 kuna mjesečno za uzdržavanje supruge. Danas Stjepan, inače branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, živi sa suprugom Ivabelle u selu Ljubitovici i čeka dijete.
Teško do turističke vize
Ako Filipinke i dobiju turističku vizu na šest mjeseci, također moraju imati na računu 70 eura po danu, što su tražili od Melone, potvrdu o najmu apartmana ili stana u Hrvatskoj, potvrdu o zdravstvenom osiguranju... Melone je bila izložena i pitanjima zašto baš želi doći u Hrvatsku, tko joj je rekao za našu zemlju i na kraju vizu nije dobila, pa će se njezin odabranik Mijo uskoro zaputiti na Filipine i na vjenčanje.

Pametni ljudi. Nema do azijatkinja. Emancipacija tamo ne postoji, a pored toga radi se o pametnim ljudima.

Šta će bit od ovih naših...a ništa, uvijek se mogu nakačit za kakvog izbjeglicu, itako dolaze bez žena.

......kosooki vlaji...

Hrvatska birokracija i ljubav onemogućava.

sad bi epikur rekao..'teram vas sve u tri lepe...zenite azijate..umjesto herceg bosanki vi azijatkinje....jos vam treba da zenite arapkinje..'

Ak se ljudi vole nevažna je nacija, vjera i boja kože.

Eva wrote:Ak se ljudi vole nevažna je nacija, vjera i boja kože.

..je to nije bas u danasnje vrijeme preporucljivo..jos da se muslimanke za zene uzima...

najpoznatija filipinka je ona od pok. nikice mrđena pisca i moreplovca iz brnaza. a taj trend su do sada držali pomorci koji su dovodili svašta. bila je jedna zgodna priča o jednom kojii je dove jednu iz kolumbije i ispriča joj da živi uz more, a on u periferiji obrovca sinjskog... žena doživjela kulturološki šok kada je ugledala  staru ženu u crnini (svekrvu) s metlom od pruća ispred stare kamene kuće. kao da je upala u grimovu bajku.

kad se rađa jedan mali crnac, mater domaća onda se u rodilištu razletili... brzoooo dite pomodrilo

u jednom kafiću sam vidio kada je mulat konobario i dolazi mu frajer i kaže crnčugo daj pivu... hehehe

mutava baštarda wrote:najpoznatija filipinka je ona od pok. nikice mrđena pisca i moreplovca iz brnaza. a taj trend su do sada držali pomorci koji su dovodili svašta. bila je jedna zgodna priča o jednom kojii je dove jednu iz kolumbije i ispriča joj da živi uz more, a on u periferiji obrovca sinjskog... žena doživjela kulturološki šok kada je ugledala  staru ženu u crnini (svekrvu) s metlom od pruća ispred stare kamene kuće. kao da je upala u grimovu bajku.

to sam i ja cuo..ali nista nije to bilo naspram onog s kraja osamdesetih u radosicu....kad je isto moreplovac doveo crnkinju...a rekao prije toga nego je dosao kuci materi i caci...kad su mu rekli samo da en dovede crnkinju..'ma nije majko crna malkice je kafena vise vuce na bilo'...  ..a ova crna ka noc..doveja je iz kameruna....a jos interesantnije kad ej ova ugledala di ej dosla pa rekla...'radije se ja vratim tamo di mi ej zeleno pred ocima a ne sivo,pustinja'..nije se deset dana zadrzala..i vratila se

vuksadinare wrote:

mutava baštarda wrote:najpoznatija filipinka je ona od pok. nikice mrđena pisca i moreplovca iz brnaza. a taj trend su do sada držali pomorci koji su dovodili svašta. bila je jedna zgodna priča o jednom kojii je dove jednu iz kolumbije i ispriča joj da živi uz more, a on u periferiji obrovca sinjskog... žena doživjela kulturološki šok kada je ugledala  staru ženu u crnini (svekrvu) s metlom od pruća ispred stare kamene kuće. kao da je upala u grimovu bajku.

to sam i ja cuo..ali nista nije to bilo naspram onog s kraja osamdesetih u radosicu....kad je isto moreplovac doveo crnkinju...a rekao prije toga nego je dosao kuci materi i caci...kad su mu rekli samo da en dovede crnkinju..'ma nije majko crna malkice je kafena vise vuce na bilo'...  ..a ova crna ka noc..doveja je iz kameruna....a jos interesantnije kad ej ova ugledala di ej dosla pa rekla...'radije se ja vratim tamo di mi ej zeleno pred ocima a ne sivo,pustinja'..nije se deset dana zadrzala..i vratila se

 baba mi je pričala da su nakon jedne tučnjave na radošiću kasno u noć, a koja se mogla čuti u sinju, gdje su se potukli radošni i glavičani nakon partije balota to mejsto nakon toga jedno vrijeme po sinju zvali Dolina Beka tako da je kamerunka imala mirniji život u domovini uključujući lavove i otmice masai ratnika od pijanih radošana :)

vuksadinare wrote:

Eva wrote:Ak se ljudi vole nevažna je nacija, vjera i boja kože.

..je to nije bas u danasnje vrijeme preporucljivo..jos da se muslimanke za zene uzima...

Pa kaj fali? Žene će se brzo prilagodit na emacipaciju. I njima je pun kufer Muhameda i njegovih sranja.

Eva wrote:

vuksadinare wrote:

Eva wrote:Ak se ljudi vole nevažna je nacija, vjera i boja kože.

..je to nije bas u danasnje vrijeme preporucljivo..jos da se muslimanke za zene uzima...

Pa kaj fali? Žene će se brzo prilagodit na emacipaciju. I njima je pun kufer Muhameda i njegovih sranja.

ali ce morat slusat o gospi i o isusu...i svake nedjelje u crkvu..i moliti za ruckom...

Ak je dobar velečasni, možda bu i češće.

Eroo wrote:Šta će bit od ovih naših...a ništa, uvijek se mogu nakačit za kakvog izbjeglicu, itako dolaze bez žena.

I1b

Pa šta ce drugo kad su ove domače u kurzu a i uostalom šta fali Filipnkama ono.

vuksadinare wrote:

Eva wrote:

vuksadinare wrote:

Eva wrote:ali ce morat slusat o gospi i o isusu...i svake nedjelje u crkvu..i moliti za ruckom...

Filipini su velikom većinom katolici i veliki su vjernici, pa sumnjam da će to ženama smetati

Bolje da su muški u braku i kreiraju obitelj jer inače polude , opijaju se , problem su društveni a ovako se smire i imaju zašta radit i živit.

Kad neče brdo Muhamedu oče Muhamed brdu.

Domače su u kurzu a žena ima jer ima 7 miljardi ljudi na Zemlji a nekim je Hr Kalifornija i znaju razliku dok hrpa ovih domačih misli da im sve mora bit servirano na gotovo samo jer ima pičku.

To šta slobodnih žena ima u hrvatskom društvu neznači i da su ok za udaju i nisu ....bar pola njih.