Bosanska korida između sjećanja i pomirenja

Dokumentarni film „Korida“ austrijsko-bosanskog reditelja Siniše Vidovića možda je jedan od najupečatljivijih prikaza postratne Bosne i Hercegovine. Film trenutno igra u kinima širom Austrije.



„Ova bosanska korida humanija je od španske jer u njoj bik preživi“, kaže na samom početku austrijskog dokumentarnog filma „Korida" spiker u jednom TV-prilogu pronađenom u arhivu Austrijske radio-televizije. I zaista u borbama bikova u Bosni i Hercegovini nema prolijevanja krvi, a njihova ogromna popularnost do danas je mnogima u toj zemlji neobjašnjiva.

Međutim, nije sama slika borbe bikova inspirirala Vidovića da krene u realizaciju ovoga filma: „Od ljudi u BiH počeo sam slušati kako su ih koride spojile preko etničkih i entitetskih linija", kaže nam i dodaje da je upravo tema pomirenja bila pozitivni okidač za producente  da krenu u realizaciju ovoga filma. Vidovićeva „Korida“, za koju je scenarij, pored reditelja, potpisuje još jedan mladi austrijski filmski producent bosanskog porijekla Senad Halilbašić, dokumentarni je film o današnjoj Bosni i Hercegovini ispričan kroz borbe bikova i njihove protagoniste: obične ljude sa bosanskoga sela koji su smogli snage pružiti jedni drugima ruke nakon krvavoga rata i zajedno se veseliti običaju koji povezuje sva tri naroda u toj zemlji. Ovaj film ne uljepšava i ne nagrđuje posljeratnu bosansku stvarnost, on je prikazuje upravo onakvu kakva jeste već četvrt vijeka: na tankoj ivici između nade i propasti, između povjerenja i mržnje.


Govoreći o vlastitim iskustvima na snimanju filma Vidović kaže da mu je upravo najteži momenat bilo shvatanje istine o današnjoj Bosni i Hercegovini: „U BiH je moguće da ljudi pruže jedni drugima ruku, ali je u filmu također jasno vidljivo da treba toliko malo da se odnosi među ljudima pokvare i da se aktivira stara mržnja. Tu istinu o BiH mi je bilo najteže spoznati." Glavni protagonisti filma tako su raspolućeni između želje za normalnim životom i turobne stvarnosti koja tu želju iz dana u dan čini sve neizvjesnijom. „Ovdje se vodio rat, a mi se evo ponovo slažemo“, kaže u jednome trenutku jedan od glavnih protagonista filma, 67-godišnji bivši gastarbajter iz Austrije i ljubitelj koride Stipe čiji sin Marko i unuci još uvijek žive u Austriji. No, Stipina nada u zajedništvo ljubitelja koride pokazat će se krhkom u onome momentu u kojem ova tradicija koja je – kako kaže druga protagonistica filma Renata – „starija i od američkog Ustava“ dobije političku dimenziju.


Ova spoznaja je i za Vidovića bila ključna: „Ljudi u Bosni i Hercegovini slažu se u međusobnom kontaktu jako dobro. No, što više dozvole da se u njihove živote umiješaju političari ili vjerski službenici, to međusobno povjerenje se smanjuje, a javlja se podozrenje“, kaže nam. Ova nit jasno se provlači kroz cijeli film i čini cijeli uradak uspjelom metaforom posljeratne Bosne i Hercegovine – zemlje u kojoj su sadašnjost i budućnost u stalnoj zamci prošlosti, zemlji u kojoj sjećanje toliko bolno da ne dozvoljava pomirenje. Zajedništvo i druženje na koridama, kojih u Bosni i Hercegovini u ljetnim mjesecima ima gotovo svakoga vikenda, Vidović objašnjava jednostavno: „Ovdje nema političkih govora, organizatori ovih manifestacija nikada nisu pozvali niti žele pozvati političare da tamo govore jer znaju da bi političari iz jednog naroda otjerali posjetioce iz druga dva naroda". Kako ističu producenti filma Arash T. Riahi i Karin C. Berger, „Korida“ nam pokazuje da su obični ljudi u Bosni i Hercegovini u mirnom suživotu otišli mnogo dalje, nego što to njihovi političari žele priznati. Stoga je možda najupečatljivija rečenica filma ona posljednja koju izgovara glavna protagonistica: „Za mnoge, mi smo krkani i seljaci, ali smo ovdje svi zajedno“. Gledajući „Koridu“ spoznajemo apsurd današnje Bosne i Hercegovine u kojoj siromašno, slabo obrazovano i ruralno stanovništvo Bosne i Hercegovine jednom manifestacijom na koju s prezirom gledaju obrazovaniji ljudi iz gradova ustvari dijeli lekciju iz suživota i zajedništva koje je davno prešlo etničke linije.



Porijeklo bosanske koride, inače, jako je interesantno. Prema nekim predanjima tradiciju borbe bikova na Balkan su donijeli Jevreji Sefardi bježeći iz Španije. Siniša Vidović ovu tradiciju vezuje za prisutnost Osmanskoga carstva na našim prostorima: „Zanimljivo je da u Evropi samo u Turskoj imamo ovakav oblik borbi bikova“.

http://www.dw.com/bs/bosanska-korida-izme%C4%91u-sje%C4%87anja-i-pomirenja/a-36358307